Kategorije
Dnevnik Dinare Novosti

Dinara back to LIFE: Prva godina iza nas

Ne treba dvojiti da će 2020. ostati zapamćena po neizvjesnosti i promjeni u načinu na koji živimo, radimo i provodimo svoje slobodno vrijeme. 

Početkom  izazovne 2020. godine, ne sluteći što nas čeka, hrabro smo krenuli u provedbu Dinara back to LIFE projekta. No, unatoč pandemijskim uvjetima, ostali smo i dalje hrabri te uz mnoge postignute ciljeve i nešto manje njih odgođenih, nastavljamo dalje. Što smo to postigli tijekom prve godine provedbe, a što još želimo učiniti u sljedećoj, pročitajte u nastavku.

Što smo postigli?

  • prikupljeni podaci o ciljnim vrstama ptica – ćukavici, vrtnoj strandici i kratkoprstoj ševi
  • prikupljeni podaci o orhidejama
  • prikupljeni podaci o pčelama i skakavcima
  • prikupljeni podaci o vegetaciji travnjaka
  • provedeno ispitivanje stavova i znanja javnosti o bioraznolikosti Dinare, percepciji stočarstva i pčelarstva, održivom razvoju i vidljivosti projekta
  • izrađena studija o uslugama ekosustava za područje Dinare
  • pozitivno mišljenje monitora o napretku projekta
  • definirani poligoni restaracijskih aktivnosti
  • izrađena preliminarna verzija restauracijskog plana
  • oformljeno Savjetodavno vijeće projekta
  • provedena analiza medijskih objava o Dinari u 2019.a
  • podignuta web stranica i profil na društvenoj mreži
  • izrađen komunikacijski plan projekta
  • pripremljeni materijali za tematsku izložbu o Dinari
  • sudjelovanje na prezentacijama dva LIFEstockProtect projekta
  • provedeno fenološko istraživanje travnjaka, posjećene sve reprezentativne lokacije travnjaka, prikupljeni opisi staništa, botanički sastav travnjaka, zabilježena prisutnost i držanje stoke
  • započeli s umrežavanjem s lokalnom zajednicom (Grad Vrlika, TZ Grada Vrlike, Društveni centar ”Dinarsko srce”, Ekološka udruga Krka)
  • provedeno iskazivanje interesa lokalnih stočara za održavanje ispaše na Dinari

 

Ova fotografija nastala je prije točno godinu dana, na prvom službenom sastanku cijelog tima projekta “Dinara back to LIFE”. Trenutak je uhvaćen na Ježevićkom suhopolju, među posljednjem trenutcima obilaska područja koja projektom i planiramo restaurirati.

Prvu godinu projekta posvetili smo postavljanju temelja, svih onih pripremnih aktivnosti na temelju kojih će se provoditi restauracija. Uspješno smo oformili tim, pronašli smo zajedničku viziju, upoznali teren i zakoračili u istraživanje početnog stanja i stvaranje kontakata u zajednici.

Cilj te prve godine projekta bio je provesti početna istraživanja, dobiti podatke nultog stanja, te na temelju njih osmisliti restauracijski plan. Zahvaljujući prvim terenskim aktivnostima,, prikupili smo podatke o pčelama, pticama, orhidejama i zaraslosti vegetacije. Nažalost, zbog situacije uzrokovane COVID-19 pandemijom, nismo uspjeli organizirati sve aktivnosti koje smo planirali. Iako smo radili na njihovim pripremama, aktivnosti s kojima smo projekt željeli predstaviti zajednici, poput tematske izložbe i mnogih sastanaka, morali smo prilagoditi i odgoditi za vrijeme u kojem će to za sve nas biti sigurno. 

Obnova travnjaka i bunara

S obzirom na okolnosti i više smo nego zadovoljni koliko smo uspjeli postići u prethodnoj godini. Jako nas veseli što se tema Dinare sve više i više pojavljuje u medijskim naslovima, a posebno interes svih onih koji prate naš rad, sudjeluju u anketama i zanima ih na koji će sve način projekt doprinijeti prirodi i zajednici.

Restauraciju zaraslih travnjaka planiramo započeti u prvoj polovici 2021., a u istom razdoblju planiramo i početak obnove bunara koji su od velike važnosti za stočarstvo na Dinari. Restauracijom travnjaka želimo očuvati ugrožene stanišne tipove i vrste ptica, koji se zarastanjem gube, a važni su, kako na nacionalnoj, tako i na europskoj razini.

Zaštita područja masiva Dinare od posebnog je interesa za Hrvatsku radi očuvanja prirodnih vrijednosti, NATURA 2000 ekološke mreže, raznolikosti prirodnih staništa, divljih i ugroženih vrsta i staništa te drugih prirodnih vrijednosti. U 2020. godini iznesen je Prijedlog Zakona o proglašenju Parka prirode ”Dinara”, u kojem smo putem e-savjetovanja sudjelovali s 10 prijedloga za kvalitetniji Zakon o parku prirode Dinara.

Konačni prijedlog Zakona o proglašenju Parka prirode “Dinara” sutra je na rasporedu za raspravu u Hrvatskom saboru , a njegovim donošenjem Hrvatska će postati bogatija za još jedan, dvanaesti, park prirode.

Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti

Što raste u zaraslim dijelovima Dinare?

Uvukla nam se jesen u sve pore dana, a listopad nam je donio prirodu u njezinim najljepšim kolorima. Maglovita jutra, oštar i hladan zrak uz ritam kiše i sunca drže nas na oku da ne usporimo i prepustimo se toplim napicima i svakodnevnom tipkanju. Prije zaključivanja sezone terena, ostalo je priključiti se kolegama i uživati u šarenom dobu godine na Dinari.

Sve je nekako drugačije u zraku – slažemo se i protežemo ruke i noge čim smo stigli na Vrdovo.

Nema puno do tamo – kaže Luka pokazujući nam prema nepreglednoj šikaru kroz koju bi se trebali probiti.

Dok se provlačio kroz grmlje do radne točke, Luka nam objašnjava zašto su odabrane lokacije na Vrdovu, Kijevskom polju i Ježević suhopolju.

Tamo gdje su kolege ovo ljeto prebrojale ptičje vrste koje su nama u projektu značajne, označene su kao dobar teren. U Lukinom slučaju, ta mjesta su kontrolne točke, a lokacije su prepoznate kao dobro stanište vrtne strnadice, kratkoprste ševe i ćukavice. Lukine lokacije su obrasle, mahom nepregledne šikare koje je jesen pretvorila u šareno biljno klupko. Po dolasku na GPS-om označenu točku, kolege konopom označavaju pravokutnik veličine 50m2 i kreće botanika u malom.

Popisuju se sve prisutne jedinke drvenastih vrsta kao i njihov broj. Prvo se broje klijanci, pa jedinke do 1m visine te one iznad 1m visine. Brojenjem jedinki vrsta, objašnjava nam Luka, želi se vidjeti stvarno stanje na svakoj lokaciji prije početka aktivnosti koja će se tu provoditi. Važno je znati vrste i njihovu brojnost u različitim visinskim kategorijama, a prebrojavanjem drvenastog bilja želimo vidjeti možemo li na temelju udjela drvenastih vrsta i njihove dobne strukture odrediti razlike u staništu gdje su zabilježene ptice od staništa koje je fizički blisko, ali na njemu ptica nema. Osim što će se na svakoj lokaciji vršiti određena aktivnost, pratit će se i promjene brojnosti ptica; jesmo li aktivnostima poput košnje, ispaše ili kontroliranog paljenja uspjeli proširiti životni prostor koje ptice mogu koristiti ili povećali njihovu brojnost.

Zlatno Vrdovo

Napuštamo gornji dio Bitelića i nastavljamo prema Vrdovu. Dinara polako pokazuje zube; treba se toplije obući. Makadamskom cestom prolazimo kroz prostranu dolinu koja u svim dobima godine izgleda kao savršena filmska kulisa. A da na Vrdovu nikako ne može biti dosadno, pobrinula se, vjerojatno, najpoznatija oznaka na Dinari: vamo ili tamo. Idemo, za Lukom – prema tamo (odnosno ”vamo”). Osim što se vamo čini bliže od tamo, čeka nas još razvlačenja konopa i prebrojavanja vegetacije.

Jedan dio lokacija koristi se za ispašu stoke, ali ne dovoljno za održavanje prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti Dinare. Osim toga, na tim površinama razvijaju se i biljne vrste koje štete travnjacima, primjerice smrika (smrič) pa on gubi svoje značajke.

Jeste li znali? Planinarski dom sv. Jakov je dobio ime prema 200 metara udaljenim temeljima kapelice sv. Jakova iz 15. stoljeća.

Iako su svi tipovi staništa važni, njihova raznolikost znači puni potencijal biološke raznolikosti Dinare, a to znači da i čovjek može koristiti prirodu u djelatnostima poput stočarstva, pčelarstva, lovstva, planinarenja, prikupljanja ljekovitog bilja i slično.

Što smo sve prebrojali?

Praćenjem brojnosti drvenaste vegetacije možemo dobiti grubu sliku strukture vegetacije na travnatim površinama i definirati stupanj sukcesije, ali i utvrditi u kojoj mjeri se razlikuju površine na kojima trenutno nalazimo ciljne vrste ptica od površina koje su zarasle, ali nisu još u potpunosti prekrivene šikarom. Naime, ptice koje pratimo traže određenu prisutnost grmlja i niskih stabala na travnjaku, ali ih je previše, počinju izbjegavati to područje.

U sklopu ovog terena, obišli smo ukupno dvadeset različitih lokacija (točaka), od koji je polovica bila na povoljnom staništu za ptice, a druga polovica na zaraslom području u blizini povoljnog staništa. Te zarasle površine moguće je uz malo truda obnoviti tako da se ukloni drvenasta vegetacija i time ponovo stvore povoljni uvjeti za ptice.

Na ovom zaraslom dijelu zabilježeno je ukupno 15 drvenastih vrsta s prosječnom gustoćom od 82 jedinki na 50m2, što je pet puta više nego na kontrolnim točkama, gdje je zabilježena gustoća od 16 jedinki na 50m2. Također, iako je na kontrolnim točkama zabilježeno neznatno manje vrsta (13), broj vrsta po plohi je bio znatno manji. Naime, na zaraslom dijelu je u prosjeku zabilježeno 6 drvenastih vrsta po plohi, dok ih je na otvorenom dijelu u prosjeku zabilježeno duplo manje (3).

Od drvenastih vrsta, najbrojnije su srednja krkavina (Rhamnus intermedia Steud. et Hochst.), hrast medunac (Quercus pubescens Willd.), crni jasen (Fraxinus ornus L.) i obična rujevina (Cotinus coggygria Scop.), koje su sve tipične vrste šikare hrasta medunca, široko rasprostranjene vegetacije šuma i šikara nižih nadmorskih visina ovog područja.

Za one koji žele znati više

Povoljno stanište – je prostor koji određenoj vrsti nudi sve što joj je potrebno. Svaka vrsta ima različite zahtjeve od prostora koji joj može ispuniti njene egzistencijalne potrebe poput hrane, zaklona i mjesta za razmnožavanje. Povoljno stanište za neku vrstu može biti određeno kombinacijom različitih elemenata, na primjer: tip reljefa, klimatski uvjeti, struktura i sastav vegetacije, prisutnost drugih vrsta, način gospodarenja prostorom i slično.

Sukcesija – je proces koji opisuje promjene florističkog sastava i strukture vegetacije kroz vrijeme. Sukcesija se obično prikazuje kao ciklus u kojem je prisutan linearan smjer kretanja promjena. Tako iz travnjaka s vremenom nastaje šikara (u Mediteranskom predjelu garig ili makija), dok iz šikare nastaje šuma. Nakon nekog ekstremnog događaja poput požara ili suše, ponovo nastaje travnjak i ciklus se ponovo pokreće. Međutim, promjene u prirodi nikada nisu linearne niti jednostavne. Tako da smjer sukcesije i njen trenutni rezultat ovisi, između ostalog, o početnom tipu vegetacije područja, načinu gospodarenja njime, prisutnosti određenih vrsta biljaka i životinja te frekvenciji pojave ekstremnih vremenskih događaja.

Kategorije
Dnevnik Dinare Novosti Uncategorized @hr

Raznolik živi svijet Dinare

Područje Dinare obuhvaća raznoliku skupinu biljnog i životinjskog svijeta koje su se prilagodile različitim vrstama staništa, vremenskim uvjetima te klimi. Dostupni podaci govore kako na nizom značajnih staništa obitava preko 1000 biljnih vrsta, od toga 75 nacionalnih endema, a poznato je preko 20 endemskih vrsta životinja.

Terenske aktivnosti započele su na Vrdovu, Ježević i Kijevskom suhopolju. Trenutno vršimo pilot istraživanja pokrovnosti trave i gustoće drvenaste vegetacije te prebrojavanje pčela i skakavaca, a rezultati će nam dati jasniji uvid gdje je najbolje vršiti planirane aktivnosti uklanjanja grmlja, kontroliranog propisanog paljenja i ispaše.

Na Dinari je živo

Već u prvim odlascima na Dinaru, zaključujemo kako nikada nećemo biti sami. Potrebno je samo malo više otvoriti oči i naćuliti uši.

Po suhim, kamenitim i toplim predjelima provlači se velika, spora kopnena kornjača, često u narodu nazvana čančara. Kornjačama je važno biti na suhom ili u sjeni. Ne voli velike promjene temperature, stoga je poznata po tome da ponekad u listopadu iskopa rupu u kojoj će spavati sve do proljeća.

Jeste li znali?

Kornjače vide jako dobro, a u mraku bolje nego ljudi. I bolje razlikuju boje od ljudi jer, kao i svi gmazovi, imaju četiri receptora za vid. Kretanje očnih jabučica postiže i prostorno i panoramsko vidno polje.

Kad smo kod gmazova, često nas pitaju jesmo li vidjeli poskoka koji živi na Dinari, no na planinskim travnjacima Velebita, Dinare, Troglava i Kamešnice iznad 1000 metara živi još jedna otrovnica – žutokrug, jedna od najrjeđih i ugroženijih zmija. Srećom, bliske susrete nismo zabilježili, ali zmajur, zmija neotrovnica, ostavila nam je svlak, površinski rožnati sloj kože.

Koliko je vruće, svjedoče cvrčci (cikade) – najuporniji i najglasniji ljetni pjevači. Zbog boje i izgleda poput kore drveta, gotovo su neprimjetni jer se po danu skrivaju među lišćem. Blizu njega, prije nego je pobjegao pod kamen, fotoaparatom smo zabilježili vučjeg pauka. Vučji pauk  (lat. Lycosidae), tvori veliku porodicu paukova, a toj porodici pripada čak 123 rodova i preko 2 300 vrsta.

U koji god dio Dinare dođeš, skakavci su vrlo česti domaćini. U nepovoljno doba godine zavlače se pod stijene ili tlo, a na travnjacima su najprisutniji tako da im se naše hodanje kroz travu čini kao igra pa skaču na sve strane.

Tu je i lasica koja je uglavnom aktivna noću, a mi smo je imali sreću susresti i danju.

Ptičji svijet

Ornitološka vrijednost dinarskog prostora, osobito vrhova i padina koje joj pripadaju te staništa oko gornjeg toka Cetine, od njezina izvora do brane Peruča, uvrstila je taj prostor, sukladno europskoj Direktivi o zaštiti ptica, u područje od posebne zaštite za ptičje vrste.

U svibnju su nam se na terenu priključili ESS volonteri. Nika Budagashvili je mladi ornitolog i strastveni fotograf. Njegovo oštro oko uhvatilo je prekrasne kadrove ptičjeg svijeta Dinare.

Crna lunja je ptica iz porodice jastrebova, reda sokolovki. Samim tim što naseljava sva četiri kontinenta, crna lunja je vjerovatnije najbrojnija ptica grabljivica. Druga grabljivica koju je Nika snimio je eja livadarka koja je brz lovac otvorenih prostora, a gnijezdi se u krškim poljima. Leti vrlo elegantno, polaganim, ali snažnim zamasima krila.

Oko 85% ukupne hrvatske populacije kratkoprste ševe gnijezdi se u sedam važnih područja za ptice Ekološke mreže RH, a među koje se ubraja i Dinara. Osim izgledom, karakteristična je po svom valovitom pjevnom letu. Gnijezdi se i hrani na tlu, a noći provodi u plitkim udubinama koje sama iskopa. Kratkoprsta ševa je jedna od naših ciljnih ptičjih vrsta uz ćukavicu i vrtnu strnadicu. To znači da aktivnosti restauracije staništa koje će se provoditi bi trebale poboljšati stanište i potencijalni životni prostor za njih.

Ukoliko ste jedan od sretnika poput Nike koji je imao priliku susresti vrtnu strnadicu u njenom prirodnom okruženju, primijetit će te da je ovo izuzetno plaha i skrovita ptica. Pjev joj je zvonak, a kao i kod većine strnadica, preferiraju otvorena područja s drvećem i grmovima, a hrane se i gnijezde na tlu.

Prizor koji se sve rjeđe viđa na Dinari

Dinara ima jako dugu tradiciju uzgoja stoke koju u tom kraju nisu niti nazivali ”stoka” već ”blago” što jasno prikazuje njenu važnost. Nažalost, više se ne mogu vidjeti velika stada i transhumanca, odlazak stoke u viša predjela planine, pa nas i ova manja stada u podnožju planine obraduju.

Malo stado na području Kamešnice

Priroda nas svaki put oduševi i daje nam do znanja kako je trebamo poštovati i čuvati!

Kategorije
Dnevnik Dinare Uncategorized @hr

Priča o stvaranju logotipa Dinara back to LIFE

Dinaru se često opisuje kao snažnog, kršnog diva koji se nadvija nad Dalmatinskom zagorom i čuva njezinu baštinu. Nekoć područje bogato tradicijom primarnih djelatnosti od kojih su stanovnici uzimali kako bi preživljavali, danas je više planinarska i izletnička meka zaljubljenicima u prirodu.

U duhu projekta, željeli smo prikazati Dinaru u našem svakodnevnom životu kakva ona zaista jest – dragocjena i skladna. U krugu, ljudi su oduvijek vidjeli simboliku zajedništva. Naš krug ipak nije običan, u njemu se odvija sav potencijal bogatstva i raznolikosti Dinare, sve na što želimo ukazati davši joj krilaticu ”back to LIFE” – vrati se tamo gdje pripadaš. Krug je jedna akcija, simbol vremenskog ciklusa, smjena godišnjih doba, godina i generacija – savršeni ritam koji upravo takav treba trajati zauvijek.

Dinaru su njezini obožavatelji stavili u sve okvire fotografija: Dinara zelena u proljeće, žuta u ljeto, crvena u jesen, siva i bijela u zimu. Dinara koja je živa u svim kolorima, a ljudi računaju kako je baš njihova vizija Dinare jedina ispravna. Koja boja može tako savršeno i umirujuće opisati njezinu prošlost, sadašnjost i budućnost? Zlatna, jer zlato je najdragocjenije među kovinama, boja bogatstva, mudrosti i moći. Ma, čekajte, mislite li da smo je previše nahvalili? Nikako. Boje Dinare su čarobne u ljeto, travnjaci dobiju baš takvu zlatnu boju, već pred jesen oni postaju zeleni, a stabla pozlate, pocrvene… Priroda je najbolji umjetnik, poznata je izjava. Prihvatili smo, te u kut kapnuli malo zelene. Kažu da kombinacija zelene sa zlatnom, pomlađuje, regenerira i nanovo rađa. Ljudi često u zelenoj traže svježinu, povezujući je s odmorom… u prirodi.

Boje vizualnog identeta

Nama je ta zelena jedan veliki podsjetnik na dio s kojim se tek trebamo uhvatiti u koštac – vratiti travnjake najbliže karakteru Dinare. Travnjaci kakvi su nekoć bili, jedinstveni, bogati hranom za tisuće žitelja i blaga, travnjaci koji su značili život.

Sve bi to bilo posve obično i jednostavno da ona sama nije poseban domaćin biljnim i životinjskim vrstama koji žive od nje. Travnjak ili planina, ovisno kako vi želite vidjeti Dinaru, zaigrali smo se dodajući ovom vizualnom pečatu identitet bogatog ptičjeg svijeta koji nikako ne može bez nje, predstavljen u simbolu ptice ćukavice (lat. Burhinus oedicnemus). Ona je inspiracija nama, običnim ljudima i stručnjacima, kako je važno odnositi se s poštovanjem prema svemu što radimo. Oživjeti pašnjake znači osigurati drugim vrstama harmoniju i zajedništvo. Ha, zajedništvo vratili smo se na početak našeg opisa!

Ostaje nam samo, umetnuti nas, svatko sebe u darovano nam prirodno bogatstvo. Ali nismo nas simbolizirali i pretočili u boju ili obris. To će svatko tko prepozna ovaj vizual moći napraviti svojim povjerenjem, razumijevanjem i zahvalnosti prema silnoj, velikoj, moćnoj Dinari.

Kategorije
Dnevnik Dinare

Razglednica s krova Hrvatske, budućeg parka prirode Dinara

Planinski masiv Dinare je bogato i značajno stanište biljnom i životinjskom svijetom. Zbog svoje iznimne prirode i ekološke vrijednosti, dio je ekološke mreže Natura  2000 koja obuhvaća područja važna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije. Čak 87 % područja budućeg Parka prirode „Dinara“ ujedno i područje ekološke mreže Natura 2000. Osim dragocjene prirode, važnih staništa za ugrožene biljne i životinjske vrste te međunarodno prepoznatog fenomena dinarskog krša, na Dinari je najviša točka Lijepe naše.

Ovogodišnji Međunarodni dan biološke raznolikosti sa svojim sloganom ”Rješenja su u prirodi” na poseban način govori o važnosti zajedničkog djelovanja u skladu s prirodom te o ulozi bioraznolikosti u održivom razvoju. U Hrvatskoj se na taj dan obilježava i Dan zaštite prirode, a ovogodišnja proslava bila je u znaku proglašenja budućeg dvanaestog parka prirode u Hrvatskoj –  Park prirode ”Dinara”.  

Za početak, prošli petak u Kninu je održano javno izlaganje u sklopu javnog uvida u Zakon o proglašavanju Parka prirode Dinara. Na izlaganju su prisustovali ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić, šibensko-kninski župan Goran Pauk, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, gradonačelnik Knina Marko Jelić te građani, predstavnici nevladinih organizacija i ostala zainteresirana javnost. Istaknuo je kako se Zakonom predviđa zaštita 63.052 hektara na području Dinare, odnosno masiv Dinare (Dinara, Troglav i Kamešnica), izvorišni dio i gornji tok rijeke Cetine te krška polja (Hrvatačko, Paško i Vrličko) uz Cetinu. Po završetku javnog uvida, slijedi savjetovanje i pripremanje zakona za usvajanje, a godinu dana od stupanja na snagu zakona, osnovat će se Javna ustanova Park prirode Dinara.

„Park prirode Dinara bit će 12. park prirode u Republici Hrvatskoj i zajedno s 8 nacionalnih parkova, zaokružit ćemo jednu cjelinu od 20 takvih zaštićenih područja. Proglašenjem Dinare parkom prirode udio zaštićenih područja u kopnenoj površini Republike Hrvatske povećat će se s 12 % na 13 % te će zajedno s područjem ekološke mreže Natura 2000 činiti 39 % kopnenog dijela RH zaštićenim. To zorno pokazuje što će ovih 63 tisuće hektara novog zaštićenog područja značiti za ukupan kapacitet zaštićenih područja u Hrvatskoj i, u konačnici, što će značiti za budućnost bioraznolikosti u Hrvatskoj“ rekao je ministar Ćorić.

Sljedećeg dana, Hrvatska gorska služba spašavanja organizirala je terenski obilazak Dinare te uspon na Sinjal (1831 m). S prostrane livade Samar, oko pedesetak stručnih djelatnika u zaštiti prirode i ljubitelja prirode krenulo je pješice prema nedavno postavljenom planinarskom skloništu ”Zlatko Prgin”, a nakon kraće pauze, u opuštenoj i veseloj atmosferi nastavilo se u osvajanje vrha Hrvatske. Svega sat kasnije, na vrhu je vrvjela gužva, a nasmijana lica dala su naslutiti kako se svaki korak isplatio! Fotoaparati su pokušali uhvatiti sve prekrasne kutke, a oči bi htjele zapamtiti svaki pedalj, upiti sve boje, dokučiti svaki kilometar ispred sebe u svim pravcima: planine Dalmacije, Troglav, Cetinsko i Livanjsko polje, Peručko jezero.

S vrha, za uspomenu ostaje zajednička fotografija, svih malih ljudi koji vole te na svoj način žive Dinaru, a zajedničko druženje nastavilo se kod domaćina u planinarskom domu ”Brezovac”.

Posebno se radujemo priznanju Dinari jer smo svjesni njezinog prirodnog bogatstva. Tako je naš projekt ”Dinara back to LIFE” velika prilika za očuvanje dinarskih travnjaka i poticanje njihovog održivog korištenja.

Dinara je prehranjivala tolike obitelji koje su uzvraćale poštovanjem i divljenjem, bila je i ostala središte života njezinim vrijednim i skromnim stanovnicima, a na nama je da je u budućnosti čuvamo – počevši od sebe, vrijednim projektima koji su potrebni za cijelu zajednicu i zakonom – trajno u čast i privilegiju života s Dinarom.

Fotografija: Aleksandar Gospić

Kategorije
Dnevnik Dinare

Kako izgleda jedan dan na terenu – Dinaro, vraćam ti se!

Do sada sam pretežno radila uredske poslove, drugačije i zanimljive u svom sektoru. Nakon što se dogodio prelazak iz dugotrajne komforne zone u novu, dinamičniju i apsolutno neobičnu sredinu, znala sam da me čekaju novi izazovi. Kako su rasle aktivnosti, tako su se stvarale i nove prilike. Jedna od njih je bila prvi terenski obilazak Dinare u siječnju. Kolega Ivan, stručnjak za botaniku trebao je, nama ne-biolozima, približiti što nas točno očekuje u stvarnim terenskim aktivnostima na projektu koji je započeo.

Iako je od tog terena prošlo ravno dva mjeseca, danas sam ponovo otvorila album fotografija i rodila se ideja – odlučila sam natipkati kako je prošao moj prvi teren i što sam to novog naučila, kako bih možda nekog od vas inspirirala o važnosti prirodnih bogatstava.

Dinaru sam upoznala prošlo ljeto i totalno sam se zaljubila u prirodu i slobodu koju naša domovina ima. Iako stručnog znanja o flori i fauni Dinare nemam, imam lijepe uspomene, galeriju fotografija i emotivan putopis. Sreća mi se krajem 2019. dobrano osmjehnula i upakirala mi posao po mjeri – piši, kreiraj, implementiraj i … pazi sad – sve to je dio projekta posvećenog upravo Dinari! Tako sam postala dio tima koji želi vratiti život na Dinaru.

Na svoj prvi terenski obilazak krenula sam opremljeno; u gojzericama, s ruksakom na leđima, voćem, sendvičem, rokovnikom i fotoaparatom. Madlenovski me podsjetilo na sve školske izlete i vikendaške piknike. Dok se vozimo prema početnom mjestu iznad Bitelića, Ivan nas upućuje u pojmove – travnjaci, pašnjaci, livade, staništa, Natura 2000, transhumano stočarstvo.

Iznenađena sam koliko su mi pojmovi na uho razumljivi, mada ih uopće ne bih znala dobro objasniti. Pažljivo propitkujem i zapisujem jer nikad ne znaš kad će se stvoriti prilika za shinning moment.

Negdje iznad malog mjesta Rumin, imamo prvu prezentaciju. Upoznajem se s šmrikom (ili kako se po domaći kaže smričom, nije da ga nikada do sada nisam vidjela) i upijam prvo stručno latinsko ime: Juniperus oxycedrus. Znala sam da će se kad-tad isplatiti gimnazijsko znanje čitanja tog zamrlog jezika! Zimzeleni smrič najvažniji je indikator zapuštenosti, prestanka tradicionalnog načina održavanja poput stočarstva, ispaše ili košnje, a predstavlja ranu fazu sukcesije ka šumi. Ha! Smriča oko nas ko u priči, bit će posla, zaključujem.

Usput obilazimo bunare koji blagu služe za napoj. Razmišljamo što bi još moglo koristiti domaćima koji se bave primarnim djelatnostima? Što im otežava, što im pomaže? Je li Dinara teška ili je puna života?  

Srećemo i lokalnog pastira koji dijeli s nama svoju priču, dok u daljini tri psa nadgledaju blago. Pokušavam otkriti kako je nastao pojam blago umjesto stado. Čim saznam, javim.

Tijekom vikenda i praznika, Marko i ja svukuda odlazimo, planinarimo, pješačimo ili imamo piknik. Pa ipak na gornjoj strani prekrasne Peruče nikada nisam bila! Na obali Peruče nalazi se i selce Dabar sa svega 30-ak stanovnika starije životne dobi. U naselju se nalazi izvor Točilo koje se ulijeva u Peruču te špilja Tamnica (ili Tavnica) koja je nekada u doba Osmanlija služila kao zatvor. Fascinirana sam, zaljev Dabar izgleda nestvarno!

Sunce se drži još visoko dok nas put vodi prema visoravni Vrdovu, posljednjem aktivnom kraju stočarstva. Kraj nije naročito naseljen, osim što niču vikendaški objekti sa solarnim rekvizitima. Odmah na početku dočekuje nas tabla tamo – vamo i šljunčani put koji nije nastao nasipanjem, odnosno ljudskom rukom, već je moćna priroda pravi meštar u iznenađenjima. Dio puta vodi prema planinarskom domu sv. Jakov, a mi nastavljamo ravno tamo, sve do Ježević suhopolja – staništa posebno dragocjenog za kratkoprstu ševu – ugroženu pticu koja se gnijezdi baš u tom području. Cilj je očuvati stanište, vratiti mu povoljno ruho kako bi ugrožene vrste mogle mirno živjeti.

Natura 2000, naučih novi pojam, je ekološka mreža područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i staništa Europske unije.

Znaš li da ekološka mreža Natura 2000 Republike Hrvatske obuhvaća 36,67 % kopnenog teritorija i 16,26 % teritorijalnog mora te unutarnjih morskih voda RH, odnosno 29,34 % ukupne površine RH?

U putu učim još štošta; o ćukavici, vrtnoj stradici, suhopolju, načinima očuvanja travnjaka… Ivan je i ornitolog, tako da nam svaku pticu koju vidimo imenuje i opiše njene karakteristike. Još nisam dovoljno svjesna koliko me prilika i izazova stvarno očekuje!

Teren polako približavamo kraju. Fotoaparat je pun prekrasnih kadrova za koje nisam bila ni svjesna koliko su važni za bioraznolikost. Možda jer do sada nisam dobro ni razumjela što je bioraznolikost.

Malo je potrebno za razumjeti svijet oko sebe!

Postoji jedna zanimljiva veza biologije i mene, ako bih mogla tako reći; tijekom srednje škole pripremala sam se za studij biologije (točnije molekularne biologije). S vremenom je ta ljubav ishlapjela, a javila se, na prvi pogled, ljubav prema novinarstvu i medijima. Što želiš biti kad odrasteš je moje najteže i nikad odgovoreno pitanje. Nije se dogodila ni biologija ni novinarstvo. Dogodili su se neki drugi studiji, poslovi i prilike. Međutim, deset godina kasnije, kao da se Netko-gore sjetio i u život mi upakirao i biologiju i medije, na čemu sam neizmjerno zahvalna.

Nevjerojatno kako je malo potrebno za razumijeti svijet oko sebe.

Neprocjenjivo je znati kako možeš ulagati u sebe i to ti nitko ne može oduzeti.

Važno je znati da možeš ako probaš!

Pisati ću još o Dinari, o drugim terenima i aktivnostima; o bogatstvima ove zemlje i divnim ljudima koji ih žele sačuvati za dobro svih generacija.  

Upijam, učim, tragam i zapisujem. Divim se magičnosti koju priroda stvara i kako se bori. Priroda pamti, to tek treba znati dobro napisati.I priroda nam vraća kada je to potrebno, zaključujem.