Mjesec: listopad 2021.

Što si očekivala/očekivao od kampa?

Kako bi zadovoljna/an dobivenim?

Razumiješ li bolje tematiku restauracije travnjaka nakon teoretske nastave?

Razumiješ li bolje zahtjeve restauracije s obzirom na fizički rad?

Gdje se profesionalno vidiš za pet godina?

Tiana Friganović, Zaton kod Dubrovnika, 5. godina ekološke poljoprivrede i agroturizma

• Očekivala sam da ću naučiti raditi u timu, upoznati nove kolege sličnih usmjerenja, naučiti teorijska i praktična znanja o restauracija travnjaka, poboljšati znanje o očuvanju bioraznolikosti i očuvanju ruralnog kraja u ovom području.
• Jako sam zadovoljna, pogotovo s edukativnim dijelom – predavanjima, a posebno s predavanjima LAG-a Cetinska krajina, Hrvatskih šuma i JU Šibensko kninske. Druga su predavanja također bila korisna jer sam naučila nove stvari u upravljanju i gospodarenju osjetljivim staništima. Nadam se da će ovaj projekt i nakon što prođe 2023. postati održiv, što znači da bi ga stanovnici ovdje, koji su najvažniji faktor, prepoznali i sami sudjelovali u očuvanju ovih vrijednih pašnjaka.
• Ovo je prvi put da sudjelujem na restauraciji i zadovoljna sam. Gledajući voditelje i druge naučila sam što je bitno, na što treba obraćati pažnju pri donošenju odluka. Naučila sam da u obzir treba uzeti više faktora u prirodi kako ne bi nastala šteta na jedan dio ekosustava, nego da bi svi budu neoštećeni.
• U fizičkom poslu motivacija je bila na visokom nivou i nastojali smo dati sve od sebe. Da je lagano – nije lagano, pogotovo na suncu na početku terenskog rada dok je vruće.
• Vidim se da vodim vlastitu proizvodnju ili proizvodnju za nekog drugog, kao inženjer agronomije, na projektima proizvodnje ekološke hrane. Zanima me i sudjelovanje u projektima koji promoviraju ekološku i regeneratvnu poljoprivredu kako bi drugi članovi sustava imali zdravo okruženje. Vidim se i kao istraživač novih metoda u ekološkoj poljoprivredi, kao partner u drugim projektima za ruralni razvoj. Najbitnije od svega je da kao stanovnik sela mogu sama prenositi prave probleme koji dolaze od samih stanovnika sela do viših instanci. Treba raditi pametno a ne teško!!! – to mi je životni moto.

Paula Šašić, Zagreb, 4. godina biologije

• Kad je objavljen poziv na kamp vidjela sam sva najavljena predavanja – teme su mi bile super jer me zanima to područje biologije pa sam se nadala da ću u teorijskom dijelu puno naučiti, a i bila sam krenula pisati završni rad na preddiplomskom na temu važnosti staništa unutar krajobraza. Bila sam na kampu na Učki pa sam znala otprilike o čemu je riječ i pozadinu priče iza obrastanja pašnjaka. Očekivala sam ću puno raditi, da ću upoznati ljude s različitih smjerova koje zanimaju razna područja znanosti, da ćemo dijeliti znanja i da će biti interdisciplinarni pristup kampu i temi. Želja mi je bila da puno naučim, upoznam ljude i družim se.
• Oduševljena sam! Potrudili ste se oko organizacije i aktivnosti sa strane, da se nauči što više toga o što širem području, što se ovdje može raditi, a ostalo je i dovoljno vremena da se odmorimo. Na predavanjima se konkretne stvari nauče. Motiviralo me da promislim kako se s realne strane može raditi na tom području. Svaki dan pomislim “ovo mi je bio najbolji dan ovo ljeto” i onda dođe novi dan pa je taj najbolji dan ovog ljeta!!!
• Kako smo išli sve dublje s predavanjima svaki dan sa više strana imala sam prilike vidjeti zašto su pašnjaci važni za ljude i za prirodu i kako se njima upravlja. Nauči se konkretne stvari, dok na fakultetu radimo previše općenito.
• Znala sam da će biti naporno, ali sam zaboravila koliko je zahtjevno kad se radi duže vremena. Prvi dan je lako, kad se radi duže vremena postaje zahtjevno, ali isplatit će se rad dugoročno. Od alata, škare su najlakše, s kosorima 10 puta udarim i nisam puno postigla. Treba steći tehniku i fitzičku snagu.
• Imam više planova za rezervu. Idealno bi bilo, ako ostajem u Hrvatskoj, da mogu raditi u nacionalnom parku ili parku prirode kao rendžer. Ako uspijem skupiti novce i srediti zemljište, imat ću farmu s ekološkim proizvodima, nabaviti kravice, pčele, uzdržavati se time, a usput istraživati sebi za ljubav. Raditi na farmi naporno je fizički, ali je jako ispunjujući posao, volim biti na nogama i raditi puno toga, najgore bi bilo samo sjediti.

Šime Vukman (Trogir), 5. godina geografije

• Nisam puno mislio unaprijed, jer gdje god da odem i da probam sve mi je super! Nisam nikad sudjelovao na EU projektu pa sam htio doći. Manje sam očekivao od edukacija, a dobio više. Terenski dio sam tako i zamislio. Kao geograf sam mislio da nećemo biti povezani s drugima, a zapravo je sve povezano. Svi predavači su me uspjeli zainteresirati.
• Najiskrenije sam ekstra zadovoljan svima, pogotovo ekipom, a najviše mi se sviđa što smo iz različitih područja znanosti. Vidjeli smo kako svi razmišljamo na malo različit način. Vozimo se autima i Ana s geologije gleda stijene, geografi drugo, biolozi vegetaciju, svi imamo različit način razmišljanja, a sad smo ih uspjeli spojiti. Na taj smo način naučili jedni od drugih. Zadovoljan sam edukacijama, pogotovo LAG mi je bio tip-top, kao i predavačice iz Javne ustanove Šibensko-kninske županije kojima smo postavili milijun pitanja. Svi su otvoreni i komunikativni, super je organizirano, informativni plakati po zidovima puno pomažu, ne možemo se ne snalaziti. Podjela na timove na kampu je odlična. Drago mi je što nam nije sve servirano nego sami služimo doručak pa učimo i o životu. Pričali smo kako živimo u raju – sve nam je plaćeno, učimo korisne stvari i za stručne i za životne stvari, svi smo pametni. Hvala Europskoj uniji – plaćaju nam da rižemo smriču, jedemo, sve imamo i tako dva tjedna! 
• Bio sam upoznat s restauracijom, ali uvijek mi je bila čudna etika toga – zašto se ne bi pustilo prirodu? Kad smo došli prvi dan na teren i kad sam rezao prvi grm razmišljao sam – tri bogomoljke su bile izašle – da mi je malo čudno. No, kroz priču s volonterima i predavačima bilo mi je jasnija problematika oko bioraznolikosti i koja je svrha svega toga. Kroz cijelu povijest postojali su travnjaci, velika goveda su tu živjela i održavala te travnjake. Bila mi je zbrka u glavi – zašto ne bi bilo ovako, priroda je tako odlučlila i sad mi je nakon ovog terena sve jasnije.
• Vidio sam koliko je to teško i mukotrpno i kako je težak život u ovom području. Cijenim ljude koji se toliko trude oko toga, ne mogu se zamisliti da radim to cijeli život.
• Htio bih raditi ovako nešto, na EU projektima jer vidim da je velika dinamika, događaju se stvari, zapošljavaš se na projektima, nije monoton posao. Ne bih htio raditi na način da mi je svaki dan isti. Želim raditi u nekoj firmi ili organizaciji koja se bavi različitim projektima vezano uz geografiju, ili regionalni razvoj.

Lucija Gajić (Zagreb), 3. godina šumarstva

• Od kampa sam očekivala da ću naučiti puno toga novoga, s obzirom na to da je vezan za tematiku o kojoj gotovo ništa nisam znala, a zanimalo me. Veselilo me što je tematika velikim dijelom vezana uz šumarstvo koje studiram, a znam da mi je dosad nedostajalo puno praktične primjene znanja i terenskog rada. Također, veselilo me i upoznati ljude s drugih fakulteta i stvoriti neka nova prijateljstva.
• Jako sam zadovoljna dobivenim. Posebno mi se svidjelo što nas se tijekom cijelog kampa i edukacija tretira kao odrasle osobe i pita nas se kako bismo mi rješavali određene probleme vezane za restauraciju travnjaka. Sviđaju mi se predavanja koja su svaki put bila interaktivna i na kojima je svatko imao priliku reći svoje mišljenje, kao i sama organizacija kampa u kojoj je svatko od nas mogao aktivno sudjelovati i nečime doprinijeti. Dva tjedna živjela sam sa stvarno divnim, pametnim i kreativnim ljudima punim ideja od kojih sam svaki dan mogla naučiti nešto novo.

• Mislim da puno bolje razumijem tematiku restauracije travnjaka, jer iskreno nisam ni znala što je restauracija travnjaka prije ovog kampa. Znala sam što je sukcesija šuma, znala sam i u teoriji da u Hrvatskoj postoje problemi sa zakonima, dobivanjima dozvola za štošta, da stočarima nije lako. Ali sada sam shvatila koliko je to sve ustvari povezano i da mnogo ljudi mora komunicirati da bi se neki problem riješilo.
• Važno je skupiti dobru ekipu na terenu. Rad nije bio baš lagan, svi smo na kraju imali neke ozljede. S nekim alatima puno je teže raditi nego s drugima. Ali kada postoji dobar timski duh, sve se lakše pretrpi. Na kraju krajeva, nije ni bitno koliko smo počistili, nego koliko smo naučili tijekom cijelog kampa.

• Nisam još sigurna gdje se vidim, još se osjećam nekako izgubljeno. Ali znam da bih voljela raditi nešto vezano za zaštitu prirode, možda raditi u nekoj udruzi tipa Biom, i raditi na projektima. Voljela bih da mi je velik dio posla terenski po nekim lijepim zabačenim mjestima

Mihaela Mladar (Split), 5. godina geografije

• Očekivala sam da će biti skroz drugačije iskustvo, bila sam spremna za nešto novo. Bila sam i prije na terenima i planinarenju, ali nisam se nikad prijavila na ovakav projekt koji je organiziran od ljudi koje ne poznajem.
• Dobila sam šest puta više od očekivanog – najbolji omjer uloženog i dobivenog od Aljaske!!! Jako sam zadovoljna dobivenim informacijama i iskustvom. Osjećam se kao da se nalazim na savršenoj granici stručnjaka i lokalne zajednice i da dobivam sve informacije, što mi daje realnu sliku. Impresionirana sam koliko su predavanjima pokrivene struke i smjerovi. Čini mi se da je bilo nešto za svakoga. Na privatnoj razni ima uvijek netko kome se može obratiti. Ovaj kamp bio mi je među TOP 3, ako ne TOP odluka ove godine! Pamtit ću ga!
• Znala sam prije što znači uklanjanje vegetacije, razumjela sam koncept, ali mi nije bilo jasno u praksi što to znači. Hrvatske šume su bile u velikoj pomoći po tom pitanju i općenito nisam htjela propuštati predavanja, koja su bila vrlo zanimljiva. Zainteresirala sam se za zaštitu okoliša, voljela bi se naći u nečemu od ovoga ovdje.
• Rad na terenu je zamoran, mentalno je dosadno, iako fizički nije preteško jer imaš neki cilj, a čim imaš cilj odmah je lakše. Radila sam ono što sam očekivala i nije mi bio problem. Vjerujem da će se ćukavica vratiti!
• Nemam konkretan plan za budućnosti – imam “kuda”, ali nemam “kamo”. Imam smjer, ali cilj nemam. Smjer je ono što razmišljam kad govorim o napretku – napredovati u GIS-u, učiti jezik, jačati samopouzdanje. Pogotovo jer studiram geografiju, u kojem slučaju nemaš pojma što ćeš biti jer nemaš pojma što ćeš raditi.

Lana Zubčić (Bribir), 2. godina diplomskog studija ekološke poljoprivrede i agroturizma

• Očekivala sam da ću upoznati puno studenata s različitih fakulteta, a sa sličnim interesima, te da ću naučiti puno novih stvari, a pogotovo me privukao taj rad na terenu.
• Super! Pogotovo teren je bio odličan i zabavan, a nije bilo toliko naporno raditi. Bilo je dobro društvo – zezali smo se i radili smo. Lijepi je osjećaj doći do kraju dana i vidjeti rezultate. Sva predavanja su bila zanimljiva i korisna, dani su brzo prošli i bili su ispunjeni. Najljepše je to što smo se povezali i stvorili nova prijateljstva te što učimo jedne od drugih – svaki dan čujem nešto novo. Razgovaramo kako ćemo se povezati i učlaniti u udruge.
• Razlika je u tome što nisam razumjela pozadinsku problematiku vezano uz administraciju i zakone – što je to potrebno skupiti i s kojim institucijama je potrebno komunicirati da bismo pristupili ovakvom projektu. Puno sam naučila o samoj važnosti travnjaka i vrstama koje obitavaju na njima te zašto je važno njihovo očuvanje. Uvidjela sam važnost komunikacija između različitih aktera i važnost komunikacije s lokalnim stanovništvom, javnim upravama i ministarstvima – ne može se izostaviti nijednog sudionika da bi ovakvo nešto funkcioniralo!
• Potrebni su voditelji koji će znati motivirati sudionike, podići duh, uliti puno volje i želje da se postigne nešto. Važno je bilo i da svi zajedno radimo pa kad se osvrneš vidiš da su svi uživljeni u posao.
• Još se tražim, sto stvari me zanima, a ništa me ne zanima dovoljno. Ništa me još nije posve privuklo, iako mi se sviđaju zaštićena područja i zaštita prirode. Kamp mi je povećao interes za ta područja te mogućnosti projekta i istraživanja na njima. Upisala sam predmete o gospodarenju ekološki osjetjivim područjima, a zanima me još sanacija tla, regenerativna poljoprivreda, tematika restauracije staništa i tla – u tome je budućnost.

Srećko Kajić, Đeletovci kod Vinkovaca, 5. godina geografije

• Očekivao sam da ćemo kositi travu! Na moje veliko iznenađenje dočekali su nas grmovi umjesto visoke trave pa se od mene, umjesto umijeća rukovanja trimerom, očekivalo umijeće rukovanja sjekirom, na moju veliku žalost! Što se tiče edukativnog dijela, očekivao sam par suhoparnih i par dobrih predavanja na temu biologije i ekologije, no ugodno me iznenadilo što su predavanja, koja su obuhvatila cijelo prirodoslovlje, bila i više nego izvrsna. Nadmašena očekivanja!
• Ono što mi je najvrjednije je pogled u različite slojeve zakonodavstva i ljude koji izvršavaju te zakone. Upoznali smo ljude koji donose zakon i one koji provode zakone i one koji provode projekte. Različite javne, civilne i privatne aspekte kroz obrazovanje ne možemo dobiti. Dobili smo pogled na stvarni svijet – kako u našim domenama funkcionira država i svakodnevni rad.
• Imao sam solidnu podlogu s ozbirom da sam se bavio temom travnjaka i sukcesije kroz obrazovanja i svoj rad o utjecaju sociodemografskih faktora, no ovo je bila dobra prilika da uživo kroz vlastiti rad iskusimo kako ide restauracija, koje su posljedice, koji su ciljevi, koji je utjecaj restauracije na društvo i na okolni prostor, što je ono čime se geografija bavi.
• Svakako bolje razumijem. Kroz 10ak dana restauracije, 40ak sati rada smatram da smo na sebi kroz znoj i žuljeve uspjeli spoznati zahtjeve koje ručna restauracija travnjaka zahtijeva i smatram da nam je dobra lekcija zašto se potruditi da se ne događa sukcesija travnjaka. Iako, što više stočara – to manje para iz EU za sječu grmlja!
• Htio bih se baviti znanošću, bilo kroz akademski sektor, bilo kroz određene organizacije ili udruge na projektu kao što su Biomove, koje mogu poslužiti kao arhetip za ono što bismo mogli u budućnosti raditi. Pet godina koliko je daleko, toliko je blizu jer planiram ostati na doktoratu.  

Sara Stermšek (Split), 2. godina diplomskog studija biologije i 1. godina diplomskog studija muzeologije i upravljanja baštinom

• Kada sam se prijavljivala za kamp, nadala sam se da ću naučiti nešto o travnjacima i ispuniti kraj svog ljeta, ali od podnošenja prijave do samog kampa nisam puno razmišljala o očekivanjima. Možda sam se jedino nadala da će društvo biti dobro.
• Neizmjerno sam zadovoljna dobivenim. Od kampa sam dobila više nego što sam ikada mogla zamisliti. Naučila sam stvari koje ne znam gdje bih drugdje mogla naučiti. Dogodilo se toliko puno toga – spavajući u istoj prostoriji, dijeleći obroke i radeći na restauraciji u timu, upoznala sam ljude puno više nego što inače imam priliku i mislim da sam stekla jako dobre prijatelje.
• Imali smo priliku saznati kako neke stvari funkcioniraju direktno od stručnjaka koji rade u LAG-ovima, javnim ustanovama i ministarstvima. Edukacije su odlično osmišljene i na kraju su lijepo zaokružile neku cjelinu koja nam je pomogla shvatiti što je sve potrebno za provesti jedan ovakav projekt.
• Naučili smo rukovati različitim alatima i postepeno postali vrlo vješti. Međutim, nakon dva tjedna rada osjetili smo da smo zaista umorni, ali i da smo odradili jako dobar posao.
• Za pet godina želim biti kustos u prirodoslovnom muzeju. Nadam se da ću sve što sam naučila na kampu moći primijeniti u toj poziciji – provoditi projekte, surađivati s javnim ustanovama i educirati javnost o sada jako aktualnoj temi zaštite prirode. Voljela bih kada bih to što radim mogla uskladiti s hobijima i s druženjem s prijateljima i obitelji.

Zrinka Šola (Đakovo), 5. godina šumarstva – uzgajanje i uređivanje šuma s lovnim gospodarenjem

• Očekivala da ću čuti stvari koje nisam znala, da ću upoznati nove ljude, ostvariti nova prijateljstva i da ću se zabaviti. Sve i svašta sam uspjela – jako dobro iskustvo.
• Jako sam zadovoljna zato što je bilo puno aktivnosti, jer je jako lijepo organizirano, a dobila sam znanja po koja sam došla. Super mi je što sam išla s Tomislavom Hudinom i Lukom Škuncom na terenski rad na Dinaru zato što me zanima fitocenologija – znanost o biljnim zajednicama. Oni su kartirali biljke te su na nekim plohama radili fitocenološke analize – za neke rodove na tim plohama nikad nisam ni čula! Sigurno su se pitali “Kakve mi to studentice vodimo na teren!?” :-).
• Sad bolje razumijem restauraciju travnjaka s teoretske strane. LAG je bio nešto što mi je bilo totalno nepoznat, a zapravo dobar mehanizam za rješavanje problema s kojuma se ljudi u ruralnim područjima susreću. GIS radionica je bila super jer, iako sam radila u GIS-u, mučilo me je gdje mogu nabaviti podlogu, sad znam..
• Bilo mi je jasno na koji će se način raditi, ali je iskustvo drugačije kad vidiš koliko to traje, koliko vremena i ljudskih resursa je potrebno pa shvatiš da nije nimalo jednostavno, ali može se. Ljudi su pesimistični u Hrvatskoj pa je bilo motivirajuće postići ovakav rezultat. 
• Planiram upisati stručni studij za voditelja projekata, iako studiram smjer koji je više vezan uz iskorištavane šuma. Zanima me zaštita prirode i ekologija, a voljela bih raditi posao koji je kombinacija uredskog posla i terenskog.

Ana Ercegovac (Kijevo kod Knina), 5. godina geologije

• Očekivala sam kvalitetna predavanja i radionice, ali i zabavu te da se međusobno upoznamo. Nadala sam se rad u restauraciji učiniti što zabavnijim i da ćemo napraviti dobar posao na polju.
• Zadovoljna sam trudom koju ulažemo svi ponaosob kao i zajednica studenata, a zadovoljna sam i trudom svojih voditelja da imamo sve. Jako sam zadovoljna činjenicom da nas se gleda kao ekvivalentne kolege, ali nam se dopušta i da budemo djeci u duši i da se smijemo! Osim što se educiraš o zaštiti okoliša, educiraš se i o samom sebi i komunikaciji s drugim ljudima, a upoznaješ se s mentalitetom područja na kojem se kamp nalazi.
• Definitivno sam puno više upoznata s pojmom restauriranja travnjaka i s cijelim planom upravljanja travnjacima i šumama. Predavanje predstavnika Hrvatskih šuma bilo mi je bitno zbog medijskog pritiska na Šume. Jako je važno educirati se o toj temi iz prve ruke. Predavanja su zabavna i edukativna i prilično su detaljno pročešljala teme koje se javljaju u Hrvatskoj.
• Spoznala sam kroz fizički rad da je spor, ali je super to što na terenu vidiš kako se nešto može unaprijediti za daljnje radove te koji su izazovi baratanja s alatom i bivanja nekoliko sati na terenu gdje su divlje životijne. Kad se sve uzme u obzir – izazove i rezultate – rad donosi veliku sreću jer se nakon jednog dana vidi velika promjena na području. Najljepše je doći sutradan i čistiti novo područje te vidjeti stočara kako koristi to polje za ispašu.
• Za 5 godina želim raditi u Parku prirode Dinare! Druga mi je opcija naučiti pisati projekte za EU i baviti se time u svrhu edukacije i zaštite okoliša. Želim spojiti speleologiju, kojom se hobistički bavim, s geologijom u svrhu istraživanje geokemije podzemlja u apsektu mogućih izvora onečišćenja u okolišu. Želim istražiti koja je količina kalcijevog iona povezana s povećanjem temperature u atmosferi. 

Marin Bogdanić (Strahoninec kod Čakovca), 5. godina geografije

• Od kampa nisam imao velika očekivanja, što se činilo dobrim jer sam ostavio mjesta pozitivnim iznenađenjima pošto nikad nisam bio sudionikom ni u čemu sličnom u znanosti. Vidio sam kako funkcionira malo drugačiji pristup rastu s potpuno druge strane, gdje je fokus na našem napretku i zbližavanju, što akademski, što na osobnoj razini. Uzbuđenje i znatiželja su rasli kako se kampu približavao – odbrojavao sam tjedne kad smo dobili agendu. Očekivanja su se povećavala, a bogme su se i opravdala.
• Prezadovoljan sam jer nam se svakom ponasoob priostupalo individualno, za razliku od fakulteta gdje smo samo broj. Htjelo se čuti što svatko od nas kao stručnjak za neko područje razmišlja, u suradnji svih mogli smo reći što mislimo i znamo te smo druge poslušali što oni znaju. Interdisciplinarnost kampa mi se urezala, kao i dobra društva i nova poznanstva koja će se pamtiti. Radili smo stvari u širinu što će mi trebati na poslu, vidjeli smo kako široko stvari funkcioniraju i uvidjeli puno tih procesa, od lokalne zajednice, preko ministarstava – cijeli spektar odnosa i hijerarhija. Jako dobar način za steći drugu razinu iskustva koje će sigurno biti potrebno, da in situ vidimo kako djelovati, kako se ponaša prostor, kako se ponaša lokalno stanovništvo. Pogotovo je bio zanimljiv dan sa šumarima jer mi deforestiramo, a oni reforestiraju – negdje je prostor za pošumiti, negdje treba pašnjak za ispašu, a što je sve povezano s pticama. 
• S obzirom da o restauraciji nisam ni razmišljao, ovo mi je bilo drugačije i novo, a sad mi je jasno da je obnova staništa totalno potrebna i razumljivo je zašto se radi i kako funkcionira. Osjećam se kao da se bavim time neć nekoliko godina jer smo puno prošli i znamo kako koja biljka funkcionira, kako se koja životinja ponaša jer smo se stopili s prirodom i jer smo postali dio krajobraza u kojem se nalazimo, uklopili smo se. O restauracija sad znam puno više.
• Razumijem i shvaćam kao dugotrajan i naporan proces jer je riječ o fizičkom radu koji iziskuje spremnost i vještinu rukovanja alatima te izdržljivost satima. Treba biti i mentalno jak da možeš napraviti i pohvatati sve. Nakon ovoga više cijenim fizičke sezonske radnike koji beru, sjeku ili restauriraju. Dobro je i što smo vidjeli da ručno uklanjanje nije jedini način za restauraciju, nego postoji mogućnost i kontroliranog paljenja. Svaka strana ima svoje negativnosti i pozitivnosti, treba naći sredinu, ono najoptimalnije s obzirom na lokalnu zajednicu i financije.
• Kamp mi je bio stručna praksa na diplomskom studiju. Svidjelo mi se što sam jasnije uvidio da se svojim iskustvom i znanjem mogu uključiti u poboljšanje neke sredine, čuti ljude i prepoznati što im treba, mogli smo vidjeti što ih muči, koji su im problemi. Na praksi na preddiplomskom u regionalnoj agenciji Međimurske županije vidio sam teoretske strane. Za 5 godina volio bih raditi u razvojnoj agenciji u kojoj bi mogao to sve ukomponirati – baviti se pisanjem natječaja, provedbom natječaja te prostornim razvojem. 

Sara Medak (Split), 1. godina diplomskog studija ekološke poljoprivrede i agroturizma

• Očekivala sam fizičko znanje te da ćemo kroz ovu praksu naučiti raditi na terenu – baratati alatom i naučiti selektirati što valja, a što ne valja, kao i snalaziti se u prostoru na selu. Htjela sam učiti o odnosu selo-pašnjak-cesta u okolišu.
• Prezadovoljna sam – oduševilo me zato što nisam došla s očekivanjima da ćemo dobiti toliko teoretske podloge. Struktura cijelog kampa bila je izvanredna – uvodna dva predavanja o tome tko smo i što radimo, zatim radionica gdje smo se podijelili u lokalne i državne uprave pa smo sami raspravljali tko ima kakvu ulogu, a tek poslije smo se susretali s ljudima iz ministarstava i LAG-a. Na predavanju Aljoše Duplića iz Zavoda zaštitu okoliša i prirode zaključila sam da ne možemo puno djelovati na lokalnoj razini, osim guranjem zakona. Probranost ljudi mi se jako sviđa, prisutni su i geografi i mi geofizičari koji nemamo doticaj s fizičkim poslom. Iako smo drugih generacija i drugih struka, otvoreni smo za nova znanja, razmjenjujemo ih, jako puno razgovaramo. Oduševljena sam idejama koje kolege daju. Zahvaljujući znanju kojeg sam ovdje dobila moći ću djelovati na nekim razinama na kojima agronomi i biolozi neće moći, a svoje ću znanstvene radove moći usmjeriti na mikroklime. 

• Shvatila sam zašto je bitno otići na teren, zašto je bitno mehanički uklanjati raslinje, a ne paliti – gdje će koja vrsta aktivnosti imati kakav učinak na floru i faunu. 
• Rad na terenu je super – ujutro učiti, a popodne raditi bilo je odlično. Super je zato što imam dojam da sam u 4 sati dnevno uspjela ukloniti raslinja poput jedne jače žene. Gledajući ekipu na terenu kako smo se spontano samoorganizirali shvatila sam kako bi se ljudi u grupi mogli organizirati kako da brzo i učinkovito naprave jedno drugo čišćenje. Dobro je da dvojica radnika idu skupa, puno brže ide kad jedan čisti škarama, dok drugi reže pilom. Potrebne su najdeblje rukavice jer se ubodi često događaju pa usporavaju posao. Treba rezati i piliti po redu i skupljati granje na kraju jer oduzima previše vremena.
• Kroz 5 godina krenula bih raditi svoje malo imanje, početi što prije s jednom kokom i jednom kozom. Voljela bi se vratiti u svoje selo  – Katuni kod Šestanovca – za 10 godina da imam 10 košnica i bar jedno stado. Bavila bih se poljoprivredom, ali voljela bih od doma raditi i u znanosti – preko dana vrt, navečer znanost.

Antonia Čubelić (Zagreb), apsolventica krajobrazne arhitekture

• Očekivala sam primjenu naučenog na fakultetu u praksi, upoznavanje drugih ljudi i drugih struka, širenje perspektiva, upotpunjavanje pogleda na krajobraz i umrežavanje.
• Dobila sam upoznavanje ljudi i neka saznanja koja nisam mislila da ću dobiti – upoznavanje s Hrvatskim šumama, s njihovim područjem rada i što točno rade. Nisam bila upoznata s LAG-om kao takvim i kako funkcioniraju. Stekla sam dobre prijatelje za koje mislim da ćemo se i dalje družiti. Dobila sam i upalu zglobova, a i naučila sam šivati – znanje koje nisam mislila da ću dobiti 🙂
• Teoretskom nastavom pokrili smo široko područje. Predavanje predstavnica Javne ustanove Šibensko-kninske županije bilo je jako zanimljivo jer su pokazale s kojim se realnim problemima susreću, što će nas dočekati kao stručnjake. Predstavnici Hrvatskih šuma su također dali prikaz kako bi to bilo u praksi, kao i LAG. Sad znam više nego što sam znala prije. Shvatila sam da su se neke javne ustanove bavile stvarima koje dovode do potrebe za restauracijom jer nema obnove. Naučili smo da je restauracija sveobuhvatni proces jer projekt nije samo obnova staništa nego sve ostalo – nabava, uključivanje zajednice i stočara, aktiviranje stočara…
• Sad bolje razumijem kako je to teško raditi, koliki je napor mehanički uklanjati raslinje. Nas je 20-ak čistilo 2 tjedna 20-ak hektara, nastavit će dvojica. Naučila sam kako se provodi i što sve utječe na problem, kao i razumijevanje problema. Izgledali smo kao da su nas mačke izgrebale!
• Htjela bih svojim radom promovirati krajobraznu arhitekturu, bilo sudjelovanjem u projektima ili pisanjem članaka i istraživanjem ruralnih prostora kontinentalne Hrvatske za koje smatram da nisu dovoljno istraženi. Razmišljam o doktoratu kao alatu kojim bi se više upoznala s materijom, možda čak ostala na fakultetu.

Ivona Milaković (Požega), 3. godina ekološke poljoprivrede

• Od kampa sam očekivala da ću iskusiti stvari koje dosad nisam – nešto novo, neobično, meni strano i da ću od toga nešto i naučiti. Očekivala sam i da ću se naraditi te upoznati nove ljude koji će me inspirirati i motivirati. Htjela sam novo iskustvo u novom, drugačijem prostoru, te ljude i znanje.
• Nadmašila su se očekivanja od kampa, zadovoljna sam svime – organizacijom, edukacijama posebno, dodatnim sadržajima, stvorili smo međusobne odnose. Igrice koje smo odigrali doprinijele su da se opustimo i povežemo. Edukacija, posao i ljudski dio bili su ispunjeni.
• Prije nisam restauraciju gledala na takav način, promatrajući iz Slavonije gdje nema krša nisam restauraciju ovako doživljavala. Krš me naveo da bolje razumijem prirodu, što znači restauracija te očuvanje kroz održivo korištenje. Sada gledam drugačije kako da u svojoj sredini djelujem, a da očuvam prirodu, obogaćena za sva znanja koja nisam imala. Naučila sam kako voditi brigu o svim dionicima područja, čime se doprinosi većoj bioraznolikosti, povećanju biljnih i životinjskih vrsta.
• Potrebno je puno truda ljudi i volje da se nešto na održivi način očuva – da se ne ide agresivnim mjerama, bez obzira na to koliko dugo traje. Ručno uklanjanje je spor, mukotrpan posao, ali je lijepo kad vidiš te rezultate na kraju dana. Mali su koraci, ali su neki koraci. Želim da lokalno stanovništvo uvidi to pa da se udruže i nastave posao.
• Voljela bih imati svoj mali opg, živjeti u seoskom području i imati utjecaj na tim područjima kroz ekološku proizvodnju hrane. Želim sačuvati dio zemlje i prostora gdje ću živjeti, doprinijeti toj zajednici i prirodi. Istočna područja Hrvatske nemaju puno stanovništva, slično kao na ovom području pa ću neke stvari naučene na kampu sigurno iskoristiti.

Domagoj Bogić (Kaštela), 3. godina biologije

• Htio sam upoznati više ljudi u svojoj i bliskim strukama. Ovaj je projekt sličan ideji onoga što bih htio raditi u životu pa sam pomislio da će mi kamp pomoći u tome.
• Upoznali smo se s radom mnogih organizacija – udruga, Hrvatskih šuma, LAG-a, javnih ustanova. Nije mi bilo mrsko ni fizički rad na terenu, a i ekipa je bila dobra.
• Iako sam bio upoznat s problemom i prije, teoretska nastava nam je pomogla da vidimo koji su alati najpotrebniji i što bi većini bilo najlakše za raditi.
• Očekivao sam da će biti više stabala i više grmova. Dugotrajno, dva radnika neće očistiti velike površine. Što se alata tiče, ako dobijem škare onda je onako kako sam očekivao, ako dobijem drugi alat – onda je drugačije!
• Najidealnije bi mi bilo da idem na projekte konzervacije ugroženih vrsta u Hrvatskoj i Africi. Sisavci su najatraktivniji, ali mogu proći i druge vrste. Na akcijama protiv krivolova išao bih po poljima s vabilicama s batinom u ruci! Sviđa mi se i deratizacija Lastova.

Kristina Komšo (Ivanić Grad), apsolventica krajobrazne arhitekture

• Kad smo dobili popis predavanja i kas dam pročitala imena izlagača pomislila sam “super” jer su različitih struka i različitih dionika, o različitim temama pa sam očekivala čuti više o tome. Mislila sam da će biti sigurno dobro kad sudjelujem u nečem velikom.
• Na fakultetu slučamo nešto o teoriji, a sad smo imali ljude koji u praksi rade takve stvari te neke dionike koji pričaju iskustva s terena. Predavanja su korisna i zanimljiva, pogotovo predavanje Hrvatskih šuma jer nisam imala predodžbu o tome što rade. Općenito su se partneri projekta potrudili prenijeti informacije. 
• Naučili smo da magarac jede šmriku, a ne ovce, kao i o restauraciji travnjaka te da su travnjaci vrijednost jer su dio naslijeđa. Sad imam i predodžbu koliko je kompleksna problematika – puno je aspekata o kojima treba razmišljati, poput zakonskih okvira, vlasništva, davanja dozvola i poticaja. Velika je kompleksnost sustava koji utječe na oblikovanje prostora.
• Nakon ovakvog fizičkog rada puno više cijeniš i shvaćaš koliko je sve kompleksno. Prvi sam dan bila razočarana – stvarno sporo to ide, i kako dani prolaze vidi se da sve ide jako sporo. Nakon nekoliko dana kad smo shvatili koliko je tempo i koji je posao, racionalniji smo u očekivanjima. Postavlja se pitanje – toliko se sada ulaže, a u kakvom će stanju biti teren za 20 godina? Hoće li se vratiti uloženi trud? Veselim se pratiti!
• Htjela bih se najviše baviti kartiranjem, analizama krajobraza prostora u GIS-u, planiranjem i zaštitom prostora. Kamp me utvrdio i motivirao u tom smjeru.
• Kamp je bio prekrasno iskustvo, nisam očekivala da ćemo se toliko sprijateljiti. Plus organizatori, plus ljudi iz Bioma, odnos je opušten, a svima nam je zajednička ljubav prema prirodi i okoliši. Možemo puno saznati i kroz neformalne razgovore jer smo okruženi s puno iskustva i znanja. Nadam se da će kamp biti motivacija da se više priča o projektu, pogotovo kad su uključe mladi i struke. Htjela sam nakon faksa otići van privremeno raditi – ovo me je dodatno motiviralo i podsjetilo da i ovdje imamo ljudi koji su slični u svojim znanjima, mladih ljudi, te koliko imamo očuvanih prirodnih vrijednosti. Kamp me potaknuo da se vratim i doprinesem očuvanju.

Petra Pilepić, Zagreb, 5. godina geografije

• Očekivala sam da će kamp biti edukativan, da ćemo biti puno na terenu, naučiti kako se restauriraju travnjaci, upoznati lokalno stanovništvo, međusobno se zbližiti.
• Očekivanja su se ispunila, ako ne i nadmašila. Predavanja su bila edukativa, puno sam naučila, imam jasniju sliku što se točno radi na području zaštite prirode i što želim raditi u budućnosti  Sviđa mi se koncept predavanja gdje smo se od viših organizacija spustili na lokalnu razinu i dubinski shvatili i obradili problematiku, odnosno što je zakon i što se na terenu događa. Slušali smo o ljudima koji imaju probleme, a zakon ih priječi u njihovom rješavanju jer je na istom području više nadležnih.
• Razumijem zašto ih se restaurira, zašto je to potrebno, razumijem odnos stočara i lokalnog stanovništva i zaštite prirode, razumijem međuovisnost prirodnih elemenata i lokalnog stanovništa.
• Od prvog dana do kraja kampa razradili smo i promišljali o strategijama kako najbolje krčiti šumu. Uvidjeli smo koji je alat najkorisniji s obzirom na tip vegetacije i kako najbolje rasporediti ljude u grupe da bi sječa bila najučinkovitija. Upoznala sam se i s alatom, nikad nisam krčila u ovim razmjerima i u ovim uvjetima
• Smatram da bolje razumijem potrebu za međusobnim slušanjem struka, da nije sramota pitati kolege za stvari u kojima su stručni. Struke, pogotovo oko zaštite prirode, trebale bi bolje surađivati. Voljela bih raditi u nekoj javnoj ustanovi ili udruzi sličnoj Biomu. Voljela bih i razvijati projekte jer je zanimljiv i dinamičan posao te volim organizaciju, a volim i terenski rad – idealno bi bilo biti rendžer i pisati projekte. Razmišljam da neću živjeti nigdje u Zagrebu, nego negdje u manjim sredinama gdje ću moći više doprinijeti zbog deficita visokoobrazovanih ljudi. Moći ću napraviti konkretne stvari za zajednicu.

Ela Pahor (Buzet), 4. godina biologije

• Prijavila sam se, kao prvo, zbog puno boravka u prirodi, što sam i dobila. Očekivala sam i da ću naučiti puno novog, što mi je bio dovoljno dobar razlog za prijavu. A i nikad nisam bila na Dinari.
• Dosta sam zadovoljna jer sam dobila jako puno praktičnog znanja, što na biologiji nedostaje, u smislu kako se nositi s projektom i s poslovima koji me čekaju, kao što su npr. mjere u poljoprivredi, financijska pomoć itd. Zadovoljna sam i radom jer nije prenaporno. Super dođe tijekom dana da se ispušeš i „ne razmišljaš“. Zadovoljna sam što su obuhvaćene sve strane koje su uključene – Hrvatske šume, Ministarstvo poljoprivrede, MINGOR – sve se povezalo, ovo je bila jedina prilika da tako nešto čujem. Super je ekipa, voditelji su super, dobra je komunikacija, sve lako odrađujemo
• Jasnija mi je restauracija, imam širu sliku u gospodarskom smislu što znače travnjaci. Dobila sam širu sliku o stanju travnjaka i poljoprivrede u Hrvatskoj. Nešto sam znala i otprije jer sam bila na Učki i tamo naučila zašto su travnjaci važni kao stanište, sad razumijem više zašto su važni u smislu gospodarstva. Biolozi su vrlo isključivi jer ne razmišljaju toliko o ljudima. Sviđa mi se na projektu što se pokušava naći kompromis, uključuje se sve strane.
• Shvatila sam da je kompleksnije nego što sam mislila – gdje se može raditi, a gdje ne. Nije lako pratiti koliko si napravio, potrebno je imati znanje i, po mogućnosti, dron. Osvijestila sam kompleksnost organiziranja rada.
• Htjela bih raditi s morskim sisavcima. Voljela bih i raditi na komunikaciji između ljudskih potreba i zaštite prirode te tražiti kompromis. Naučeno ovdje mi je korisno i važno.

Studenti s kampa, volonteri i koordinatori dva tjedna kampa čistili su Ježevičko Suhopolje od šmrike i druge drvenaste vegetacije. Na fotografijama dolje pogledajte kako je napredovao posao po danima.