Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Novi datum akcije obnove suhozida na Vrdovu – pridružite se od 23. do 25.9.

Za vikend 23., 24. i 25. rujna 2022. (od petka do nedjelje) organiziramo akciju obnove suhozida na Vrdovu, što će biti prilika da se sudjeluje u očuvanju ove vrijedne baštine, kao i da se nauči osnove suhozidne gradnje. (Raniji datumi 16.-18.9. pomaknuti su zbog vrlo nepovoljne prognoze u tom terminu).

Obnavlja se suhozid u blizini planinarske kuće sv. Jakov, a na akciju su pozvani svi – mladi i stari, snažni i manje snažni, vješti i oni koji će to tek postati – koji su voljni pomalo raditi i puno toga kroz praksu naučiti o obnovi suhozida.

Na volonterskoj akciji sudionici će također doznati više o ulozi i vrstama suhozida koje se mogu pronaći na širem dinarskom području i usvojiti osnove tehnike suhozidne gradnje i obnove, koja je zaštićena i na UNESCO razini. 

Akciju organiziraju Udruga Biom i LAG Cetinska krajina kao dio projekta Dinara back to LIFE, u suradnji s udrugom Dragodid, koja će voditi suhozidnu obnovu, te Planinarskim društvom sv. Jakov koje nesebično daje pomoć u organizaciji i izgradnji.

Potvrda dolaska: Radi lakše organizacije, molimo sve zainteresirane da svoje sudjelovanje potvrdena e-mail dinarabacktolife@gmail.com ili Facebook profil Dinara back to LIFE projekta, te da navedu koje bi sve dane sudjelovali.

Hrana i piće osigurani su za sve sudionike.

Radne rukavice za sudionike će pripremiti organizator, no svakako pozivamo sudionike da, ako žele, iz higijenskih razloga ponesu vlastite.

Prijevoz: Volonteri koji nemaju svoj prijevoz mogu se javiti na mail dinarabacktolife@gmail.com, za dogovor oko transporta na relaciji Sinj-Vrdovo-Sinj.

Program akcije:

23.9 Petak

15:00 -19:00 obnova suhozida

19:00 večera

24.9 Subota

8:00 – 9:00 okupljanje, kava i sendviči

9:00 – 12.30 obnova suhozida

13:00 -15:00 pauza za ručak, odmor i edukaciju

15:00 – 18.30 obnova suhozida

25.9 Nedjelja

8:00 – 9:00 okupljanje, kava i sendviči

9:00 – 12:30 obnova suhozida

13:00 ručak i završetak akcije

Lokacija akcije na Google Maps:

https://goo.gl/maps/9QZst64J5VbV2jJy5

Kategorije
Novosti

Kako povećati raznolikost flore travnjaka? Ispašom, naravno!

Nedavno su objavljeni rezultati 29 godina praćenja sastava flore na tri tipa travnjaka izvorne sjevernoameričke prerije: bez ispaše, intenzivna ispaša goveda, prirodna ispaša bizona. Rezultati su očekivani, ali ih i dalje treba ponavljati: na travnjaku bez ispaše razvije se nekoliko vrsta visokih trava koje potisnu drugu floru i broj biljnih vrsta je mali. Intenzivna ispaša goveda značajno poveća broj vrsta, a prirodna ispaša bizona još i više. Ekstenzivna ispaša, što je tradicija koju potičemo u našem projektu, vjerojatno više nalikuje utjecaju prirodne ispaše. Što je još zanimljivije, i nakon 29 godina ispaše broj biljnih vrsta na pašnjacima raste…

U sažetku rada ‘Reintrodukcija bizona rezultira dugoročnim i otpornim povećanjem raznolikosti travnjaka’ stoji ovako: „Velike životinje (megafauna) imaju kaskadni učinak na populaciju, zajednice i ekosustave. Razmjeri ovih učinaka često su nepoznati jer domaća megafauna izostaje u većini ekosustava. Otkrili smo da ponovno uvođenje bizona — nekadašnje dominantne megafaune i nacionalnog sisavca SAD-a — udvostručuje biljnu raznolikost u preriji s visokim travama. Ove biljne zajednice sadrže tek nekolicinu neautohtonih vrsta i otporne su na ekstremnu sušu. Domaća megafauna (goveda) koja je zamijenila divlje biljojede na mnogim travnjacima, rezultirala je s druge strane s manje od polovice povećanja bogatstva biljnih vrsta. Naši rezultati sugeriraju da mnogi travnjaci u Velikoj središnjoj nizini sadrže značajno manju biljnu raznolikost nego prije velikog istrebljenja bizona. Povratak, odnosno ‘rewilding’ prirodne megafaune mogao bi pomoći u obnovi raznolikosti travnjaka”.

Članak pronađite na linku dolje – https://www.pnas.org/doi/10.1073/pnas.2210433119?fbclid=IwAR2I2NXarL8L4jwS8eAQRFUEEAmmwaDdXAnccIp6ISwxRrs0pxBeg2x7-zQ

Kategorije
Novosti

Stočarstvo visoko na Dinari – prednosti i mane

Petar Maglov bavi se stočarstvom na tradicionalan način – jesen, zimu i proljeće provodi u svom selu između Knina i Drniša gdje se brine o stadu, dok s početkom ljeta, „o svetom Anti“ kreće na planinu gdje potom provodi nekoliko mjeseci na planinskim pašnjacima. Njegov uspon na planinu je noćni i kako kaže, nije posebno težak – iz Polače on i stado kreću navečer, a do 8 ujutro sljedećeg dana već su gore na odredištu na rubu prostrane livade Brezovac i svježa planinska ispaša može početi.

Osim svog stada, na ispašu vodi i stoku drugih stočara tako da poneku godinu on i njegov kolega stočar Anđelko Gambiroža Peroš čuvaju i do 2.000 ovaca. Ove godine brinu o stadu od preko 1.200 grla, od toga 170 svojih ovaca, a ostalo drugih stočara s područja Drniša, Knina i Šibenika. Područje na kojem napasuju ovo veliko stado proteže se od ispod vrha Badanj na zapadu pa sve do zaravni Duler na istoku i granice s BiH na sjeveru. Dvojici stočara pomoć bi dobro došla, kažu, ali ju je teško pronaći – posljednji čoban koji se nudio na ispomoć tražio je 25.000 kuna za tri mjeseca rada. Inače, cijene uslužnog čuvanja tuđe stoke na planini kreću se oko 25 kuna po komadu stoke mjesečno.

Petar Maglov

Područje Brezovca relativno je lako dostupno pješice, te je ljeti nekada ovdje bio pravi mali zaseok s 10-ak pastirskih stanova, stočarima i djecom koji bi ondje proveli cijelo ljeto. Od svih stanova, ispod Badnja je danas ostala samo Maglovska koliba, izgrađena 1921., jednostavan kameni stočarski stan gdje dvojica stočara provode ljeto zauzeti zadacima oko stada i uz povremeni razgovor s planinarima i ostalim ljubiteljima prirode.

Danas je Maglovljev stan dostupan nešto jačim automobilom i kamionom, što olakšava i pojednostavljuje nabavku namirnica potrebnih ljudima i onog ključnog – vode za životinje. Na zapadnom rubu Brezovca, objašnjava Maglov, bila su dva bunara, od kojih je jedan još u funkciji te ima vode kad padne kiša. No, kako su padaline sve rjeđe tako je i ovaj bunar sve manje siguran izvor vode te je, smatra iskusni stočar, potrebno obnoviti druga vodena tijela kako bi se osiguralo vodu kroz cijelo ljetno razdoblje u kojem stočari žele na planini držati svoju stoku, a i da bi se omogućilo držanje većeg broja stoke na ovom području. Ovog ljeta vode manjka pa je stočari na Brezovac dovoze u bačvama.

Dok se u podnožju Dinare trava sasuši već s prvim svibanjskim vrućinama, na pašnjacima visoko na planini – Brezovac je na preko 1000 metara nadmorske visine – trava je posve zelena i u lipnju, a ove godine bila je zelena i u prvoj polovici srpnja. Maglovita ljetna jutra dobra su vijest za stočare i njihova stada jer rosa pomalo natopi zemlju, a i stoka dio tekućine konzumira ovim putem te je potrebno dovoziti manje količine vode. Kraći dani tkđ. su pogodni jer stoka tada popije manje vode. Blago na Dinari ostaje sve do pred prvi snijeg, što može biti već početkom listopada, kao prošle godine, kad počinje novi ciklus stočarenja u nizinama. Upravo zbog ovakvih vremenskih uvjeta se i razvilo transhumantno stočarstvo u Sredozemlju, a u Hrvatskoj u Lici, Primorju i unutrašnjosti Dalmacije.

Ovce Maglova i Gambirože

Članovi Maglovljeve obitelji – supruga i sinovi – podržavaju ga u ovom njegovom poslu i posjećuju ga kad to prilike dopuste i ostaju s njim određeno vrijeme. Posao stočara na ovom mjestu traje kroz cijeli dan, od mužnje, preko izvođenja na ispašu do napajanja stoke, infrastruktura je oskudna, poteškoće s vodom sve su izraženije, no kaže stočar Petar, koji kod kuće čuva diplomu s Fakulteta političkih znanosti, da je zadovoljan – „ne bi mijenja život. Ja ovdi sebe pronađem!“.

Iskusnom stočaru Maglovu ispod Badnja pridružio se mladi Alen Šimić, koji je na planinu drugu godinu zaredom doveo 50 grla svojih krava, teladi i konja. Ispaše ima i za njegovu stoku, ali voda predstavlja izazov – 30-godišnji poljoprivredni poduzetnik svaki dan iz rijeke Orašnice kod Knina kamionom dovozi oko 6.000 litara zlata vrijedne tekućine. Njegovo stado svaki dan popije između 3 i 4 tisuće litara, a ako im da soli popiju i 5 tisuća litara. Nepopijeni ostatak vode mudri stočar ulijeva u bunar kao rezervu za idući dan za slučaj kvara na kamionu ili drugog razloga koji bi ga spriječio da sutradan vodu dovoze svom blagu. „Voda je sve, bez vode nema života“, govori očitu, ali ključnu činjenicu ovaj mladi otac. Opisuje Šimić kako je uzgoj krava lakši posao od ovčarstva. Jedna krava, iako je daleko veća, popije jednako mnogo vode na dan kao i ovca, a kad padne rosa krave vodu čak uopće ni ne piju.

Alen Šimić

Šimić je urbani čovjek, iz Knina, u njegovoj obitelji nisu držali stoku, a i sam se bavio ugostiteljstvom, no volio je životinje već kao dijete da bi se nedavno odlučio na iskorak u stočarstvo. Opisuje kako je njegov posao raspoređen kroz cijeli dan – od 0 do 24 sata – te da je najzahtjevniji dio dovoz vode – „sve je bilo dobro kad je bilo vode. Da je ovdje voda tu bi mi bio godišnji“, kaže Šimić dok razgovaramo na Brezovcu. 

Krave Alena Šimića

Smatra i nada se kako će ovim poslom – ako bude imao dovoljno zemlje u zakupu i s 50-ak krava na koje dobiva poticaj – moći uzdržavati cijelu svoju obitelj. Dvije godine zaredom Šimić je doveo stoku na planinu, što planira i ubuduće raditi jer životinjama je “gore puno lipše”. 

Petar Validžić živi u jugoistočnom podnožju Dinare u istoimenom zaseoku Kijeva gdje preko godine napasa svoje stado od 140 ovaca, 30 koza i 14 konja. Kad ljeto počne, prema tradiciji u vrijeme Petrova, svoje stado za samo nekoliko sati hodanja dotjera na planinske pašnjaka na Martinovim košarama i okolici, na 1.300 metara nadmorske visine gdje je čak u vrijeme najjačeg toplinskog vala temperatura u najtoplije doba dana na ugodno toplih 25 stupnjeva.

Petar Validžić

U srpnju su pašnjaci na ovom području istočne Dinare bogati travom koja još uvijek dobrim dijelom zadržava svježinu, dok je u podnožju posve osušena i žuta. Prema vrhu, Sinjalu, tkđ. su pašnjaci i na njima je trava još zelenija, no kako ondje, otkako je posljednja lokva na putu presušila, vode više nema, Validžić svoje stado ne tjera na više predjele planine.

Na ovom području obično ubrzo nakon blagdana Velike gospe počnu padati ozbiljnije kiše pa natapaju ove planinske pašnjake i time osiguraju hranu i vodu za stoku za daljnje razdoblje. Zahvaljujući tome njegovo stado ostaje na planini sve do listopada ili dok eventualno ne nestane vode, dok njegovi konji ostanu na planinskim pašnjacima sve do ozbiljnoga snijega u studenom, i to sami. Konje ovaj stočar niti ne zatvara noću, oni se sami snalaze na ovom terenu jer su predatori na ovom predjelu rijetkost, no da se i pojave, konj se pomoću svojih snažnih nogu lako obrani od napada, npr. vuka. Osim toga, Validžić kao lovac drži i lovačke pse jer su oprezniji i imaju jača osjetila pa lakše osjete vuka i alarmiraju ostale, veće i jače pse. Vuk se ponekad ipak pojavi, češće za maglovitog vremena jer se tada lakše približi stadu.

Validžićev dan počinje jutarnjim izvođenjem stada na ispašu i pojilo, nakon čega slijedi odmor rano poslijepodne, te ponovno izlazak na pašnjak te povratak na vodu i u tor navečer. Validžić živi pored svojih životinja na predjelu Kobilovača u novom i vrlo ugodnom pastirskom stanu koji ima struju i vodu, izolaciju koja osigurava ugodnu temperaturu, te čak i mobilni signal, kao i pogled na Peruću!

Validžićev pastirski stan na Kobilovači

Iako živi na planini, ovaj stočar ni u čemu ne oskudijeva. Premda je sam sa svojim stadom, Validžić se spušta u podnožje Dinare po namirnice ili da obavi kakav posao, što obično napravi tako da se navečer nakon spremanja stada spusti i sutradan ujutro opet popne natrag do Kobilovače. Ako je potrebno, angažira pomoćnika koji mu pričuva stado.

Za svoj posao stočara kaže da je to „blagoslov! Bog mi je dao snagu i volje da budem tu gdje jesam!“. Dodaje da je najzadovoljniji kad su sve životinje site i u redu, te da mu motivaciju daje „ljubav prema toj životinji“. Svoj posao smatra puno lakšim od onog ranijih stočara koji nisu imali toliko hrane i vode – „oni su bili pod stresom, ja nisam“, kaže on. Osim toga, drži više stoke od njih te bi mogao imati još i više. Procjenjuje da je za ekonomski uspješno bavljenje stočarstvom dovoljno 100 hektara zemljišta što bi mu osiguralo egzistenciju.

S obzirom da je do Martinovih košara nemoguće doći automobilom, veterinarske usluge nisu ovdje pouzdane i brze, pa je Validžić pomalo naučio simptome bolesti kod životinja. Kad ujutro pušta ovce, promatra koja izlazi posljednja i, ako nije ona koja uobičajeno posljednja izlazi, pregledava je i, po potrebi, liječi. Naučio je i da ovcama koje imaju temperaturu padnu uši i imaju crvene oči te im sam daje lijekove. Za sebe – za liječenje i čuvanje zdravlja – skuplja trave kao što su stolisnik, majčina dušica i gospina trava.

Turisti iz Češke ispred planinarskog skloništa Martinova košara

Ranije je na Martinovim košarama ljeti bilo cijelo malo pastirsko selo s većim i manjim kućama, čiji se ostaci još uvijek vide, no sad je Petar jedini na ovoj lokaciji. Vrijeme na planini provodi sam, ali kaže da mu društvo ne nedostaje jer mu je dovoljno kad prođu planinari i izletnici, što je u pravilu svaki dan, pa s njima porazgovara. Za zaboravnim turistima koji prespavaju u obližnjem planinarskom skloništu često pokupi i zaostalo smeće. Proglašenjem Parka prirode Dinara kod njega se nije puno promijenilo, kaže, i dalje se drži stava „uzimam iz prirode i vraćam. Želim živjeti slobodno i komotno, ali i vratiti u prirodu više nego što sam iz nje uzeo“. 

Validžićevi konji uživaju u slobodi planine

Bavljenje stočarstvom stoljećima je održavalo travnjake i njihovu bioraznolikost u podnožju Dinare, kao i na visokim predjelima planine. Ovaj prirodni i održivi način očuvanja travnjačkog staništa pokazao se kao iznimno važan pogotovo u posljednjih nekoliko desetljeća pri migratornim valovima i posljedičnim slabijim bavljenjem stočarstvom zbog čega se intenziviralo zarastanje travnjaka. No, kako pokazuje ovih nekoliko primjera, interesa za transhumancu ima te je ovakvo bavljenje stočarstvom manje zahtjevno negoli ranije, a još je uvijek jednako korisno za ljude te ključno za očuvanje prirode i bioraznolikosti.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Počinjemo s novom sezonom restauracije travnjaka

Nakon proljetne i ljetne stanke koja je potrebna kako se ne bi uznemiravalo životinje u vrijeme gniježđenja i podizanja mladunaca, započinjemo s novom sezonom obnove zaraslih travnjaka. 

Nadolazeća sezona restauracije trajat će od 1.9.2022. do 31.3.2023., a zarasle travnjake nastavit ćemo obnavljati na širem području Ježevićkog suhopolja, između sela Koljane i Cetina. U prošlogodišnjoj sezoni restauracije ondje je već restaurirano 47,6 ha travnjaka te ćemo ove površine dodatno povećati u idućoj restauracijskoj sezoni.

Karta područja restauriranog u sezoni 2021./2022.

Travnjake restauriramo ručnim uklanjanjem zarasle drvenaste vegetacije, posebice šmrike (Juniperus oxycedrus) čiji grmovi već desetljećima preuzimaju površine nekad otvorenih dinarskih travnjaka. Kako je riječ o vrsti koju stoka uglavnom ne jede, ne preostaje drugo nego ih ukloniti na ovaj način kako se to tradicionalno radilo dok je u ovome kraju bilo mnogo više ljudi i njihove stoke.

Obnovom travnjaka želimo vratiti prostor vrstama kojima su travnjaci stanište, te koje zarastanjem travnjaka gubimo. Kratkoprsta ševa (Calandrela brachydactyla) i ćukavica (Burhinus oedicnemus) primjeri su vrsta ptica koje ovise o otvorenim travnjacima, čiji je opstanak zbog njihovog zarastanja ugrožen ne samo ovdje na području Ježevićkog suhopolja koje je jedina preostala lokacija na kojoj ih nalazimo na području Dinare nego i na malobrojnim preostalim lokalitetima u Hrvatskoj na kojima ih možemo pronaći. Posljednji gnijezdeći parovi ćukavice zabilježeni su na Ježevićkom suhopolju prije dvije godine te je zbog gubitka staništa ova rijetka i ugrožena vrsta odavde nestala. Nadamo se njenom povratku nakon što je prošle godine gotovo 50 ha ovdašnjeg travnjaka vraćeno u povoljno stanje, te nakon što u ovoj sezoni od zarastanja otvorimo i još veću površinu.

Upravo zbog toga što je područje Ježevićkog suhopolja bilo posljednje područje na Dinari na kojemu su se gnijezdile ćukavice te na kojem se i dalje gnijezde kratkoprste ševe, na ovom području želimo nastaviti restaurirati travnjake kako bismo preokrenuli negativne trendove u kvaliteti staništa za ove, ali i druge vrste ovisne o otvorenim staništima. Neki lokaliteti tek su u nedavnoj prošlosti zarasli do mjere da ne budu prikladni za gniježđenje ovih vrsta ptica te ćemo pokušati i na tim lokacijama restaurirati stanište kako bismo ih pokušali vratiti i onamo.

Cilj nam je u ovoj sezoni obnoviti dodatnih barem 53 ha zaraslih suhih travnjaka na ovome području, sa željom da se restaurirani travnjaci nastave koristiti i održavati, odnosno da se održavaju uz pomoć stočara i njihovih stada. Ispaša je prirodni i najbolji način održavanja travnjaka, čime ekstenzivno stočarstvo iznimno doprinosi očuvanju biološke raznolikosti. Nadamo se da će se površine obnovljenih travnjaka tako i još više povećavati, te da će stočara, a onda i raznovrsne stoke na ispaši biti sve više.

Potencijalni poligoni za restauraciju u sezoni 2022./2023.

Uz restauraciju travnjaka, nastavit će se radovi i na obnovi lokvi i bunara, planinskih puteva i suhozida, koji su vrijedan dio naše baštine i doprinos da bavljenje stočarstvom bude lakše.

Kao i protekle godine, radovi na restauraciji prestaju krajem ožujka, i to iz jednog vrlo važnog razloga. U proljeće se priroda budi, a za brojne životinjske vrste tada počinje sezona podizanja mladunaca, što za ptice znači i gradnju gnijezda. U tom periodu priroda je najranjivija, a posebno se ističu ptice koje gnijezde na tlu kao što su to ćukavica ili kratkoprsta i ostale vrste ševa. Čak i nenamjerno ljudsko uznemiravanje i aktivnosti, koje možda na prvu ne izgledaju opasno za mladunce ili gnijezda, ukoliko se dogodi na lokalitetima na kojima se ove vrlo rijetke vrste mogu gnijezditi, može dovesti do uništavanja gnijezda s jajima ili mladunaca prije nego nauče letjeti pa time i do neuspješnog gniježđenja, što nažalost dovodi u pitanje njihov opstanak. 

Zbog svoje iznimne bioraznolikosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Dinara je i proglašena Parkom prirode, a pozivamo sve pojedince i institucije da prema prirodi budu obzirni i poštuju njezine cikluse, te se za organizaciju događanja u prirodi konzultiraju sa stručnim institucijama (nadležnim javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim područjima ili, u slučaju Dinare zasad Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja) te upravljačima javnim zemljištem poput Hrvatskih šuma d.o.o. ili jedinicama lokalne samouprave kako bi ishodili za to potrebne dozvole. 

Kategorije
Novosti

Procjena krmne vrijednosti suhih travnjaka na Dinari na osnovu botaničkog sastava

Članovi projektnog tima s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predstavili su na nedavnom 57. hrvatskom i 17. međunarodnom simpoziju agronoma u Vodicama neke od rezultata terenskih istraživanja iz prve dvije godine projekta Dinara back to LIFE u obliku postera.

Koristeći podatke sakupljene u botaničkim istraživanjima koja su zaposlenici Udruge BIOM proveli na travnjacima na lokalitetima Validžići, Ježević i Vrdovo procijenjena je krmna vrijednost tih travnjaka pomoću „Kompleksne metode“ za procjenu sumarne vrijednosti travnjaka i djetelišta.

„Kompleksna metoda“ uzima u obzir botanički sastav travnjaka, udio pojedine biljne vrste u travnjaku i niz drugih faktora koji utječu na kvalitetu biljke kao krme (otrovnost, probavljivost, morfološka svojstva biljke, kemijski sastav itd.). Na temelju svojih obilježja biljka se svrstava u jednu od klasa (od vrlo škodljive do odlične) te joj se pridaje koeficijent koji služi za izračun sumarne vrijednosti travnjaka. Zbrojem umnožaka koeficijenta i udjela pojedinih biljnih vrsta dobiva se osnovni indeks kvalitete travnjaka.

Prof. Kutnjak i suradnici

Podatak o kvaliteti (krmnoj vrijednosti) govori nam koji su travnjaci prikladni za napasivanje i proizvodnju krme te treba li se poduzeti melioracijske zahvate na dotičnim travnjacima.

Naši rezultati pokazali su da se travnjaci u Validžićima i Ježeviću bili znatno bolje kvalitete nego oni u Vrdovu što se povezuje s velikim udjelom trava iz roda Sesleria (oštrulja) u travnjacima na Vrdovu. Travnjaci u Validžićima imali su najveći prosječan indeks kvalitete.

Detaljnije o ovom istraživanju možete naći u radu Kutnjaka i suradnika u Zborniku radova 57. hrvatskog i 17. međunarodnog simpozija agronoma na sljedećem linku –

https://dinarabacktolife.eu/wp-content/uploads/2022/08/vrijednost-pasnjaka.pdf.

Poster o istraživanju pronađite na linku dolje –

https://dinarabacktolife.eu/wp-content/uploads/2022/08/poster1.pdf

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Pokrenuli smo online grupu za oglašavanje poljoprivrednih proizvoda i turističkih usluga

Na našem Facebook profilu pokrenuli smo online grupu za oglašavanje poljoprivrednih proizvoda i turističkih usluga s područja Dinare, Troglava i Kamešnice, kao i iz njihovog podnožja. Na ovoj će se digitalnoj tržnici moći pronaći i turističke usluge s dinarskog područja. Grupu pronađite na ovom linku – https://www.facebook.com/groups/2995775084049609.

Naša tržnica tako zasad nudi janjeće meso, kozje i jareće meso, telad, magareće mlijeko, kokošja jaja i sir. Nude se zatim pčelinji proizvodi kao što su med, propolis, pelud, medni sirup i matična mliječ te proizvodi od žitarica kao što su pšenica, kukuruz, pšenično i kukuruzno brašno, ječam, raž te palenta. Usto, na ovoj se grupi može pronaći i ugostiteljske usluge i najam soba.

Pozivamo sve vlasnike OPG-ova s područja Dinare, Troglava i Kamešnice te s podnožja ovih planina koji mogu ponuditi svoje domaće proizvode, kao i turističke djelatnike s dinarskog područja, koji se žele besplatno oglašavati na ovoj grupi da nam se jave izravno u inbox kako bismo objavili njihov oglas.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

‘Kako čuvamo Dinaru’ – dođite na naše predavanje u Muzej Sinjske alke

U petak, 12.8.2022. organiziramo predavanje ‘Kako čuvamo Dinaru u multimedijalnoj dvorani Muzeja Sinjske alke (u 18h), gdje ćemo predstaviti naše projekte očuvanja prirode i održivog korištenja Dinare. 

Pozivamo sve zainteresirane – a posebice goste grada Sinja i Cetinske krajine koji će nas posjetiti u ove slavljeničke dane – da dođu, upoznaju nas i poslušaju što radimo na očuvanju Dinare.

Predavanje o našim naporima u očuvanju najdraže nam planine održat će Ivana Selanec, magistra ekologije i zaštite prirode, direktorica područnog ureda Udruge Biom u Sinju.

Osim predavanja, u Sinju ćete imati priliku i pogledati izložbu ‘Povratak prirodi’ projekta Dinara back to LIFE i to u dva termina – u nedjelju, 7. kolovoza od 19 do 22 sati, kao i u petak, 12. kolovoza od 9 do 12 sati na adresi Matića ulica 12, Sinj.

Biom je najveća organizacija za zaštitu ptica u Hrvatskoj te smo jedna od vodećih članskih i volonterskih organizacija za zaštitu i istraživanje prirode u našoj zemlji. Glavna nam je zadaća očuvanje prirode za dobrobit sadašnjih i budućih generacija.

S aktivnostima na terenu prisutni smo u gotovo svim krajevima Hrvatske te smo u 16 godina postojanja proveli više od 300 različitih projekata za očuvanje bioraznolikosti. Danas smo profesionalna organizacija koja uspješno provodi brojne domaće i međunarodne projekte za očuvanje prirode i bioraznolikosti. 

Predavanjem u Sinju želimo predstaviti naš rad na području Dinare, ukazati na prijetnje s kojima se priroda na Dinari suočava te koja je naša uloga u njenom očuvanju. Prezentirat ćemo i vrijednosti koje priroda pruža ljudima i time osigurava suživot ljudi i prirode na najvišoj hrvatskoj planini, koja je oduvijek imala posebno mjesto u srcima naših građana. 

Kako se možete uključiti i podržati rad Udruge Biom provjerite na sljedećem linku – https://www.biom.hr/ukljuci-se/.

Predavanje ‘Kako čuvamo Dinaru’ medijski podržava portal Ferata

Kategorije
Novosti

Pogledajte naš prvi projektni film ‘Otvoreni tip staništa – travnjaci’

U svega nekoliko sati hoda može se doći od jezera Peruća do najvišeg vrha Hrvatske i na tom putu proći različita staništa te vidjeti mnoge biljne i životinjske vrste, što je temelj prirodnog bogatstva Dinare – ključna je poruka našeg prvog projektnog kratkog filma ‘Otvoreni tip staništa – travnjaci’ kojeg sad možete pogledati online.

Zašto su travnjaci važni za bioraznolikost, što ugrožava ovo ključno stanište, kako ih pokušavamo sačuvati, te koja je važnost ljudi koji se bave stočarstvom za njihovo očuvanju pokušali smo ugrubo objasniti u našem kratkom filmu.

‘Otvoreni tip staništa – travnjaci’ pogledajte dolje –

Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

Dođite u Sinj na premijeru našeg prvog kratkog filma!

Prvi kratki film iz projekta Dinara back to LIFE, ‘Otvoreni tip staništa – travnjaci’ završen je i bit će premijerno prikazan ovu subotu, 23. srpnja u 19.30 u Muzeju Cetinske krajine. Film ukratko obrađuje temu travnjaka, zašto su oni važni kao stanište i za bioraznolikost.

Kratki film se prikazuje u sklopu događanja 2. Museum Summer Mood.

Nakon toga, na istom mjestu, u 20 sati poznati meteorolog Zoran Vakula održat će predavanje „o vremenu i još koječemu“.

Na videu dolje pogledajte isječak iz našeg kratkog filma.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Video: Panel diskusija ‘Europski zeleni plan – kako ga Hrvatska može ostvariti?’

Europski zeleni plan riješit će krizu klime kroz tri osnovne točke: borbom protiv klimatskih promjena dokidanjem ovisnosti o fosilnim gorivima; očuvanjem bioraznolikosti jer smo došli do točke u kojoj ekosustav više ne može izdržati; prelaskom na kružnu ekonomiju u kojoj stvari iz prirode recikliramo i koristimo što je duže moguće – pionirski projekt Europske unije na Panel diskusiji u Sinju ovako je objasnio Ariel Brunner iz BirdLife International.

Brendan Dunford s irskog programa BurrenLIFE ocijenio je da “Europski zeleni plan predstavlja ogromnu prednost za zemlje poput Hrvatske, zemlje s prirodnim blagom. Bitno je da Hrvatska ide u korak s tim prilikama i ne gleda ih kao prijetnje. Rezultati su tad zajamčeni i ne samo za danas, nego i za buduće generacije”. Dunford je kroz svoj program Burren uveo hibridni pristup poljoprivredi u kojem se poljoprivrednicima plaća i za obavljeni posao i za postizanje definiranih ekoloških ciljeva.

Aljoša Duplić, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode ovom je prilikom najavio je da će Hrvatska zaštititi 30% Jadranskog mora pod svojom jurisdikcijom zato jer je „more jako bitno ne samo kao resurs za ribu i turizam, nego i kao ponor za ugljik. Zaštita će svakako omogućiti i održivo ribarstvo”.

Engin Yilmaz iz organizacije Yolda Initiative predložio je postavljanje platforme koja će na jednom mjestu okupiti poljoprivrednike i lokalno stanovništvo.

Cijelu panel diskusiju ‘Europski zeleni plan – kako ga Hrvatska može ostvariti?’, održanu u svibnju u Sinju u organizaciji Bioma u sklopu projekta Dinara back to LIFE, možete pogledati dolje (na engleskom):