Kategorije
Novosti

Pojoprivrednici, trebamo vas u ovom upitniku!

U revitalizaciji dinarskog područja kao održivog mjesta za život i rad, posebno je važno započeti od poljoprivrednika i ulagati u razvoj lokalne proizvodnje i prodaje poljoprivrednih proizvoda. Jedan od ključnih faktora je da lokalno proizvedena hrana na bliži i autentičniji način, što lakše stigne do lokalnih zadovoljnih kupaca.

U sklopu projekta Dinara back to LIFE prepoznali smo važnost održivog prehrambenog sustava te krećemo s izradom studije ”Ključni koraci u uspostavi kratkih lanaca opskrbe na području Dinare’‘ i trebamo vašu pomoć u prikupljanju informacija.

Foto: Monika Vrgoč

U svrhu što bolje analize postojećeg stanja poljoprivredne proizvodnje i njenog potencijala na području Knina, Sinja, Trilja i Vrlike te općina Hrvace, Kijevo, Otok i Civljane pozivamo sve koji se bave poljoprivredom i stočarstvom na području Dinare da ispune anketni upitnik. Ispuniti mogu svi proizvođači, bilo da im je to primarna ili sekundarna djelatnost, bez obzira imaju li registriran OPG, obrt, firmu ili nisu uopće registrirani kao proizvođači. Upitnik je u potpunosti anoniman i njegovo ispunjavanje traje svega 10 minuta, a prikupljeni podaci će nam pomoći dobiti uvid u stvarno stanje lokalne proizvodnje.

Prikupljanje ovih podataka prvi je korak u izradi studije, a njezinom izradom cilj je kreirati podlogu koju institucije i jedinice lokalne samouprave mogu koristiti u poticanju uspostave kratkih lanaca opskrbe.

Svakako vas potičemo da ga podijelite i pozovete poznanike poljoprivrednike i stočare da ga ispune. Zahvaljujemo vam na pomoći i doprinosu!

Foto: Ivana Selanec
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti Uncategorized @hr

Poziv na predavanje “Kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka na Dinari”

Početkom 2023. nastavljaju se nove aktivnosti kontroliranog paljenja zaraslih travnjaka na Dinari u svrhu očuvanja bioraznolikosti. One se provode temeljem smjernica Programa gospodarenja s planom upravljanja područjem ekološke mreže za gospodarsku jedinicu Vrdovo gdje su predviđene aktivnosti u svrhu očuvanja bioraznolikosti.

Tim povodom pozivaju se svi zainteresirani za temu restauracije travnjaka kontroliranim paljenjem na predavanje ”Kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka na Dinari” koje će se održati 13. siječnja 2023. godine u 17:00 sati u zgradi Palacine (Ul. Andrije Kačića Miošića 5, Sinj).

Na predavanju će se predstaviti plan provedbe, pojasniti razlozi zbog kojih se aktivnost provodi te dati odgovore na pitanja građana. Kontrolirano paljenje provest će se početkom 2023. godine, kada je mogućnost proširenja vatre izvan područja koja su određena za kontrolirano paljenje minimalna, i provest će se u suradnji s Javnom vatrogasnom postrojbom Sinj, čime se jamči sigurna provedba i nadzor.

Planirano kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka dio je i projekta “Dinara back to LIFE” kojem je jedan od glavnih ciljeva obnova travnjaka na području Dinare. Testirajući različite tehnike uklanjanja vegetacije kojom travnjaci zarastaju, projektni tim prikupit će iskustvo i podatke, te temeljem njih izraditi smjernice namijenjene institucijama koje upravljaju travnjacima i rade na njihovom očuvanju.

Više informacija o projektu i planiranim aktivnostima građani mogu pronaći ovoj web stranici ili putem emaila dinarabacktolife@gmail.com

Kategorije
Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Suradničko vijeće sa stočarima

Kao i 2021. godine na suradničkom vijeću okupili smo sudionike da bi im predstavili što smo sve ostvarili i kako nam oni u tome doprinose, te od njih prikupili mišljenja o tome što je bilo dobro a što loše u dosadašnjoj provedbi.

U kijevskoj dvorani dobrodošlicu nam je uputio načelnik općine Martin Ercegovac te je još jednom izrazio zadovoljstvo i pružio podršku projektu. Naglasio je važnost okupljenih stočara, te njihov trud i napor kojeg ulažu u svoj svakodnevni rad sa stadom te im zahvalio na svemu što čine za dobrobit zajednice.

Iako smo kroz projekt upoznali vrijedne stočare, nismo propustili priliku prisjetiti se prvog zajedničkog sastanka prije dvije godine kada je vizija naše suradnje bila još u povojima. Tada su pažljivo i s dozom opreza slušali o budućim aktivnostima u projektu te kako oni mogu doprinijeti našem radu i promjenama na Dinari. Danas nam je bilo drago osjetiti njihovo zadovoljstvo i čuti riječi kako nismo zakazali.

Bilo je zanimljivo na karti i fotografijama vidjeti rezultate dosadašnjih aktivnosti obnove travnjaka, i lokacije travnjaka koje prisutni stočari napasuju. Takve očišćene i prostrane travnjačke površine važno su stanište za vrste ptica koje tu žive i gnijezde

Osvrnuli smo se i na negativan utjecaj koje ljudske aktivnosti mogu imati na vrste koje nastanjuju naše travnjake. Projekt ulaže jako velik ljudski i administrativni napor kako bi se zarasli travnjaci, lokve i bunari vratili u povoljno stanje, a pred nama je i izazov da educiramo sve dionike o aktivnostima koje su štetne za prirodu i zagovaramo da se one ne događaju.

Koje su novosti u 2023. godini?

U sljedećoj godini plan je nabaviti električne pastire, zvučne ogrlice te električne škare za šišanje ovaca, koji će stočarima pomoći u zadaćama.  Takvo saznanje je ugodno iznenadilo okupljenje te vjeruju kako će im ta oprema sigurno biti na korist.

Također, udruga Biom je započela s provedbom projekta obnove i očuvanja malih slatkovodnih ekosustava krških planina u sklopu kojeg će se upravo na Dinari kartirati vodena tijela, te stvarati preduvjeti za njihovu obnovu.

Dodatno zanimanje privukla je tema o mogućnostima korištenja vune. Projektni tim se povezao s proizvođačem eko vunenih peleta koji se koriste kao hrana za biljke, te rade na tome da se organizira susret gdje će proizvođač predstaviti svoju ideju i mogućnosti suradnje sa stočarima pod Dinarom.

U ugodnoj atmosferi i mini domjenku, pogledali smo prvi kratki film projekta o obnovi travnjaka. Neki od prisutnih stočara sudjelovali su u snimanju pa je doživljaj bio još snažniji. Sa stočarima su se upoznali Mario i Ivan, naši vrijedni radnici, koji svakodnevno obilaze Dinaru i ručno uklanjanju zaraslu vegetaciju. Svi su se složili kako Dinara izgleda moćno na filmskom platnu. Tijekom susreta, pridružila nam se članica Udruge mladih Kolarica iz Kijeva te predstavila autohtone proizvode koje izrađuju.

Iako Dinaru čeka još puno posla, put kojim projekt, stočari ali i suradnja sa svima koji joj žele dobro, čini se da ide u dobrom smjeru. Jedni drugima smo velika podrška i vjetar u leđa. Vidjeti živu Dinaru u očima njenih domaćina nije teško, ma kako njihov svakodnevni posao bio zahtjevan.  

Posebno je pohvalno i važno što ste nas okupili sve ovdje, međusobno nas upoznali. Puno znači kada znaš još nekog i s kim možeš podijeliti dobro i loše, tko ti može uskočiti, donijeti nešto, pomoći... – zaključio je stočar Radić i dodao kako bi dio problema oko ispaše na višim predijelima riješio put kroz Dinaru.

Kategorije
Novosti

Iskustvo sa šarmantnih Pireneja

Na zajednički izlet otisnuli smo se s našim partnerima Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskim šumama i  LAG-om Cetinska krajina a pridružili su nam se i partneri s drugog projekta Still Water Revival. U moru traganja odabrali smo projekt započet u siječnju ove godine, LIFE Resque Alpyr, koji djeluje na području Alpa i Pireneja, a domaćin našeg posjeta bio je Biološki fakultet Sveučilišta u Barceloni.

Iz zaleđa Barcelone put je vodio prema Pirenejima. Nama koji smo usko vezani s Dinarom, otvorili su se vizualno donekle slični planinski vidici. Cesta uz umjetno jezero Panta de Sant Antoni koje se poput našeg Perućkog jezera stisnulo između planina vodi nas prema mjestu Sort. Šarmantno mjesto smješteno u planinama uz rijeku Noguera Pallaresa i bit će nam polazište za obilazak Pireneja sljedećih nekoliko dana. Inače, Sort na katalonskom znači sreću (imati sreću) pa zbog svog naziva privlači velik broj posjetitelja. Smatra se da igračima lutrije donosi sreću, pa se zato gradić može pohvaliti i s neubičajeno velikim brojem dobitnika lutrije. Gotovo 60% naselja na ovom dijelu Pirineja bavi se turizmom preko ljeta i zimi (skijanje).

Izlet na Pla Muntaner and Comes de Rubió

Domaćini s Fakulteta biologije, skupa sa stručnjacima Nacionalnog parka Aigüestortes i Estany de Sant Maurici proveli su nas planinskim pašnjacima na kojima se sa zarastanjem bore ručnim uklanjanjem drvenaste vegetacije i paljenjem. Kod njih, zarastanje pašnjaka događa se zbog smanjenja brojnosti blaga, ali i zbog prelaska pastira s tradicionalnih praksi i držanja velikog broja ovaca i koza na sve intenzivniji uzgoj krava. Na nekim mjestima postoji prevelik pritisak broja stoke koja polako uništava površine gaženjem i izmetom, što za posljedicu ima nestanak interesantnih vrsta poput biljaka mesožderki. U obilasku smo vidjeli nekoliko autohtonih krava i konja, a cijelo područje napasuju četiri lokalna stočara.

Zanimljivo kod tih travnjaka je što su to tzv. komunalni ili zajednički pašnjaci – nisu privatni ni državni. Oni su u Europi jedinstveni po tome što pravo na napasivanje, ali i na sudjelovanje u njihovom upravljanju imaju samo oni stočari koji uistinu i žive u tom mjestu. Živjeti znači zbilja živjeti cijelu godinu, a ne imati vikendicu ili boraviti neko vrijeme. Oni koji se klasificiraju da tu žive, izrađuju plan upravljanja/korištenja tih travnjaka koji traje jednu godinu, a plan im pomaže raditi stručni šumar. Stočari uglavnom imaju konje i krave, a kako nema vukova, ta stoka praktički boravi na otvorenom bez pastira. Uz poticaje iz Zajedničke poljoprivredne politike, Park prirode također dodatnim novčanim sredstvima potiče stočare.

 

Izlet na jezero Muntanyó d’Àrreu

Drugi problem s kojim se sreću je eutrifikacija, laički rečeno povećanje dostupnosti hrane što dovodi do zamuljivanja planinskih glacijalnih jezera organskom masom. Za razliku od našeg krša na kojem se voda teško zadržava, pirinejska jezera su drugačija. Dok su u kršu lokve važne točke napajališta, na Pirenejima im pristupaju drugačije, jer nemaju problem s vodom za napajanje stoke.

Ova nekad bistra planinska jezera, dom vodenjacima i vretencima, ljudskim utjecajem su postali i dom raznim vrstama riba poput malenih bjelica ili više vrsta pastrva. Neke od tih riba su unešene i prije više stotina godina ili nisu prirodno naseljavala jezera na tim visinama. Uz njih, važan čimbenik je i stoka koja fertilizira jezero svojim prisustvom, što sve dovodi do zamuljivanja jezera, promjene ekosustava te nestanka jednog dijela flore i faune. Jedan od načina vraćanja jezera u prirodno stanje je izlovljavanje riba od strane podugovorenih lokalnih ribiča, ali i blokiranje pristupa stoke jezerima. Kod njih, takva aktivnost neće imati loš utjecaj na stočarstvo jer domaće, ali i divlje životinje lako pronađu vodu koja je dostupna cijele godine na stotinama potoka i riječica kojima su ispresijecale ovu prekrasnu planinu.

Naši domaćini su do sada uspješno radili na dva LIFE projekta. U prvom testnom su razrađivali metodologiju eradikacije ribe te ispitivali je li ona u potpunosti moguća, ali i kako provoditi monitoring jezera. Nakon tog su kroz drugi LIFE krenuli aktivno raditi na daljnoj eradikaciji određenog broja jezera. Odlazak na Pirineje i upozavanje ovih projekata, učinio nas je bogatijima za novo iskustvo. Iako su primarno naši projekti i zadaci drugačiji od španjolskih, otvorilo nam je nove perspektive o očuvanju prirode i vjerujemo da je svatko za sebe pronašao koristan sadržaj kojeg će moći koristiti u budućnosti.

Nakon obilazaka planinskih jezera, uz razmjenu dojmova i iskustava s našim domaćinima, na putu ka aerodromu, vraćamo se kroz šume u kojima se izmjenjuju breze, planinski borovi ali i stabla lješnjaka, a cvatući rododendroni na čudan način uokviruju naše doživljaje s Pireneja.

Uživajte u galeriji!

Ukratko o LIFE Resque Alpyr

Specifične vodene vrste i staništa (jezera, močvare i livade) planinskih područja Alpa i Pirineja imaju „nepovoljan/neadekvatan” status očuvanosti jer su bile podvrgnute dugotrajnim i značajnim antropogenim promjenama, poput proliferacije invazivnih vrsta riba, prekomjerne ispaše ili gaženja od strane stoke. Nedavno su se pošumljavanje močvara i napuštanje zemljišta pojavili kao dodatni problemi očuvanja planinskih područja. Projekt LIFE RESQUE ALPYR radi na rješenju za neke od najvažnijih ekoloških prijetnji visokim planinskim jezerima i vodenim staništima. Projektni tim ima za cilj iskorijeniti strane vrste riba u vodenim tijelima, poboljšati upravljanje stokom i kontrolirati pošumljavanje. Konkretno, cilj je poboljšati status očuvanosti 11 staništa od interesa za zajednicu u 4 Natura2000 područja koja se nalaze u španjolskim Pirenejima i talijanskim Alpama. 

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Save the date! Konferencija projekta “Dinara back to LIFE”

Međusektorskom suradnjom prema održivom upravljanju travnjacima

Iznimno nam je zadovoljstvo najaviti konferenciju projekta “Dinara back to LIFE” pod nazivom “Međusektorskom suradnjom prema održivom upravljanju travnjacima”

Zabilježite datum! Konferenciju planiramo od 21. do 24. ožujka, 2023., a mjesto održavanja bit će u Sinju

Cilj nam je okupiti dionike i suradnike iz sektora zaštite prirode, šumarstva, poljoprivrede, jedinica lokalnih samouprava i lokalnih akcijskih grupa, kako bi raspravili uloge i prilike međusektorske suradnje u upravljanju travnjacima.

Na konferenciji će projektni tim predstaviti “Smjernice za restauraciju i održivo upravljanje suhim travnjacima” koje objedinjuju iskustvo i naučene lekcije iz trogodišnje provedbe restauracije travnjaka. Smjernice su namijenjene institucijama koje su uključene u upravljanje i planiranje upravljanja travnjacima, te se nadamo da će preporuke na temelju stečenog iskustva uistinu i biti koristan resurs.

Naš tim intenzivno radi na pripremi programa i logistike konferencije. Na vaš mail poslat ćemo i službenu pozivnicu, a dovršetak programa i otvaranje prijavnica za konferenciju očekujemo u siječnju 2023.

Sve nove informacije pratite www.dinarabacktolife.eu.

Teme konferencije

  • Smjernice za restauraciju i održivo upravljanje suhim travnjacima
  • Uloga sektora zaštite prirode, šumarstva i poljoprivrede u očuvanju i održivom korištenju travnjaka te upravljanju Natura 2000 područjima
  • Prilike za međusektorsku suradnju
  • Lokalna zajednica kao nositelj ruralnog razvoja

 

Ukoliko želite interes za svojim sudjelovanjem iskazati već sad, možete to učiniti putem ovog linka.

Kategorije
Dnevnik Dinare Novosti

Volonter Matthieu: Moj doživljaj seobe stada na Učki

U sklopu projekta DinAlpConnect, naši volonteri Europskih snaga solidarnosti i djelatnici Parka prirode Učka sredinom studenog su se uključili u seobu stada ovaca na Učki. S učkarskim pastirima, uputili su se iz sela Mala Učka prema prenoćištu u Potpićnu, odakle su pastiri sljedeći dan nastavili put prema zimištu na jugu istarskog poluotoka.

Transhumanca ili transhumantno stočarstvo je obrazac polunomadskog življenja, odnosno sezonska kretanja ljudi i njihove stoke između planinskih područja (pašnjaka) u toplijem dijelu godine i nizinskih područja (pašnjaka) u hladnijem dijelu godine. Transhumanca je u prošlosti bila karakteristična za Sredozemlje, a posljednjih desetljeća je potisnuta ili gotovo nestala, što je uzrok izrazitih promjena u krajoliku; pašnjaci zarastaju, preuzima ih grmlje i šuma, lokve se pune muljem, nestaje krajobrazno i biološko bogatstvo. Iznimku predstavlja područje ljetnog planinskog obitavališta ovčjeg stada obitelji Maliki, u selu Mala Učka. Članovi obitelji Maliki, danas su najznačajniji ovčari Učke i Ćićarije. Kada su 1970-tih godina pristigli na Učku, od preostalih su starosjedilaca izučili vještinu izrade ovdašnjeg tvrdog sira i skute, te su se uspješno prilagodili lokalnom tržištu. Svojedobno je stado obitelji Maliki brojalo 1600 ovaca, dok ih je danas oko 600.

Volonteri su u ranim jutarnjim satima, s pastirima i ovcama, krenuli niz padine Učke te su do popodnevnih sati uspješno dopratili stado do Potpićna, namlađeg naselja u Istri. Većina ovaca trenutno nosi buduću janjad te je put prošao ugodnim ritmom šetnje. Praćeni blagim vremenskim prilikama, sudionici ove nesvakidašnje aktivnosti, imali su priliku uživati u pejzažima Učke, kao i za učenje o kontekstu u kojem vrijedni transhumantni stočari obavljaju svoj posao.

Ovakav pozitivan primjer nam budi nadu kako ćemo uskoro svjedočiti transhumanci i na Dinari. Iskreno se veselimo ako ćemo jednog dana biti u ulozi pratitelja pastira i stada preko dinarskih pašnjaka i jedva čekamo napisati svoje iskustvo. U jedno smo sigurni, ovakva prilika ne ostavlja ravnodošnim a svoj doživljaj podijelo nam je Matthieu, jedan od sudionika.

Matthieuov doživljaj transhumance

Zovem se Matthieu i volonter sam Europskih snaga solidarnosti (ESS) za udrugu BIOM u ovoj godini. Od veljače većinu svog vremena provodim baveći se aktivnostima proučavanja i zaštite ptica, a dio tih aktivnosti su i obnova staništa na Dinari i Učki. Ovi otvoreni pašnjaci stvarani su stoljećima ekstenzivnim stočarstvom i pogodna su ne samo za ptice već i za mnoge druge životinjske i biljne vrste. Nažalost, takvi pašnjaci nestaju u Hrvatskoj, zajedno s tradicionalnom poljoprivrednom praksom i seobom stoke, tzv. transhumancom.

Dolazim iz francuskih Pireneja gdje je transhumanca još uvijek prisutna. Imam snažna sjećanja iz djetinjstva kako pastiri vode svoju stoku dva put godišnje kroz grad mog djeda i bake. Dolazili bi oko lipnja iz doline i hodali do planinskih pašnjaka gdje bi životinje slobodno pasle tijekom ljetne sezone. Obrnutu seobi bi odradili nekoliko mjeseci kasnije prije dolaska mraza i snijega. Sjećam se kako bi navečer, dok bi gledali televiziju, začuo zvuk zvonca iz dalje, puno prije nego što bih stvarno vidio stada kako dolaze. Kasnije bi prošlo prvo stado; ovce pa krave… čvrsto i poslušno slijedeći jedni druge dok ih pastirski psi čuvaju da se nitko iz stada ne izgubi ili udalji. Svaki put kada ljeti idem planinariti, uvijek me veseli vidjeti ta stada ovaca, krava i konja kako pasu. Oduvijek su dio krajolika i za mene predstavljaju izravnu vezu s prošlošću poput živuće tradicije.

Do sada nisam imao priliku sudjelovati u transhumanci pa kada su me pitali da se pridružim Malikiju u njegovoj seobi stoke, bio sam entuzijastičan i prilično znatiželjan. Na Učku sam otišao s još tri ESS volontera iz Bioma i Lukom Škuncom koji je dio projekta Dinara back to LIFE koji je aktualan na Dinari i gdje je u prošlosti transhumanca bila vrlo snažna i značajna. U rano jutro stigli smo do Male Učke i susreli se s jednim od posljednjih pastira. Rekao  nam je da ima 600 ovaca te da će ih podijeliti u dvije grupe a mi ćemo pratiti prvu.

Nekoliko minuta kasnije vidjeli smo prve ovce kako silaze s polja, a za njima jedan od pastira i njegovi psi. Najmanji pas je bio posebno uzbuđen dok je pratio ovce, lajao je i trčao s jedne strane na drugu. Nekoliko riječi i zviždanje pastira bilo je dovoljno da usmjeri njegovu energiju. Ubrzo je val ovaca postao poput debele pokretne trake koja se spuštala nizbrdo prema drveću u obližnjoj šumi. Pustili smo ih da idu dalje od nas s prvim pastirom, a mi smo ostali na kraju skupine s drugim, kako bismo osigurali da se nijedna životinja ne izgubi ili ne počne lutati izvan skupine.

Tijekom 14,5 km našeg putovanja do Potpićana, prošli smokroz dosta raznolik krajolik. Brzo smo izašli iz šume i krenuli širim putem uz plinovod s mističnim pogledom na mutnu dolinu. Kad smo stigli nizbrdo, dijelom smo hodali po cesti prelazeći manja mjesta i veća polja. Usput smo napravili nekoliko pauza kako bi se životinje nahranile i odmorile. Ovce su se isprva plašile naše prisutnosti, ali su se nakon nekog vremena navikle na nas kao i mi na njih pa sam na kraju dana mogao hodati usred stada. Nisam mogao puno pričati s pastirima jer znam sveganekoliko riječi na hrvatskom, ali bilo mi je jako lijepo s njima. Oni su dragi ljudi, predani svom poslu i jako poštuju svoje životinje. Također me se dojmila veza koju pastiri imaju sa svojim psima i način na koji psi znaju kako uvijek moraju držati stado na okupu.

U Potpićanu je bio kraj našeg izleta, a pastiri i sa svojim stadom nastavili su dalje. Imat će još jedan dan hoda prije nego što stignu do konačnog odredišta. Dalia Matijević iz Parka prirode Učka vratila nas je do našeg auta i s nostalgijom smo krenuli prema Zagrebu. Uz to, bilo mi je žao što nisam uspio probati sir kojeg proizvode jer su ga već ranije prodali.

Kad se vratim na Pirineje, razmislit ću o ovom iskustvu obnove staništa i transhumanci jer sada bolje shvaćam važnost očuvanja tradicionalnog ekstenzivnog stočarstva na takvim, posebnim područjima. Također je bitno očuvati pašnjake i bioraznolikost na njima. Oni se pretvaraju u bogata mjesta kada sve procvjeta a to je divan prizor za svakog planinara koji tuda prolazi. Također pružaju hranu i stanište tijekom cijele godine za mnoge različite životinjske vrste kojima šumska staništa nisu prikladna.

Uživajte u galeriji!

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Konferencija o izazovima i mogućnostima ruralnih krajeva u Kninu

Prošli tjedan članovi tima Dinara back to LIFE sudjelovali su na 2. međunarodnoj znanstveno-stručnoj konferenciji “Izazovi i razvojne mogućnosti ruralnih krajeva – 2022.” na Veleučilištu “Marko Marulić” u Kninu. Suorganizatori Univerzitet „Sv. Kiril i Metodij“ Fakultet za zemlodelski nauki i hrana Skopje, Nezavisni univerzitet Banja Luka i Hrvatska zajednica inovatora s domaćinom Veleučilištem su poseban naglasak stavili na teme o razvoju ruralnih krajeva.

Cilj okupljanja znanstvenika i stručnjaka je da svojim radovima pridonesu razvoju znanosti i struke te pronađu potencijalna rješenja aktualnim izazovima s kojima se susreću ruralne sredine.

Pozvano, uvodno predavanje održala je izv. prof. dr. sc. Marija Boban s temom “Ponovna uporaba podataka i otvoreni podaci kao pokretač digitalnog europskog tržišta”, nakon čega održana je panel rasprava „Razvoj poljoprivrede krških područja Republike Hrvatske“ u kojoj su sudjelovali: Anita Sever Koren (ravnateljica Uprave za poljoprivrednu politiku Ministarstva poljoprivrede), prof. dr. sc. Samir Kalit (Agronomski fakultet u Zagrebu), dr.sc. Marko Jelić, prof. stručnog studija u trajnom izboru (Župan ŠKŽ), Mira Lepur, mag.međ.odn. i posl.intel. (ravnateljica RRA ŠKŽ) te Josip Laća, dipl.ing. (v.d. predsjednika županijske HGK Šibenik).

U poslijepodnevnom dijelu programa izloženi su radovi i posteri u dvije kategorije: biotehničke i tehničke znanosti i ruralni razvoj te društvene i humanističke znanosti i ruralni razvoj.

U sklopu sesije biotehničkih i tehničkih znanosti , stručni suradnik LAG-a „Cetinska krajina“ Sven Ratković, predstavio je plakat “Praćenje stavova javnosti o održivom razvoju i bioraznolikosti Dinare”. Plakat je rezultat istraživanja provedenog na početku projekta o mišljenju i znanju javnosti o temama bioraznolikosti Dinare, percepciji stočarstva i pčelarstva, održivog razvoja i prihvaćenosti projekta na samom početku projektnog razdoblja.

Luka Škunca, stručnjak za GIS iz udruge Biom, imao je izlaganje s temom “Kartiranje trenutne rasprostranjenosti suhih travnjaka na Dinari”. Luka je predstavio kartu izrađenu u proljeće i ljeto 2020. na ukupno 57 lokaliteta projektnog područja kako bi se utvrdila trenutna rasprostranjenost travnjaka, cesta puteva i antropogenih struktura.

Uz bogat program, održano je predstavljanje knjige „Tradicionalni dalmatinski pripravci i proizvodi od samoniklih i kultiviranih biljaka“ autora dr.sc. Borisa Dorbića i Zdenke Bilušić.

Više o programu i sudionicima možete pogledati ovdje.

Česitamo svim sudionicima i zahvaljujemo organizatorima i domaćinu Veleučilištu ”Marko Marulić”’ na pozivu!

Kategorije
Novosti

Kakva je klima na području projekta Dinara back to LIFE?

Dinara je najviša hrvatska planina, ali usprkos tome, klima ovog područja slabo je opisana u literaturi. Razlozi za to vjerojatno leže u njenom smještaju na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom u slabo naseljenom području Republike Hrvatske, što su bile prepreke za uspostavu meteorološke postaje sa stalnim motriteljima, posebice na višim nadmorskim visinama.

Tako je jedini sveobuhvatan izvor meteoroloških podataka kojima se može opisati klima Dinare Klimatski atlas Hrvatske 1961–1990., 1971-2000. (Zaninović et al. 2008). i njemu pripadajuće digitalne klimatske karte za 30-godišnje klimatološko razdoblje 1961–1990. prostorne rezolucije od jednog km2 (Perčec Tadić, 2010).  Treba imati na umu da su moguća odstupanja od stvarnih (nepoznatih) vrijednosti, u skladu s prosječnim pogreškama prilikom izrade karata (vidjeti  korijen srednje kvadratne pogreške – RMSE u Tab. 5 u Perčec Tadić, 2010) što je posebno naglašeno upravo zbog položaja područja uz samu granicu i velike nadmorske visine.

Hrvatska strana masiva Dinare, zajedno s nižim predjelima koji se pružaju prema moru, pokazuje veliki raspon klimatskih parametara na malom području od približno 70 km u smjeru sjeverozapad-jugoistok i desetak km u smjeru jugozapad-sjeveroistok. Veći dio područja, oko 493 km2, pripada umjereno toploj kišnoj klimi , a oko 56 km2 vršnih dijelova iznad 1300 m nadmorske visine pripada području snježno-šumske klime. Najveće razlike u klimatskim parametrima opažaju se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, prateći povećanje nadmorske visine i udaljenosti od mora. Nadmorske visine kreću se od 323 m u nizinskom dijelu do 1737 m n.v. vršnih dijelova, prema digitalnom modelu terena prostorne rezolucije 1 km2. Prosječna nadmorska visina područja je 902 m. Na nižim nadmorskim visinama temperature zraka su više, a količine oborine niže, u skladu s utjecajem nadmorske visine kao dominantnog klimatskog faktora za ovo područje.

Slika 1. Prostorna razdioba prosječne godišnje temperatura zraka (°C) prema digitalnim klimatskim kartama za Hrvatsku za razdoblje 1961.-1990. (Obrada: Perčec Tadić. Digitalne karte: Zaninović et al. 2008, Perčec Tadić, 2010. Podaci: DHMZ).
 TSIJ[°C]TTRA[°C]TSRP[°C]TLIS[°C]TG[°C]Tmax25Tmin<0Tmin20
Sred-0,27,218,19,88,7371111
Min-4,81,812,65,03,71490
Maks3,811,522,613,813,01011603
Tablica 1. Prosječna (Sred) siječanjska, travanjska, srpanjska, listopadska (TSIJ, TTRA, TSRP, TLIS) te godišnja (TG) temperatura zraka i broj toplih (Tmaks≥25) i hladnih (Tmin<0) dana te toplih noći (Tmin≥20). Min i Maks su minimalne i maksimalne vrijednosti parametara unutar obuhvata.

Srednje godišnje temperature zraka više su na JZ dijelu područja bliže moru (do 13,0 °C) i opadaju u smjeru SI s udaljavanjem od mora i porastom  nadmorske visine (do 3,7 °C) (Slika 1 i Tablica 1). Prosječna godišnja temperatura zraka za čitav obuhvat projekta je 8,7 °C. Iznad 1000 m nadmorske visine prosječno se može očekivati 120–160 hladnih dana s minimalnim temperaturama nižim od 0° C. Na ovim visinama očekuje se samo do 20 toplih dana s maksimalnim temperaturama jednakim ili višim od 25 °C, dok dana s toplim noćima gotovo da nema pa je topli dio godine ugodan za sve vanjske aktivnosti. Međutim, uslijed opaženih klimatskih promjena, kao i klimatskih projekcija, pretpostavka je da su se ovi uvjeti već promijenili u novijem klimatskom razdoblju 1991.–2020. i da će se mijenjati i dalje u budućnosti kao posljedica globalnog zagrijavanja. Vrijednosti prostornih srednjih mjesečnih temperatura zraka (Sred), broja toplih, hladnih i dana s toplim noćima kao i minimalne (Min) i maksimalne (Maks) vrijednosti za obuhvat dane su u Tablici 1 i na Slici 2.

Slika 2. Prostorne razdiobe prosječne siječanjske, travanjske, srpanjske i listopadske temperature zraka (°C)  prema digitalnim klimatskim kartama za Hrvatsku za razdoblje 1961.-1990. (Obrada: Perčec Tadić. Digitalne karte: Zaninović et al. 2008, Perčec Tadić, 2010. Podaci: DHMZ).
 RZ[mm]RP[mm]RLJ[mm]RJ[mm]RG[mm]Rd1Sd1
Sred 386.1 335.7 234.4 377.71326.88968
Min 303.8 284.1 169.0 281.01057.0585
Maks 513.2 479.6 271.3 459.71689.2100177
Tablica 2. Prosječne (Sred) sezonske (RZ, RP, RLJ, RJ ) te godišnja (RG) količina oborine, broj dana s oborinom (Rd) i dana sa snijegom (Sd). Min i Maks su minimalne i maksimalne vrijednosti parametara unutar obuhvata.

Prosječna godišnja količina oborine za cijelo područje procijenjena je na 1326,8 mm, od najnižih 1057,0 mm uz granicu s Bosnom i Hercegovinom do 1689,2 mm u blizini najvišeg vrha (Slika 3 i Tablica 2). Najveće su količine oborine zimi (386,1 mm), a su najmanje ljeti (234,4 mm) što je karakteristika obalnog, ali i planinskih područja ne tako daleko od obale (Slika 4). U prosjeku je 89 oborinskih dana godišnje na širem dinarskom području. Prosječno je 68 dana sa snijegom na širem dinarskom području, najmanje u nižim predjelima bliže obali (5 dana), a najviše u gorju (177 dana). Svi klimatski parametri pokazuju izraženu ovisnost o udaljenosti od mora i nadmorskoj visini kao dominantnim modifikatorima klime ovog područja što je vidljivo na Slikama 3 i 4 i u Tablici 2. Prosječna naoblaka ovog područja je oko pet desetina, uz prosječno 2197 sunčanih sati godišnje, od 2436 sati u nizinskim do najviše 1933 sati u vršnim, oblačnijim dijelovima. Jedina postaja na Dinari aktivna u razdoblju 1956.–1990. bile su Đuđelije na njenom južnom dijelu, na nadmorskoj visini 950 m. Postaja je bila opremljena totalizatorom oborine s kojeg je u tom razdoblju zabilježena prosječna količina oborine od 1619 mm.

Slika 3. Prostorna razdioba godišnje količine oborine (mm) prema digitalnim klimatskim kartama za Hrvatsku za razdoblje 1961.-1990. (Obrada: Perčec Tadić. Digitalne karte: Zaninović et al. 2008, Perčec Tadić, 2010. Podaci: DHMZ).
Slika 4. Prostorna razdioba zimske, proljetne, ljetne i jesenske količine oborine (mm) prema digitalnim klimatskim kartama za Hrvatsku za razdoblje 1961.-1990. (Obrada: Perčec Tadić. Digitalne karte: Zaninović et al. 2008, Perčec Tadić, 2010. Podaci: DHMZ).

Ovdje predstavljena analiza klimatskih prilika područja obuhvata projekta Dinara back to LIFE temeljem dostupnih digitalnih klimatskih karata Klimatskog atlasa Hrvatske uskoro će se moći proširiti analizom srednje mjesečne temperature i količine oborine za razdoblje 1991.–2020. prema novom klimatskom atlasu Državnog hidrometeorološkog zavoda koji je u pripremi. Pregledu klimatskih prilika gorskih područja u budućnosti će pridonijeti i podaci već mnogobrojnih volonterskih automatskih meteoroloških postaja dopunjujući tako informacije o klimi posebno slabije naseljenih, a vrlo interesantnih prirodnih područja Republike Hrvatske.

Napisala: mr. sc. Melita Perčec Tadić

Literatura

Perčec Tadić, M. (2010) Gridded Croatian climatology for 1961-990. Theor. Appl. Climatol. 102, 87–103.

Zaninović, K., Gajić-Čapka, M. Perčec Tadić. M. i sur. (2008) Klimatski atlas Hrvatske/Climate atlas of Croatia, 1961-1990, 1971-2000. Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb. 200 pp.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Novosti

Završen je kamp Ježević 2022.

Na slikovitnoj i pitoresknoj Dinari sredinom prošlog tjedna okupili su se zaljubljenici u očuvanje prirodne i kulturne baštine. Gotovo zaboravljena vještina slaganja i oblikovanja kamena, oživjela je uz vrijedne ruke udruge Dragodid, volontera i Bioma. Za volontere je prilika za aktivni odmor, a za Dinaru znači oživljavanje posebnog tradicijskog nasljeđa.

Na suhozidnom kampu Ježević 2022. projekta Dinara back to LIFE, uglavljenog između Dinare i Peruće, stigli su volonteri sa svih strana Hrvatske. Smjestili su se u Ekološku stanicu Vrlika, posebno uređen prostor nekadašnje škole, u kojem se provodi terenska nastava za studente ili istraživanja vezana uz biologiju, geografiju ili neku drugu znanost. Domaćini i voditelji kampa, nakon dobrodošlice poveli su ih u radne akcije.

Od srijede do nedjelje, dvadesetak volontera odlazilo je pomagati u nastavku radova na lokvi, obnovi bunara Kovačevac i Donjeg bunara u Pekasovoj dragi u blizini utvrde Glavaš te obnavljati suhozid. Nakon radnog dijela, sudionici su mogli pratiti različita tematska predavanja stručnjaka o suhozidnoj baštini, lokvama u kršu, fenomenu klimatskih promjena, bioraznolikosti Dinare i važnosti njenog očuvanja. U subotu je bilo posebno veselo jer se na obnovu suhozida pridružilo dvadesetak djece udruge Čarobni svijet iz Kijeva. Djeca su pomagala dodavati kamenja i upijala tehnike slaganja, a svojim smijehom i šarmom uljepšali su dan svima.

Obnova suhozida

U krševitom području, dobiti obradiv komad zemlje bio je mukotrpan posao i značio je odvajanje kamena od zemlje. A kako je čovjek nastojao živjeti u skladu s prirodom uživajući njene resurse u svakodnevnom životu sa svrhom i ciljem, tako su i odbačena kamenja postala korisna za razgraničenje teritorija, kao barijera za stoku, zaštitu od vjetra, erozije ili poplave. Poput slagalice, prirodno i stabilno složeni, otporni na sve vremenske uvjete i nedaće, osim na zub vremena. Ispresijecan i kamenom mrežom ukrašen krajolik prepoznala je udruga Dragodid koja već 20 godina brine o fenomenu suhozidne gradnje te važnosti njegovog očuvanja. Umijeće i vještine suhozidnje gradnje prepoznao je UNESCO te ih 2018. godine uvrstio na popis kulturne baštine.

Kako se ispravno slaže suhozid?

U obnovu petsto metara dugog suhozida između zaseoka Vučemilovići i Kaselji sudjelovali su volonteri kojima je ovo većinom prvi susret s Dinarom. Volonterka Leonarda rodom je iz Splita a studira etnologiju i ruski jezik u Zagrebu. Po ocu je porijeklom iz Dalmatinske zagore i oduševila se kad je vidjela poziv za kamp. Iako joj je Dinara blizu, nije je poznavala, pa je ovo bila odlična prilika upoznati se s prirodom i kulturnom baštinom svog kraja.

”Etnologiju sam prvenstveno upisala radi drugih kultura, ali kad bolje pogledam imamo takvo bogatsvo kod sebe za istražiti i učiti. Blisko mi je, a ne znam o tom,e osim što sam kao dijete se igrala i trčala oko suhozida. Tako se valjda rodila ljubav prema kamenjima, a sad me zanima njihovo očuvanje.” – kaže Leonarda.

”Odlučio sam se malo više posvetiti volontiranju za prirodu i kad sam čuo za kamp zanimalo me zašto se obnavljaju suhozidi i čemu služe?”, kaže Hrvoje iz Zagreba koji se nada spojiti ugodno s korisnim – aktivni odmor i učenje o baštini.

Lorena je iz Vinkovaca, a studira u Zagrebu. Prizori Dinare posebno su je oduševili, kao i znanje koje će ponijeti kući. ”Sviđa mi se, poseban je osjećaj kad doživiš prirodu ovog kraja. Suhozidi su mi poznati, ali ovo je prvi susret s tehnikama gradnje i uživam!”

Obnova lokvi i bunara

Kao što je čovjeku njegovo stado ”blago”, tako je i voda na planini – blago svima koji dolaze k njoj. Krške planine obiluju vodenim tijelima koja su nastajala pretežito ljudskim djeloivanjem, ali sve češćim napuštanjem stočarskih praksi na Dinari, zapustilo se njihovo korištenje. Zapuštene lokve i bunari utječu na kretanje stočara koji, zbog otežanog krškog terena i udaljenih resursa pitke vode, izbjegavaju ta područja. Osim čovjeku i stadu, voda je prijeko potrebna i važna drugim vrstama poput vodozemaca i vodenih kukaca koji žive na tom staništu. Nestanak vodenih tijela, njihovo urušavanje, zakopavanje ili zarastanje za posljedicu ima izostanak ispaše na tom području, što dovodi do zarastanja travnjaka i smanjenja bioraznolikosti. Izazov projekata Dinara back to LIFE i Still Water Revival je osigurati održivost vodenih tijela, obnoviti bunare i lokve, a bit će korisno lokalnoj zajednici i svim namjernicima ili putnicima na Dinari.

Krajem prošle zime počelo je iskopavanje nove lokve na lokalitetu Muljika, na širem području Matkovine. Lokva koju se tada iskopalo, sada je trebalo produbiti i proširiti kako bi imala veću zapremninu i mogla duže držati vodu. Na kampu se nastavilo iskopavanje lokve nakon čega se glina stavljala po njenim rubovima kako bi se tijekom budućih prvih kiša ona uvukla među kamenja i ojačala vodonepropusni sloj lokve. Nakon obnove, lokva je sada velika oko 6 metara i duboka oko 70-80 cm.

Drugi dan, na Biteliću je započela obnova bunara Kovačevac koji je potpuno urušen i zarastao u kupinu. Kamenje koje je činilo rub obrušilo se s velikom količinom zemlje a nekoliko ogromnih i teških stijena koje ga držale, utonule su u blato. S velikim naporom, koristeći drvene oblice, trake te uz ruke brojnih volontera su stijene pomaknute i vraćene na mjesto. Nakon što se uspješno oslobodio i obnovio ”okvir” bunara te napravila staza od kamenih ploča koja će služiti za pristupačniji prilaz kad krenu kiše i stvori se blato, iskopana je zemlja iz bunara u dubini od 1,5 m. Dok su vodili svoja stada na ispašu, pridružili su se lokalni stočari Stojić i Markulin koje je posebno obradovala obnova ovog bunara.

Filipu, studentu antropologije i etnologije te kulturne antropoligije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, je ovo također prvi susret s Dinarom i konceptom obnove lokvi: ”Sviđa mi se naučiti više o ovom području, a iskustvo je dragocjeno. Pogotovo kad vidiš rezultate rada i znaš da će to poboljšati kvalitetu života ljudima koji tu žive.”

Za kraj kampa, ostalo je još obnoviti i očistiti Donji bunar u Pekasavoj dragi, blizu planinarske staze Glavaš – Sinjal. Bunar se vremenom počeo urušavati i zarastao je grmljem pa blago nema pristup do njega. Radnu akciju je posjetio stočar Validžić koji se obradovao obnovi, budući da sa stadom prolazi tuda i bunar će mu biti od velike koristi.

U prošlosti je održavanje vodenih tijela ovisilo o rukama i korištenju lokalne zajednice, stoga je danas želja potaknuti lokalne organizacije, škole, planinare, lovce i druge da se uključe u obnovu i održavanje kako bi se dugoročno sačuvalo dinarsko blago u kršu.

”Posebno me oduševio kamen, a podno Dinare činiš se toliko malim. Suradnja čovjeka i njene prirode je važna i to se osjeti u ovakvim susretima i aktivnostima” , zaključuje Ena iz Umaga, apsolventica krajobrazne kulture u Ljubljani.

Nakon prošlogodišnjeg prvog volonterskog kampa na Dinari kada je 20 studenata boravilo dva tjedna i pri tom očistilo 28ha zarasle vegetacije na Ježeviću, ovaj suhozidni kamp je nastavak radnih akcija, druženja i zanimljivih radionica. Svi koji su upoznali Dinaru i dali svoj doprinos, složni su u jednom: iako je na izgled opustošeno, ovo je tako dragocjeno područje!

Sudionici kampa su otišli kući bogatiji za novo iskustvo, pregršt smijeha i doživljaja te s novim prijateljstvima, a plodovi vrijednog rada će se tek vidjeti i biti poticaj drugima da krenu u zaštitu i očuvanje baštine dinarskog kraja.

Kategorije
Novosti

Dinara na 14. Hrvatskom biološkom kongresu

U organizaciji Hrvatskog biološkog društva, od 12. do 16. listopada u Puli se održao 14. Hrvatski biološki kongres. Program ovogodišnjeg kongresa ponudio je osam tematskih cjelina relevantnih za biologe. U sklopu plenarnih predavanja predstavila su se i nova saznanja iz područja bioloških znanosti.

U dijelu programa sekcije Konzervacijska biologija, ekologija, zaštita prirode i okoliša, Biom je predstavio te projekt LIFE Artina s prezentacijom Utvrđivanje broja i veličine kolonija cjevonosnica na Lastovskom otočju projekt Dinara back to LIFE s dvije usmene prezentacije:


Vrtna strnadica na Dinari – stanišni specijalist koji se suočava sa promjenom klime i korištenja prostora


Utvrđivanje trenutnog stupnja očuvanja ciljnih staništa suhih travnjaka Dinare



Kroz navedene prezentacije predstavijen je dosadašnji uspješan i izazovan rad na monitoringu provedenih aktivnosti na oba projekta, a koji omogućuje praćenje naše efikasnost u obnovi travnjaka Dinare te populacija gregule i kaukala na Lastovu, a što je prepoznala i publika koja je pozitivno reagirala na naš rad.


Na kongresu je sudjelovalo preko 300 sudonika zainteresiranih za biološke teme. Kongres se održava svake tri godine i odlična je prilika za susret biologa iz Hrvatske i inozemstva koji istraživanjem doprinose različitim područjima bioloških znanosti.