Autor: Melani Glavinić

Studentski vikend-posjet na Dinari

Autor objave Autor Melani Glavinić
Datum objave 22. rujna 2023.
Nema komentara na Studentski vikend-posjet na Dinari

Od 14. rujna do 16. rujna 2023. članovi projektnog tima s Agronomskog fakulteta organizirali su studentski kamp u Ježeviću. Kamp je bio namijenjen studentima agronomije i biologije, a cilj je bio upoznati studente s aktivnostima koje smo provodili. Na kampu je sudjelovalo 19 studenata s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Agronomskog fakuteta Sveučilišta u Zagrebu i Prometnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Prvi dan kampa, nakon smještaja u Ekološku stanicu „Vrlika“ u Ježeviću, studenti su obišli Ježevićko suhopolje gdje su vidjeli rezultate uklanjanja drvenaste vegetacije te se upoznali s metodom kaveza za isključivanje ispaše.

Drugi dan kampa posjetili su Vrdovo kako bi se upoznali s temom kontroliranog paljenja i rezultatima. Pored planinarskog doma Sveti Jakov, studentima je demonstrirano sakupljanje uzoraka biomase i korištenje bespilotnih letjelica u procjeni pašnog potencijala krških travnjaka. Također, obišli su dvije obnovljene lokve.

U poslijepodnevnu šetnju i oblazak tvrđave Prozor u Vrlici pridružili su se i članovi Bioma i ispričali o uključivanju lokalnih stočara te o Natura 2000 vrstama ptica koje su ciljne vrste u projektu (vrtna strnadica, ćukavica i kratkoprsta ševa). Panoramski pogled na Cetinsko polje i Dinaru oduševilo je studente!

Prije polaska za Zagreb, zadnji dan kampa posjetili suVeliko vrilo Cetine koje je grupu oduševilo ljepotom, bojama i čistoćom vode. Vjerujemo da je sudjelovanje na ovom kampu i obilazak projektnog područja studentima pokazalo i približilo važnost održivog upravljanja travnjacima i očuvanja bioraznolikosti te ih je motiviralo na sudjelovanje u sličnim projektima u budućnosti.

Oznake Dinara, izlet, Ježevićko suhopolje, studentski kamp

Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Započinje završno ispitivanje stavova javnosti o važnosti i potencijalu Dinare

Autor objave Autor Melani Glavinić
Datum objave 18. srpnja 2023.

U sljedećih nekoliko tjedana, LAG ‘’Cetinska krajina’’ provodit će završno terensko anketiranje o važnosti i biološkoj raznolikosti Dinare te njenom potencijalu za lokalno stanovništvo.

Ostalo je još svega nekoliko mjeseci do završetka projekta Dinara back to LIFE čiji je dugoročni cilj očuvati travnjake, poticati na održivo korištenje te pružiti podršku lokalnom stanovništvu za razvoj poljoprivrednih i turističkih djelatnosti u dinarskom području. Kroz posljednje tri godine, projekt je proveo niz aktivnosti poput ručnog uklanjanja drvenaste vegetacije, kontroliranog paljenja zaraslih travnjaka, volonterskih akcija i kampova, obnove suhozida, bunara i lokvi, radionica, predavanja, izložbi, a u ožujku je održana međunarodna konferencija u Sinju.

Upravo kao što se na početku projekta provelo ispitivanje mišljenja mještana o doživljaju Dinare te poznavanju njenih prirodnih vrijednosti, važnosti travnjaka te aktivnostima kojima se oni održavaju, ali i ocijenili rad institucija koje se bave upravljanjem na dinarskom području, ispitivanje će se ponoviti.

Kada je projekt krenuo, osjetila se doza optimizma i pozitive, što su nam ljudi i jasno dali do znanja u prvom terenskom anketiranju. Dinara je u međuvremenu postala park prirode, ljudi su povezaniji s prirodom i svjesniji da ju trebamo očuvati. Ljudi vole Dinaru, cijene je i prepoznaju njenu iskonsku priču, a na terenu smo jako puno naučili upravo od njih.

Melani Glavinić, Udruga Biom

Terenski ispitivači obići će gradove Knin, Sinj, Trilj i Vrliku te općine Hrvace, Kijevo, Otok i Civljane. Anketa je u potpunosti anonimna i traje svega 15 minuta, a nakon ispitivanja slijede unos i obrada podataka. Rezultati ispitivanja objavit će se na web stranici projekta i u lokalnim medijima, a prikupljeni podaci pomoći će projektnom timu u procjeni uspješnosti provedenih aktivnosti, ali i saznati mišljenje lokalnog stanovništva na kraju projekta.

Ovo terensko anketiranje je nastavak istraživanja s početka projekta čije rezultate možete pogledati ovdje. Ukoliko imate bilo kakvih pitanja u vezi rezultata prvog istraživanja, novog koji će uskoro započeti ili želite dodatne informacije, možete kontaktirati broj telefona 021 825 032 ili e-mail: dinarabacktolife@gmail.com

Oznake Dinara back to LIFE, terensko anketiranje

Kalendar aktivnosti Novosti

Na Dinari s LIFE for Mauremys

Autor objave Autor Melani Glavinić
Datum objave 12. srpnja 2023.

Prošli tjedan ugostili smo stručnjake s projekta LIFE for Mauremys i poveli ih u obilazak područja gdje obnavljamo bunare i lokve.

Poput malih oaza, lokve i bunari dragocjena su mjesta koja osim što osiguravaju izvor pitke vode usred surovog krša, omogućuju život mnogim vrstama. Upravo vodozemci i neki kukci cijeli ili dio svog razvojnog ciklusa prolaze upravo u i malim slatkovodnim ekosustavima na kamenjaru. Prolazeći dinarskim područjem, nerijetko se dogodi da bunari ili lokve nose svoja nazivlja uz koja se veže posebna priča i odnos mještana. Osim što služe za opskrbu vodom blagu koje tu dolazi, oni su i svojevrsni spomenici tradicijske gradnje.

Kako bi podijelili znanje i dosadašnje iskustvo o vodenim tijelima koja obnavljamo kroz Dinara back to LIFE i projekt Still water revivaI, u posjet su nam stigli stručnjaci s projekta LIFE for Mauremys čija je misija poboljšati kvalitetu staništa te ukloniti prijetnje za očuvanje riječne kornjače Mauremys rivulata. U želji da im pokažemo da je Dinara dobar domaćin bogat životom i čiji su vodeni ekosustavi neprocjenjivi, proveli smo ih na desetak lokacija gdje smo do sada i sami zasukali rukave. Terenski obilazak vodio je Ivan Budinski, a goste-stručnjake je zanimalo kako su obnavljana vodena tijela, zašto smo birali baš ta te kakav je živi svijet u njima.

Evo koje smo sve lokacije obišli!

Prva lokacija obilaska bila je bunar Venišica u Ruminu kojeg su obnovile Hrvatske šume. S jedne strane bunara napravljena je rampa kako bi životinje mogle lakše doći do vode kada je visok vodostaj. Iznad bunara se nalazi manji izvor vode koji ljeti teče kroz podzemlje, a za velikih kiša je vidljiv i na van. Kad je vodostaj visok, dio vode se prelijeva u lokvu nizvodno od bunara. Taj bunar koriste lokalni stočari i neprocjenjiv je izvor vode za njihovo blago u ovom dijelu pašnjaka.

Sljedeći na popisu bio je bunar Kovačevac u Biteliću kojeg smo prošle godine obnovili zajedno s volonterima suhozidnog kampa Ježević 2022. Nekada davno, mještani su primijetili da se u toj depresiji skuplja voda u vrijeme kiša pa su sredini iskopali i suhozidnom tehnikom obložili bunar, no vremenom se on urušio i zatrpao. U nekoliko radnih akcija, obnovili smo ga, očistili zemlju, izvukli veliko kamenje, posložili okvir bunara koji će ga čuvati od urušavanja. Također, s nekoliko većih pločastih kamenova napravili smo pristupnu stazu u slučaju velike vode i blata.

U suradnji s lovačkom udrugom Hrvace obnovili smo Marunsku bunarinu, prirodnu lokvu koja je u dijelovima bila okružena suhozidima kako se zbog kiše i prolaska životinja ne bi urušila i zatrpala. Marunska bunarina bila je u lošem stanju, zarasla i obrasla trninom čije je korijenje urušilo suhozid oko lokve. Očišćena je od drvenastih vrsta, pokošena a suhozid je presložen.

U blizini Borkovića lokve u Koljanima, nekada najvećoj lokvi u tom kraju, od davnina je napravljena velika vodosprema koja je skupljala vodu za vrijeme velikih kiša. Mještani su nam kazali da je zbog izdignute ceste Koljane-Dabar, a koja se kasnije izgradila, između lokve i čatrnje, prekinut dotok vode, tako da je ta lokva sve češće suha. Osim toga, smanjenjem broja životinja koje koriste lokvu, smanjen je i utabani vodonepropusni sloja i blato koje su životinje na nogama iznosile i tako ‘čuvale’ izgled lokve. Ova lokva trenutno se trenutno obnavlja i nanovo iskopava, a zatim će se obložiti slojem gline iz kamenoloma.

Na Krčevinama u Ježeviću pokazali smo lokvu koja je u procesu obnove na sličan način kao i Borkovića lokva. Dalje, na Malom suhopolju se trenutno obnavljaju dvije lokve, manja i veća. Te lokve će koristiti nekoliko stočara iz Ježevića pa se veselimo njihovim dovršetku.

Za kraj smo ostavili Muljiku, lokvu koja je u zapravo prirodna depresija s glinenim nanosima. Obnovili smo je ručnim iskapanjem, obložili glinom te je nakon kiše zamuljali (zamutili) i zasuli s gašenim vapnom koje skuplja čestice gline i koje padnu na dno i ojačaju vodonepropusni sloj. Muljiku smo u obilasku zatekli punu svih stadija razvoja žabe zelene krastače; od punoglavaca, polurazvijenih žaba do mladih primjeraka koji izlaze iz lokve, što je posebno razveselilo stručnjake iz udruge Hyla koji u svom radu stavljaju naglasak na vodozemce i gmazove.

Ovakav terenski susret bio je odlična prilika za razmijeniti znanja s drugim stručnjacima te čuti njihovo mišljenje. Sigurni smo kako će podijeljeno znanje uspješno primijeniti na lokve koje će u budućnosti obnavljati na svom projektu. Na tom putu smo im velika podrška.

ps. U obilasku nam se pridružila ekipa s Hrvatske-radio televizije pa smo usput snimili prilog za emisiju Plodovi zemlje. Prilog možete pogledati ovdje.

Oznake Dinara, Dinara back to LIFE, LIFE for Mauremys, obnova bunara, Still water revival

Novosti

Study tour: Rewilding priča iz Nizozemske

Autor objave Autor Melani Glavinić
Datum objave 18. svibnja 2023.

Svakim danom sve više koristimo prirode resurse što dovodi do promjena u prirodi i okolišu na globalnoj razini. S druge strane, postoje primjeri kako je vrijeme za inovativniji proces u zaštiti prirode – rewilding, proces divlje prirode. Takav način ima za cilj obnoviti i zaštititi prirodna područja ponovnim uvođenjem ključnih vrsta i promicanjem povezanosti između područja koja su prekinuta ljudskim aktivnostima. Nizozemska, u kojoj je takav proces započeo 80-ih godina prošlog stoljeća, primjer je iz kojeg se može učiti. Uvođenjem krupnih biljojeda zbog nestanka stoke sa pašnjaka, pokušavaju revitalizirati napuštene travnjake i zapuštena, ranije intenzivno, korištena zemljišta. Za rewilding najčešće koriste pasmine konja i krava koje su stare, primitivne pasmine jer su za razliku od moderno uzgojenih pasmina otpornije na nepogodne vremenske uvjete te mogu biti slobodne na paši.

Sredinom svibnja otišli smo na studijsko putovanje u Nizozemsku u organizaciji Eurosite, europske organizacije koja objedinjuje nevladine udruge, stručnjake, vladine organizacije i sve zainteresirane sa zajedničkim ciljem očuvanja prirode. U Nizozemskoj smo posjetili više lokacija na kojima se provode rewilding aktivnosti usmjerene ka poboljšanju staništa i suživota čovjeka i prirode. Takvih aktivnosti je više, ali se i provode na različite načine, prvenstveno ispašom krupnim biljojedima, kako divljim tako i domaćim vrstama i pasminama. Njihov cilj je, područja koja su bila iscrpljena intenzivnom poljoprivredom, iskapanjem gline, izgradnjom nasipa ili isušivanjem, vratiti u što prirodnije stanje. Osim toga, Eurosite povezuje partnere kao što su agencije za upravljanje šumskim područjima i vodnim resursima, provincijalnih vlada, lokalnih dionika i udruga i sl.

Tijekom studijskog putovanja imali smo priliku razmjenjivati iskustva s članovima raznih nevladinih organizacija, zaposlenike državnih agencija i uzgajivača stoke iz trinaest europskih zemalja. Prvi dan smo posjetili dva područja kojima upravlja nizozemska organizacija Natuurmonumenten osnovana davne 1905. godine. Na prvoj lokaciji Ooostvaardsplassen koji je dio Nacionanog parka Nieuw Land istočno od Amsterdama, upoznali smo se s načinom upravljanja močvarnim područjem od 56 km2. Ova lokacija je umjetno isušeni polder (umjetno načinjenja depresija) koji od prodiranja mora čuva veliki nasip tzv. dike te se višak vode kontinuirano ispumpava u more. Ovo, ne u potpunosti prirodno stanište, vremenom je postalo mjesto odmora i gniježđenja stotina vrsta ptica, ali pod stalnom prijetnjom zarastanja u drvenaste vrste, stanište se sve više gubilo. Iz tog razloga, upravitelji područja su pristupili rewilding procesu kako bi uz pomoć krava, konja, ali i jelena i srna povećali pašni pritisak te održavali travnjake te smanjili zarastanje drvenastim vrstama. Mnoge visoke ustave i brane koje su služile za kontrolu nivoa vode su prenamjenjene u stepenaste formacije kako bi ribe i vodozemci mogli seliti uzvodno i oživjeti riječice i močvaru u parku. Zaposlenici parka provode kontrolu brojnosti životinja odstrijelom viška te sanitarnim odstrijelom bolesnih i starih životinja. Od nedavno rade na povrataku gotovo zaboravljene vrste domaćih životinja, guske. Jata domaćih, ali i divljih gusaka, također vrše ispašu i nevjerojatno je vidjeti kako se sve ove vrste na tolikom području nadopunjavaju.

Sjeveroistočno od Arnhema, na području Nacionalnog parka Veluwezoom obišli smo područja suhih travnjaka i vriština. Ovi travnjaci su potpuno drugačiji od vlažnih travnjaka Oostvaardplassena kojeg smo obišli ranije. Na njima dominiraju vrijes i razne trave uz poneki šumarak bora. Ovo područje je nastalo tijekom zadnjeg ledenog doba kada su ledenjaci ispred sebe gurali i gomilali materijal, tlo i pjesak te su tako nastale morene (nanosi) izdignute od ostalog terena. Nacionalni park je u privatnom vlasništvu organizacije Natuurmonumenten koja ispašom održava travnjake. Za ispašu koriste škotska highland goveda koja su izdržljiva i otporna na vremenske uvjete te im ne treba zaklon od kiše, snijega i hladnoće. Također, koriste i poljske konje pasmine konik (konjić); male agilne, izdržljive konje koji žive slobodno i pasu na području parka. U posljednje vrijeme, događaju im se štete od napada vuka pa je potaknuta zanimljiva rasprava s nama iz Hrvatske te Poljske kako se kod nas štiti stoka. Osim toga, u njihovom slučaju, napad vuka stvara probleme šetačima s psima jer su bikovi iz stada agresivni prema psima vjerojatno jer ih doživljavaju kao vuka.

Sljedećeg dana posjetili smo područje Millingerwaard, istočno od grada Nijmegen koje je nastalo otkupljivanjem zemlje od farmera i tvrtki za vađenje gline kako bi se što veće područje vratilo u prirodnije stanje. Ovo područje raste i danas jer se kontinuirao otkupljuje zemlja i provode rewilding aktivnosti u suradnji s jednom od tvrtki za vađenje gline. Iako pokrivaju potrebe za izradu cigli i crijepova od gline za čitavu Nizozemsku, sada je vade u skladu sa odobrenom strategijom i samo na lokacijama koje im se odobre. Područje se nalazi uz obalu rijeke Rajne koju u ovom dijelu toka zovu Waal, gdje su izrađeni prokopi kako bi utjecali na poplave u parku. Područje je izuzetno raznoliko vrstama, od poplavnih hrastovih šuma, preko poplavnih livada i izdignutih pjeskovitih dina koje su formirali vjetar i rijeka. Krave i konji koji pasu i održavaju travnjaka kontroliraju se uz pomoć tvrtki za kontrolu stoke, a koje imaju pravo prodaje mesa na slobodnom tržištu nakon odstrijela prekobrojnih životinja.

Nakon obilaska Millingerwaarda, upoznali smo stočara koji u suradnji s Natuurmonumenten provodi ispašu na točno određenim lokacijama i u točno određeno vrijeme. Stočar je podijelio probleme koje ima s provedbom nitratnih direktiva jer je do sada stajnjak razbacivao po travnjacima i nasadima djeteline kako bi povećao prinos, ali to je pridonosilo zasićenju tla nitratima. Ono što nas je najviše dojmilo je trgovina u kojoj prodaje mliječne prerađevine od svojih 85 krava je spojena sa stajom, odnosno dijele ih samo jedna vrata. Kupci u svako vrijeme mogu obići staju i životinje te vidjeti u kakvom su stanju i jesu li uredne. Još zanimljivije je što se iznad štale nalazi dječji vrtić u vlasništvu ove obitelji u kojim trenutno 60-ak djece dolazi na dnevno čuvanje, edukaciju i kao „pomoć“ u staji. Kušali smo više vrsta sireva kao i originalnu nizozemsku gaudu koja je daleko ukusnija od „gaude“ koja se prodaje kod nas.

Posjeta područjima Noordwaard i parku Biesboschu također je bila fascinantna. Muzej koji dominira prostorom je zgrada pokrivena zemljom i travnjakom, u potpunosti uklopljena u okruženje i okružena nasipom s lopočima i trskom. Ovo područje je također polder i u zoni polava se nalazi nekoliko sela i tisuće stanovnika. Jedan od zaposlenika iz Staatsbosbeheer, vladine agencije za šumarstvo i upravljanje prirodnim rezervatima, odrastao je u kući iznad koje teče rijeka Merwede. Nakon velikih poplava 2016. shvatili su da moraju održavati poplavne livade i rukavce riječica koje su nakon isušivanja zarasle u šumu. Takva šuma ne može preuzeti ogromne količine vode dok pumpe nisu u stanju ispumpati višak na vrijeme. Zbog toga su pristupili rewilding aktivnostima kako bi sječom vrba i topola te čišćenju kanala i rukavaca rijeka, kao i ispašom stoke održavali travnjake koje će u slučaju velikih padalina „progutati“ veće količine vode i na taj način zaštititi sela uzvodno.

Na završnoj radionici razmjenjili smo iskustva s obilaska ovih lokacija ali i iskustva zemalja iz kojih dolazimo. Britanci iz Dorseta podijelili su zanimljivu priču o kupnji zapuštenog golf igrališta na kojem provode rewilding. Najmanja lokacija na kojoj provode aktivnosti je površine 120 m2 na koju su zasadili autohtone cvatuće vrste, poput „švedskog stol“ za oprašivače. Jedan od stočara s kojim su godinama surađivali postao je njihov zaposlenik te sada upravlja stokom koja provodi ispašu na području rewildinga u vlasništvu organizacije Natural England. Stočarka s Alpa kazala je kako pregonskim pašarenjem smanjuje pašni pritisak na određenim lokacijama u suradnji s geološkim društvom. Njihov cilj je dopustiti biljkama koje, „čuvaju“ tlo na padinama, rast i razvoj te smanjiti mogućnost odrona.

Sudjelovati i čuti priče različitih sudionika čije se vizije o obnovi prirode nadopunjuju, ali i čuti i potešoće, izazove s kojima se nose je nemjerljivo iskustvo. Drugačiji način razmišljanja i pogled na zaštitu prirode te korištenje ispaše kao alata za obnovu travnjaka, pridonose kako osobnom rastu tako i iskustvu svim organizacijama kojima je za cilj očuvana priroda održivim korištenjem i upravljanjem.

Oznake Rewilding

Dnevnik Dinare Novosti

Vikend izlet na Dinari

Autor objave Autor Melani Glavinić
Datum objave 5. svibnja 2023.
Nema komentara na Vikend izlet na Dinari

Sredinom travnja, entuzijastični zaljubljenicu u prirodu i ptice, članovi udruge Biom proveli su vikend na Dinari. Osim druženja, edukacije i upijanja blagodati prirode, posjetili su lokacije na kojima smo provodili restauraciju travnjaka, bunara i suhozida.

Dobrodošlicom u planinarskom domu “Sveti Jakov” na visoravni Vrdovo započelo je zanimljivo iskustvo u kojem su sudionici mogli osjetiti čari života na Dinari. Odmah po dolasku, stručni savjetnik Ivan Budinski poveo je članove u edukativnu šetnju prema vrhu Mali Maglaj. Tom prilikom, neki su se prvi put susreli s raznim vrstama karakterističnim za krško stanište kao što su kukurjek, rašeljka, šafran i dalmatinski zumbul. Po povratku u dom dočekali su nas domaćini planinarskog društva i razveselili domaćim roštiljem, a druženje i dobra atmosfera je potrajala cijelu večer.

Sljedeće jutro, odmornu ekipu poveli smo u šetnju do suhozida kojeg smo prošle godine obnovili te im ispričali o tradiciji suhozidne gradnje, korištenju i važnosti za očuvanje bioraznolikosti. Potom smo se spustili na iduću mini edukaciju, na lokaciju gdje smo provodili kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka u veljači. Ivan Budinski im je objasnio svrhu obnove travnjaka na takav način, benefit te kako ono utječe na pojedine biljne vrste. Do idućeg mjesta stigli smo kratkom šetnjom do jednog od obnovljenih bunara zanimljivog oblika i prilaza, bunar Kovačevac.

Posljednja edukativna točka našeg druženja bilo je Ježevićko suhopolje gdje smo najviše vremena posvetili ručnom uklanjanju drvenaste vegetacije proteklih godina. Ekipa je mogla čuti o važnosti ovakvih područja za stočare i njihovo blago, ali za pticu ćukavicu kojoj upravo ovakva otvorena staništa odgovaraju, no zbog zarastanja travnjaka je nestala s ovog područja. Prostranstvo Ježevića iskoristili smo za promatranje ptica, a pred objektive stale su kukmasta ševa, sivkasta bjeloguza, pupavac, primorska trepetljika, ali i rode u migraciji. Kad bi umorili glave koje su pretraživale biljke, podignuli bismo pogled prema nebu i promatrali prekrasan prizor žutokljunih galica koje su nas cijelo vrijeme pratile.

Ispunjeni pričama o Dinari i njenim posebnostima, ispratili smo članove njihovim kućama. Ako je vjerovati osmjesima i fotografijama, Dinara je ispunila svoj zadatak i pokazala zašto je tako moćna, divlja i divan domaćin u isto vrijeme. Veselimo se novim susretima, izletima i svim zaljubljenicima u prirodu i živi svijet!

Oznake Članovi, Dinara, Dinara back to LIFE, Udruga Biom, Vrdovo

Novosti

Uspješno završena Dinara back to LIFE međunarodna konferencija u Sinju

Autor objave Autor Melani Glavinić
Datum objave 3. svibnja 2023.

Međunarodna konferencija ‘’Međusektorskom suradnjom prema održivom upravljanju travnjacima’’ okupila je stručnjake iz različitih područja, a stotinjak sudionika bogatog programa od 21. do 24. ožujka imalo je priliku čuti iskustva domaćih i stranih stručnjaka u održivom korištenju travnjaka i upravljanju Natura 2000 područjima, ali i sudjelovati na tri različite radionice te posjetiti područja na kojima se provode aktivnosti projekta Dinara back to LIFE.

Konferenciju je otvorio Tomislav Hudina, voditelj projekta Dinara back to LIFE i uvodno predstavio aktivnosti i dosadašnje rezultate projekta koji su ostvareni u suradnji s projektnim partnerima Hrvatskim šumama, Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu te LAG-om Cetinska krajina.

Prvi dan konferencije: Zajednička poljoprivredna politika i ruralni razvoj

Tijekom prvog dana održana su predavanja o temama vezanim uz poljoprivredu. Bojan Ivanetić govorio je o reformi Zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje 2023.-2027. na razini Europske unije, odnosno strategijama Od polja do stola, Spremni za 55% te Strategiji EU za bioraznolikost do 2030. godine. Kroz izlaganje dan je i osvrt na Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike RH do 2027. godine i kakve novosti on donosi za poljoprivredu u Hrvatskoj.

Doc.dr.sc. Marin Čagalj održao je prezentaciju Ključni koraci u uspostavi kratkih lanaca opskrbe na području Dinare. Čagalj je objasnio što su kratki lanci opskrbe, kako funkcioniraju te predstavio rezultate provedenog upitnika među poljoprivrednicima s područja Dinare. Sudionici su mogli čuti s kakvim problemima se susreću poljoprivrednici ovog područja te prijedloge i preporuke za poboljšanje trenutne situacije.

Iz Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Splitsko-dalmatinske županije, Katarina Šuta predstavila je trenutno objavljene mjere potpore razvoju poljoprivrede na području Splitsko-dalmatinske županije, a Ivana Žanko, voditeljica stručne službe Lokalne akcijske grupe “Cetinska krajina˝, govorila je o povezivanju aktivnosti u ruralnom gospodarstvu (LEADER) te o samim programima ruralnog razvoja.

U sesiji Priče s terena, predstavili su se lokalni mladi poljoprivrednici Frano Moro i Antonio Mravak te iz prve ruke ispričali kako je biti poljoprivrednik-poduzetnik, s kakvim se izazovima nose, što im pomaže u razvoju poslovanja te kakva su iskustva proizvodnje i prodaje domaćih proizvoda iz vlastite proizvodnje. Karla Škorjanc iz Poljoprivredne zadruge otoka Krka podijelila je iskustvo vođenja zadruge te naglasila važnost i vrijednost zadrugarstva u postizanju dobrih rezultata, suradnji i izgradnji povjerenja sa zajednicom.

Drugi dan konferencije: Očuvanje travnjaka, šume i zaštita prirode

Drugi dan konferencije bio je raznolikog sadržaja na temu očuvanja travnjaka i odnosa šumarstva i Natura 2000 područja. Predavanja su otvorili gosti stručnjaci iz Češkog Zavoda za zaštitu prirode, voditelji strateškog LIFE projekta Jedna priroda koji doprinosi bioraznolikosti i promicanju usluga ekosustava u zaštićenim područjima mreže Natura 2000 u Češkoj.

Iris Beneš iz Brodskog ekološkog društva govorila je o ulozi zajedničkih pašnjaka u očuvanju travnjaka te je prezentirala područje Gajne kao primjer održive ispaše kao preduvjeta zaštite prirode, a Ugo Toić iz Otočne razvojne agencije podijelio je iskustvo obnove travnjaka kao preduvjeta očuvanja identiteta otoka Cresa kao i važnost creske ovce kao dijela kulturnog krajobraza, otočnog sustava i očuvanja prirode.

Također, sudionici su imali priliku čuti inspirativnu priču Stefana Knopfera, mladog stočara iz Austrije koji predvodi organizaciju Hirtenkultur čiji je cilj umrežiti posljednje pastire u Austriji međusobno i s pastirima iz drugih zemalja, podržati ih u njihovom radu te probuditi interes mladih za problematiku očuvanja prirode kroz konvencionalnu poljoprivredu.

Sesiju Šumarstvo i zaštita prirode otvorio je prof.dr.sc. Ivan Martinić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu predavanjem ‘’Što natura 2000 znači za šume?’, a prezentaciju je nastavio s dijeljenjem iskustava u upravljanju Naturom 2000 u šumama na primjeru Slovenije. Istaknuo je kako je šumarstvo ključno u ulozi očuvanja prirode jer je gotovo 23% europskih šuma uključeno u Naturu 2000, a u Hrvatskoj 36% Natura područja čine šume. Također, naglasio je kako se Strategija EU za šume i Strategija o biološkoj raznolikosti bitno razlikuju, odnosno eksploatacija šuma je za šumarsku strategiju prva po važnosti a za Strategiju o biološkoj raznolikosti do 2030. je eksploatacija tek na 3. mjestu.

Mile Radočaj iz Hrvatskih šuma predstavio je projekt Ecomanager kojem je cilj osigurati održivo upravljanje bioraznolikošću u šumskom dijelu Natura 2000 područja kroz izradu šumskogospodarskih planova kao planova upravljanja ekološkom mrežom. Blaž Štefanek iz Hrvatskih šuma predstavio je zatim tri velika projekta koje provode Hrvatske šume a koji su vezani uz upravljanje Natura 2000 šumskim područjima. Naturavita, projekt koji se provodi u regionalnom parku Mura-Drava i u Kopačkom ritu i kojim se razminiravaju minski sumnjiva područja uz zamjenu euroameričkih topola sa autohtonim topolama; Fearless Velebit čime će se u PP Velebit i NP Paklenica osloboditi potpuno od mina, te projekt Karlovac Karst koji se provodi u Saborsko-Plašćanskoj dolini u kojoj se razminirava 1700ha, obnavlja šumsko zemljište na 216ha i izađuju protupožarni putevi.

Treći dan konferencije: O kontroliranom paljenju i požarima u prirodi te uzgoju stoke i ispaši

Prezentacijom Controlled burning of grasslands and its effects on vegetation dr.sc Vedrana Šegote započela je sesija o kontroliranom paljenju kao metodi održavanja travnjaka. Šegota je prezentirao eksperiment kontroliranog paljenja koji je započeo 2015. godine u Nacionalnom parku Krka u kojem je kontrolirano spaljena jedna manja ploha zaraslog travnjaka nakon čega se redovno nastavio pratiti oporavak travnjačke vegetacije. Također, zaključio je da kontrolirano paljenje jest dobra metoda održavanja travnjaka i da povećava bioraznolikost, ali je za održavanje bioraznolikosti nakon kontroliranog paljenja poželjno nastaviti travnjake održavati i ispašom.

Domina Delač s Agronomskog fakulteta u Zagrebu u svom predavanju Wildfire effects on soil and water predstavila je kontrolirano paljenje kao jednu od metoda prevencije širenja ljetnih požara. Napomenuto je da nema jednoznačnog zaključka kakav je utjecaj kontroliranog paljenja na tlo i vodu, jer postoji niz faktora koji na to mogu utjecati, npr. koliko brzo nakon paljenja padne kiša i koliko kiše padne, koliki je bio intenzitet gorenja i slično. Također, dodala je kako su prisutne polemike o takozvanom post-fire managementu, odnosno postavlja se pitanje je li nakon provedbe kontroliranog paljenja ili nakon požara potrebno na neki način zaštiti tlo ili je poželjno ostaviti tlo da se samo oporavi.

U svom izlaganju, Ivan Budinski iz Udruge Biom pokazao je niz primjera kontroliranog paljenja u Europi. Naglasio je kako termin propis(a)no paljenje naglašava zakonski okvir provedbe ove aktivnosti dok kontrolirano paljenje govori o tome na koji način se metoda izvodi te je prezentirao primjere iz Švedske, Norveške, Finske, Portugala i Grčke gdje se na ovakav način održavaju staništa ali i preveniraju ljetni požari i štete koje njima nastaju.

U sesiji o uzgoju stoke i ispaši, prof.dr.sc. Antun Kostelić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu govorio je o napasivanju ovaca, poteškoćama s raznim bolestima, ali i predatorima na krškim pašnjacima. Prof.dr.sc. Ante Ivanković s Agronomskog fakulteta u Zagrebu je u svom izlaganju iznio preporuke o korištenju autohtonih lokalnih pasmina (buše, dalmatinskog buška, primorsko-dinarskog magarca) u rekreaciji, gastronomiji itd. s ciljem poticanja njihovog uzgoja i kroz to njihovog očuvanja.

U prezentaciji Istrian native cattle breed and sustainable land management, Gordan Šubara iz Agencije za ruralni razvoj Istre predstavio je najveće probleme depopulacije ruralnih područja koja su u povijesti bila središta tradicijskog stočarstva te je naveo primjere kako uzgajivači i prerađivači mogu postići gospodarsku održivost kroz multidisciplinarni pristup rješavanju problema a sve to na primjeru dobre prakse poput edukacijsko-gastronomskog centra u Istri.

Posljednje predavanje u sklopu sesija bilo je posvećeno ispaši kao metodi održavanja travnjaka. Predavanje prof.dr.sc. Josipa Lete s Agronomskog fakulteta u Zagrebu o mješovitoj ispaši i dobrobitima za stoku, bioraznolikost ali i stočare. Posljednje izlaganje održao je izv. prof. dr. sc. Hrvoje Kutnjak, s Agronomskog fakulteta u Zagrebu na temu analize prikupljenih podataka u sklopu projekta Dinara back to LIFE. Izlaganje je bilo usmjereno ka definiranju i optimalnog korištenja travnjaka na dinari za napasivanje stoke kako bi se postigao maksimalan pozitivan učinak na prirast kod životinja i osiguralo očuvanje bioraznolikosti. Ovakav pristup zahtijeva sustavne analize na regionalnoj razini koje uključuju promatranje prirodnih potencijala zemljišta, preferencija potrošača, egzistencije poljoprivrednika i okoliša, ali i bioraznolikosti i kulturnih vrijednosti, zaključio je Kutnjak.

Na kraju konferencije, Ivana Selanec iz Udruge Biom prezentirala je i otvorila raspravu o “Smjernicama za restauraciju i održivo upravljanje suhim travnjacima” koje objedinjuju iskustvo i naučene lekcije iz trogodišnje provedbe projekta restauracije travnjaka na Dinari. Sudionici su imali priliku podijeliti iskustva svojih organizacija, poteškoće s kojima su se susretali te prilike za suradnju.

Tijekom konferencije održane su i tri radionice; Natura 2000 i restauracijaprirode, Transhumanca i Angažman volontera u restauraciji prirode. Posljednjeg dana, organiziran je posjet lokacijama na kojima se provode restauracijske aktivnosti u sklopu projekta Dinara back to LIFE. Zajedničkim izletom zaokruženo je druženje svih koji svojim trudom, zalaganjem i iskustvom žele očuvati travnjake i pametno ih koristiti u budućnosti.

Oznake Dinara back to LIFE, konferencija

Kalendar aktivnosti Novosti

Uskoro počinje ”Dinara back to LIFE” konferencija

Autor objave Autor Melani Glavinić
Datum objave 7. ožujka 2023.
Nema komentara na Uskoro počinje ”Dinara back to LIFE” konferencija

Iznimno nam je zadovoljstvo najaviti konferenciju projekta “Dinara back to LIFE” pod nazivom “Međusektorskom suradnjom prema održivom upravljanju travnjacima”.

Na konferenciji ćemo okupiti predstavnike iz različitih sektora zaštite prirode, šumarstva, poljoprivrede, jedinica lokalnih samouprava i lokalnih akcijskih grupa, kako bi raspravili uloge i prilike međusektorske suradnje u upravljanju travnjacima. Također, predstavit ćemo “Smjernice za restauraciju i održivo upravljanje suhim travnjacima” koje objedinjuju iskustvo i naučene lekcije iz trogodišnje provedbe projekta restauracije travnjaka.

Konferencija će trajati četiri dana u prostorijama Muzeja Sinjske alke (lokacija na karti) a posljednjeg dana je predviđen posjet području restauracije travnjaka na Dinari. Sudionici će imati priliku uživati u bogatom i vrlo interaktivnom programu.

Prijavite se odmah i osigurajte svoje mjesto na sljedećem linku:

Sudjelovanje na konferenciji je besplatno. Sve sudionike očekuje osiguran ručak. Zajednički izlet posljednjeg dana konferencije nije obavezan. Putovanje i smještaj su na vlastiti trošak.

Za više informacija preuzmite program konferencije:

Za sva pitanja stojimo na raspolaganju, javite se na e-mail dinarabacktolife@gmail.com

Veselimo se susretu s vama, Dinara vas čeka!

Oznake Dinara back to LIFE, konferencija, SInj

Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka na Dinari

Autor objave Autor Melani Glavinić
Datum objave 3. ožujka 2023.
Nema komentara na Kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka na Dinari

Početkom veljače proveli smo kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka na Dinari i tako uspješno nastavili aktivnost koju smo započeli prije dvije godine.

Kontrolirano paljenje jedna je od metoda održavanja travnjaka koja se koristi u stočarstvu još od davnina i koristi se prvenstveno zbog održavanja travnjačkih površina slobodnima od grmlja i za unaprjeđenje kvalitete ispaše. Kako bi upoznali javnost s planom provedbe novog kontroliranog paljenja zaraslih travnjaka na Dinari, ali i pojasnili razloge zbog kojih se ovakva aktivnost provodi, sredinom siječnja održali smo predavanje u Sinju. Zainteresiranoj javnosti približili smo kontrolirano paljenje kao način obnove travnjaka na području Dinare u svrhu očuvanja bioraznolikosti. Naglasili smo kako će nam prikupljeno iskustvo i podaci pomoći u izradi smjernica namijenje institucijama koje upravljaju travnjacima i rade na njihovom očuvanju.

Ranije iskustvo s provedbe probnog kontroliranog paljenja iz 2021. godine olakšalo je logističku pripremu, a nadzor i podrška Javne vatrogasne postrojbe te DVD-a Sinj, ostalih partnera na projektu te naših volontera omogućilo je provođenje aktivnosti. Povoljni vremenski uvjeti – suho, bez padalina i vjetra pokazali su se već u prvom tjednu veljače stoga smo mogli započeti s kontroliranim paljenjem zaraslih travnjaka na Dinari. Također, važno je naglasiti da se ova aktivnost provodi temeljem smjernica Programa gospodarenja s planom upravljanja područjem ekološke mreže za gospodarsku jedinicu Vrdovo gdje su predviđene aktivnosti u svrhu očuvanja bioraznolikosti. Kontrolirano paljenje uvedeno je u Program gospodarenja temeljem Pravilnika o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova u područjima Ekološke mreže, koji kontrolirano paljenje propisuje kao mjeru očuvanja za neke stanišne tipove i vrste, između ostaloga i za vrtnu strnadicu i Istočno submediteranske suhe travnjake (Scorzoneretalia villosae) (Natura 62A0) na kojima radimo u sklopu Dinara back to LIFE projekta.

Kontrolirano paljenje proveli smo na području Vrdova, iznad Bitelićke grede, s ciljem poboljšanja stanišnih uvjeta za različite životinjske vrste ovisne o otvorenim staništima s posebnim naglaskom na vrtnu strnadicu. Vrtna strnadica (Emberiza hortulana) strogo je zaštićena vrsta ptice koja gubi stanište zbog zarastanja travnjaka a njena prisutnost zabilježena je uglavnom na područjima koja su ranijih godina bila opožarena. Obnovljene su dvije plohe ukupne površine 50 ha čime želimo omogućiti održavanje a nadamo se i povećanje brojnosti gnijezdećih parova vrtne strnadice te pozitivno utjecati na održavanje pašnjaka i mogućnost ispaše stoke. Ovakvu metodu prepoznaje sektor zaštite prirode širom svijeta te se metoda koristi kako bi se održavale površine koje zarastaju, odnosno koje se nalaze u različitim stadijima sukcesije koju je zbog očuvanja odnosno održavanja željenih staništa potrebno usporiti ili zaustaviti.

Kontrolirano paljenje nije požar

Površine se biraju tako da ne dolazi do ugrožavanja šuma ili općenito tipova staništa kojima paljenje škodi, a velika se pažnja posvećuje i tome da se utjecaj na druge organizme, prvenstveno životinje, svede na minimum. Glavni rizici kod provedbe ove metode su kao i kod bilo kojeg drugog namjernog loženja vatre na otvorenom; prvenstveno, proširivanje vatre na površine koje nisu bile cilj kontroliranog paljenja i dubinsko izgaranje tla. Oba ova rizika se izbjegavaju dobrom pripremom, pažljivim izborom površine za paljenje, odabirom povoljnih vremenskih uvjeta pri provedbi samog paljenja te te prisustvom dovoljnog broja pripremljenih sudionika u koordinaciji s nadležnom vatrogasnom postrojbom. Kontrolirano paljenje se provodi zimi kada površine imaju znatno manju količinu suhe gorive tvari te se na njima vatra, u slučaju požara, sporije širi što vatrogascima daje priliku lakše kontrolirati požar ako do njega dođe u ljetnom periodu.

Za razliku od kontroliranog paljenja, požari imaju brojne negativne utjecaje na različite organizme i njihova staništa. Obično se događaju u toplijem dijelu godine u uvjetima suše a stanje se pogoršava u slučajevima vjetrovitog vremena. U požarima dolazi često do izgaranja velikih površina uključujući i onih koje želimo očuvati poput šuma, maslinika, vinograda, ali i kuća i gospodarskih zgrada. Osim izgaranja često gotovo cjelokupne biomase na opožarenom području dolazi do uništavanja površinskog sloja tla te tako izgaraju i korijenje i sjemenke biljaka a uglavnom stradava i većina životinja koje su nedovoljno brze ili ne mogu odletjeti. Opožarena područja kasnije su izložena mnogo snažnijoj eroziji tla vjetrom i vodom pogotovo na nagnutim terenima. Valja naglasiti i kako požari ostavljaju mnogo veći ugljični otisak, odnosno njima se oslobađa mnogo veća količina pohranjenog ugljičnog dioksida nego što je to slučaj s kontroliranim paljenjem jer je i količina organske tvari koja izgori u požarima mnogo veća od one koja izgori prilikom kontroliranog paljenja. Iako se i opožarene površine ponovno prije ili kasnije zazelene i vegetacija se ponovno počinje razvijati a dolaze i životinje, taj proces traje mnogo dulje nego u slučaju kontroliranog paljenja. U tom slučaju, već s dolaskom prvih kiša počinje ponovni razvoj vegetacije jer podzemni dijelovi biljaka budu uglavnom neoštećeni.

Kontrolirano paljenje u drugim zemljama

Kontrolirano paljenje je raširena metoda koja se provodi u velikom broju država, od mediteranskih i baltičkih zemalja te Ujedinjenom Kraljevstvu pa sve do SAD-a i Australije. Nekada se provodi kao mjera održavanja pašnjaka odnosno travnjaka, a nekada kao mjera koja održava mozaičnost i bioraznolikost u prostranim šumskim područjima. U Ujedinom Kraljevstvu se pale travnjaci koji zarastaju u drvenaste vrste, dok Norvežani koriste kontrolirano paljenje na velikim površinama u svrhu održavanja pašnjaka za ovce pri čemu se sprječava zarastanje u kleku i vrijes. U Španjolskoj je kontrolirano paljenje rašireno na različitim staništima u svrhu njihovog održavanja, a u SAD-u se paljenjem sprječava zarastanje prerije u kleku i održava bolja ispaša za divlje biljojede u mozaičnim staništima, npr. hrastovim šumama s proplancima. Također se kontrolirano pali u borovim šumama da bi održavao travnati pokrov u šumi i omogućila obnova borova. Kod mnogih od ovih primjera, inicijalni argument nije bio održavanje staništa već kontrolirano spaljivanje gorive mase (suhe grane, listinac, suha trava, gorive biljne vrste) jer se paljenje u hladnijem dijelu godine pokazalo kao uspješna prevencija i prostorno ograničenje katastrofalnih ljetnih požara. Jednostavno, nakon kontroliranog paljenja zimi, kada izgori samo najgorivija masa, na istim površinama se ljetni požari ne mogu širiti iako je i dalje prisutna goriva masa (humus, borovi i sl.) jer je za iniciranje vatre potrebna baš ta, najgorivija masa. Portugalci su tek nedavno, nakon katastrofalnih požara, oživjeli tradiciju kontroliranog paljenja kao mjeru prevencije ljetnih požara.

Pri kontroliranom paljenju se spaljuju samo ciljane površine u odgovarajućim uvjetima. Površine za kontrolirano paljenje se biraju tako da ne dolazi do ugrožavanja šuma ili općenito tipova staništa kojima paljenje škodi. Kod nekontroliranog paljenja, odnosno požara, izgaraju površine u kojima je paljenje štetno (npr. šume) ili, zbog ljetnih vrućina i suše, dolazi do dubinskog oštećenja tla i erozije.

U Hrvatskoj se kontrolirano paljenje za sada provodilo samo na relativno malim površinama u zaštićenim područjima kao što je Nacionalni park Krka ili značajni krajobraz Kamenjak u Istri. Međutim, prvenstveno stočari, ali i poljoprivrednici, i danas paljenje u zimskim mjesecima koriste za održavanje privatnih travnjaka, ali i poljoprivrednog zemljišta koje se privremeno ili trajno ne koristi za proizvodnju što znači da je takva tradicija još prisutna. Nažalost, veliki dio ovih praksi se danas provodi nekontrolirano.

Dosadašnji požari velikih površina na Dinari uništili su staništa kojima će trebati desetljeća ili stoljeća da se obnove i da se u njih vrate vrste koje su tu živjele. Takva ”tradicija” nekontroliranog paljenja više nikada ne bi trebala imati mjesto u modernom upravljanju prostorom, ali i u općenitom odnosu čovjeka i prirode. Najgori primjer su velike površine uništenih starih bukovih šuma u koje se vatra proširila s okolnih travnjaka. Kontrolirano paljenje pak, kao metoda ”oplemenjivanja” i metoda održavanja travnjaka, način je u kojem vatra poštuje sve korisnike prostora, staništa i vrste koji žive na njoj. U tom slučaju se travnjaci održavaju paljenjem, a oni koji provode tu aktivnost dužni su paziti da se vatra ne proširi na šumska ili druga staništa.

Pogledajte kako je izgledala provedba kontroliranog paljenja zaraslih travnjaka na Dinari iz naše perspektive.

Dinara je dio mreže zaštićenih područja EU Natura2000 i jasno je definirano koje vrste i staništa su bitna, stoga da bismo ih mogli očuvati trebaju nam razni tipovi travnjaka, šuma i prijelaznih staništa za čije se održavanje koriste različite tehnike a kontrolirano paljenje je jedna od njih. Uz to, prema prirodnom bogatstvu se treba odnositi s velikim poštovanjem, jer ono nije samo za nas već i za buduće generacije.

Oznake Dinara, Dinara back to LIFE, kontrolirano paljenje, restauracija travnjaka, Vrdovo

Novosti

Radovi o Dinari na Međunarodnom simpoziju agronoma

Autor objave Autor Melani Glavinić
Datum objave 20. veljače 2023.
Nema komentara na Radovi o Dinari na Međunarodnom simpoziju agronoma

Prošlog tjedna u Dubrovniku je održan 58. hrvatski i 18. Međunarodni simpozij agronoma te Međunarodnog samita o obnovljivim izvorima energije (INSORE2023) na kojem je sudjelovalo više od 500 sudionika iz 20 zemalja.

Među brojnim radovima, a bilo ih je preko 300, dva sažetka su predstavili djelatnici Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta prof. Kutnjak Hrvoje i Lucija Rajčić. Predstavljeni rezultati istraživanja su proizašlih iz projekta Dinara back to Life.

Rad “Procjena krmne vrijednosti travnjaka Dinare na temelju prikupljanja geoprostornih podataka” (Hrvoje Kutnjak, Lucija Rajčić, Ivana Čačić, Josip Leto) je objavljen u Sekciji “Hrana i kvaliteta hrane”U ovom sažetku su po prvi puta predstavljeni rezultati prostorne analize i istraživanja hranidbene krmne vrijednosti travnjaka na području Dinare koji su rezultat istraživanja iz razdoblja 2020-2022 godine. Cilj istraživanja bio je dati doprinos razumijevanja ovisnosti kvalitete krme s pašnjaka obzirom na prostorni položaj i nadmorsku visinu. Geolocirani uzorci biljne mase travnjaka (uz uzorak je zabilježena i koordinata) su prikupljani na širem području Dinare, Troglava i Kamešnice te je laboratorijski analiziran sastav vlakana i proteina korisnih za ishranu stoke, a rezultati su kartirani. Mjerena i je i produktivnost travnjaka gdje je utvrđeno da je prosječna produktivnost travnjaka po jedinici površine na nadmorskim visinama iznad 600 m veća za preko 40 % u odnosu na one niže. Ovi rezultati su značajna kontribucija izradi pašne karte projektnog područja odnosno PP Dinara te mogu dati doprinos izradama smjernica za održivo korištenje travnjaka i poticaj razvoju tog područja

U drugom radu, “Uvid u fenološku dinamiku krških pašnjaka nakon kontroliranog paljenja – studija slučaja s Dinare” (Lucija Rajčić, Josip Leto, Hrvoje Kutnjak) je objavljen u sekciji “Agroekologija, ekološka poljoprivreda i zaštita okoliša”

U ovom sažetku su predstavljeni rezultati kratke analize fenološke dinamike travnjaka na Vrdovu prije i poslije kontroliranog paljenja u veljači 2021. g. U analizi su se koristile vremenske serije NDVI-a, najčešće korišteni vegetacijski indeks koji služi za praćenje fotosintetske aktivnosti biljaka, dobiveni obradom satelitskih snimaka u razdoblju od siječnja 2018. g. do listopada 2022. g.Cilj istraživanja bio je usporediti fenološku dinamiku travnjaka na Vrdovu tijekom nekoliko vegetacijskih sezona prije kontroliranog paljenja (2018., 2019. i 2020.), u vegetacijskoj sezoni kada je izvršeno kontrolirano paljenje (2021.) te u vegetacijskoj sezoni nakon kontroliranog paljenja (2022.).

Rezultati su pokazali da vrijednosti NDVI-ja nakon kontroliranog paljenja nisu bile statistički različite od vrijednosti u sezonama prije kontroliranog paljenja. Ipak, uočen je trend pomaka vrhunca vegetacijske sezone iz srpnja/kolovoza na lipanj kao i povišenje fotosintetske aktivnosti u vrhuncu vegetacijske sezone (najviše vrijednosti NDVI-ja tijekom proučavanog razdoblja izmjerene su u lipnju 2021. g. i lipnju 2022. g.). Za bolje shvaćanje utjecaja kontroliranog paljenja na fenologiju travnjaka trebalo bi provesti opširnije istraživanje koje bi obuhvatilo dugogodišnji period kao i druge čimbenike koji mogu utjecati na izmjereni NDVI (primjerice atmosferski uvjeti, vlaga tla i sl.).

Više detalja o simpoziju možete pronaći ovdje, kao i pogledati Zbornik sažetaka

Oznake Dinara, Dinara back to LIFE, Međunarodni simpozij agronoma, Radovi

Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Drugi kratki film ”Umijeće suhozidne gradnje”

Autor objave Autor Melani Glavinić
Datum objave 17. veljače 2023.
Nema komentara na Drugi kratki film ”Umijeće suhozidne gradnje”

Uzbuđeni smo i sretni što možete pogledati zabilježene kadrove s obnove suhozida, bunara i lokva, ali i doživljaje s prošlogodišnjeg edukativno-volonterskog suhozidnog kampa Ježević 2022.

Koliko je suhozidna gradnja utkana u identitet Dinare, zašto je takav stil gradnje bio stoljećima važan, kako se gradi ”u suho” i što kažu sudionici kampa – pogledajte u ovom videu.

Uživajte!

Oznake Dinara, Dinara back to LIFE, film

Prvi dan konferencije: Zajednička poljoprivredna politika i ruralni razvoj

Drugi dan konferencije: Očuvanje travnjaka, šume i zaštita prirode

Treći dan konferencije: O kontroliranom paljenju i požarima u prirodi te uzgoju stoke i ispaši

Kontrolirano paljenje nije požar

Kontrolirano paljenje u drugim zemljama

IMPRESSUM

Primajte obavijesti o projektu