Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Tematska izložba o Dinari u Kijevu povodom Međunarodnog dana planina

Tematskom izložbom fotografija ‘Povratak prirodi – Dinara back to LIFE’ u četvrtak 9. prosinca 2021. točno u podne u Društvenom centru ‘Dinarsko srce’ – Dom kulture u Kijevu, na adresi Bajani 5, obilježit ćemo Međunarodni dan planina.

Ovom putujućom izložbom, nastalom kroz projekt Dinara back to LIFE, želimo naglasiti koliko je Dinara važna za prirodu i za ljude. Kao najmlađi hrvatski park prirode i najvišu planinu u Hrvatskoj, Dinaru predstavljamo u njenom podnožju te želimo ukazati na ulogu svih nas u očuvanju njezinog prirodnog bogatstva.

Izložba je podijeljena u pet tematskih cjelina i donosi 15 karakterističnih fotografija i komentara koji predstavljaju ono što su ljudi koji žive uz Dinaru izdvojili kao najvažnije vrednote ove planine i ovog kraja.

„Dinara je i simbol izdržljivosti njenih ljudi koji su trudom i radom stvarali dom, prehranjivali generacije i činili dobro prirodi“ – izjavio je sudionik ankete na osnovu koje je nastala ova izložba i time sumirao značenje Dinare te vrednota ljudi koji žive uz i od Dinare.

Izložba se održava u suradnji Javne ustanove PRIRODA Šibensko-kninske županije, Općine Kijevo i Udruge Biom.

Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

Radionica u Kijevu s udrugom Čarobni svijet – djeca učila o pticama i postavila kućice

Koje su razlike između zimovalica i gnjezdarica, kako se pticama može olakšati boravak u našim krajevima te zašto se neke ptice sele dok druge ostaju – ovo i štošta drugog poučili smo djecu iz Kijeva na radionici održanoj 20.11. u suradnji s udrugom za edukaciju djece Čarobni svijet iz Knina, s kojom smo na kraju radionice izradili makete ptica i postavili kućice za ptice.

Radionicu u organizaciji projekta Dinara back to LIFE proveli su voditeljica Čarobnog svijeta Anita Ercegovac, volonterka Ana Ercegovac, Biomov stručni suradnik za očuvanje prirode Tomislav Sotinac te Biomova volonterka Doris Sotinac, a sudjelovalo je 19 djece dobi od 2 godine pa do trećeg razreda osnovne škole.

Radionica je počela razgovorom o našim projektnim pticama ćukavici, kratkoprstoj ševi i vrtnoj strnadici, a potom su djeca učila o razlikama između ptica stanarica, gnjezdarica, zimovalica i selica. Mladi Kijevljani naučili su da neke ptice sele zbog nedostatka hrane i hladnoće, dok druge, prilagodljivije, ostaju u našim krajevima.

Pticama stanaricama treba olakšati prezimljavanje postavljanjem zdrave hrane poput sjemenki suncokreta koje se može ostaviti u hranilicama za ptice, kao i postavljanjem kućica za ptice koje im mogu poslužiti za gniježđenje na proljeće. Djecu smo stoga podijelili u tri skupine od kojih je prva napravila tri kućice za ptice te im nadjenula imena prema stanaricama po svom odabiru – tako su kućice dobile imena „češljugar“, „sjenica“ i „vrabac“. Djeca su ispisala nazive kućica, potpisala se na njih te ih ukrasila crtežima.

Druga skupina djece je precrtavala ptice po svom odabiru s plakata “Ptice naših gradova”, a dječje će crteže udruga “Čarobni svijet” izložiti u svojim prostorima. Treća skupina djece je izrezivala, lijepila i izrađivala makete sjenica.

Na kraju radionice svi su zajedno postavili hranilicu koju su djeca napunila sjemenom suncokreta za sve ptice koje ostaju s nama i preko zime…

Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

Okrugli stol o pčelarstvu: Najveći izazov – klimatske promjene

U Sinju je u organizaciji LAG-a Cetinska krajina održan prvi okrugli stol u sklopu projekta Dinara back to LIFE, a tema je bilo pčelarstvo i izazovi s kojima se tamošnji pčelar suočavaju. Na sastanku su sudjelovali predstavnici pčelara, jedinica lokalne samouprave, javnih ustanova za upravljanje prirodom, te LAG-a i Udruge Biom.

U Cetinskoj krajini oko 250 pčelara posjeduje oko 12 tisuća košnica, a posljednje dvije godine koronavirus je otežao plasman meda na tržište, dok su sve češći ekstremni vremenski uvjeti utjecali i na sezonsko kašnjenje vegetacije. Glavna tema okruglog stola bilo je poticanje sadnje medonosnog bilja na zelenim javnim i privatnim površinama s ciljem poboljšanja pčelinje ispaše.

Kao trenutni glavni problem pčelari su jednoglasno istaknuli klimatske promjene, odnosno višegodišnju sušu koja znatno otežava općenito, a pogotovo stacionarno bavljenje pčelarstvom. Upravo iz ovog razloga predložena je sadnja medonosnog bilja i drveća koje bolje podnosi sušu i cvate u proljetnom ili jesenskom periodu, a za očekivati je da su autohtone vrste otpornije i prilagođenije lokalnim klimatskim uvjetima. Pčelarima koje pogađa i suša, kao indirektna podrška predstavljena je projektna obnova bunara i lokvi.

Tomislav Sotinac, stručni suradnik za zaštitu prirode s projekta Dinara back to LIFE, iznio je ideju akcijskih čišćenja zaraslih i onečišćenih površina u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, pod uvjetom da se na te površine potom zasade medonosne biljke.

Ivan Budinski, stručni projektni savjetnik za zaštitu prirode, predložio je sadnju medonosnog drveća uz nasipe i kanale koji vode od naselja prema polju na koji bi se način dobilo veću zastupljenost drveća u prostoru, zbog izduženosti, a takav je teren i prikladniji od uobičajenog poljskog. Za ovu aktivnost bila bi potrebno odobrenje Hrvatskih voda.

Sudionici okruglog stola naveli su i problem lijekova za varou koje pčelarima subvencionira država iako nisu djelotvorni, dok oni lijekovi koji jesu djelotvorni još uvijek nisu dostupni ili odobreni u Hrvatskoj. Pčelari su naveli potencijal probijanja, čišćenja i proširenja šumskih protupožarnih puteva koji im mogu biti od velike koristi kod pristupanja određenim lokacijama.

Glavna aktivnost projekta Dinara back to LIFE je restauracija dinarskih travnjaka zbog njihove važnosti za prirodu i ukupnu biološku raznolikost, a od restauracije travnjaka koristi će imati svi stanovnici područja Dinare, uključujući pčelare. Organizacija okruglih stolova uvod je u daljnje aktivnosti održavanja radionica ruralnog razvoja, a sve kako bi se dodatno potaknulo razvoj primarnih djelatnosti u širem projektnom području.

Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

Sinj: Održana edukacija o pticama stanaricama, postavljene kućice i hranilica za ptice

Iz kojih sve razloga se neke ptice sele u južnije krajeve, zašto hladnoća nije jedini razlog selidbe ptica, kako se može pomoći pticama koje ostaju u našim krajevima te što još možemo napraviti za ptice – pitanja su na koja su učenici OŠ Ivana Lovrića iz Sinja prošli tjedan dobili odgovore na Biomovoj edukaciji o pticama stanaricama u našim gradovima i selima.

Učenici su na edukaciji naučili o kojim je pticama riječ i čime se hrane te kako se neke ptice sele na jug, a neke ostaju u našim krajevima, ali da ima i ptica koje se na sele po osi sjever-jug, nego se neke zimi sele s istoka na zapad i dolaze k nama jer su im naši krajevi dovoljno topli.

Hladnoća nije jedini, a često ni glavni razlog seobe ptica, naučili su učenici, nego je to nedostatak hrane – ptice koje se najviše hrane kukcima odlaze u toplije krajeve jer kod nas u zimskom razdoblju nema kukaca u dovoljnom broju da bi se prehranile.

U našim krajevima često ostaju ptice koje se hrane sjemenom raznih vrsta biljaka i može im se pomoći izradom i postavljanjem hranilica za ptice u našim vrtovima i školskim dvorištima te prihranom mješavinom sjemena za ptice, koju se može kupiti u nekim trgovačim centrima, ili sjemenom suncokreta kojim se vrlo rado hrane jer sadrži i određeni postotak hranjivog ulja.

Tomislav Sotinac, stručni suradnik za zaštitu prirode na projektu Dinara back to LIFE, na kraju radionice u OŠ Ivana Lovrića postavio je hranilicu i poklonio učenicima nekoliko kilograma suncokreta, a tjedni redari provjerit će i po potrebi napuniti hranilicu suncokretom. Na istoj radionici izrađene su i postavljene kućice za ptice na isto stablo kao i hranilica – veliki platanu u školskom dvorištu koja je tako postalo mjesto gozbe za ptice u ovom hladnijem razdoblju godine s manjkom hrane.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Predavanje Alena Čikade o obnovi lokvi: Kako čovjek popravlja ono što je u prirodi dobro napravio?

Izgradnja lokvi kao intervencija čovjeka u prirodu jedan je od rijetkih primjera gdje je ono što je čovjek u prirodi napravio bilo korisno i za čovjeka i za prirodu. Vrijeme, međutim, radi protiv lokvi jer su one sve manje potrebne tako da su mnoge zapuštene. No, postoji energija, znanje i volja da ih se obnovi, odnosno održava. Jedan od onih koji se time uspješno bavi je Alen Čikada, iz KAL-a, udruge za zaštitu i obnovu krških lokvi, koji je nedavno u Sinju održao predavanje u Biomovoj organizaciji o obnovi lokvi, da bi potom svoje predavanje pretočio u praksu te pokazao na terenu na primjeru Marunske bunarine kako se obnovu lokve i provodi.

Kulturno i povijesno lokve su prisutne posvuda po kršu – lokva je kulturna baština, iako joj je prvotna svrha praktična – akumulacija voda, kaže Čikada. Lokve su većinom poluprirodne ili umjetne, najrjeđe su prirodne, a napravio ih je čovjek da si omogući život na kršu, odnosno da može napajati i stoku.

Mjesta za lokve čovjek je odabirao na način da je primijetio da se u nekim udubinama skuplja voda i odlučio intervenirati na način da je ogradio udubinu i time napravio lokve kakve vidimo danas. Početkom 20. stoljeća prestalo se graditi nove lokve, a sredinom 20. stoljeća prestalo ih se održavati. Zapuštene su, kako objašnjava Čikada, 1960.-ih kad započinje pad broja stoke i manje se pašari pa voda na udaljenim mjestima više nije potrebna jer stočari ne idu tako daleko. Dolaskom vodovoda tkđ. je dodatno zanemaren dio lokvi.

Lokve pronalazimo na raznim pozicijama – na otocima, duboko na kontinentu, na planinama, posvuda gdje se pokazala potreba lokve su građene. Među njima, zanimljiva je lokva na Silbi koja je na 15-ak metara od mora, na pola metra ispod razine mora, ali je svejedno vrlo malo boćata. Lokve postoje i neovisno o nadmorskoj visini, nalazimo ih posvuda pa bilježimo lokvu na Učkoj na 1.000 metara nadmorske visine.

Sve lokve se mora čistiti jer se u njima kroz godinu skuplja lišće i zemlja, odnosno mulj čime ostaje sve manje mjesta za vodu. Truljenjem se povećava količina mulja i smanjuje obujam vode. Čišćenje lokve bi dakle trebao biti redoviti posao, no taj posao nije ni lagan ni lijep jer lokva niti miriše niti lijepo izgleda, priznaje Čikada. Naglašava stručnjak da se ljudi boje lokvi kao legla komaraca, no prebrojavanja komaraca pokazala su da više komaraca ima oko jedna odbačene kamionske gume pune vode nego oko jedna lokve jer jedna zdrava lokva ne dopušta razmnožavanje komaraca budući da životinje jedu komarce – žabe jedu komarce, vodenjak ga jede, a i ličinke komaraca su hrana životinjama. Problem postaje ona lokva koje je zarasla raslinjem.

Dva su glavna razloga zbog kojih se Čikada upušta u obnavljanje lokvi: prvi je onaj najizravniji – lokve su potrebne ako se želi razvijati stočarstvo. Drugi razlog je biološka vrijednost jer lokva podržava zatvoreni ekosustav na kršu, služi kao mjesto gdje vodozemci polažu jajašca, moćemo reći da je lokva njihova „maternica“, uspoređuje Čikada. Isto tako za lokve su vezana vretenca i vilin-konjici.

Kad se lokve obnavlja, prioritet bi trebale imati one pored kojih prolaze stočari ili lokve na nekom udaljenom mjestu gdje u blizini nema neko drugo vodeno tijelo čime bi ta jedna obnovljena lokva podržavala ekosustav tog područja. Čikada obnavlja tradicijski, to znači da se prvo raspita gdje najbliže lokvi ima gline, koje u dinarskom području ne manjka, kako bi se lokvu jednostavnije obnovilo lakše dostupnim materijalom. Čikada smatra da bi bilo dobro raditi lokve na novim mjestima, ono što se sada rijetko radi, jer se nove lokve može raditi s malo resursa.

Kod zarastanja lokve veliki problem predstavlja trava jer ona razrahljuje zemlju i tako se vodu počne uvelike gubiti. U slučajevima više šljunčanog tla trava slabije raste, ali gdje je čista zemlja trava vrlo uspješno raste. Korijeni sistem trave u takvim slučajevima je vrlo raširen, pri čemu nastaju šupljine u zemlji koje se pojačano griju i tu je transpiracija jaka pa se gubi puno vode. Usto, trava još i „pije“ vodu.

Lokva Marunska bunarina nakon čišćenja i obnove suhozida

Čikada opisuje da kod obnove lokve želi na dnu imati 30 centimetara ugažene gline na dnu, kako se radi i na golf terenima pri gradnji jezeraca. Ako je sloj ugažene gline 10 cm i takav će držati vodu, čak i tako tanki sloj od 2-3 centimetra gline može držati vodu. Dobro je međutim da u lokvi ima nešto mulja – 5 do 10 centimetara jer mulj čuva glinu od sunca i isušivanja. Kod lokvi najprije počnu propuštati njeni krajevi, rubni dijelovi. Kad lokva presuši, dobro je da se preko nje vozi bager od 10 tona nekoliko sati jer će je to reparirati. Jednu sezonu dulje će lokva držati samo zahvaljujući tom gaženju. To mogu napraviti i ljudi – 20 ljudi u čizmama u nekoliko sati može ugaziti lokvu, savjetuje Čikada. Prije bi se stavljalo sijeno na dno lokve da ga stoka jede i tad bi stoka još dodatno gazila dno lokve, a nešto bi sijena ostalo, kao i balege stoke što bi dalo dodatni zaštitni sloj na dnu lokve. Dodatno, balega pospješuje ph vrijednost lokve.

Čikada je u svom predavanju predstavio i glavne „neprijatelje“ lokve. Riba gambuzija (Gambusia affinis), priznaje on, remeti cijeli sustav, ali je manji problem. Veći je problem crvena ribica/zlatna ribica (Carassius auratus) jer se pretjereno razmnožava i nema nikakvih neprijatelja, tjelesnim izlučevinama gnoji vodu i takva lokva ima puno više bilja što stvara mulj. Usto ova invazivna vrsta i jede autohtone životinje. Još jedan prirodni neprijatelj lokvi je američka crvenouha kornjača, na koju se u lokvama često nailazi, a problem s njom je taj što jede sve što uhvati. Zlatno pravilo ja, kaže Čikada – „nikakva riba ne bi smjela biti u lokvi!“. Zato je dobro da lokva presuši jer tako nestaju ribe, dok vodozemci prežive.

Kod obnove pazi se na sve – mulj se odlaže do najviše 50 metara od lokve. Iz toga mulja će onda ispuzati sve ličinke. Vodeno bilje se stavlja na 24 sata u blizinu vode, a tek onda ga se deponira negdje drugdje. Kad se planira obnova lokve pazi se na sezonu vodozemaca. Neće se ispumpati lokvu dok su unutra punoglavci. Košnju oko lokve se izbjegava i dok punoglavci postaju žabice. Savjetuje Čikada da je najbolje čistiti lokve krajem kolovoza i cijeli rujan te dio listopada. Drugo razdoblje niske vode je veljača.

Čovjek kad intervenira u okoliš obično ga poružni i smanjuje bioraznolikost. S lokvama, kako naglašava Čikada, čovjek povećava raznolikost jer je dao vodu, a okoliš je uljepšan jer se lokve lijepo uklapaju u prirodu. Takva čovjekova mijenjanja prirode daju okolišu dodatnu vrijednost, podržavaju životinjski svijet u svojoj okolici, omogućavaju ispašu stoke te su oku ugodan dodatak. Jedan primjer sklada čovjeka i prirode!

Cijelo predavanje Alena Čikade ‘Kako i zašto obnavljamo lokve u kršu?’ pogledajte dolje (88 min.).

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Obnovljena Marunska bunarina – opet se skuplja voda za divlje životinje i stoku

Proteklog petka u Sinju je održano predavanja o obnovi lokvi, a u Vučipolju iznad Perućkog jezera idućeg je dana naučeno znanje primijenjeno u obnovi jedne zapuštene lokve.

Prijedlog za obnovu lokve Marunska bunarina došao je kroz Suradničko vijeće projekta Dinara back to LIFE u kojem su okupljeni dionici ovog projekta poput lovaca, stočara i pčelara, čime smo dali priliku zajednici da izdvoji i naglasi ono što misli da je važno za obnovu. Ovaj prijedlog dionika nekoliko mjeseci nakon što je iznesen ovog je vikenda i proveden.

Alen Čikada, udruga KAL, predavanje o obnovi lokvi

Proces obnove lokve počeo je prijenosom znanja. Alen Čikada, stručnjak iz udruge za zaštitu i obnovu krških lokvi KAL, u dvorani Palacina u Sinju u petak 8. listopada održao je predavanje „Kako i zašto obnavljamo lokve u kršu?“ na kojem je dao osnovne informacije o važnosti lokve, opisao obnovu te prikazao uspješne primjere restauracije lokvi u kršu. Stručnjak Čikada, iz Lucijana kod Žminja, lokvama se počeo baviti od djetinjstva, a kroz udrugu KAL već se jedno desetljeće bavi ovom problematikom. Na svom je predavanju prenio svoje znanje o obnovi lokve, a njegovo će znanje sudionici predavanja moći i sami početi primjenjivati u nadolazećim obnovama.

U subotu 9. listopada uslijedila je primjena naučenog – 20-ak lovaca iz Lovačke udruge Hrvace, članova LAG-a Cetinska krajina, članovi udruge Dragodid koja se bavi obnovom suhozida, Alen Čikada iz KAL-a te članovi i volonteri Bioma prionilli su poslu čišćenja i obnove lokve Marunska bunarina kod Vučipolja na istočnoj strani jezera Peruća. Riječ je o zarasloj lokvi urušenih suhozida u kojoj je vodonepropusni sloj zemlje ipak očuvan pa je time lokva bila funkcionalna, voda se i dalje zadržavala te je samim time bila pogodna za obnovu.

Marunska bunarina na početku obnove

Na subotnjoj akciji uklonjeno je raslinje koje je raslo iz same lokve te je očišćeno i raslinje koje je raslo u okolici lokvi, a zbog kojeg se suhozid urušavao i koje je onemogućavalo pristup lokvi. Dno lokve očišćeno je od trave i drugog raslinja kako se ne bi stvarao mulj. Suhozid kojim je lokva ograđena je velikim dijelom obnovljen te će ubuduće sprečavati urušavanje zemlje u lokvu, kao i upadanje drugog materijala. Ovako očišćena i obnovljena lokva trebala bi dulje čuvati vodu u većim količinama, odnosno biti izvor pitke vode kroz sušno ljetno razdoblje. Na obnovljenu lokvu bit će postavljene i foto-zamke kako bi se pratilo koje divlje životinje lokvu koriste.

Ispumpavanje vode s dna lokve

Lokve su jedan od rijetkih primjera intervencije čovjeka u prirodi koje su dobre za prirodu i doprinose biološkoj raznolikosti. Nekoć su se koristile da bi se dovela voda i održalo stočarstvo tamo gdje vode nije bilo, a kako je na ovom terenu sve manje stočara i stočarstva, lokve se sve manje koristi, odnosno više ih se ne održava pa propadaju.

Biomov stručni savjetnik za zaštitu prirode Ivan Budinski komentira stanje Marunske bunarine prije i nakon obnove, odnosno njen utjecaj na bioraznolikost na ovoj mikrolokaciji: „Lokva je bila u lošem stanju i tek će se vidjeti što će podržavati od živih bića. Ovo ljeto je sasvim presušila tako da ne znamo što je sve bilo u njoj i je li uginulo zbog presušivanja ili je uspjelo završiti dio životnog ciklusa vezanog uz vodu te će sigurno napustiti lokvu. Vodozemci sigurno nisu preživjeli jer je lokva rano presušila i dugo nakon toga nije bilo kiše koja bi mlade vodozemce, skrivene u tlu oko lokve, održala na životu. Nadamo se da će lokvu već ove jeseni početi naseljavati vodozemci tipični za to područje (daždevnjak, smeđa krastača, šumska smeđa žaba, velika zelena žaba) i da će služiti kao vodni resurs za brojne divlje životinje i stoku cijelo ljeto, odnosno da neće kao ove godine presušiti puno prije jesenskih kiša“.

Član udruge Dragodid pred izazovom obnove suhozida
Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

„Lokva koja život znači“ – predavanje i obnova lokve

U petak 8. listopada u Sinju udruge KAL i Biom organiziraju predavanje o obnavljanju lokvi na kršu, a dan kasnije u Vučipolju LU Hrvace te udruge DRAGODID i Biom organiziraju obnovu zarasle lokve Marunska bunarina.

Stručnjak za obnovu lokvi, Alen Čikada, na obnovi lokvi već dugi niz godina radi kroz udrugu za zaštitu i obnovu krških lokvi – KAL. U dvorani Palacina u Sinju u petak 8. listopada od 19:30 do 21:30 održat će predavanje „Zašto i kako obnavljamo lokve u kršu?“ na kojem ćedati osnovne informacije o važnosti lokvi, prikazati uspješne primjere restauracije lokvi u kršu te najaviti akciju obnove sljedećeg dana.

U subotu 9.10. Lovačko društvo Hrvace te Udruga 4 grada – DRAGODID, stručnjaci za obnovu suhozidne gradnje, i Udruga Biom organiziraju obnovu zarasle lokve Marunska bunarina u Vučipolju, na istočnoj strani jezera Peruća. Akcija počinje u 9 sati s pauzom za marendu u 12 sati, a potrajat će do 16 sati nakon čega slijede večera i druženje. Ovako obnovljena lokva moći će bez dodatnog održavanja biti u funkciji sljedećih još barem desetak godina.

Rukavice i sav potreban alat bit će osigurani za sve volontere, kao i hrana i piće za marendu. Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže na predavanju i samoj aktivnosti obnove. Za sve dodatne informacije zainteresirani se mogu javiti na e-mail dinarabacktolife@gmail.com. Akcija restauracije lokve dio je projekta „Dinara back to LIFE“.

Lokacija Marunske bunarine je ovdje: https://goo.gl/maps/Ny97Ktti9d43B2CQ7

Akcija “Lokva koje život znači”

Petak, 8.9.2021., od 19:30 do 21:30 predavanje „Zašto i kako obnavljamo lokve u kršu?“, Udruga Kal, Palacina Sinj

Subota, 9.10.2021., od 9 do 16 sati, obnova lokve Marunska bunarina, Vučipolje

09:00 Podjela u grupe, raspodjela rada i početak restauracije

12:00 – 13:00 Pauza za marendu

13:00 Nastavak restauracije

16:00 Večera i druženje

Marunska bunarina
Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

Održivo upravljanje i korištenje pašnjaka – posjet primjeru dobre prakse na Velebitu

Područje Velebita po svojoj ljepoti i važnosti za prirodu nosi jedinstveno mjesto u Hrvatskoj. Na tom mjestu se nalazi i zahvaljujući pojedincima i institucijama koje ulažu napore da se priroda Velebita očuva, prostor promovira, i da se potiče održivi razvoj te suživot s prirodom.

Projektni tim „Dinara back to LIFE“ krajem kolovoza posjetio je područje Velebita, s ciljem da upozna institucije koje su uključene u upravljanje i korištenje travnjaka, kao i uspješne priče pojedinaca koji razvijaju svoje poslovne prilike na temelju njihovog održivog korištenja.

Program posjeta počeo je sastankom s predstavnicima javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima, koji su podijelili svoja iskustva vezana uz upravljanje i korištenje travnjaka, predstavili program ispaše u zaštićenom području te nas upoznali s izazovima s kojima se susreću u svom radu. „Dinara back to LIFE“ primili su djelatnici Javne ustanove „Nacionalni park Sjeverni Velebit“, Javne ustanove „Park prirode Velebit“ te Javne ustanova za zaštitu i očuvanje prirode Ličko-senjske županije, koji su se upoznali s projektom Dinara back to LIFE.

Predstavljanje projekta Dinara back to LIFE u Krasnu

Razgovor između predstavnika projekta i javnih organizacija bio je ispunjen praktičnim izazovima i rješenjima s kojima se korisnici ovog prostora suočavaju. Prenesena su iskustva stočara koji na hrvatskom kršu imaju veliki izazov nedostatka vode pa mole za obnovu dodatnih bunara na područjima ispaše. Iznesena je poteškoća koju hrvatski stočari inače imaju zbog nemogućnosti uklanjanja grmlja, čime sukcesija preuzima pašnjake, a predatori imaju sigurni zaklon, pri čemu su stočari u NP Sjeverni Velebit ipak oslobođeni ove zabrane. Razgovor se dotaknuo praktičnog problema držanja pasa, stočarima iznimno važnog pomagača, kojih se posjetitelji ponekad plaše budući da im prilaze blizu jer su neki pašnjaci u blizini prometnica i planinarskih staza. Predstavnici Nacionalnog parka naglasili su da dresirani psi ne napadaju, nego da idu u napad tek ako se osjećaju napadnutim, ili ako osjete napad na stoku koju čuvaju.

Stoka OPG-a Alan na ispaši

Pravilnik Nacionalnog parka dovodi u pomalo otežan položaj vlasnike koji stoku dovode na ispašu na područje Parka – stočar kojem životinje ubiju stoku nema pravo na odštetu jer se nalazi u nacionalnom parku. Postojeći stočar mora držati 31 ovcu, a ako mu predatori odnesu koje grlo, što se redovito događa, stočar mora nadoknaditi taj broj, o svom trošku. Predstavnice NP-a Sjeverni Velebit istaknule su temeljni nedostatak oko stoke – slučaj kad uz blago nema pastira! Nije ovo jedini problem sa životinjama na ovom području – na Krivom Putu (van NP-a, iznad Senja) problem predstavlja divlje krdo konja, a isti se problem dogodio i u samom srcu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit gdje je na Premužićevoj stazi tkđ. zabilježen problem divljeg krda, kao što su naveli rendžerice NP-a.

Stoka na ispaši na Velikom Alanu

Dotaknuto je pitanje ispaše i u NP SV gdje je 360 hektara pašnjaka i sve se koristi, uz manje površine privatnih parcela, no s južne, primorske strane Nacionalnog parka raslinje “zatvara” pašnjake jer su puno nedostupniji pa se čini da je proces sukcesije s te strane Velebita završen, iako ne mora biti nepovratno.

Mladi stočar Mihović Jurčić vodi projektni dim u obilazak svog stada

S druge strane Like situacija je posve drugačija, kako su istaknuli predstavnici Javne ustanove Ličko-senjske županije jer je stvar s poljima, odnosno sukcesijom daleko povoljnija budući da su su poticajima pašnjaci obnovljeni, kao što je slučaj na Ličkoj Plješivici, što otvara mogućnost novih aktivnosti kao što je npr. terapijsko jahanje na području Bijeli Potoci – Kamensko, kako su predložili predstavnici Javne ustanove. Pojavio se međutim novi izazov – intenzivna sječa raslinja koje se odvozi na paljenje u svrhu dobivanja bio-energije.

Projektni tim još se jednom zahvaljuje na gostoprimstvu, dijeljenju svojih lekcija i iskustava, te se veselimo prilici da predstavnike Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Parka prirode Velebit te Javne ustanove za zaštitu očuvanje prirode Ličko-senjske županije ugostimo na području Dinare i predstavimo naše iskustvo restauracije travnjaka i poticanja stočarstva.

Gospoda Jurčići s predstavnicima NP-a Sjeverni Velebit i projektnim timom na Velikom Alanu

Nakon vrlo informativnog razgovora, uslijedio je i obilazak stočara na terenu unutar Nacionalnog parka, na području Velikog Alana, čija stoka napasuje pašnjake unutar samog parka. OPG Alan iz Pazarišta je putem javnog natječaja u koncesiju dobio pašnjake u Nacionalnom parku, koje napasuje s više od 200 goveda, većinom buša, i 30 ovaca. Mladi stočar Mihovil Jurčić (27) i njegov otac Ivan jedini su stočari na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, s obzirom da je teren udaljen i teže dostupan. Dvojici stočara pomažu još dvojica pastira, a s obzirom da je riječ o velikom stadu koje je smješteno visoko na planini gdje nedostaje vode, stočari nekoliko puta tjedno moraju dovoziti vodu svojoj stoci. Iz toga razloga pozivaju nadležne da obnove šternu Mirovo koja se nalazi na državnom zemljištu. Zahtjevna organizacija stočarskog posla iziskuje pomno planiranje unaprijed, no kako kaže mladi poduzetni stočar Mihovil – „moj dan je isplaniran, ali nikada ne ide po planu!“. Priča mladi Jurčić da je u planini lijepo kad je vrijeme lijepo, ali da je usamljen kad je loše vrijeme pa nema ljudi. Utjecaj kojeg stado gospode Jurčić ima na teren je očit – na padežima na Velikom Alanu gdje je ispaša nema sukcesije jer krave popasu to malo drva.

Njihov trud i predanost inspirativan su primjer održivog korištenja travnjaka, te se nadamo da će ih u budućnosti biti sve više.

Šterna na Velikom Alanu koja čeka obnovu

Neizostavno je bilo i upoznavanje s LAG-om Lika te Turističkom zajednicom Ličko-senjske županije. Bogat rad LAG-a Lika pružio je niz zanimljivih primjera poticanja lokalne proizvodnje, među kojima se najviše istaknula oznaka kvalitete „Lika Quality“, sustav utvrđivanja kvalitete, koja zasigurno lokalne proizvode stavlja na novu razinu, kao i primjer „Cesta sira“ turističke zajednice koja povećava vidljivost lokalnim proizvođačima.

Predavanje predstavnika LAG-a Lika i Turističke zajednice Ličko-senjske županije

Osim toga, LAG je predstavio i svoj projekt Ličke seljačke tržnice čiji je cilj stvaranje kratkih lanaca opskrbe, zatim Zadrugu Lika Coop u sklopu koje su provodili edukacije o osnivanjima zadruga. LAG se bavi i promocijom i valorizacijom gastro-turističke ponude Ličko-senjske županije, a cilj im je locirati sve ugostitelje i poljoprivredne proizvođače s ovog područja te ih međusobno povezati. LAG provodi i projekt BusyBee Workshop čiji je cilj poticanje agroturizma, s naglaskom na promociji specifičnih lokalnih proizvoda.

Razmjene iskustva i ideja, ali i problema s kojima se institucije susreću izvor su važnih lekcija,  a međusobnom razmjenom svi zajedno učimo, i postajemo spremniji za nove izazove u budućnosti.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Održan edukativno-volonterski kamp Dinara back to LIFE – studenti učili o restauraciji te očistili 28 hektara travnjaka

Ovog rujna započele su restauracijske aktivnosti projekta Dinara back to LIFE, a prva takva aktivnost bila je provedba edukativno-volonterskog kampa, čiji su sudionici učili o restauraciji staništa i održivom upravljanju okolišem te otpočeli s uklanjanjem zarasle vegetacije s dinarskih travnjaka.

Edukativno-volonterski kamp okupio je studente iz cijele Hrvatske, koji su na putu da postanu stručnjaci iz područja biologije, geografije, agronomije, šumarstva i drugih srodnih područja. Osamnaest studenata provelo je dva tjedna, od 5. do 19. rujna u mjestu Ježević, gdje su uz vodstvo projektnog tima stjecali prva iskustva u projektima restauracije staništa.

U 14 dana, studenti su u povoljno stanje doveli 28.8 ha zaraslih travnjaka (karta dolje).

Cilj kampa je bio da studenti u dva tjedna steknu praktična znanja i iskustvo restauracije travnjaka iz prve ruke, ali i da im se kroz edukativni program približi rad institucija uključenih u očuvanje prirode, te upravljanje travnjacima.

Zaraslu vegetaciju šmrike (Juniperus oxycedrus) studenti su uklanjali ručnim alatom, a u videu pogledajte prizor s akcije.

Uz aktivnosti restauracije staništa, za sudionike kampa svakodnevno su organizirane radionice i predavanja na kojima su kolege iz institucija koje se bave planiranjem upravljanja u očuvanju i zaštiti travnjaka predstaviti svoj rad i najvažnije izazove s kojima se susreću.

Studenti su se na predavanjima upoznali sa samim projektom i njegovim ciljevima, s fokusom na restauraciju staništa. Zatim, učili su o konzervacijskoj biologiji, interdisciplinarnoj primjenjenoj znanstvenoj grani čiji je cilj očuvanje biološke raznolikosti, te kako je primjenjujemo na projektu Dinara back to LIFE. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja održalo je predavanje o zaštićenim područjima i ekološkoj mreži Natura 2000 te o ključnim akterima u njihovom upravljanju. Hrvatske šume educirale su studente o gospodarenju šumskim zemljištem na području krša, te su izveli studente na terene koji su opožareni ili pošumljavani, a kako bi im u praksi predočili dio izazova i rješenja.

Luka Škunca, Biom, predavanje o GIS-u

Ministarstvo poljoprivrede održalo je edukaciju o europskim politikama vezanim iz biološku raznolikost i poljoprivredu, LAG Cetinska krajina približio je studentima problematiku i neka rješenja izazova pri korištenju poticaja, dok se predavanje Agronomskog fakulteta bavilo važnošću istraživanja i prikupljanja podataka pri planiranju i  provedbi aktivnosti restauracija, s naglaskom na rezultatima najnovijeg znanstvenog istraživanja o iskoristivosti pašnjaka na Dinari. Studentima je održana i pokazna prezentacija GIS-a te su praktično isprobali program za analiziranje geopodataka.

Edukativno-volonterski kamp zatvoren je akcijom „Zelena čistka“ u kojoj su sudionici kampa restaurirali jedan od zaraslih puteva uz Perućko jezero, te uz mentoriranje volontera i suradnika iz udruge „4 Grada Dragodid“ učili o suhozidnoj gradnji i obnavljali dio oštećenih podzida.

Učenje o restauraciji podzida, i zidanje

Nadamo se da je sudionicima kampa ovo iskustvo bilo vrijedno i da će im pomoći u daljnjem obrazovanju i profesionalnom usmjeravanju.

Na početku restauracije na Ježevičkom Suhopolju
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Pčele na Kašetarnici – u Sinju održana radionica o oprašivanju

Kako pčele oprašuju cvjetove i na koji način pravi pelud dođe na pravi cvijet bila je tema radionice za djecu Kukci cvjetoljupci koju je Biom organizirao početkom mjeseca u Gradskom parku Sinj. Radionica je održana u sklopu eko-umjetničke akcije Kašetarnica Sinj, a ovom je prilikom predstavljen i projekt Dinara back to LIFE, kojim obnavljamo travnjake na kojima će se nakon restauracije povećati bioraznolikost, a onda će biti i više biljaka, kao i više kukaca koji bi ih oprašivali.

O ovome smo podučili 15-ak djece i 10-ak odraslih koji su sudjelovali u igri na temu oprašivača. Sudionici igre skupljaju „nektar“ i nose ga u “košnicu” te prebacuju “pelud” s “cvijeta” na “cvijet” te se na kraju  igre pregledava koliko je “peluda” našlo pravi “cvijet”. Svaki cvijet je različitih nijansi, kao i peludna zrnca, pa igrači nekad slučajno pogode pravi cvijet, a ponekad ne, kao i pčele.

Niti pčele ne znaju koji je pelud s kojeg cvijeta jer je njima važan nektar, ali ako pčela ima mnogo i obilaze puno cvjetova raste i vjerojatnost da će pelud s npr. žutog cvijeta doći na cvijet iste vrste, čime djeca shvate oplodnju i oprašivanje biljaka.

Zainteresirani su ovom prilikom mogli kušati pet vrsta meda (vrisak, medun, kesten, dalmatinski cvjetni i bagrem) te su mogli mirisno kušati jastučiće s vriskom, pelinom, majčinom dušicom, lavandom, smiljem i ružmarinom. Radionicu su vodili Biomov stručni suradnik za zaštitu prirode, te Biomova volonterka Doris Sotinac.