Predavanje o praćenju sove ušare u Sinju – dođite i priključite se monitoringu!

Sova ušara (Bubo bubo) proglašena je pticom godine 2022. u Hrvatskoj, a ove veljače i ožujka u Hrvatskoj traje monitoring ove najveće europske sove. Udruga BIOM uz pomoć volontera ovu vrstu u Hrvatskoj prati već dulji niz godina, ali sva područja Hrvatske još nisu pokrivena te smo u 2022. odlučili proširiti područje praćenja i na širu okolicu Sinja.

Javno predavanje o praćenju ove vrste ćemo održati u petak, 25. veljače u 18h u Galeriji Sikirica u Sinju te se nadamo što boljem odazivu svih koji bi nam u željeli pomoći u monitoringu. Sudionici radionice će dobiti upute o lokacijama o prisustva vrste u blizini i načina kojima najlakše potvrđujemo prisustvo ušare. A ušare ćemo, ako nas vrijeme posluži, zajedno tražiti možda već ovaj vikend!

Odabirom ušare za pticu godine želimo dodatno podizati svijest o svim prijetnjama s kojima se susreće – elektrokucija, krivolov, trovanje, nestanak staništa, uznemiravanje – te potaknuti širenje volonterske mreže čuvara ove najveće europske sove.

*Aktivnost se održava u sklopu projekta Learning and Sharing for Nature, financiranog od zaklade MAVA

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti Novosti Novosti Novosti

Izostanak kiša te snažni mrazovi glavni problemi dinarskih pčelara

Klimatske promjene najveća su prepreka održivom bavljenju pčelarstvom: poremećeni režim padalina i sve frekventnije suše negativno utječu na vegetaciju, prvenstveno na samoniklo medonosno bilje; izostanak obilnih proljetnih kiša uzrokuje kašnjenje vegetacije, čime se otežava preživljavanje pčela tijekom sve sušnijih ljeta; povremeni snažni kasni mrazovi uništavaju bilje i urod – izneseno je na okruglom stolu Izazovi u pčelarstvu koji je početkom veljače održan u Vrlici. Pčelari su primijetili i pojavu novog klimatskog obrasca na ovom području – sve se češće događa da nakon kiša uslijedi jaka bura koja vrlo brzo isuši tlo.

Glavna aktivnost projekta Dinara back to LIFE je restauracija dinarskih travnjaka zbog njihove važnosti za prirodu i ukupnu biološku raznolikost, a od restauracije travnjaka koristi će imati svi stanovnici područja Dinare. Pčelari su korisnici dinarskih travnjaka i kao takvi su ujedno dionici projekta, a okruglim stolovima na ovu temu projekt ih želi podržati u povezivanju te u zagovaranju rješenja koja će im pomoći. Okrugli stol organiziramo i kako bismo stvorili prostor za iznošenje problema, dijalog i raspravu, te u konačnici omogućili pčelarima i donositeljima odluka da kroz kvalitetniju suradnju osiguraju bolje uvjete za bavljenje pčelarstvom, a time i neizravnu ekološku i gospodarsku korist za ovaj kraj.

Na okrugli stol održan u Vrlici odazvali su se predstavnici i članovi pčelarskih udruga iz sjevernog dijela Dinare – PU “Dinara” iz Vrlike, PU “Vrisak” iz Kijeva i UP “Drača” iz Knina. Na prvom okruglom stolu s pčelarima održanom u listopadu u Sinju, bili su se okupili predstavnici pčelarskih udruga iz južnog dijela projektnog područja koji obuhvaća gradove Sinj i Trilj, te općine Otok i Hrvace.

Potporu pčelarima u Vrlici i Sinju svojim sudjelovanjem iskazali su Mirko Ljubičić, predsjednik Saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije, mr.sc. Zora Kažimir ispred Javne ustanove MORE I KRŠ, Ivica Mastelić ispred Grada Sinja te načelnik Općine Kijevo Martin Ercegovac.  

Na Okruglom stolu u Vrlici, organiziranom od LAG-a “Cetinska krajina”, a na kojem se skupilo 20-ak pčelara, naglašeno je da klimatske promjene posljednjih nekoliko godina čine bavljenje pčelarstvom u ovom području neisplativim pa sve više pčelara odustaje od posla, među njima i oni dugogodišnji s većim brojem košnica, no neki novi pčelari istovremeno se ipak uključuju u posao. Na ovom se području usto događaju i sezonski pritisci – dinarski pčelari tvrde da preporučeni prostorni pritisak iznosi oko 10 košnica na 1 km2, dok istovremeno tijekom sezone imaju i do 5.000 košnica pčelara iz drugih regija na svom području.

S obzirom na manjak pčelinje ispaše, pčelari predlažu da se na ovom području krene u akciju sadnje drveća i grmlja kao što su vrisak, kadulja, lavanda, ružmarin, lipa i pitomi kesten, vrste koje su ovdje najpogodnije vrste za sadnju. Ružmarin je istaknut kao posebno zanimljiv jer cvate dvaput godišnje. S obzirom na klimatske značajke ovog područja, naglašeno je, najprikladnija su stabla otporna na velike temperaturne razlike tijekom godine. Pčelari smatraju kako bi uputno bilo saditi medonosno bilje na javnim površinama, za što je potrebna suglasnost Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda. Predložena je i sadnja vjetrozaštitnih pojasa koji bi sadržavali medonosno drveće, čega je primjer prošlogodišnja akcija u Sinjskom polju gdje su posađene crna joha, bijela vrba i lipa.

Pčelari su zainteresirani za nabavu većeg broja sadnica medonosnog bilja na razini pčelarskih udruga, čime bi postigli bolju nabavnu cijenu, a koje bi zasadili uz parcele koje već koriste. Napomenuli su kako se događa da samoinicijativno zasade medonosno bilje da bi potom nailazili na neodobravanje drugih poljoprivrednika. Načelnik Općine Kijevo izrazio je podršku inicijativi pčelara za sadnjom.

Održavanje zdravlja pčela ključna je aktivnost za očuvanje košnica te su pčelari obvezni tretirati ih dva puta godišnje, iako su potrebna i do tri tretmana košnice svake godine, jer varoa postaje sve otpornija. Dodatni financijski pritisak kod liječenja pčela proizlazi iz pravila da pčelar lijekove mora kupiti unaprijed sam, što država kasnije refundira, no umirovljenicima među pčelarima je ponekad teško odvojiti nekoliko tisuća kuna odjednom za ovu namjenu. Nešto širi problem je nepostojanje održivog sustava poticaja. Naime, trenutno se poticaji u poljoprivredi računaju po jedinici (hektar ili grlo primjerice), samo u pčelarstvu ne. Pčelarima država sufinancira nabavu opreme, a ako se ne ide u nabavu nove opreme tada poticaja nema. Pčelari predlažu da se uvede sustav poticaja po košnici.

Pčelari su u Vrlici predložili suradnju s Hrvatskim šumama vezano uz čišćenje, obnovu i širenje postojećih šumskih puteva. Dio postojećih šumskih puteva u lošem je stanju te su glavna prepreka daljnjem razvoju u smislu korištenja viših predjela planine za pčelinju ispašu, posebice tijekom ljeta. U slučaju ovakve suradnje, važno bi bilo formiranje proširenja puteva, odnosno gradnja stajališta za pčelare na kojima bi oni mogli parkirati ili okrenuti svoje kamione s košnicama. Šumarije imaju mogućnost uvrstiti ova stajališta u svoje planove gospodarenja.

Pčelari su se na okruglom stolu pitali i oko svrhe i načina komunalnog tretiranja protiv komaraca, što jedinice lokalne samouprave redovito provode cestovnim vozilom koje prolazi kroz naselja ispuštajući pritom otrov za komarce. Pčelari vide štetne posljedice tretiranja insekticidima uz ceste i kuće, odnosno u relativnoj blizini košnica. Rješenje vide u tretiranju u vlažnim područjima koja su izvor širenja komaraca ili u avio-tretiranju.

Cilj ovog i ostalih okruglih stolova je analiza trenutnog stanja, usuglašavanje zajedničkih interesa i definiranje koraka za realizaciju dogovorenog. Rezultat Okruglog stola u Vrlici bit će smjernice za sadnju medonosnog bilja i drveća, kako na javnim, tako i na privatnim površinama.

Upravo ovaj mjesec objavljene su i dvije informacije koje bi mogle ohrabriti dinarske pčelare na nastavak pa možda i na širenje posla. Osječka tvrtka Oilseeds ponudila je sjeme medonosnih biljaka kao i pojedinačne biljke koje je teže nabaviti. Radi se o autohtonim biljkama, a s obzirom na poteškoće u nabavi sjemena medonosnih biljaka, osim facelije i heljde, pčelarima je otvorena prilika za lakšu nabavu raznih vrsta biljaka kao što su bijeli kokotac, esparzeta, crvena djetelina, gorušica bijela, podlanak i druge.

Usto, Ministarstvo poljoprivrede i ove će godine provoditi program „Školski medni dan s hrvatskih pčelinjaka“ kojim će se educirati djecu i njihove roditelje o važnosti konzumiranja meda i njegovog uključivanja u prehranu, dok će se istovremeno promovirati med proizveden na hrvatskim pčelinjacima, što će pridonijeti boljem tržišnom pozicioniranju hrvatskih pčelara. Dakle, dodatna prilika i za dinarske pčelare.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

Projektno stado se počelo okupljati – nova grla za bolju ispašu

Početkom godine u projekt Dinara back to LIFE priključili su se lokalni stočari koji će u restauraciji dinarskih travnjaka sudjelovati svojim stadima koja će voditi na ispašu na projektno područje. Ovime su se poljoprivrednici s ovog područja direktno uključili u projekt, a sami projekt izravno je aktivirao ispašu kao projektnu aktivnost. 

Idealni model napasivanja pašnjaka je kombiniranom ispašom, čemu smo se približili jer su ovom suradnjom nabavljeni magarci i konji, koji pasu bilje koje ovce i koze ne pasu.

Projektu se zasad priključilo šest stočara, a ovdje želimo predstaviti neke od njih.

Totići iz Ježevića su, kako sami kažu, stoljetni ovčari koji se ovim poslom bave od davnina, i to ne samo zbog zarade. Dražen Totić prisjetio se svog pradjeda, rođenog 1895. koji je bio ispričao da, dok je on bio živ, nisu prodali niti jednu ovcu. I u ratnim vremenima, Totići su pretjerali svoje stado preko planine za što im je trebalo tri dana. Kad je rat prošao, vratili su svoju stoku. „Mi smo držali ovce i kad se nisu davali poticaji“ – govori entuzijastični stočar. Svom velikom stadu od 370 ovaca ove su veljače pridružili, uz pomoć projetka Dinara back to LIFE, još dva magarca. Sad će njihovo veliko stado biti zaokruženije, a ispaša kompletnija te će travnjaci biti popaseni i od drvenaste vegetacije koja je polako i neumoljivo desetljećima preuzimala dinarske pašnjake. Totići planiraju ići u samostalno nabavljanje dodatnih magaraca, tako da bi njegovo magareće stado trebalo brojati 10-ak grla.

Ivan, Lucija i Dražen Totić

Totići žive u istoimenom zaseoku tik uz Cetinu koja ovdje nešto laganije protiče te se, kad nabuja, izlijeva u okolno polje, što je prirodni proces natapanja polja koje mladi stočar kosi kako bi hranio stoku dok nema dovoljno ispaše. U poslu mu pomažu supruga Lucija i tinejdžerski sinovi koji znaju i u stanju su odraditi sve poslove kao otac, od čišćenja do baliranja i nošenja sijena, pa i zahtjevnije poslove. „Djeca su tako odgajana da se radi“ – govori otac, čiji roditelji zaokružuju šesterac stočara koji na ovom idiličnom mjestu drže najveće stado u okolici.

Ovce u staji

„Mir, sloboda i zadovoljstvo“ – navodi Totić ono najljepše u bavljenju stočarstvom – „imam slobodu raditi kako mi se sviđa“. Njegova je filozofija da „triba bit zadovoljan i skroman u životu“.

Stado na ispaši

Totić smatra da je kod držanja životinja ključno imati kvalitetne uvjete za njih, u kojem slučaju se ne razbolijevaju. Kad do bolesti ipak dođe, pomažu mu veterinari iz Knina, „jako dobri i uslužni“, koji su spremni pomoći “danju i noću”.

Iskusni pastir

Posao u kućanstvu Totićevih počinje u 4 sata ujutro i završava u 22 sata navečer, a kad se ovce janje traje dan i noć. Veliko stado na ispašu na brdo odlazi ujutro, a poslijepodne se spušta prema Cetini, u polje na idiličnu poziciju uz rijeku i s pogledom na Kijevski bat.

Na više pozicije na planinu bi tjerali stoku na ispašu, kako kaže Totić, kad bi bilo „puta i vode“. Ovako, bez prohodnih puteva i sigurnih izvora vode, planina nije dobrodošla za ovce. No, ove godine probat će i ovaj model – potjerat će svoje stado prema Martinovim košarama na Dinari. Skupa s ovcama, ići će i stado novih magaraca…

Obitelj Alegić iz Ježevića svom postojećem stadu dodala je dva nova grla – magaricu i magarca iz dva različita stada, kako bi izbjegli srodstvo između životinja. U procesu širanje stada magarcima suočili su se s problemom njihove nabave jer ih ima vrlo malo za prodaju, što naglašavaju i drugi stočari.

Boris Alegić

U današnje vrijeme, objašnjava Boris Alegić, starost magaraca nije toliko važna jer ih se više ne koristi kao teretne životinje tako da magarci sada žive i preko dva desetljeća, a plodni su do dvadesete godine. Njegovi novi magarci ići će na ispašu s ostatkom lijepog stada u kojem je 150 ovaca, sedam krava te sada sve skupa šest magaraca. Alegići se žele i više baviti magarcima jer vide njihovu važnost i potencijal na tom području, te su kroz projekt dobili potporu da povećavaju i razvijaju svoje stado i u tom smjeru, do 10-ak grla.

Sadašnji stočari nisu samo vješti pastiri i čuvari ovaca nego i poduzetnici u pravom smislu te riječi, koji u svom poslu moraju, kao i drugi, vrlo jasno i konkretno razmišljati u smislu troškova i prihoda. Dakle, promišljeni stočar Alegić izračunao je godišnje troškove te ih je preračunao u broj janjaca, pri čemu je prosječna vrijednost janjca u trenutku prodaje stotinu eura. Svake godine, dakle, po njegovoj vrlo jasnoj računici, treba mu 20 janjaca za žito, još 20 za pokrivanje troškova zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, 10 janjaca je potrebno za godišnji trošak sijena, oko 15 janjaca ugine svake godine, oko 5-6 janjaca mu je potrebno za vodu, a 20 janjaca ostavlja svake godine za podmladak stada kako mu se zbog ugibanja starih ovaca stado svake godine ne bi smanjivalo.

Dinarski magarac s karakterističnim križem na leđima

Ovca može živjeti 15-ak godina, ali neke žive i samo sedam ako se češće i više janje. Ako se ovca počne janjiti s godinu dana u tom će slučaju kraće živjeti. U prosjeku se ovce janje jedanput godišnje, rijetko dvaput godišnje, pri čemu ojanje po jedno janje, rijetko kad dvoje janjaca. Alegićevo stado od 150 ovaca tako godišnje može imati do najviše 200 janjaca, što je vrijednost kojom on raspolaže, no, iako naizgled bogatstvo, kako kaže Alegić, bez državnih potpora ne bi se moglo preživjeti. Zahvalni stočar naglašava i pomoć koju dobiva od Splitsko-dalmatinske županije koja mu daje 300 kuna za podmladak, po janjetu.

Magarci su, kao dio stada, zanimljivi i korisni jer jedu sijeno koje ostane nakon ovaca. Ovce su sklone rasipanju sijena, kojeg nakon njih ostane po prilici 20-ak posto, što pojedu magarci. Kao dio stada, ovi će magarci pospješiti ispašu jer će popasti i ono raslinje koje ovce zaobilaze, a prvenstveno izdanke šmrike koja je dominantna vrsta u zarastanju dinarskih pašnjaka. Alegić je odabrao magarce ispred krava kao nova grla u svom stadu i stoga što je krava veći potrošač – štalskoj kravi treba daleko više sijena.

Alegićevo stado od 1. ožujka, kad krene vegetacija, ide na pašnjak. U slučaju njegovog stada, ono ide do Kalinića ograde i nazad u jednom danu. Što se zemljišta tiče, pored travnjaka koje već ima u zakupu što koristi kao pašnjak i za kosidbu, potrebno mu je još 20 hektara kako bi zadovoljio potrebe svog stada te se nada novim natječajima Hrvatskih šuma za zakup zemljišta kako bi, poslovnim rječnikom rečeno, svom biznisu osigurao prijeko potreban resurs – pašnjak. Inače, cijena zakupa pašnjaka je 200 do 400 kuna po hektaru godišnje + PDV.

Petar Validžić živi doslovce pod Dinarom, njegov zaseok Validžići kod Kijeva smješten je točno podno jugoistočne stijene Dinare, na mjestu gdje se planina strmo diže prema Ošljaku, u zaseoku bez tekuće vode kojeg dijeli s još četvero sumještana.

Petar Validžić

U tim uvjetima drži stado od 130 ovaca i 30 koza te četiri konja, a uz pomoć projekta je dodao još jednog konja, kobilu i ždrijebe, sve hrvatske hladnokrvnjake. Validžić se odlučio za konje jer se oni vrlo uspješno, zahvaljujući svojoj veličini i snazi, obrane od vuka, braneći time i stado, dok će magare vuk udaviti. Konj je time čuvar stada, a što je konja više bolje se brane. Najuspješniji u ovome su pastusi koji se brane tako što udaraju nogama i grizu. Usto, „ja konje volim, iako je konj skuplji od magarca“, priča Validžić. Plan mu je imati 15 kobila.

U njegovom stadu su travničke pramenke, velike ovce koje imaju jako runo pa ljeta ne mogu provoditi na niskim nadmorskim visinama i visokim temperaturama Dalmatinske zagore jer se razboljevaju, između ostalog i zbog krpelja koji se pojave vrlo rano u godini. Kad su u planini, naglašava Validžić, ovce su puno rjeđe bolesne.

U ovom raznolikom stadu su i koze te psi, među kojima su kangali kao veliki, snažni i borbeni čuvari, te border collieji kao sakupljači stada. Dok mu je stado pod planinom, u Validžićima, čuvaju ga psi, pri čemu se ističu ženke kangala koje „gone vuka dok muški spava“. Kad ide u planinu s Validžićem idu sve životinje za koje je ondje, uz pomoć GSS-a, napravio nadstrešnicu. Kaže da ondje opasnosti od zvijeri nema jer je riječ o otvorenom staništu, bez šume, tako da vuk i medvjed njegovom stadu ondje ne prilaze. Validžić je na planini napravio pastirski stan, u blizini planinarskog skloništa Martinove košare. Vrijedni stočar imao je jednog radnika koji bi s njim čuvao stoku, no, kako kaže, pomoćnik se prvo ozlijedio, a potom izgubio volju. Sad ljeta provodi sam, uz povremeno druženje s pokojim planinarom ili GSS-ovcem u prolazu.

Podinarski stočar ljeta provodi na Martinovim košarama, zaravni na istočnom dijelu Dinare na 1.300 metara nadmorske visine, u razdoblju od početka srpnja do početka listopada, otkud se uopće ne spušta, osim u izvanrednim okolnostima. Validžić je jedini iz ovog područja koji ide „na planinu“. Jedan od objektivnih razloga malog broja stočara na ovim visinama je nedostatak vode. Idealno rješenje, smatra on, ondje su lokve koje konji izgaze pa se u njih slije voda koju tako nastali vodonepropusni sloj uspješno zadrži. Na području oko Martinovih košara kamo on vodi svoje stado na ispašu 10-ak je lokvi koje čekaju obnovu.

Ovce u staji

„Dinara je meni treća majka“ – opisuje Validžić svoj odnos prema planini (u mladosti su ga odgajale majka pa sestra). „Zadovoljan sam, uživam u ovome. Sam sam svoj gazda i mogu dobro živjeti sad kad sam dobio pašnjak“ – zadovoljan je poslom, iako dodaje kako još uvijek ipak nema dovoljno pašnjaka. Smatra da je broj ovaca kojeg on ima dovoljan da bi se moglo dobro živjeti, ali uz poticaje, kako i naglašavaju svi ostali.

Jare u staji

Online predavanje o zarastanju travnjaka na Dinari – pridružite se!

Hrvatsko botaničko društvo ovog četvrtka (10.2.) organizira predavanje o zarastanju travnjaka na Dinari, a koje će održati Tomislav Hudina, voditelj projekta Dinara back to LIFE, te Luka Škunca, projektni stručnjak za GIS. Predavanju ovaj puta mogu prisustvovati i nečlanovi HBoD-a, uz ranije slanje e-maila na hbod.botanic@gmail.com uz napomenu da se želi sudjelovati na predavanju. Predavanje će biti održano preko platforme MS Teams u 18 sati.

U sklopu projekta Dinara back to LIFE planiramo obnoviti suhe travnjake na području Dinare, a koji zarastaju u šikaru ili su u procesu zarastanja zbog dugogodišnjeg trenda smanjivanja broja ljudi i interesa za stočarstvom, kao i brojnosti stoke, pogotovo na višim predjelima planine. Na nižim predjelima Dinara situacija je nešto bolja jer se interes za stočarstvom povećava, a preokretanju trenda zarastanja doprinosimo i kroz projekt Dinara back to LIFE, barem na malim površinama. Veliki dio Dinare je zarastao te će proces povratka travnjaka, uz dobre projekte i demografske mjere, svakako potrajati dugo razdoblje. Aktualni problem su poteškoće sa zakupom zemljišta, gdje se očekuje rješenja nadležnih institucija, a oko čega također pokušavamo pomoći kroz projekt.

Gubitkom suhih travnjaka dolazi i do gubitka povoljnih staništa za ugrožene vrste ptica, čije očuvanje je jedan od ciljeva projekta. Nadalje, projektom je predviđeno uklanjanje drvenaste vegetacije, kontrolirano paljenje te poticanje ispaše kroz uključivanje lokalnog stanovništva. Kako bi pratili uspješnost obnove travnjaka, svake godine je predviđeno prikupljanje florističkih i vegetacijskih podataka na području na kojem se provode aktivnosti obnove.

Kroz predavanje ćemo ukratko predstaviti projekt i predviđene aktivnosti obnove travnjaka, metodologiju praćenja stanja indikatorskih biljnih vrsta i staništa te ćemo se osvrnuti i na dosadašnja Biomova iskustva u obnovi travnjaka.

Kategorije
Novosti

Prošle godine 78 medijskih objava o projektu Dinara back to LIFE

Dinara je 2021. godine bila tema 238 medijskih objava, a u svakoj trećoj lanjskoj objavi, odnosno u njih 78 tema je bio projekt Dinara back to LIFE, pokazuje analiza. Od objavljenih članaka o projektu, velika većina je bila afirmativnog tona te su članci sadržavali specifične teme kojima se projekt bavi.

Broj objava o Dinari 2021. bio je približno jednak broju objava iz prethodne godine, no s tom razlikom da je prošle godine više nego udvostručen broj objava koje su obrađivale aktivnosti projekta Dinara back to LIFE. U prvoj godini projekta, 13% objava odnosilo se na projekt, a u prošloj, drugoj godini projekta udio objava o Dinari koje su se odnosile na projekt popeo se na 33% te se od sveukupno 238 objava lani njih 78 odnosilo na projektne aktivnosti.

Promatramo li 5 najučestalijih tema objava, u 2021. godini to su proglašenje PP „Dinara“ (86), projektne aktivnosti (78), akcije spašavanja (28), planinarske aktivnosti (24) i turistička infrastruktura projektnog područja (7).

Najučestalije se o Dinari objavljivalo u veljači, povodom tada upravo izglasanog Zakona o proglašenju Parka prirode „Dinara“, zatim u lipnju povodom održavanja projektnih Suradničkih vijeća u Sinju i Vrlici te u kolovozu, kad se raspravljalo o potencijalnim lokacijama buduće javne ustanove Parka prirode Dinara i promociji projekta kroz Kamičak Etno Festival (grafikon gore).

Ton objava o Dinari u najvećem dijelu objava bio je afirmativan. Od sveukupnog broja objava, njih 228 je bilo afirmativnog tona prema Dinari, dok je neutralnih objava, koje su prenosile informaciju bez zauzimanja subjektivne pozicije, bilo 10. Negativnih objava, koje bi zagovarale radnje štetne po Dinaru, nije bilo.

Ton objava o Dinari u 2021. godini

Najzainteresiraniji za objave o Dinari su lokalni i regionalni mediji – lokalni portal Ferata.hr informacije o Dinari prenio je u 21 svojoj objavi, Dalmacija danas imala ja 18 objava o ovoj temi, Sinjska rera 13, no i HRT je pokazao interes s 12 objava o Dinari prošle godine.

Od 15 odabranih tema, po broju spominjanja u objavama o Dinari uvjerljivo najčešća je ekološki turizam koju se spominje u preko polovice svih objava. Ovaj široki pojam obuhvaća planinarske aktivnosti i razne sportsko-rekreativne manifestacije koje nemaju negativan učinak na okoliš i prirodu. Druga najčešća tema je sami projekt, dok su ugroza kvalitete života te ciljnih staništa i vrsta bili treća najčešća tema objava. 

Frekventnost spominjanja ciljnih i dominantnih tema u objavama o Dinari

Dakle, zaključno se može reći da je broj objava o projektu u drugoj projektnoj godini višestruko povećan, velika većina objava je afirmativnog tona te je u objavama prisutno obrađivanje tema prethodno odabranih od projektnog tima.

Cilj prikupljanja medijskih objava na temu pojma Dinare je pružanje uvida u postojeće stanje i prilagodba provedbe daljnjih komunikacijskih i projektnih aktivnosti s otkrivenim posebnostima medijskih stavova. Ova analiza obuhvaća medijske objave o Dinari i projektu Dinara back to LIFE koje je zabilježio projektni tim, a koje ne sadržavaju nužno sve objave u tiskanim medijima.

Cijelo izvješće o analizi medijskih objava o Dinari 2021. pronađite na linku dolje – https://dinarabacktolife.eu/wp-content/uploads/2022/02/D32_report_01_02.pdf