Viši predjeli Dinare prekriveni su velikim površinama travnjaka koji su nekad prehranjivali cijelu Dalmaciju tijekom ljeta. Naime, u ljetnim mjesecima u podnožju Dinare travnjaci su već suhi i žuti te više ne pružaju dovoljno hrane za stoku. Stoga se stoka seli na više nadmorske visine gdje se vegetacija kasnije razvija te su na visinama iznad 1000m travnjaci još uvijek zeleni u srpnju i kolovoz. Iako je to višestoljetna praksa prisutna na svim dinarskim planinama, koju su prakticirali svi stočari, na području Dinare danas tek rijetki tjeraju stoku u planine. A bez prisustva stoke i stočara, travnjaci dugoročno ne mogu opstati, bez obzira na površinu koju zauzimaju.
Bukov vrh
Izostankom ispaše polako se mijenja floristički sastav tako da nestaju vrste prilagođene na povremenu ispašu i gaženje, a izostankom utjecaja stočarstva, ubrzava se sukcesija prema šumi. Naime, stočari su nekada redovito nosili sa sobom malu sjekiru kojom su revno uklanjali mala stabalca bora ili šmrike koja bi se pojavila na travnjaku. Time su ponovo oslobodili prostor za razvoj travnjačkih vrsta koje su im bile potrebne za prehranu stoke, te sprečavali širenje šume na travnjake.
Duler
Takva praksa je danas rijetka jer, osim što nedostaje stočara i stoke, na površinama koje se daju u koncesiju za pašarenje (državno zemljište kojim upravljaju Hrvatske šume) više nije dopušteno uklanjanje drvenaste vegetacije, što na visinama iznad 1000m dovodi do brzog širenja vrsta poput crnog bora, kako smo nedavno zabilježili tijekom terenskog obilaska.
Duler – pogled na Bukov vrh
Obišli smo područje od Golubićkog Suvog Polja preko Brezovca i Dulera do Samara i dalje prema vrhu Dinare na kojima nekoliko stočara čuvaju trenutno oko 2000 ovaca, četrdesetak krava i manji broj koza te im je ovo 6. godina da ljeto provode na ovom području. Polja Rađin do i Duler se još redovito kose tijekom srpnja dok se na Brezovcu samo napasa stoka, a na Samaru već dugi niz godina nema redovite ispaše niti košnje. Usprkos trudu te redovnoj košnji i ispaši, na svim poljima se jasno vidi polagano, ali sigurno širenje crnog bora na padinama. Širenje bora je još više izraženo na višim nadmorskim visinama (npr. područje Bukovog vrha) gdje stoka rjeđe pase, a travnjaci se ne kose.
Mladi crni bor
S obzirom da na Dinari dominiraju površine travnjaka koje su u državnom vlasništvu, može se očekivati da će, usprkos uspješnom izdavanju koncesija, ukoliko se mlada stabalca redovito ne uklanjaju, s vremenom neminovno doći do širenja šume na velikom dijelu današnjih travnjačkih površina. U konačnici će navedeno značajno umanjiti površinu dostupnu za ispašu čime će ova područje postajati sve manje atraktivna za dovođenje stoke čime će se zarastanje dodatno ubrzavati. Tada će, bez obzira na ispašu stoke te uložen trud stočara i Hrvatskih šuma, travnjaci sve brže zarastati sve dok se na kraju ne pretvore u šumu, kada će za očuvanje bioraznolikosti povezane uz otvorena travnjačka staništa kao i tradicionalnog načina života te ljetne ispaše u planinama biti kasno.
Tomislav Hudina, voditelj projekta, dvojica dinarskih stočara Petar i Josip, Luka Škunca, stručnjak za GIS, i Hrvoje Kutnjak, stručni suradnik za agronomiju
Posljednja obitelj koja se još bavi stočarstvom na Vrdovu na način da žive ondje kroz cijelu godinu, je četvero braće i sestara Đapić. Njihov život je posve vezan uz ovu visoravan te uz njihovo blago uz i od kojeg žive, doduše vrlo skromno, no, kako se čini, zadovoljno.
Sestre Đapić izvode stado na ispašu
Naizgled je Vrdovo idilična priroda koju dotiču i mediteranska i planinska klima, no u stvarnom životu riječ je o poprilično surovom mjestu za život koje trpi ekstreme obiju ovih klima. Zimi temperature na Vrdovo padaju i na -20 do -23 stupnja Celzija sa snijegom od metar do metar i pol, no ovu jaku hladnoću snažno pojačava bura s kojom osjet hladnoće pada na -40 stupnjeva. Ovakvi ekstremni uvjeti mogu potrajati do 10-ak, 15-ak dana, no ni ostatak zime dnevna temperatura ne prelazi Celzijusovu ništicu, dakle hladnoća je cjelodnevna, i tako mjesecima. Ljeti, unatoč nadmorskoj visini od 900-tinjak metara, dnevne temperature na Vrdovu prelaze 30 stupnjeva Celzija, s tek pokojim stabalcem koje bi pružilo nešto hlada. Ovih dana temperature su ondje 35 stupnjeva, u spomenutom hladu kojeg ima vrlo malo, a na izravnom je suncu naravno puno toplije. Kiše na Vrdovu nije bilo već dva mjeseca, a kiša i kad pada ne pada ravnomjerno, nego obilno u kratkom vremenu.
Vrijedne ruke
U tim uvjetima, pomalo odvojeni od ostatka svijeta, živi obitelj Đapić koja oduvijek prebiva na Vrdovu, bez prestanka čak i u turbulentnim vremenima. Riječ je o dvjema sestrama i dvojici braće. Najstariji je Tadija Đapić, 75-godišnjak, koji je unatoč ozbiljnim godinama vitalan čovjek, naizgled zdrav i zadovoljan, posve vezan uz njihovo imanje. Mlađe sestre Ljuba i Mara brinu se svakodnevno o njihovom blagu kojeg izvode na ispašu po Vrdovu. Najmlađi od njih četvero je brat Slavko Đapić, 60-godišnjak, jedini koji se redovito spušta s Vrdova.
Pas čuvar i njegovo stado
Imanje na kojem žive daleko je od standardnih uvjeta života, s vrlo skromnim nastambama, bez priključka na električnu energiju, kao i na vodovod, a potrebu za vodom, svoju i mnogobrojih životinja, zadovoljavaju vodom iz bunara.
Imanje sestara i braće Đapić
Đapići, osim što su jedini stalni stanovnici Vrdova, imaju ujedno i najveće stado na Vrdovu. Točna se brojka, kaže najstariji od Đapića, zapravo ne zna, nego procjenjuje da imaju između 500 i 600 ovaca, kao i 10-ak krava, te na desetke pasa, većinom dobroćudnih pastirskih border collieja ili njihovih mješanaca s drugim vrstama. S obzirom na veličinu stada, Đapićima je za ispašu sve njihove stoke potrebno između 400 i 500 hektara pašnjaka. Žeđ njihovo blago utažuje vodom iz Džudželinog bunara, jednog od bunara obnovljenih kroz projekt Dinara back to LIFE, a po potrebi koriste i ostale bunare koji su obnovljeni projektom, kako objašnjavaju iz Hrvatskih voda. Nije ovo međutim dovoljno, nego im se cisternom doprema vodu, a prikolicom sijeno, kako bi njihovo stado preživjelo teška razdoblja, posebice zimi.
Tadija Đapić, 75 godina
Ovakva vrsta života je, očito, u nestajanju, a u modernom vremenu nije ni nužno baviti se stočarstvom na ovako tradicionalan način, no ono što je teško zanemariti je koliko se ova obitelj čini zadovoljna svojim mjestom pod suncem. Novi stočari bit će moderniziraniji, sa strojevima, tehnologijom i opremom koji posao olakšavaju i ubrzavaju, dok će Đapići ostati upamćeni kao posljednji od tradicionalnih stočara.
Stočari su o Dinari stoljećima skrbili tako što su na njene pašnjake vodili svoje blago, čuvali njenu bioraznolikost i ovisili o njoj. Današnji moderni nomadi – planinari, brinu o planinama tako što ih čiste, omogućuju drugima da se i sami sigurno upute u visine, dok s planina „uzimaju“ neprocjenjivo blago – mir i ljepotu prirode.
Dinarapod snijegom, s Perućom u podnožju
Po Dinari, Troglavu i Kamešnici vode stotine kilometara planinarskih staza, po ovim je planinama razmješteno 18 planinarskih kuća i skloništa, a o dijelu njih skrbi osam planinarskih društava iz Knina, Kijeva, Vrlike, Bitelića, Sinja, Otoka i Trilja, u koje je učlanjeno preko šest stotina planinara. O stazama, planinarskim objektima i čištoći Dinare brinu i druga društva s područja Dalmacije i šire, no ovdje ćemo se pozabaviti isključivo planinarskim društvima smještenim u Dinarinom podnožju.
200 kilometara prvih planinarskih staza napravilo PD Svilaja Sinj
Prvi planinari s ovog područja koji su se udružili bili su Sinjani koji su prije jednog stoljeća (1922. godine) osnovali Planinarsko društvo Svilaja te su upravo oni tijekom 1970.-ih i ’80.-ih trasirali i markirali većinu planinarskih puteva i staza po Dinari, uključujući planinarsku transverzalu Glavaš-Dinara-Uništa-Cetina-Koljane-Troglav-Vještić gora-Vrdovo-Kamešnica-Otok. Kad se ubroji i pristupne staze – iz Potravlja, Maljkova i Bitelića – vrijedni sinjski planinarali markirali su preko 200 kilometara staza.
PD Svilaja u Mračnoj Pećini
PD Svilaja je postavilo i prve metalne žigove – uspomenu koju mnogi planinari vole utisnuti u svoje knjižice i ponijeti sa sobom s planine – na Dinaru, Troglav, Kamešnicu, Visoku, Visošnicu, Orlove stine, Svilaju, Kijevski bat, Garjetu.
PD Svilaja je 1980.-ih preuredila staru školu u selu Korita na Kamešnici u planinarsko sklonište koje sada koristi PD Kamešnica iz Otoka, dok su na planini Svilaji, predio Orlove stine, izgradili novi planinarski dom prikladan za boravak i noćenje 50-tak planinara. Danas broje 150 članova i brinu se o održavanju staza na području Visoke, Visošnice i Svilaje.
Nijedna planina nije otok
Gorespomenuto Planinarsko društvo Kamešnica iz Otoka Dalmatinskog, smješteno je najjužnije od svih planinarskih društava s projektnog područja te broji 54 članova, a njihova je odgovornost, kako je već spomenuto, planinarska kuća Orlovac u Koritima na južnoj strani Kamešnice. Kuća je trenutno u renoviranju – promijenjeno je krovište, a nakon izmjene vanjske stolarije zasjat će novim sjajem.
Planinarenje je sreća – PD Kamešnica na vrhu
Društvo Kamešnica održava, čisti i markira 21 kilometar staza na Kamešnici koje se nalaze na teritoriju RH, te pomaže u održavanju planinarskih staza na Kamešnici koje su u nadležnosti prijateljskih planinarskih društava iz BiH, a koje se nastavljaju na staze koje održava društvo iz Otoka Dalmatinskog.
Tri skloništa PD Sveti Jakov, grade još jedno
Najdublje u Dinari je smješten PD Sveti Jakov iz Bitelića, koje broji 110 članova te su zaslužni za nekoliko planinarskih kuća na Dinari. Sv. Jakov upravlja planinarskom kućom sv. Jakov na Vrdovu, jedinim planinarskim objektom na ovoj visoravni. Biteličko društvo upravlja i planinarskim skloništem Vjetar s Dinare na stazi od Vrdova k Troglavu, a velikim su dijelom zaslužni i za izgradnju skloništa Rupe ispod Lišanjskog vrha, na atraktivnoj stazi od mjesta Cetina prema ovom vrhu.
Planinarska kuća sv. Jakov na Vrdovu
Društvo upravo gradi planinarsko sklonište na Vrdovu koje će biti u blizini njihove kuće. Sklonište će biti veličine 5×4 metra, bit će potpuno opremljeno te će biti stalno otključano za potrebe planinara i manjih grupa te hodača sa staze Via Adriatica koji ovom stazom prolaze preko tjedna kad je kuća zatvorena, a potreban im je smještaj i zaklon, posebice zimi. PD Sveti Jakov trenutno ima 110 članova koji su uredili preko 40 km planinarskih staza.
Da objasnimo, planinarski domovi su otvoreni vikendom ili stalno, u pravilu pružaju mogućnost prehrane i okrepe, te su nešto većih gagarita. Planinarske kuće otvorene su povremeno te je potrebno najavili dolazak kako bi upravljač prostor otključao ili predao ključ planinarima; veličine variraju. Planinarska skloništa su u pravilu manja, nezaključana su, stalno su otvorena, nije potrebno najaviti se, ali su neopskrbljena, odnosno sve što je planinaru potrebno mora ponijeti sa sobom.
PD Koćari prvi u Hrvatskoj prepješačili 1.260 kilometara staze Via Dinarica
Mlado planinarsko društvo NOPD Koćari tek je dijete (osnovano 2016.), a dosad su već obišli hrvatske planine, slovenske i talijanske Alpe, najviše vrhove Makedonije, Crne Gore, Albanije, Kosova, Irana i Grčke. Na dinarskom području, društvo je očistilo i markiralo staru zapuštenu stazu u kanjonu Cetine, od Novih sela do Blata na Cetini u duljini od 7 kilometara, a u planu je produžiti tu stazu sve do Čikotine lađe. Ambiciozno mlado društvo planira napraviti mega-staza sve od izvora pa do ušća rijeke Cetine, kao i stazu cijelom planinom Dinarom, od prijevoja Kamensko do izvora rijeke Une.
PD Koćari na vrhu
Snaga mladog društva pokazala se i 2018. godine kad su dvojica njihovih članova, Ante Romac i Kristijan Karlušić kao prvi hrvatski planinari i prvi iz regije u komadu prošli najzahtjevniju turu Balkana, stazu Via Dinarica, u duljini od 1.260 kilometara, čime su postali prvi Hrvati i ljudi iz regije koji su u komadu prešli spomenutu turu, od Slovenije, preko Hrvatske i Crne Gore do Albanije. Dio ove staze prolazi kroz cijelu duljinu projektnog područja Dinara back to LIFE, od sjeverozapada preko Dinare, pored Cetine pa do Kamešnice.
Koćari trenutno broje 100 članova te organiziraju planinarske ture, planinarske škole, ekološke akcije, uređuje planinarske staze itd. Ove će godine Koćari u suradnji s lokalnim samoupravama održati akciju čišćenja korita Cetine od auto-guma, metala i sličnog smeća, sve od Panja (Rumina) do mosta na Kerepu.
Kad na Dinari gori – prvi ondje su planinari iz PD Zolj
Kad su na Dinari požari, prvi na terenu, prije vatrogasaca, su članovi PD Zolj iz Vrlike jer su najbliže ovom području, a i puno vremena provode na terenu. Ovo planinarsko društvo od osnutka 2009. godine broji 50 do 60 članova, ovisno o godini, a trenutno brinu o planinarskom skloništu Josip Goreta na Dinari, o planinarskoj kući sv. Jura na Svilaji, dok su sudjelovali u izgradnji, postavljanju i održavanju planinarskog skloništa Rupe.
Pl. sklonište Rupe
Osim toga, Zolj održava 32 kilometra staza na Dinari i Svilaji, među ostalima stazu od izvora Cetine preko skloništa Rupe i skloništa Josip Goreta do spoja staze koja preko Marina bunara ide do skloništa Pume na Troglavu. Održavaju još i staze od Ježevića do Marina bunara, od Maovica preko kuće sv. Jura na vrh Lisinu, te stazu iznad Maovica do vrha Zolj koji im je dao ime.
PD Zolj u akciji čišćenja Cetine
Društvo je pokrenulo ili sudjelovalo u cijelom nizu akcija čišćenja vodotokova i speleoloških objekata. Detaljno su čistili Cetinu od Vukovića vrila – jednog od izvora rijeke – preko Paškog polja do Belečkog mosta. Obnovili su čatrnje na Svilaji, čistili su Marin bunar, kao i izvor Brzicu te lokalne česme po Vrličkom i Paškom polju. Očistili su i ogromne količine smeća iz Ćulumove špilje, a u planu je obnova Čatrnja na Svilaji, ponovno čišćenje Ćulumove špilje jer se pojavilo novo smeće, kao i obnova skloništa Josip Goreta. Kao poznavaoci terena i životinjskog svijeta, vodili su izletnike na slikanje planinske ševe na područje iznad Crvene grede.
HPD Dinara – back to Sinjal
Planinarska kuća Brezovac na 1.050 metara nadmorske visine jedan je od najznačajnijih planinarskih objekata na Dinari, a njime upravlja HPD Dinara iz Knina. Kuća se nalazi na rubu šume (bukove, iako se zove po brezama), uz prostrani dolac Brezovac, koji je nekad bio maleno planinsko naselje, a danas su ondje vikend-kuće.
Planinarska kuća Brezovac
HPD Dinara trenutno broji 52 člana te održavaju 20-ak kilometara staza, od Guga do Brezovca, od Brezovca do Sinjala, što je najlakši pristup vrhu Dinare, te od Brezovca do Badnja.
PD Jelinak na planini pronalazi zadovoljstvo
„Boravak u prirodi, na čistom zraku ispunjava čovjeka zadovoljstvom. Planinarstvo čini život ugodnijim, zanimljivijim i ljepšim“ – ovo je bilo razmišljanje planinara iz Trilja kad su 1999. osnovali PD Jelinak, nazvavši se po brdu koje se nalazi iznad sela Velića nedaleko Trilja.
Noćni uspon na Troglav
Ove godine PD Jelinak Trilj broji lijepih 165 članova koji uređuju, čište i markiraju na desetke kilometara planinarskih staza na Kamešnici:
Voštane G. – Ćalete – Križ – Tovarnica /1.30h, 3.4km/
Voštane – Poduba- skl. Sveti Mihovil /1.15.h, 4 km/
Voštane – Poduba, Bašići – Orlov kuk – Košnice – Vidikovac, Greben Plana – Goli vrh – Plazibatov dolac – Plana – Stanine 1628 m – Konj 1856 m /5h, 9.3 km/
Voštane – Poduba, Bašići – Pčelinka – Dolac Žlabina – Plazibatov dolac – Klanac Rožani – Stanine 1628 m – Konj 1856 m /5h, 9.8. km,
Jedna od glavnih zadaća Društva je organizirano školovanje članova za sigurno i svrsishodno planinarsko djelovanje pa stoga organiziraju dječje, opće i više planinarske škole, kao i tečaje za markaciste, vodiče, čuvare planinske prirode, speleologe, alpiniste i planinske skijaše.
Sklonište sv. Mihovil na Žlabini
PD Jelinak upravlja planinarskim skloništem sv. Mihovil koje se nalazi na južnim padinama planine Kamešnice, na području Žlabine, na lijepom proplanku okruženom bukovom šumom, sagrađeno u planinskom stilu od prirodnih materijala.
Vrh Dinare dao ime planinarima iz Kijeva
HPD Sinjal 1831 iz Kijeva ime je dobilo prema vrhu Dinare, ujedno i najvišem vrhu Hrvatske visokom – 1831 metar. Postoje od 1999. godine otkad su napravili planinarsku kuću Glavaš u istoimenom zaseoku u Kijevu te su stari pastirski stan u Donjim Torinama preuredili u planinarsko sklonište Martinova košara na planinarskoj stazi od Glavaša prema Sinjalu.
Martinova košara
HPD Sinjal održava 8.300 metara dugu stazu koja spaja sklonište u Glavašu, sklonište Martinova košara i vrh Hrvatske. Trenutno broje 25 članova.
Studija procjene usluga ekosustava za područje projekta „Dinara back to LIFE”, Geonatura, Zagreba 2020
Napokon je došlo vrijeme monitoringa efekata kontroliranog paljenja na odabranoj plohi. Prema unaprijed određenim točkama, kako bi izbjegli pristranost u istraživanju, prionuli smo provjeri stanja paljene plohe kao i razlika između te i susjedne plohe koju nismo kontrolirano spaljivali. Bitne stavke ovog istraživanja su kakav utjecaj je vatra imala na drvenaste biljke tj. je li uopće bilo utjecaja.
Izgled vegetacije na plohi paljenja
Bilježili smo podatke o vrstama i broju drvenastih biljaka te je li im npr. samo osmuđena kora, djelomično oštećeno deblo, je li deblo mrtvo ali se biljka nastavila obnavljati iz korijena ili panja, ili je deblo mrtvo i biljka se ne obnavlja. Za zeljaste biljke proces je bio sličan, također popisivanje svih vrsta i brojnosti te utvrđivanje činjenice je li biljka uslijed kontroliranog paljenja mrtva, djelomično mrtva te se dio obnavlja, ili se u potpunosti normalno obnavlja. Posljednje je promatrano djelovanje na tlo, tj. je li uslijed kontroliranog paljenja djelomično ili potpuno izgorjela organska tvar, je li gorio i humus, te je li ostalo golo tlo.
Ploha uzorkovanja s izgorenim grmićem srednje krkavine koja se obnavlja iz korijena
Za drvenaste vrste utvrdili smo da je efekt na grmolikim biljkama poput srednje krkavine (Rhamnus intermedius) i rašeljke (Prunus mahaleb) bio značajan te su većinom sve nadzemne stabljike izgorjele, no također smo primijetili da se veliki broj nastavio obnavljati iz panja ili korijena. Utjecaj na niske drvenaste cvatuće biljke bitne za pčele i ostale kukce poput raznih vrsta vrisaka (Satureja sp.), žutilovki (Genista sp.) i dubačaca (Teucrium sp.) je bio vrlo malen te se čak i one koje su više stradale obnavljaju normalno. Također, kako im se otvorio prostor za rast zbog izgorenih grmova, šire se više nego na neizgorenoj plohi koju smo koristili kao kontrolnu plohu.
Monitoring na kontrolnoj plohi, na kojoj se nije palilo
Travolike biljke poput raznih vrsta šaševa (Carex sp.), šašika (Sesleria sp.) kovilja (Stipa sp.) ili smilica (Koeleria sp.) većinom se obnavljaju normalno čak i ako im je dio busena izgorio. Na brojne cvatuće vrste poput glavulja (Globularia sp.), kotrljana (Eryngium sp.), bjeloglavica (Dorycnium sp.) ili sunčanica (Helianthemum sp.) kontrolirano paljenje nije imalo negativnog utjecaja, naprotiv otvorilo im je prostor za širenje.
Vapnenac je ostao siv jer paljenje zimi ne stvara visoke temperature koje bi uništile lišajeve na kamenu
Utjecaj vatre zimi na tlo pokazao je kako je dio, a ponegdje i većina neraspadnute organske tvari na površini tla izgorjela, no nismo primijetili da je vatra igdje prodrla dublje u zemlju te uništila humus, kao što redovito bude slučaj tijekom ljetnih požara. Ovo istraživanje dokazuje da, ukoliko paljenje vršimo u hladnom dijelu godine u strogo kontroliranim uvjetima, ono ima pozitivan utjecaj na očuvanje travnjačkih staništa kao i širenje vrsta biljaka važnih za prehranu stoke i divljači kao i cvatućih vrsta bitnih za pčele.
Kako biste bili još bolje informirani o projektu Dinara back to LIFE, pokrećemo projektni newsletter kojim ćemo vas informirati o proteklim aktivnostima projektima, kao i najavljivati nadolazeće aktivnosti. Osim aktivnosti na dinarskom terenu, informirat ćemo vas i o sadržajima koji su isključivo na internetu.
Newsletter će na vaše e-mail adrese dolaziti svaki mjesec s informacijama o najvažnijim aktivnostima.
Kako biste primali naš newsletter, pretplatite se ovdje:
50-ak sudionika Suradničkog vijeća održanih u lipnju u Vrlici i Sinju iznijelo je niz prijedloga za moguće restauracijske, edukacijske i turističke aktivnosti koje bi se mogle provesti u sklopu projekta Dinara back to LIFE, ali i paralelno s njim. Riječ je o mnoštvu bunara, lokvi i pojilišta koji čekaju čišćenje, urušenim suhozidima i putevima koje treba obnoviti, planinarskim stazama koje se može obogatiti dodatnim sadržajem, velikom potencijalu kojeg ima pčelarstvo na ovom području – od hrane i staza do liječenja, turističkom potencijalu edukativne staze o travnjacima, ostalom bilju i pticama na ovom području, kao i o mnogim drugim sadržajima koje ovo područje skriva.
Bunari i suhozidi kod Vrlike čekaju obnovu
Dionici Suradničkog vijeća istaknuli su potrebu čišćenja travnjaka od šmrike (Juniperus oxycedrus) na Ježevičkom suhopolju i Kijevskom suhopolju, dok je u Koljanima nekoliko kozjih staza kojima su nekad mogli prolaziti i strojevi, no urušile su se i potrebna im je obnova. Kod Koljana su i suhozidi koji čekaju obnovu, dok su kod Budiša u Garjaku kozji putevi koje treba očistiti. Zidove treba popraviti i u kijevskom području kod Ćulumove pećine.
Na području Vrlike i Kijeva četiri su zanimljiva bunara/lokve, od kojih je Krivodol kod Ćulumove pećine na državnom zemljištu i trebalo bi ga obnoviti. Ondje su još Čatrnja, Romića lokva koja je nekoć bila najveća te Mašeluša.
Pčelarsto ima sladak potencijal
Pčelari s vrličkog područja koji se hobistički bave pčelarstvom i nisu posvećeni tom poslu predstavljaju određeni problem pčelarskoj udruzi jer se takvim hobističkim pristupom povećava rizik od pojave i širenja bolesti, kako je istaknuto na radionici iz edukacije na Suradničkom vijeću u Vrlici. Sudjelovali su pčelari s područja Vrlike i Kijeva, uključujući Pčelarsko društvo Dinara Vrlika koja broji 43 člana i 2.200 košnica. U pčelarskoj udruzi je najveći problem u proizvodnji meda, dok s distribucijom nema poteškoća.
Naglašen je projekt sparivanja matica i izgradnja stanice za sparivanje matica u prirodno izoliranom lokalitetu Bračevom dolcu, što je postojalo kao projekt još prije 40 godina. Navedena je i potreba za diversifikacijom proizvoda – pelud, med s dodacima, pakiranje i kutije, sirupi i likeri, kao i primjer inovativne metode liječenja u Skradinu kao i u Sloveniji – inhalacijske komore sa zrakom iz pčelinje košnice. Iznesen je i prijedlog povezivanja lokalnih pčelara s turističkim vodičima, kako bi turisti obilazili proizvođače, za što bi bilo potrebno educirati turistički sektor o pčelarskim proizvodima, proizvođačima i prodajnim lokacijama. Na Crvenim gredama postoji potreba za restauracijom koja bi bila korisna pčelarima jer je šmrika preuzela veći dio travnjaka i sprečava razvoj kadulje, što smanjuje ispašu za pčele.
Pčelari ističu velik pritisak na postojeće izvore vode u području, pogotovo na području Crvenih greda. Područje prema njima ima izniman potencijal zbog autohtonog ljekovitog bilja poput bijele kadulje, te mednih štira i brašnika. Kao ideju za daljnji razvoj lokalnog pčelarstva ističu cestu meda po uzoru na slovenske kolege. Izneseni su i razni poljoprivredni potencijali ovog prostora kao što iskorištavanje ljekovite biljke štir i branje gljiva.
Ilirska gradina i Čubrice moguća turistička atrakcija
Veliki problem projektnog područja je nedostatak kapaciteta turističkih i planinarskih vodiča na području Dinare, kako je istaknuto na radionici o turizmu u Vrlici. Prostor je međutim turistički ogromni potencijal – vršna zona Dinare, Troglava i Kamešnice je izniman planinarsko-turistički potencijal kao najviši planinski lanac u Hrvatskoj i očuvana priroda krša i planinskih travnjaka. Za ove potrebe zasad postoje dosad ucrtane planinarske staze te planinarske kuće i skloništa. Donja zona ovih planina također obiluje mogućnostima – napušteno selo Čubrice istočno od Ježevića skriva ostatke napuštenih kuća. Još dalje u prošlosti skrila se ilirska gradina na Kosorskoj Glavici iznad izvora Dubin. Kao zanimljva turistička lokacija naveden je i izolirani Bračev Dolac do kojeg vodi trenutno loša cesta.
Sinjska aqua
Bunari na Vrdovu su obnovljeni, no na sinjskom području niz je lokacija na kojima postoji mogućnost da se zadrži vodu. Jedan od njih je bunar Goveđa kosa iznad Baćevog dolca koji je u skorašnjem planu GSS-a, planinara i vatrogasaca za čišćenja i uređivanja. Odavno poznat i veliki Marin bunar iznad Crvenih greda, do kojeg vodi i planinarska staza, potrebno je također očistiti, kao i Marunsku bunarinu, lokvu u Vučipolju koju koriste lokalni stočari. Bunara ima, naravno, i drugdje, a jedan od njih je Čatrnja na Kamešnici između Gljeva i Glavaša, pored kojeg tkđ. prolazi jedna atraktivna kružna planinarska staza. Od staza i suhozida, iz Rakanovaca u Vučipolju do Vrdova vode dvije kozje staze koje je potrebno očistiti, a u suradnjim s planinarima mogle bi se očistiti i označiti. Suhozid prema planinarskoj kući sj. Jakov je prepoznat kao potencijal za obnovu, dok su u Domjanovićima suhozidi uz kozje staze koji su urušeni i treba ih vratiti u prvobitno stanje.
Sinjani žele znati više
Na radionici o potencijalima za edukaciju prepoznata je potreba za edukacijom općeg stanovništva o prirodnim vrijednostima lokalnog područja jer osim planinarskih škola ne postoji puno mogućnosti putem kojih bi se lokalno stanovništvo upoznalo s vrijednostima prirode i na taj način motiviralo i osvijestilo da budu više posvećeni njezinom očuvanju.
Posebno je naglašena mogućnost provedbe edukativnog sadržaja među odraslim stanovništvom s ovog područja, a pogotovo edukacija o ljekovitom bilju i njegovoj upotrebi, te o upotrebi biljaka u kozmetici. Prepoznata je i potreba da se edukacije fokusiraju na lokalno okruženje, odnosno da se javnosti prezentira ono što je važno ili što je zaštićeno upravo na lokalnom području. Prepoznata je važnost educiranja uzrasta vrtićke djece, kao najpoželjnijeg uzrasta za usvajanje svijesti o očuvanju prirode. Kao primjer dobre prakse navodi se vrtić u šumi, odnosno program za vrtiće u kojem se djecu ili izvodi u prirodu ili im se donose i prezentiraju sadržaji pronađeni u prirodi, poput biljaka, plodova i sl.
Na području stočarstva, pčelarstva i ruralnog razvoja, sudionici rasprave suglasni su da lokalni proizvođači ne koriste cjelokupni potencijal, te da nisu svjesni interesa koji postoji za lokalnim područjem i proizvodima. Predloženo je stoga da se kroz edukacije lokalnim proizvođačima predstavi ukupni sadržaj koji motivira ljude na dolazak, podaci o broju tih posjetitelja, te primjeri dobre prakse kako u drugim OPG-ovima proizvođači plasiraju svoje proizvode posjetiteljima. S druge strane, ni posjetitelji nemaju najjasniju predodžbu o ponudi koja postoji, jer se nemaju gdje informirati. Pretpostavljeno je i da bi za lokalne prozivođače bilo korisno organizirati edukaciju o tome što sve za njih Park prirode Dinara donosi.
Škola o prirodi
Edukativna grassland staza na kojoj bi se učilo o projektnim vrstama travnjaka i ptica, kao i o ostaloj flori i fauni Dinare, bila je glavna tema razgovora radionice o turizmu na Suradničkom vijeću. Kao najveći potencijal „isplivala“ je staza koja bi išla preko Vrdova, od istočne strane, ispod Kodžomanovog umca od kraja asfalta pa preko Vrdova do planinarske kuće sv. Jakov na sjeverozapadu Vrdova i onda nazad, ali nekom drugom varijantom preko Vrdova da se obiđe više točaka, dakle – kružna staza. Staza je pogodna za izletnike jer je lagana budući da nema uspona, a stanište je projektnih vrsta, te je na tom području provođeno kontrolirano paljenje. Dodatak ovoj stazi bila bi staza Vučipolje – pl. Kuća sv. Jakov, što je više staza za planinare jer je uspon s visinskom razlikom od 600 metara. Druga mogućnost je staza koja bi obuhvatila Donja Korita i Gornja Korita na Kamešnici. Treći prijedlog staze je zapad Dinare, od Markovog groba do Brezovca, zanimljiva kao travnjačko stanište. Prethodno je potrebno odrediti ciljanu skupinu za ovaj sadržaj kako staza ne bi bila bez posjetitelja. Turističke agencije će iskazati svoj interes za stazu, dok će turistički i planinarski vodiči izraziti interes za dolazak na Biomovu edukativnu radionicu.
Na visoravni Vrdovo završena je obnova šest odabranih bunara, jedna od projektnih aktivnosti projekta Dinara back to LIFE kojom se želi preokrenuti prirodni trend sukcesije i odumiranja u smjeru bioraznolikosti i samoodrživosti. Ovi su bunari stari i po 100-200 godina, no unazad pola stoljeća uslijed masovnog iseljavanje u nekoliko valova, koristili su se malo ili uopće ne pa su od izvora života postali ruglo i opasnost. Njihovom obnovom ova remek djela graditeljstva vrijednih ljudi iz Podinarja, opet će biti izvor života za životinje i za ljude.
Prvi obnovljeni, Lovrića bunar
Od stotina bunara na projektnom području, u užu je selekciju za obnovu bilo ušlo njih 20, odabranih uz pomoć Damira Jukića Bračulja, zaposlenika Hrvatskih šuma čija obitelj živi na ovom području i poznaje lokacije bunara, da bi među njima bilo odabrano konačnih šest koji su na državnom zemljištu, raspoređenih po velikom području Vrdova i u njegovom podnožju, te koji su se uklapali u financijsku konstrukciju projekta. Poslovi obnove, odnosno vraćanja bunara u prvobitno stanje s manjim doradama, počeli su krajem travnja u otežanim vremenskim uvjetima jer su se temperature na 900-tinjak metara nadmorske visine Vrdova spuštale prema nuli, a i kiša koja bi padala u ovom području onemogućavala je zemljane radove. Do kraja poslova, koji su potrajali do kraja lipnja, u ovom kraju krša i manjka hlada postalo je pak iznimno vruće. Na poslovima je bilo angažirano 2 do 6 radnika, ovisno o potrebama posla, a kod fizički najtežih poslova upotrijebljena je i mašinerija. Posljednji obnovljeni bunar ujedno je bio i najposebniji – najveći je, jedini nije na Vrdovu, nego u njegovom podnožju, iznad Rumina, radovi su bili najsloženiji te je jedini koji ima žilu iz koje stalno izvire voda, odnosno riječ je o „živom“ bunaru koji se jako brzo napuni. Za lakši pristup ovom bunaru napravljena je i rampa.
Venišica prije……i nakon obnove
No, i kod ostalih bunara bilo je velikih poslova – Lovrića bunar bio je zakopan do 1.5 metara dubine, da bi bio ukopan do dubine od sedam metara. Bulovića bunar bio je posve urušen i zatrpan te je isto tako ukopan te ozidan vacama teškim i po nekoliko stotina kilograma u čijem spuštanju je pomogla mašinerija, kojom prilikom smo se mogli prisjetiti vještih i domišljatih graditelja otprije stoljeće ili dva koji su ove bunare prvi i gradili, bez da su imali današnje strojeve. Vrijednost obnove ovih bunara – novčana, jer njihova korist za život kao takav je nemjerljiva – je 167.000 kuna, izvedena vještim rukama Antonija Jurića i njegovih radnika.
Todića bunar, drugi
Nakon kratkotrajnog kišnog razdoblja, bunari su se bili napunili, no kako je došla suša bunari će se isprazniti – osim vjerojatno Venišice koja ima stalni dotok vode – do prvih kiša nakon Velike gospe, no proces je preokrenut, voda je „ulovljena“ i život na ovom suhom području dobio je svoj osnovni element. „Voda na kršu znači sve“ – kako kaže Zoran Šunjić iz Hrvatskih voda, naručitelja radova i partnera na projektu. U ovom krškom području, objašnjava stručni suradnik za šumarstvo na Dinara back to LIFE, voda propada kroz tlo u dublje slojeve, zato i jesu građeni bunari koji su s vremenom zapostavljani i sad ih treba obnavljati jer njihova obnova znači vraćanje u život. Specifičnost ovog krškog terena je i u tome što se na određenim dubinama tla – 5 do 10 metara – pojavljuje ilovača, glinasta zemlja, „gnjila“ kako je nazivaju ljudi s ovog područja, po kojoj voda koja propada kroz krš u gornjim slojevima tla vodoravno kliže sve dok ne dođe do bunara u koje se slijeva i zadržava u njima.
Obnova Bulovića bunara
Prvi kojih se sjetimo kad razmišljamo o svrsi obnove bunara su stočari, odnosno njihovo „blago“ kojih je na ovom području na stotine. No, bunari su barem jednako važni i za pčele koje na vrdovskom kršu skapavaju od suše i vrućine, a upravo su one ključne – kako smo posljednjih godina puno puta čuli – za raznošenje peludi, odnosno za oprašivanje, dakle za bioraznolikost. Vrdovo je njima ovom obnovom postalo jedan mali raj!
Dva Todića bunara su obnovljena, ostao je treći
Vremena ekstenzivnog stočarstva su prošla i nećemo vidjeti povratak onog broja stoke otprije 100-tinjak godina, no pojavljuju se nove potrebe. Planinarenje i avanturistički turizam sve su popularniji i obnovljeni bunari mogu biti (rezervni) izvor vode, kao i turistička atrakcija, a mogu poslužiti i lovcima za njihove potrebe. Voda može biti i mjesto okupljanja – u Kaocima, na sjevernim padinama Parka prirode Biokovo, na mjestu gdje su također obnovljena tri bunara i postavljene su tri sjenice, glumac Vedran Mlikota svako ljeto održava predstave. Nije čudo što Hrvatskim šumama, nakon akcije na Vrdovu, svakodnevno dolaze upiti oko obnove bunara kojih na projektnom području ima na stotine, a u cijeloj Dalmaciji na tisuće. Mogućnost života je, dakle, ovdje, treba mu samo pomoći da se vrati!
Džudželića bunarPredstavnici naručitelja radova, Hrvatskih šuma, i izvođača radovana Todića bunaruLovrića bunarRašeljka raste iz bunaraDžudželića bunarTodića bunar
U Splitu će se u ponedjeljak 5. srpnja u 10 sati u organizaciji Ministarstva poljoprivrede održati radionica za zainteresirane dionike u okviru priprema Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike 2023.-2027., a koju će se moći pratiti uživo online ovdje – https://youtu.be/mRRH_eWs5qE.
Riječ je o europskoj poljoprivrednoj politici za iduće razdoblje o čemu su ministri poljoprivrede zemalja članica EU prošli tjedan postigli privremeni dogovor. Dosad su s Europskim parlamentom dogovoreni tek ključni elementi Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP, odnosno na engleskom CAP – Common Agricultural Policy).
Prema dosadašnjem dogovoru, vrijednost poljoprivredne politike EU za novo 5-godišnje razdoblje je 270 milijardi eura, odnosno 54 milijardi eura subvencija poljoprivrednicima godišnje, što je otprilike trećina europskog proračuna.
Novi sporazum, prema tvrdnjama Bruxellesa, otvara vrata pravednijoj, zelenijoj i poljoprivrednoj politici više baziranoj na rezultatima, a koja bi europskim farmerima trebala omogućiti održivu budućnost. Uvedene su, tvrdi EU, jače mjere usmjerene na očuvanje prirode te izraženija ciljana podrška za manje farme i mlade farmere.
Organizacije za zaštitu prirode, poput BirdLifea novi ZPP smatraju štetnim nastavkom dosadašnje loše politike, te tvrde da poljoprivredna politika uvjerljivo pada na provizornom testu usklađenosti s 10 elemenata Europskog zelenog plana.
Članice EU imaju do 31. prosinca 2021. da Europskoj komisiji dostave nacrt nacionalnih strateških planova.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
Kolačići trećih strana
Ova web stranica koristi Google Analytics za prikupljanje anonimnih informacija kao što su broj posjetitelja na stranicu i najpopularnije stranice.
Omogućivanjem ovog kolačića pomažete nam u poboljšanju naše web stranice.
Najprije omogućite Neophodne kolačiće kako bismo mogli spremiti vaše postavke!
