Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

„Lokva koja život znači“ – predavanje i obnova lokve

U petak 8. listopada u Sinju udruge KAL i Biom organiziraju predavanje o obnavljanju lokvi na kršu, a dan kasnije u Vučipolju LU Hrvace te udruge DRAGODID i Biom organiziraju obnovu zarasle lokve Marunska bunarina.

Stručnjak za obnovu lokvi, Alen Čikada, na obnovi lokvi već dugi niz godina radi kroz udrugu za zaštitu i obnovu krških lokvi – KAL. U dvorani Palacina u Sinju u petak 8. listopada od 19:30 do 21:30 održat će predavanje „Zašto i kako obnavljamo lokve u kršu?“ na kojem ćedati osnovne informacije o važnosti lokvi, prikazati uspješne primjere restauracije lokvi u kršu te najaviti akciju obnove sljedećeg dana.

U subotu 9.10. Lovačko društvo Hrvace te Udruga 4 grada – DRAGODID, stručnjaci za obnovu suhozidne gradnje, i Udruga Biom organiziraju obnovu zarasle lokve Marunska bunarina u Vučipolju, na istočnoj strani jezera Peruća. Akcija počinje u 9 sati s pauzom za marendu u 12 sati, a potrajat će do 16 sati nakon čega slijede večera i druženje. Ovako obnovljena lokva moći će bez dodatnog održavanja biti u funkciji sljedećih još barem desetak godina.

Rukavice i sav potreban alat bit će osigurani za sve volontere, kao i hrana i piće za marendu. Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže na predavanju i samoj aktivnosti obnove. Za sve dodatne informacije zainteresirani se mogu javiti na e-mail dinarabacktolife@gmail.com. Akcija restauracije lokve dio je projekta „Dinara back to LIFE“.

Lokacija Marunske bunarine je ovdje: https://goo.gl/maps/Ny97Ktti9d43B2CQ7

Akcija “Lokva koje život znači”

Petak, 8.9.2021., od 19:30 do 21:30 predavanje „Zašto i kako obnavljamo lokve u kršu?“, Udruga Kal, Palacina Sinj

Subota, 9.10.2021., od 9 do 16 sati, obnova lokve Marunska bunarina, Vučipolje

09:00 Podjela u grupe, raspodjela rada i početak restauracije

12:00 – 13:00 Pauza za marendu

13:00 Nastavak restauracije

16:00 Večera i druženje

Marunska bunarina
Kategorije
Dnevnik Dinare

Volonterski kamp na Plodovima zemlje

Edukativno volonterski kamp Dinara back to LIFE održan sredinom rujna u Ježeviću dobio je svojih pet minuta u HRT-ovim Plodovima zemlje, dugogodišnjoj emisiji o poljoprivredi i ribarstvu.

Emisija novinarke Magdalene Šipić predstavila je općenito projekt, s naglaskom na restauraciji Ježevičkog Suhopolja, odnosno na uklanjanju zarasle vegetacije i učenju o obnovi staništa. Neke od glavnih uloga “odigrali” su studenti koji su sudjelovali u našem dvotjednom kampu.

Prilog pogledajte na YouTubeu dolje (kreće od 27. minute).

Kategorije
Dnevnik Dinare

Dinara back to LIFE predstavljen na skupu stručnih službi za zaštitu okoliša

Sa željom da se potakne što veći broj institucija na priključivanje u LIFE obitelj i razradu vlastitih projekata, prošli tjedan predstavnici Bioma sudjelovali su na godišnjem Skupu stručnih službi javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže održanom u Jastrebarskom. Predstavnice Bioma prezentirale su vlastita iskustva prijave i provedbe projekata LIFE Artina i Dinara back to LIFE kroz prezentacije ‘Program LIFE: natječaj 2021. – kako prijaviti uspješan projekt’, ‘Kako letjeti na krilima LIFE Artine’ te ‘Iskustvo prijave i provedbe Dinara back to LIFE projekta’. Održan je i ‘LIFE panel – kako uspješno prijaviti i provesti LIFE projekt’ na kojemu su na pitanja odgovarale Nikolina Petković Gregorić iz MINGOR-a, Ana Ješovnik iz ZZOP MINGOR-a te Željka Rajković i Ivana Selanec iz Bioma.

Na 15. Skupu stručnih službi za zaštitu okoliša i prirode u organizaciji Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja bile su uključene sve institucije u Hrvatskoj koje se bave zaštitom okoliša – predstavnici nacionalnih parkova, parkova prirode i županijskih javnih ustanova. Cilj okupljanja bila je razmjena informacija i iskustava djelatnika stručnih službi u svrhu učinkovitijeg upravljanja, odnosno zaštite, očuvanja i promicanja te održivosti korištenja zaštićenih područja.

Nadamo se da smo doprinijeli interesu za LIFE program te da će uskoro LIFE projekti biti svakodnevnica, a ne iznimka. Sretno svim prijaviteljima!

Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

Održivo upravljanje i korištenje pašnjaka – posjet primjeru dobre prakse na Velebitu

Područje Velebita po svojoj ljepoti i važnosti za prirodu nosi jedinstveno mjesto u Hrvatskoj. Na tom mjestu se nalazi i zahvaljujući pojedincima i institucijama koje ulažu napore da se priroda Velebita očuva, prostor promovira, i da se potiče održivi razvoj te suživot s prirodom.

Projektni tim „Dinara back to LIFE“ krajem kolovoza posjetio je područje Velebita, s ciljem da upozna institucije koje su uključene u upravljanje i korištenje travnjaka, kao i uspješne priče pojedinaca koji razvijaju svoje poslovne prilike na temelju njihovog održivog korištenja.

Program posjeta počeo je sastankom s predstavnicima javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima, koji su podijelili svoja iskustva vezana uz upravljanje i korištenje travnjaka, predstavili program ispaše u zaštićenom području te nas upoznali s izazovima s kojima se susreću u svom radu. „Dinara back to LIFE“ primili su djelatnici Javne ustanove „Nacionalni park Sjeverni Velebit“, Javne ustanove „Park prirode Velebit“ te Javne ustanova za zaštitu i očuvanje prirode Ličko-senjske županije, koji su se upoznali s projektom Dinara back to LIFE.

Predstavljanje projekta Dinara back to LIFE u Krasnu

Razgovor između predstavnika projekta i javnih organizacija bio je ispunjen praktičnim izazovima i rješenjima s kojima se korisnici ovog prostora suočavaju. Prenesena su iskustva stočara koji na hrvatskom kršu imaju veliki izazov nedostatka vode pa mole za obnovu dodatnih bunara na područjima ispaše. Iznesena je poteškoća koju hrvatski stočari inače imaju zbog nemogućnosti uklanjanja grmlja, čime sukcesija preuzima pašnjake, a predatori imaju sigurni zaklon, pri čemu su stočari u NP Sjeverni Velebit ipak oslobođeni ove zabrane. Razgovor se dotaknuo praktičnog problema držanja pasa, stočarima iznimno važnog pomagača, kojih se posjetitelji ponekad plaše budući da im prilaze blizu jer su neki pašnjaci u blizini prometnica i planinarskih staza. Predstavnici Nacionalnog parka naglasili su da dresirani psi ne napadaju, nego da idu u napad tek ako se osjećaju napadnutim, ili ako osjete napad na stoku koju čuvaju.

Stoka OPG-a Alan na ispaši

Pravilnik Nacionalnog parka dovodi u pomalo otežan položaj vlasnike koji stoku dovode na ispašu na područje Parka – stočar kojem životinje ubiju stoku nema pravo na odštetu jer se nalazi u nacionalnom parku. Postojeći stočar mora držati 31 ovcu, a ako mu predatori odnesu koje grlo, što se redovito događa, stočar mora nadoknaditi taj broj, o svom trošku. Predstavnice NP-a Sjeverni Velebit istaknule su temeljni nedostatak oko stoke – slučaj kad uz blago nema pastira! Nije ovo jedini problem sa životinjama na ovom području – na Krivom Putu (van NP-a, iznad Senja) problem predstavlja divlje krdo konja, a isti se problem dogodio i u samom srcu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit gdje je na Premužićevoj stazi tkđ. zabilježen problem divljeg krda, kao što su naveli rendžerice NP-a.

Stoka na ispaši na Velikom Alanu

Dotaknuto je pitanje ispaše i u NP SV gdje je 360 hektara pašnjaka i sve se koristi, uz manje površine privatnih parcela, no s južne, primorske strane Nacionalnog parka raslinje “zatvara” pašnjake jer su puno nedostupniji pa se čini da je proces sukcesije s te strane Velebita završen, iako ne mora biti nepovratno.

Mladi stočar Mihović Jurčić vodi projektni dim u obilazak svog stada

S druge strane Like situacija je posve drugačija, kako su istaknuli predstavnici Javne ustanove Ličko-senjske županije jer je stvar s poljima, odnosno sukcesijom daleko povoljnija budući da su su poticajima pašnjaci obnovljeni, kao što je slučaj na Ličkoj Plješivici, što otvara mogućnost novih aktivnosti kao što je npr. terapijsko jahanje na području Bijeli Potoci – Kamensko, kako su predložili predstavnici Javne ustanove. Pojavio se međutim novi izazov – intenzivna sječa raslinja koje se odvozi na paljenje u svrhu dobivanja bio-energije.

Projektni tim još se jednom zahvaljuje na gostoprimstvu, dijeljenju svojih lekcija i iskustava, te se veselimo prilici da predstavnike Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Parka prirode Velebit te Javne ustanove za zaštitu očuvanje prirode Ličko-senjske županije ugostimo na području Dinare i predstavimo naše iskustvo restauracije travnjaka i poticanja stočarstva.

Gospoda Jurčići s predstavnicima NP-a Sjeverni Velebit i projektnim timom na Velikom Alanu

Nakon vrlo informativnog razgovora, uslijedio je i obilazak stočara na terenu unutar Nacionalnog parka, na području Velikog Alana, čija stoka napasuje pašnjake unutar samog parka. OPG Alan iz Pazarišta je putem javnog natječaja u koncesiju dobio pašnjake u Nacionalnom parku, koje napasuje s više od 200 goveda, većinom buša, i 30 ovaca. Mladi stočar Mihovil Jurčić (27) i njegov otac Ivan jedini su stočari na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, s obzirom da je teren udaljen i teže dostupan. Dvojici stočara pomažu još dvojica pastira, a s obzirom da je riječ o velikom stadu koje je smješteno visoko na planini gdje nedostaje vode, stočari nekoliko puta tjedno moraju dovoziti vodu svojoj stoci. Iz toga razloga pozivaju nadležne da obnove šternu Mirovo koja se nalazi na državnom zemljištu. Zahtjevna organizacija stočarskog posla iziskuje pomno planiranje unaprijed, no kako kaže mladi poduzetni stočar Mihovil – „moj dan je isplaniran, ali nikada ne ide po planu!“. Priča mladi Jurčić da je u planini lijepo kad je vrijeme lijepo, ali da je usamljen kad je loše vrijeme pa nema ljudi. Utjecaj kojeg stado gospode Jurčić ima na teren je očit – na padežima na Velikom Alanu gdje je ispaša nema sukcesije jer krave popasu to malo drva.

Njihov trud i predanost inspirativan su primjer održivog korištenja travnjaka, te se nadamo da će ih u budućnosti biti sve više.

Šterna na Velikom Alanu koja čeka obnovu

Neizostavno je bilo i upoznavanje s LAG-om Lika te Turističkom zajednicom Ličko-senjske županije. Bogat rad LAG-a Lika pružio je niz zanimljivih primjera poticanja lokalne proizvodnje, među kojima se najviše istaknula oznaka kvalitete „Lika Quality“, sustav utvrđivanja kvalitete, koja zasigurno lokalne proizvode stavlja na novu razinu, kao i primjer „Cesta sira“ turističke zajednice koja povećava vidljivost lokalnim proizvođačima.

Predavanje predstavnika LAG-a Lika i Turističke zajednice Ličko-senjske županije

Osim toga, LAG je predstavio i svoj projekt Ličke seljačke tržnice čiji je cilj stvaranje kratkih lanaca opskrbe, zatim Zadrugu Lika Coop u sklopu koje su provodili edukacije o osnivanjima zadruga. LAG se bavi i promocijom i valorizacijom gastro-turističke ponude Ličko-senjske županije, a cilj im je locirati sve ugostitelje i poljoprivredne proizvođače s ovog područja te ih međusobno povezati. LAG provodi i projekt BusyBee Workshop čiji je cilj poticanje agroturizma, s naglaskom na promociji specifičnih lokalnih proizvoda.

Razmjene iskustva i ideja, ali i problema s kojima se institucije susreću izvor su važnih lekcija,  a međusobnom razmjenom svi zajedno učimo, i postajemo spremniji za nove izazove u budućnosti.

Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Mjesec dana nakon paljenja život se već uvelike vratio

Posjetili smo površinu na prijevoju prema Ravnom Vrdovu, iznad Grede, na kojoj smo proveli propisno paljenje prije mjesec dana, kao prvu od restauracijskih aktivnosti  projekta „Dinara back to LIFE“ u svrhu restauracije travnjaka.

Suho proljeće malo odgađa oporavak vegetacije, ali procesi na koje smo računali već su vidljivi. Kao što smo i planirali, pokazalo se da zimsko paljenje ne rezultira dubinskim izgaranjem i oštećivanjem tla, ali uklanja dosta mladih drvenastih biljaka, suho lišće i suhu travu.

Sesleria tenuifolia, uskolisna šašika, najčešća je vrsta trave na plohi i njeni busenovi uspješno preživljavaju zimska paljenja

Veće drvenaste biljke, uglavnom hrastovi medunci, preživljavaju bez oštećenja jer ih čuva debela kora. Ali, to nam je i cilj jer vrtna strnadica, koja je najvažnija vrsta užeg područja paljenja, traži upravo takvo stanište za gniježđenje: raštrkana stabla i šumarke na travnjaku koji se obnavlja nakon paljenja.

Zečevi su odmah prepoznali novi izrast trave i vratili se na plohu gdje posvuda nalazimo njihove izmet

Vrste koje svoje pupove skrivaju ispod tla ili u busenima kao što su lukovičaste biljke i višegodišnje trave preživljavaju uz minimalna oštećenja. Novi izrast trave iz vatrom opaljenih busenova je već privukao i zečeve čiji tragovi su posvuda po plohi. Kako to sve izgleda pogledajte na fotografijama…

Hyacinthella dalmatica, dalmatinski zumbulčić, vrsta koja je paljenje prespavala kao lukovica u tlu
Paljenje zimi ne stvara visoke temperature koje uništavanju lišajeve na vapnencu i zato vapnenac ostaje siv
Smukulja Coronela austriaca je neotrovna zmija koja je paljenje prespavala u podzemnom skloništu
Sukulenti kao što je čuvarkuća Sempervivum marmoreum, normalno preživljavaju zimsko paljenje
Vatra niske bodljikave vrste kao što je krkavina Rhamnus intermedia spali do korijena

Juniperus oxycedrus, šmrika ili smrič, je vrsta koju se ne može ukloniti ispašom jer je stoka zaobilazi ali je osjetljiva na vatru
Kategorije
Dnevnik Dinare Novosti

Restauracija bunara na Vrdovu – malen, ali bitan korak prema održivosti

Bunari na području Dinare nekoć su značili život za brojnu stoku, ali i njihove pastire. Njihova obnova uz uvažavanje tradicionalne i kulturne vrijednosti koju nose, maleni je ali bitan korak prema održivosti.

U današnje vrijeme kad je tu vodovod i flaširana voda u trgovinama, više ne razmišljamo o tome kako su se ljudi prije snabdijevali vodom. Bilo je potrebno osigurati vodu za ljude, životinje i vrtove.

Obitelji koje su se bavile stočarstvom, ljeti bi zbog kvalitetnije ispaše svoje blago selile u više predjele, pa tako i prema Vrdovu, što je bio dodatni izazov. Kako ljeti osigurati sigurna pojilišta?! Ljudi su poznavali prirodu i znali su gdje su izvori vode, no oni su malobrojni i ne bi osigurali dovoljnu količinu vode. A često bi svaka dodatna kap vode završila u podzemlju putujući kroz porozni krš.

Stoga su ljudi tražili načine da na površini zadrže vodu iz kišnog razdoblja. I našli su vrlo dobar način za to. Gradili su bunare.

Bojanov bunar (Bulovića staje)

Na izvorima, bujičnim tokovima ili mjestima gdje se voda prirodno zadržavala, iskopali bi par metara duboku i široku rupu. Skupljala ona podzemnu vodu ili kišnicu, rupu bi vješto zazidati okolnim kamenjem da bolje zadržava vodu i da bude dugovječnija.

Neki bunari su dodatno nadsvođeni kamenom kako bi se smanjila mogućnost zagađenja vode i smanjilo isparavanje. Postoje razne izvedbe bunara, no ono što je bitno je to da su na taj način osigurali dostpunost vode tijekom cijele godine, pa posebno tijekom ljetnih sušnih razdoblja, kada su selili stoku u više predjele na bolju ispašu.

Prvi Todića bunar (Melišica)

Dok je stoka pasla, pastiri su posvetili vrijeme održavanju i uređivanju bunara, izradi kamenih posuda tzv. kamenica za napajanje stoke ali i za uklanjanje drveća i grmlja s pašnjaka. Odlaskom ljudi s dinarskog područja i napuštanjem stočarstva, ostao je zapušten velik dio do tad korištene infrastrukture, kao i sami travnjaci. 

Treći Todića bunar (Melišica)

Bunari koje planiramo obnoviti, i tako im vratiti funkcionalnost, nalaze se na predjelu Rumin, sjeveroistočno od sela Rumin i na predjelu istočnog Vrdova, sjeveroistočno od sela Bitelić.

Neki od njih, poput bunara Venišica, na predjelu Rumin se intenzivno koriste od strane stočara no, kako su u lošem stanju zbog propadanja kamenih zidova i zarastanja u vegetaciju, polako gube svoju funkciju. Drugi se, što zbog lošeg stanja, što zbog nedostatka stočara i stoke, gotovo uopće ne koriste.

Čišćenje bunara, obnova i fugiranje zidova bitno smanjuju otjecanje vode dok uklanjanje vegetacije smanjuje onečišćenje vode. Također, podizanje kamenih vijenaca oko bunara smanjuje mogućnost pada stoke ili divljih životinja i zagađenje vode. 

Bulovića bunar (Bulovića staje)

Dakle, kako obnova bunara pomaže restauraciji travnjaka? Travnjaci koje želimo obnoviti postojali su zahvaljujući utjecaju čovjeka, stoga je održavanje tog utjecaja neophodno za njihov dugoročni opstanak.

Upravo zbog toga uz aktivnosti direktne restauracije travnjaka (kontrolirano paljenje, uklanjanje drvenaste vegetacije i pašarenje) promoviramo i provodimo i  aktivnosti obnove bunara, suhozida, čišćenja puteva i lokvi kojima želimo doprinijeti razvoju ekstenzivnog stočarstva i održivog korištenja prostora.

Mali Đurđelića bunar kamenica (Đurđelića glavica)

Drago nam je da smo danas svjedoci mnogih aktivnosti udruga specijaliziranih za problematiku obnova tradicionalnih stočarskih objekata, ali i niza lokalnih inicijativa obnova bunara i lokvi. Zajedničkim radom i razmjenom znanja i iskustava možemo vratiti stari sjaj uložem trudu i radu naših predaka.

Veliki Đurđelića bunar (Đurđelića glavica)
Kategorije
Dnevnik Dinare Novosti

Dinara back to LIFE: Prva godina iza nas

Ne treba dvojiti da će 2020. ostati zapamćena po neizvjesnosti i promjeni u načinu na koji živimo, radimo i provodimo svoje slobodno vrijeme. 

Početkom  izazovne 2020. godine, ne sluteći što nas čeka, hrabro smo krenuli u provedbu Dinara back to LIFE projekta. No, unatoč pandemijskim uvjetima, ostali smo i dalje hrabri te uz mnoge postignute ciljeve i nešto manje njih odgođenih, nastavljamo dalje. Što smo to postigli tijekom prve godine provedbe, a što još želimo učiniti u sljedećoj, pročitajte u nastavku.

Što smo postigli?

  • prikupljeni podaci o ciljnim vrstama ptica – ćukavici, vrtnoj strandici i kratkoprstoj ševi
  • prikupljeni podaci o orhidejama
  • prikupljeni podaci o pčelama i skakavcima
  • prikupljeni podaci o vegetaciji travnjaka
  • provedeno ispitivanje stavova i znanja javnosti o bioraznolikosti Dinare, percepciji stočarstva i pčelarstva, održivom razvoju i vidljivosti projekta
  • izrađena studija o uslugama ekosustava za područje Dinare
  • pozitivno mišljenje monitora o napretku projekta
  • definirani poligoni restaracijskih aktivnosti
  • izrađena preliminarna verzija restauracijskog plana
  • oformljeno Savjetodavno vijeće projekta
  • provedena analiza medijskih objava o Dinari u 2019.a
  • podignuta web stranica i profil na društvenoj mreži
  • izrađen komunikacijski plan projekta
  • pripremljeni materijali za tematsku izložbu o Dinari
  • sudjelovanje na prezentacijama dva LIFEstockProtect projekta
  • provedeno fenološko istraživanje travnjaka, posjećene sve reprezentativne lokacije travnjaka, prikupljeni opisi staništa, botanički sastav travnjaka, zabilježena prisutnost i držanje stoke
  • započeli s umrežavanjem s lokalnom zajednicom (Grad Vrlika, TZ Grada Vrlike, Društveni centar ”Dinarsko srce”, Ekološka udruga Krka)
  • provedeno iskazivanje interesa lokalnih stočara za održavanje ispaše na Dinari

 

Ova fotografija nastala je prije točno godinu dana, na prvom službenom sastanku cijelog tima projekta “Dinara back to LIFE”. Trenutak je uhvaćen na Ježevićkom suhopolju, među posljednjem trenutcima obilaska područja koja projektom i planiramo restaurirati.

Prvu godinu projekta posvetili smo postavljanju temelja, svih onih pripremnih aktivnosti na temelju kojih će se provoditi restauracija. Uspješno smo oformili tim, pronašli smo zajedničku viziju, upoznali teren i zakoračili u istraživanje početnog stanja i stvaranje kontakata u zajednici.

Cilj te prve godine projekta bio je provesti početna istraživanja, dobiti podatke nultog stanja, te na temelju njih osmisliti restauracijski plan. Zahvaljujući prvim terenskim aktivnostima,, prikupili smo podatke o pčelama, pticama, orhidejama i zaraslosti vegetacije. Nažalost, zbog situacije uzrokovane COVID-19 pandemijom, nismo uspjeli organizirati sve aktivnosti koje smo planirali. Iako smo radili na njihovim pripremama, aktivnosti s kojima smo projekt željeli predstaviti zajednici, poput tematske izložbe i mnogih sastanaka, morali smo prilagoditi i odgoditi za vrijeme u kojem će to za sve nas biti sigurno. 

Obnova travnjaka i bunara

S obzirom na okolnosti i više smo nego zadovoljni koliko smo uspjeli postići u prethodnoj godini. Jako nas veseli što se tema Dinare sve više i više pojavljuje u medijskim naslovima, a posebno interes svih onih koji prate naš rad, sudjeluju u anketama i zanima ih na koji će sve način projekt doprinijeti prirodi i zajednici.

Restauraciju zaraslih travnjaka planiramo započeti u prvoj polovici 2021., a u istom razdoblju planiramo i početak obnove bunara koji su od velike važnosti za stočarstvo na Dinari. Restauracijom travnjaka želimo očuvati ugrožene stanišne tipove i vrste ptica, koji se zarastanjem gube, a važni su, kako na nacionalnoj, tako i na europskoj razini.

Zaštita područja masiva Dinare od posebnog je interesa za Hrvatsku radi očuvanja prirodnih vrijednosti, NATURA 2000 ekološke mreže, raznolikosti prirodnih staništa, divljih i ugroženih vrsta i staništa te drugih prirodnih vrijednosti. U 2020. godini iznesen je Prijedlog Zakona o proglašenju Parka prirode ”Dinara”, u kojem smo putem e-savjetovanja sudjelovali s 10 prijedloga za kvalitetniji Zakon o parku prirode Dinara.

Konačni prijedlog Zakona o proglašenju Parka prirode “Dinara” sutra je na rasporedu za raspravu u Hrvatskom saboru , a njegovim donošenjem Hrvatska će postati bogatija za još jedan, dvanaesti, park prirode.

Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti

Što raste u zaraslim dijelovima Dinare?

Uvukla nam se jesen u sve pore dana, a listopad nam je donio prirodu u njezinim najljepšim kolorima. Maglovita jutra, oštar i hladan zrak uz ritam kiše i sunca drže nas na oku da ne usporimo i prepustimo se toplim napicima i svakodnevnom tipkanju. Prije zaključivanja sezone terena, ostalo je priključiti se kolegama i uživati u šarenom dobu godine na Dinari.

Sve je nekako drugačije u zraku – slažemo se i protežemo ruke i noge čim smo stigli na Vrdovo.

Nema puno do tamo – kaže Luka pokazujući nam prema nepreglednoj šikaru kroz koju bi se trebali probiti.

Dok se provlačio kroz grmlje do radne točke, Luka nam objašnjava zašto su odabrane lokacije na Vrdovu, Kijevskom polju i Ježević suhopolju.

Tamo gdje su kolege ovo ljeto prebrojale ptičje vrste koje su nama u projektu značajne, označene su kao dobar teren. U Lukinom slučaju, ta mjesta su kontrolne točke, a lokacije su prepoznate kao dobro stanište vrtne strnadice, kratkoprste ševe i ćukavice. Lukine lokacije su obrasle, mahom nepregledne šikare koje je jesen pretvorila u šareno biljno klupko. Po dolasku na GPS-om označenu točku, kolege konopom označavaju pravokutnik veličine 50m2 i kreće botanika u malom.

Popisuju se sve prisutne jedinke drvenastih vrsta kao i njihov broj. Prvo se broje klijanci, pa jedinke do 1m visine te one iznad 1m visine. Brojenjem jedinki vrsta, objašnjava nam Luka, želi se vidjeti stvarno stanje na svakoj lokaciji prije početka aktivnosti koja će se tu provoditi. Važno je znati vrste i njihovu brojnost u različitim visinskim kategorijama, a prebrojavanjem drvenastog bilja želimo vidjeti možemo li na temelju udjela drvenastih vrsta i njihove dobne strukture odrediti razlike u staništu gdje su zabilježene ptice od staništa koje je fizički blisko, ali na njemu ptica nema. Osim što će se na svakoj lokaciji vršiti određena aktivnost, pratit će se i promjene brojnosti ptica; jesmo li aktivnostima poput košnje, ispaše ili kontroliranog paljenja uspjeli proširiti životni prostor koje ptice mogu koristiti ili povećali njihovu brojnost.

Zlatno Vrdovo

Napuštamo gornji dio Bitelića i nastavljamo prema Vrdovu. Dinara polako pokazuje zube; treba se toplije obući. Makadamskom cestom prolazimo kroz prostranu dolinu koja u svim dobima godine izgleda kao savršena filmska kulisa. A da na Vrdovu nikako ne može biti dosadno, pobrinula se, vjerojatno, najpoznatija oznaka na Dinari: vamo ili tamo. Idemo, za Lukom – prema tamo (odnosno ”vamo”). Osim što se vamo čini bliže od tamo, čeka nas još razvlačenja konopa i prebrojavanja vegetacije.

Jedan dio lokacija koristi se za ispašu stoke, ali ne dovoljno za održavanje prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti Dinare. Osim toga, na tim površinama razvijaju se i biljne vrste koje štete travnjacima, primjerice smrika (smrič) pa on gubi svoje značajke.

Jeste li znali? Planinarski dom sv. Jakov je dobio ime prema 200 metara udaljenim temeljima kapelice sv. Jakova iz 15. stoljeća.

Iako su svi tipovi staništa važni, njihova raznolikost znači puni potencijal biološke raznolikosti Dinare, a to znači da i čovjek može koristiti prirodu u djelatnostima poput stočarstva, pčelarstva, lovstva, planinarenja, prikupljanja ljekovitog bilja i slično.

Što smo sve prebrojali?

Praćenjem brojnosti drvenaste vegetacije možemo dobiti grubu sliku strukture vegetacije na travnatim površinama i definirati stupanj sukcesije, ali i utvrditi u kojoj mjeri se razlikuju površine na kojima trenutno nalazimo ciljne vrste ptica od površina koje su zarasle, ali nisu još u potpunosti prekrivene šikarom. Naime, ptice koje pratimo traže određenu prisutnost grmlja i niskih stabala na travnjaku, ali ih je previše, počinju izbjegavati to područje.

U sklopu ovog terena, obišli smo ukupno dvadeset različitih lokacija (točaka), od koji je polovica bila na povoljnom staništu za ptice, a druga polovica na zaraslom području u blizini povoljnog staništa. Te zarasle površine moguće je uz malo truda obnoviti tako da se ukloni drvenasta vegetacija i time ponovo stvore povoljni uvjeti za ptice.

Na ovom zaraslom dijelu zabilježeno je ukupno 15 drvenastih vrsta s prosječnom gustoćom od 82 jedinki na 50m2, što je pet puta više nego na kontrolnim točkama, gdje je zabilježena gustoća od 16 jedinki na 50m2. Također, iako je na kontrolnim točkama zabilježeno neznatno manje vrsta (13), broj vrsta po plohi je bio znatno manji. Naime, na zaraslom dijelu je u prosjeku zabilježeno 6 drvenastih vrsta po plohi, dok ih je na otvorenom dijelu u prosjeku zabilježeno duplo manje (3).

Od drvenastih vrsta, najbrojnije su srednja krkavina (Rhamnus intermedia Steud. et Hochst.), hrast medunac (Quercus pubescens Willd.), crni jasen (Fraxinus ornus L.) i obična rujevina (Cotinus coggygria Scop.), koje su sve tipične vrste šikare hrasta medunca, široko rasprostranjene vegetacije šuma i šikara nižih nadmorskih visina ovog područja.

Za one koji žele znati više

Povoljno stanište – je prostor koji određenoj vrsti nudi sve što joj je potrebno. Svaka vrsta ima različite zahtjeve od prostora koji joj može ispuniti njene egzistencijalne potrebe poput hrane, zaklona i mjesta za razmnožavanje. Povoljno stanište za neku vrstu može biti određeno kombinacijom različitih elemenata, na primjer: tip reljefa, klimatski uvjeti, struktura i sastav vegetacije, prisutnost drugih vrsta, način gospodarenja prostorom i slično.

Sukcesija – je proces koji opisuje promjene florističkog sastava i strukture vegetacije kroz vrijeme. Sukcesija se obično prikazuje kao ciklus u kojem je prisutan linearan smjer kretanja promjena. Tako iz travnjaka s vremenom nastaje šikara (u Mediteranskom predjelu garig ili makija), dok iz šikare nastaje šuma. Nakon nekog ekstremnog događaja poput požara ili suše, ponovo nastaje travnjak i ciklus se ponovo pokreće. Međutim, promjene u prirodi nikada nisu linearne niti jednostavne. Tako da smjer sukcesije i njen trenutni rezultat ovisi, između ostalog, o početnom tipu vegetacije područja, načinu gospodarenja njime, prisutnosti određenih vrsta biljaka i životinja te frekvenciji pojave ekstremnih vremenskih događaja.

Kategorije
Dnevnik Dinare Novosti Uncategorized @hr

Raznolik živi svijet Dinare

Područje Dinare obuhvaća raznoliku skupinu biljnog i životinjskog svijeta koje su se prilagodile različitim vrstama staništa, vremenskim uvjetima te klimi. Dostupni podaci govore kako na nizom značajnih staništa obitava preko 1000 biljnih vrsta, od toga 75 nacionalnih endema, a poznato je preko 20 endemskih vrsta životinja.

Terenske aktivnosti započele su na Vrdovu, Ježević i Kijevskom suhopolju. Trenutno vršimo pilot istraživanja pokrovnosti trave i gustoće drvenaste vegetacije te prebrojavanje pčela i skakavaca, a rezultati će nam dati jasniji uvid gdje je najbolje vršiti planirane aktivnosti uklanjanja grmlja, kontroliranog propisanog paljenja i ispaše.

Na Dinari je živo

Već u prvim odlascima na Dinaru, zaključujemo kako nikada nećemo biti sami. Potrebno je samo malo više otvoriti oči i naćuliti uši.

Po suhim, kamenitim i toplim predjelima provlači se velika, spora kopnena kornjača, često u narodu nazvana čančara. Kornjačama je važno biti na suhom ili u sjeni. Ne voli velike promjene temperature, stoga je poznata po tome da ponekad u listopadu iskopa rupu u kojoj će spavati sve do proljeća.

Jeste li znali?

Kornjače vide jako dobro, a u mraku bolje nego ljudi. I bolje razlikuju boje od ljudi jer, kao i svi gmazovi, imaju četiri receptora za vid. Kretanje očnih jabučica postiže i prostorno i panoramsko vidno polje.

Kad smo kod gmazova, često nas pitaju jesmo li vidjeli poskoka koji živi na Dinari, no na planinskim travnjacima Velebita, Dinare, Troglava i Kamešnice iznad 1000 metara živi još jedna otrovnica – žutokrug, jedna od najrjeđih i ugroženijih zmija. Srećom, bliske susrete nismo zabilježili, ali zmajur, zmija neotrovnica, ostavila nam je svlak, površinski rožnati sloj kože.

Koliko je vruće, svjedoče cvrčci (cikade) – najuporniji i najglasniji ljetni pjevači. Zbog boje i izgleda poput kore drveta, gotovo su neprimjetni jer se po danu skrivaju među lišćem. Blizu njega, prije nego je pobjegao pod kamen, fotoaparatom smo zabilježili vučjeg pauka. Vučji pauk  (lat. Lycosidae), tvori veliku porodicu paukova, a toj porodici pripada čak 123 rodova i preko 2 300 vrsta.

U koji god dio Dinare dođeš, skakavci su vrlo česti domaćini. U nepovoljno doba godine zavlače se pod stijene ili tlo, a na travnjacima su najprisutniji tako da im se naše hodanje kroz travu čini kao igra pa skaču na sve strane.

Tu je i lasica koja je uglavnom aktivna noću, a mi smo je imali sreću susresti i danju.

Ptičji svijet

Ornitološka vrijednost dinarskog prostora, osobito vrhova i padina koje joj pripadaju te staništa oko gornjeg toka Cetine, od njezina izvora do brane Peruča, uvrstila je taj prostor, sukladno europskoj Direktivi o zaštiti ptica, u područje od posebne zaštite za ptičje vrste.

U svibnju su nam se na terenu priključili ESS volonteri. Nika Budagashvili je mladi ornitolog i strastveni fotograf. Njegovo oštro oko uhvatilo je prekrasne kadrove ptičjeg svijeta Dinare.

Crna lunja je ptica iz porodice jastrebova, reda sokolovki. Samim tim što naseljava sva četiri kontinenta, crna lunja je vjerovatnije najbrojnija ptica grabljivica. Druga grabljivica koju je Nika snimio je eja livadarka koja je brz lovac otvorenih prostora, a gnijezdi se u krškim poljima. Leti vrlo elegantno, polaganim, ali snažnim zamasima krila.

Oko 85% ukupne hrvatske populacije kratkoprste ševe gnijezdi se u sedam važnih područja za ptice Ekološke mreže RH, a među koje se ubraja i Dinara. Osim izgledom, karakteristična je po svom valovitom pjevnom letu. Gnijezdi se i hrani na tlu, a noći provodi u plitkim udubinama koje sama iskopa. Kratkoprsta ševa je jedna od naših ciljnih ptičjih vrsta uz ćukavicu i vrtnu strnadicu. To znači da aktivnosti restauracije staništa koje će se provoditi bi trebale poboljšati stanište i potencijalni životni prostor za njih.

Ukoliko ste jedan od sretnika poput Nike koji je imao priliku susresti vrtnu strnadicu u njenom prirodnom okruženju, primijetit će te da je ovo izuzetno plaha i skrovita ptica. Pjev joj je zvonak, a kao i kod većine strnadica, preferiraju otvorena područja s drvećem i grmovima, a hrane se i gnijezde na tlu.

Prizor koji se sve rjeđe viđa na Dinari

Dinara ima jako dugu tradiciju uzgoja stoke koju u tom kraju nisu niti nazivali ”stoka” već ”blago” što jasno prikazuje njenu važnost. Nažalost, više se ne mogu vidjeti velika stada i transhumanca, odlazak stoke u viša predjela planine, pa nas i ova manja stada u podnožju planine obraduju.

Malo stado na području Kamešnice

Priroda nas svaki put oduševi i daje nam do znanja kako je trebamo poštovati i čuvati!

Kategorije
Dnevnik Dinare Uncategorized @hr

Priča o stvaranju logotipa Dinara back to LIFE

Dinaru se često opisuje kao snažnog, kršnog diva koji se nadvija nad Dalmatinskom zagorom i čuva njezinu baštinu. Nekoć područje bogato tradicijom primarnih djelatnosti od kojih su stanovnici uzimali kako bi preživljavali, danas je više planinarska i izletnička meka zaljubljenicima u prirodu.

U duhu projekta, željeli smo prikazati Dinaru u našem svakodnevnom životu kakva ona zaista jest – dragocjena i skladna. U krugu, ljudi su oduvijek vidjeli simboliku zajedništva. Naš krug ipak nije običan, u njemu se odvija sav potencijal bogatstva i raznolikosti Dinare, sve na što želimo ukazati davši joj krilaticu ”back to LIFE” – vrati se tamo gdje pripadaš. Krug je jedna akcija, simbol vremenskog ciklusa, smjena godišnjih doba, godina i generacija – savršeni ritam koji upravo takav treba trajati zauvijek.

Dinaru su njezini obožavatelji stavili u sve okvire fotografija: Dinara zelena u proljeće, žuta u ljeto, crvena u jesen, siva i bijela u zimu. Dinara koja je živa u svim kolorima, a ljudi računaju kako je baš njihova vizija Dinare jedina ispravna. Koja boja može tako savršeno i umirujuće opisati njezinu prošlost, sadašnjost i budućnost? Zlatna, jer zlato je najdragocjenije među kovinama, boja bogatstva, mudrosti i moći. Ma, čekajte, mislite li da smo je previše nahvalili? Nikako. Boje Dinare su čarobne u ljeto, travnjaci dobiju baš takvu zlatnu boju, već pred jesen oni postaju zeleni, a stabla pozlate, pocrvene… Priroda je najbolji umjetnik, poznata je izjava. Prihvatili smo, te u kut kapnuli malo zelene. Kažu da kombinacija zelene sa zlatnom, pomlađuje, regenerira i nanovo rađa. Ljudi često u zelenoj traže svježinu, povezujući je s odmorom… u prirodi.

Boje vizualnog identeta

Nama je ta zelena jedan veliki podsjetnik na dio s kojim se tek trebamo uhvatiti u koštac – vratiti travnjake najbliže karakteru Dinare. Travnjaci kakvi su nekoć bili, jedinstveni, bogati hranom za tisuće žitelja i blaga, travnjaci koji su značili život.

Sve bi to bilo posve obično i jednostavno da ona sama nije poseban domaćin biljnim i životinjskim vrstama koji žive od nje. Travnjak ili planina, ovisno kako vi želite vidjeti Dinaru, zaigrali smo se dodajući ovom vizualnom pečatu identitet bogatog ptičjeg svijeta koji nikako ne može bez nje, predstavljen u simbolu ptice ćukavice (lat. Burhinus oedicnemus). Ona je inspiracija nama, običnim ljudima i stručnjacima, kako je važno odnositi se s poštovanjem prema svemu što radimo. Oživjeti pašnjake znači osigurati drugim vrstama harmoniju i zajedništvo. Ha, zajedništvo vratili smo se na početak našeg opisa!

Ostaje nam samo, umetnuti nas, svatko sebe u darovano nam prirodno bogatstvo. Ali nismo nas simbolizirali i pretočili u boju ili obris. To će svatko tko prepozna ovaj vizual moći napraviti svojim povjerenjem, razumijevanjem i zahvalnosti prema silnoj, velikoj, moćnoj Dinari.