Monitoring paljene plohe na Vrdovu – godinu kasnije sve je puno zelenije

Proveli smo istraživanje plohe na Vrdovu, na kojoj je provedeno kontrolirano paljenje u zimu 2021. godine, a kako bismo na terenu utvrdili razlike između ove i kontrolne plohe.

U veljači 2021., u našoj prvoj takvoj restauracijskoj akciji, kontrolirano paljenje provedeno je na području veličine oko 7 hektara. Našim nedavnim istraživanjem, preko godinu dana od provedene restauracijske akcije, floristički se plohe ne razlikuju, ali vizualno se odmah vidi razlika. Naime, ploha na kojoj je provedeno kontrolirano paljenje je zelenija pošto na njoj nema starog, prošlogodišnjeg suhog lišća, koje i omogućuje gorenje jer bez tog suhog materijala nije ni moguće paljenje.

Utvrđeno je i kako su tanji izdanci drvenaste vegetacije na toj plohi sasušeni, dok su nešto deblje grane „preživjele“ paljenje, tako da je malo grmlje uspješno uklonjeno, dok veće grmlje i stabla ne pokazuju negativne posljedice ove aktivnosti.

Na temelju navedenog možemo zaključiti da kontroliranim paljenjem u zimskim mjesecima ne nastaju negativne posljedice za travnjak niti za starije grmlje i stabla, a istovremeno se uklanja suha biomasa koja, ako se ne uklanja redovito, može podržati širenje katastrofalnih požara u ljetnim mjesecima.

Europski stručnjaci na radionici za izradu Smjernica za upravljanje suhim travnjacima

Dinara back to LIFE projekt početkom svibnja okupio je 40-ak europskih stručnjaka iz područja očuvanja bioraznolikosti kako bi dali svoj doprinos za buduću provedbu sličnih projekata.

Međusobno učenje i razmjena znanja jedna je od najvećih prednosti LIFE projekata, a iskustvo ovih svjetskih stručnjaka zasigurno će učiniti rezultate Dinara back to LIFE uspješnijim.

Smjernice za upravljanje suhim travnjacima

Razlog zbog kojeg se ovoliki broj stručnjaka okupio je sudjelovanje u izradi Smjernica za restauraciju i upravljanje suhim travnjacima. Dinara back to LIFE u tri i pol godine trajanja testira mjere za restauraciju i očuvanje travnjaka te na temelju prikupljenih podataka i iskustava izrađuje smjernice i preporuke za institucije koje u Hrvatskoj upravljaju travnjacima. Kako bi smjernice obuhvatile europski kontekst i saznanja iz drugih projekata očuvanja, proces njihove izrade uključuje konzultiranje sa stručnjacima iz tog područja koji na sličnim projektima rade već desetljećima.

Brendan Dunford, Engin Yilmaz i Elsa Varela samo su neki od stručnjaka koji su donijeli novu perspektivu i inspiraciju, a doprinos stručnjaka sigurno će pomoći da smjernice pronađu što širu primjenu u granicama Hrvatske, ali i izvan. 

Na susretu su raspravljene tri glavne teme:

Ispaša za biološku raznolikost

Stočarstvo kao zanimanje i način života ključ su održavanja travnjaka. U odnosu na nekoliko posljednjih desetljeća, danas se cijeli sustav promijenio, a stočarima je potrebna potpora više nego ikad prije.

Kao ključni izazovi prepoznati da bi se zadržalo stočarstvo i da bi se ispaša provodila na način da ima što bolji učinak na biološku raznolikost su

  • nedostatak institucionalne potpore stočarima
  • nedostatak znanja o tome što funkcionira a što ne
  • biološka raznolikost se ne vrednuje dovoljno prilikom davanja i zadržavanja zakupa pašnjaka

Kontrolirano paljenje kao metoda obnove suhih travnjaka

Kontrolirano paljenje je tradicionalni i uvjetno prirodni način održavanja travnjaka. Ova raje dionica obrađivala nužnost kontroliranog paljenja za održavanje bioraznolikosti, prvenstveno vrsta koje preferiraju opožarena staništa. Raspravljalo se i o tome koliko kontrolirano paljenje ne povećava ugljični otisak jer se provodi u hladnom razdoblju godine, kada je intenzitet gorenja jako mali i ne oštećuje se rizosfera. Bitna tema je bila i prostorno planiranje koje bi povećavalo otpornost krajolika na požare tako da bi se stvorio mozaik koji uključuje površine ispaše i/ili kontroliranog paljenja preko kojih se ljetni požari ne mogu širiti.

Izazovi:

  • slabo poznavanje znanstvene literature koja opisuje pohranu ugljika na travnjacima i ugljični otisak travnjaka održavanih ispašom i paljenjem
  • problemi sa legislativom, prvenstveno neusklađenost šumarstva, zaštite okoliša i zaštite prirode
  • tehnička provedba na velikim površinama
  • prihvaćanje kontroliranog paljenja od javnosti
  • potencijalni sukob sa lovcima

Financijski instrumenti dostupni za obnovu travnjaka

Dinara back to LIFE početak je rada na zaštiti dinarskih travnjaka, i ukazao je na mnoge izazove s kojima će se upravljačke institucije susresti u planiranju aktivnosti očuvanja travnjaka. Nepostojanje stabilnog izvora financiranja za aktivnosti očuvanja samo su dio problema, a kako bi se došlo do pozitivne promjene treba krenuti od koordinacije i suradnje kako različitih sektora tako i različitih zakonskih regulativa.

Izazovi:

  • nepostojanje održivog ekonomskog modela ekstenzivnog stočarstva i drugih djelatnosti koje doprinose očuvanju suhih travnjaka
  • neusklađena zakonska regulativa
  • manjak suradnje različitih sektora (šumarstvo, lovstvo, poljoprivreda, zaštita prirode) u upravljanju područjem suhih travnjaka

Održana radionica jedan je od početnih koraka u pripremanju sadržaja Smjernica za restauraciju i upravljanje suhim travnjacima. U sljedećih godinu dana projektni tim će intenzivno raditi na izradi preporuka za održivo upravljanje travnjacima, te će biti javno predstavljene u prvoj polovici 2023. godine.

Sudionici su iskoristili priliku zajedničkog okupljanja da bi predstavili i neke od svojih projekata koji su inspiracija i primjer dobre prakse kako pristupati zaštiti prirode:

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna

Novo istraživanje na Dinari – pomoću kaveza za isključivanje napasivanja

Profesori Hrvoje Kutnjak i Josip Leto te asistentica Lucija Rajčić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nedavno su na području Dinare postavili tkz. kaveze za isključivanje napasivanje (eng: exclusion cages), a u sklopu istraživanja za naš projekt. 

Prof. Kutnjak na terenu

Radi se o valjkastim kavezima, promjera cca metar i pol te visine 1m, konstruiranih od žičane mreže, a koji su učvršćeni za tlo. Svrha im je sprečavanje pristupa stoke tom isključenom komadu travnjaka. Na taj način se lokalno čuva sklop travnjaka i neometani rast biljaka što u konačnici stručnjacima osigurava mogućnost boljeg uvida u botanički sastav i produktivnost travnjaka na projektnom području.

Kavezi sprečavaju ispašu na “isključenom” dijelu travnjaka

Ukupno je postavljeno šest kaveza od kojih se četiri nalazi na Ježevićkom suhopolju, dok se dva nalaze na području Podinarja u blizini Kijeva. Kavezi su označeni ceduljama s porukom kojom se slučajni prolaznici mole da ne diraju kaveze te da na taj način pomognu istraživanju koje se provodi na području Dinare.

U planu je ove godine postavljanje dodatnih kaveza. Dobiveni rezultati dat će bolji uvid u iskoristivost travnjačkog prirodnog resursa kao i nova saznanja korisna za gospodarenje travnjacima u zaštićenim područjima. 

Kategorije
Novosti

Radionice u osnovnim školama – kako su si biljke osigurale opstanak i zašto neke imaju dlačice?

Koji su dijelovi biljaka? Čemu služe? Zašto neke biljke imaju dlačice? Koje su još prilagodbe biljke razvile da bi si osigurale opstanak u okolini u kojoj žive? Kako miriše ružmarin? Kako koristimo lovor?

Opet smo imali radionice s djecom. Ovog puta sa 3. i 4. razredima OŠ Ivan Lovrić Sinj, OŠ Dinka Šimunovića u Hrvacama i OŠ Ivana Mažuranića Obrovac Sinjski – Han i u Kijevu, kojima smo odgovorili na niz pitanja. 

Sa sobom smo donijeli mikroskop i poznatije biljke koje možemo naći na Dinari. 

Dok je jedna grupa držala biljke u rukama, pokazivala dijelove biljaka, opipavala površinu, mirisala ih i pogađala koje su, druga grupa je na mikroskopu gledala manje strukture i prilagodbe biljaka.

  • Zašto biljka ima cvijet? 
  • Da bi bila lijepa.
  • Bravo. A kome?
  • Kukcima, oprašivačima…

… bio je jedan od kratkih dijaloga u kojima su djeca kroz priču zaključivala čemu služi koji dio. 

Naučili su i da biljke ne razmišljaju baš o nama. Nisu tako dobre da prave plodove kako bi nas nahranile. Njihov cilj je da sjemenka koja se nalazi u plodu završi u tlu. Pa, ako će biti povoljni uvjeti, da naraste nova biljka.

A to što neke imaju veće i sočnije plodove ili više eteričnog ulja, to je utjecaj čovjeka kroz uzgoj tih biljaka.

Listovi kadulje imaju dlačice. Da, stvarno imaju. Djeca su listove opipala rukom da osjete kako su mekani, a zatim ih gledala povećalom. Dlačice biljke štite od jakog sunca, ali i nepoželjnih kukaca. 

Kako izgledaju tučak, prašnici, bodlje… sve je to djeci bilo uzbudljivo vidjeti povećalom. Fascinirani su bili činjenicom da su prašnici različitih vrsta biljaka različitih oblika i boja.

Zašto biljke mirišu? Ta eterična ulja u njima nekima mirišu, dok druge odbijaju. Riječ je o još jednoj prilagodbi kojom biljke upravo odbijaju neke biljojede kako bi preživjele. 

Opipavajući i mirišući biljke, djeca su se pokušala sjetiti koje su to biljke i kako su ih koristili. Ipak, bilo je i onih koje je pekao nos zbog jakog mirisa. :Đ

Na kraju im je bio zadatak nacrtati nešto od onoga što im je taj dan bilo najzanimljivije. Ili bilo što o čemu smo pričali 🙂

Sudjelovalo je 123 djece i s oduševljenjem možemo reći da su bili super. Sudjelovali su u svemu, bili su zainteresirani, aktivni i imali super ideje. I, naravno, hvala učiteljicama koje su našle vremena i dale nam priliku da djeci približimo svoju ljubav prema prirodi.

Radionica je održana u suradnji s udrugom “Čarobni svijet” i Anitom Ercegovac. Radionicu su vodili Iva Rajković Alendar, stručna suradnica za zaštitu prirode i Tomislav Sotinac, stručni suradnik za zaštitu prirode.

Život i Dinara – projektna izložba otvorena na Festivalu znanosti u Šibeniku

U Šibeniku je 3. svibnja otvorena naša projektna izložba ‘Povratak prirodi – Dinara back to LIFE’, u sklopu ovogodišnjeg Festivala znanosti, a kojem je tema – život!

„Čuvajmo prirodu da bismo od nje mogli živjeti i živimo u prirodi da bismo od nje mogli imati koristi“- rekao je župan šibensko-kninski, dr.sc. Marko Jelić na otvaranju izložbe, naglasivši pritom važnost prošlogodišnjeg proglašenja Dinara parkom prirode, čime je ovaj vrijedan prostor prirode zaštićen, ali je ujedno i ostavljena mogućnost za određene ljudske aktivnosti koje će pomoći očuvanju bioraznolikosti Dinare.

„Tema ovogodišnjeg Festivala znanosti je život, stoga nismo nimalo dvojili po pitanju sudjelovanja na festivalu s našim dugogodišnjim partnerima i suradnicima Udrugom Biom i njihovom izložbom o Dinari“ – rekla je Voditeljica službe stručnih poslova JU Priroda Šibensko-kninske županije Tina Dragutin Burić. Istaknula je kako je cilj djelovanja javne ustanove podizanje svijesti o važnosti očuvane prirodne i kulturne baštine kroz održivo korištenje, a temelj čega je suživot prirode i lokalnih stanovnika te njihova uloga u vraćanju života na ta područja.

Izložba je otvorena u samom centru grada, u vrlo lijepom ambijentu Gradske knjižnice Juraj Šižgorić, domaćina izložbe, a u suradnji s JU Priroda. Otvorena je do subote 14. svibnja, svakim radnim danom od 8 do 20 sati te subotom od 8 do 13 sati.

Na otvorenju je Ivan Budinski, stručni savjetnik na projektu Dinara back to LIFE, održao predavanje o projektu, a prema izloženim fotografijama. „Naša želja za cijeli projekt ide u tom smjeru – kako smo rekli ‘Dinara back to LIFE’ – da se vrati život u obliku onih vrsta koje su nam značajne – vrtna strnadica, ćukavica i  kratkoprsta ševa, ali da se vrati i što više ljudi jer upravo ljudi nam trebaju da bi održavali Dinaru u tom obliku u kojem postoji i u kojem je značajna za zaštitu prirode“ – naglasio je Budinski ovom prilikom.

Pogledajte ovo zanimljivo predavanje u videu ispod.

Svjetski stručnjaci u Sinju na panel diskusiji ‘Europski zeleni plan – kako ga Hrvatska može ostvariti?’

Međunarodni i domaći stručnjaci Ariel Brunner iz BirdLife International, najveće svjetske organizacije za zaštitu ptica, Brendan Dunford iz programa Burren, Engin Yılmaz iz inicijative Yolda, Aljoša Duplić iz MINGOR-a sudionici su panel diskusije ‘Europski zeleni plan – kako ga Hrvatska može ostvariti?’ koju Udruga Biom organizira 9. svibnja u Sinju u sklopu projekta Dinara back to LIFE.

 Europski zeleni plan je novo razdoblje u europskoj povijesti i označava strategiju rasta kojom se zemlje EU žele suočiti izazovima u području klime i okoliša te preobraziti svoje gospodarstvo i društvo kako bi ih postupno učinili održivima. Možemo reći da biološka raznolikost nikad nije bila važnija, no ključan je pronalazak balansa između potrebe očuvanja prirode i biološke raznolikosti s jedne te ljudskih aktivnosti i gospodarstva s druge strane. Izazova za očuvanje prirode sve je više, a energetska kriza u kojoj se nalazimo stavlja sve veći pritisak na usklađivanje očuvanja prirode s potrebama razvoja gospodarstva, ali i obnovljivih izvora energije. 

“Cilj nam je ovom panel diskusijom čuti primjere i iskustvo očuvanja prirode iz cijelog svijeta, te prokomentirati izazove i mogućnosti koje se za Hrvatsku otvaraju u ovom razdoblju. Iznimna je čast ugostiti stručnjake s ovolikim znanjem i iskustvom, te pozivamo sve da se uključe uživo ili putem live streama” – poručila je Željka Rajković, direktorica Udruge Biom.

Europskim zelenim planom odgovara se na izazove koje predstavljaju klimatske promjene i uništavanje okoliša, a čime se poboljšava kvaliteta života sadašnjih i budućih generacija. Zato je jako važno da se građani uključe i prate politike, a samo suradnjom se može postići da zeleni plan uspije i donese trajne promjene.

Na panelu će se raspravljati o svrsi Europskog zelenog plana i njegovom značenju za određene sektorske politike poput energetske i poljoprivredne politike, iskustvima zemalja EU u provedbi Zelenog plana, izazovima i prilikama za Hrvatsku, pozitivnim iskustvima iz mediteranskog područja pri usklađivanju prirode i čovjekovih aktivnosti, te drugim aktualnim pitanjima.

Sudionici panel diskusije međunarodni su i domaći stručnjaci za pitanja očuvanja prirode.

Ariel Brunner koordinira aktivnosti u BirdLife Europe oko cijelog niza politika Europske unije, od prirode i očuvanja bioraznolikosti, preko klime i energije, do ribarstva i poljoprivrede. Posljednjih deset godina bio je duboko uključen u debate oko reforme Zajedničke poljoprivredne politika te je nadaleko prepoznat kao istaknuti stručnjak za okolišni utjecaj poljoprivredne politike EU.

Posljednjih godina odigrao je vodeću ulogu u zagovaranju Europskog zelenog plana, Europske strategije bioraznolikosti i kampanje NatureAlart, a kako bi se obranilo i poboljšalo implementaciju europske legislative o zaštiti prirode. Bio je vrlo aktivan u raspravama o održivosti obnovljive energije te posebice bioenergije kao vodeći kritičar europske podrške biogorivu. Trenutno je član upravnog odbora neprofitne organizacije Renewable Grid Initiative te je član Platforme za održive financije Europske komisije.

Brendan Dunford proveo je posljednjih 20 godina živeći i radeći u regiji Burren na zapadu Irske gdje je vodio nagrađeni projekt BurrenLIFE (2005.-2010.) te trenutno vodi njegov nastavak, Burren Programme – www.burrenprogramme.com. Ovaj inovativni program „plaćanja prema rezultatima“ potiče farmere na preko 23.000 hektara primarnog vapnenačkog staništa na poboljšanje lokalne bioraznolikosti, kvalitete vode i kulturnog naslijeđa, što je od uvođenja 2010. svake godine donosilo stalne socijalne, ekonomske i okolišne koristi.

Dunford je osnivač Burrenbeo Trusta (www.burrenbeo.com) – vodećeg zagovornika „place-based learninga“ i brige za zajednicu u Irskoj – te osnivač FarmingForNature.ei koji za cilj ima prepoznavanje, uvažavanje i podržavanje poljoprivrednika diljem Europe koji rade na zaštiti prirode. 2011. godine postao je Ashoka Fellow te je 2018. nagrađen Počasnim doktoratom Sveučilišta u Galwayu za svoj rad na bioraznolikosti poljoprivrednog zemljišta.

Engin Yilmaz je direktor incijative Yolda, organizacije za očuvanje prirode smještene u Turskoj, a koja radi na međunarodnj razini. Također je koordinator Saveza za mediteransku prirodu i kulturu (AMNC) te supredsjedatelj grupe za podršku IYRP za Europu. Ima dugu karijeru u nevladinim organizacijama, od čega je veći dio posvetio očuvanju prirode. Od osnivanja inicijative Yolda 2015., njegovi interesi oko istraživanja i očuvanja bili su većinom fokusirani na kulturne prakse koje doprinose bioraznolikosti, a posebice pastirskom praksom. Yilmaz je prikupio bogato iskustvo i kako direktor BirdLifeovog partnera u Tursakoj gdje je radio od 2010. do 2015.

Aljoša Duplić radi na zaštiti prirode više od 12 godina, trenutno kao zaposlenik Hrvatske agencije za okoliš i prirodu. Tijekom profesionalne karijere radio je na različitim temama uglavnom povezanim s očuvanjem vrsta (dominantno kralješnjaka) i područja. Sudjelovao je u pripremi prijedloga nacionalne ekološke mreže Republike Hrvatske te u izradi hrvatskog prijedloga ekološke mreže Natura 2000. Također, radio je na razvoju i pripremi okvira za uspostavu upravljanja Natura 2000 područjima u Hrvatskoj kroz Operativni program kohezija i konkurentnost (period 2014.-2020.). Njegov stručni interes je primarno usmjeren na očuvanje slatkovodnih riba i slatkovodnih ekosustava.

Panel diskusija European Green Deal – How Croatia Can Strike It?/ Europski zeleni plan  – kako ga Hrvatska može ostvariti? održava se 9. svibnja od 16 do 18 sati u Multimedijalnoj dvorani muzeja Sinjske Alke, Put Petrovca 12 u Sinju. Jezik panel diskusije je engleski, a moderator je novinar Domagoj Novokmet.

Panel diskusiju moći će se pratiti i online, preko livestreama na YouTube kanalu Bioma –

Posjet primjeru dobre prakse u Drniš – kako sa šmrikom?

Projektni tim Dinara back to LIFE sredinom travnja bio je u posjetu primjeru dobre prakse Šumariji Drniš, koja se može pohvaliti velikim površinama pašnjaka danim u zakup i gdje se još uvijek može pronaći ćukavicu i kratkoprstu ševu, te kod majstora za izradu prelijepih susaka od šmrike.

Na nedavnoj posjeti primjeru dobre prakse bili smo u Šumariji Drniš koja vrlo uspješno daje zemljišta u zakup te kod majstora koji radi posude od šmrike.
Gotovi susak

Ovom posjetu primjeru dobre prakse bili su prisutni predstavnici projektnih partnera – Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske šume, LAG Cetinska krajina i Udruga Biom – kao i predstavnici Hrvatskih šuma Šumarija Drniš, Javne ustanove Priroda Šibensko-kninske županije te Nacionalnog parka Krka.

Prvi dio posjeta bio je na području Pokrovnika kod Drniša, jednom od rijetkih preostalih staništa ćukavice (Burhinus oedicnemus) i kratkoprste ševe (Calandrella brachydactyla) u Hrvatskoj. Međutim, ovo travnjačko stanište također zarasta, kao što se dogodilo travnjacima na Dinari, uglavnom šmrikom (Juniperus oxycedrus), i trebalo bi ga restaurirati kako ne bi bilo izgubljeno, koja ideja je naišla na razumijevanje predstavnika Hrvatskih šuma.

Projektni tim, predstavnici Šumarije Drniš, JU Priroda i NP Krka kod Pokrovnika

Drniški kraj tradicionalno se bavi stočarstvom, što uprava Šumarije Drniš podržava svojim radom – trenutno imaju 350 ugovora o zakupu koji pokrivaju 9.000 hektara, kako je istaknuo Ante Slamić, upravitelj drniške šumarije. Pod zakupom je i područje kod Pokrovnika, gdje se do kraja travnja očekuje dolazak ćukavice i kratkoprste ševe na gniježđenje. Slamić je naglasio da je kod davanja zemljišta u zakup važno da su nadležna tijela – Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja – bolje koordinirani, a predstavnice Nacionalnog parka Krka dodale kako je nužno kod davanja zemljišta u zakup da su javne ustanove pravovremeno obaviještene, za slučaj da je riječ o površinama zaštićenim Naturom 2000. Granice NP Krka, inače, dotiču stanište ćukavice i kratkoprste ševe kod Pokrovnika.

Travnjak kod Pokrovnika koji zarasta šmrikom

Travnjak kod Pokrovnika rijetko je stanište kratkoprste ševe i ćukavice u Hrvatskoj, a trenutno zarasta šmrikom, što je proces koji je ugrozio njihovo stanište na Ježevićkom suhopolju pa se nametnulo pitanje mogućnosti uklanjanja nepoželjne drvenaste vegetacije. Drniška šumarija izrazila je razumijevanje prema potrebi očuvanja travnjaka kao staništa te su uzeli u obzir mogućnost da se na travnjaku kod Pokrovnika krene u proces ručnog uklanjanja šmrike, što bi provodile isključivo Hrvatske šume. Predložena je mogućnost da ovaj teren bude pilot područje u skorijoj budućnosti, s obzirom da sa svakom sezonom ovaj travnjak zarasta sve više. S obzirom da je Šumsko-gospodarski program s planom upravljanja za ovo područje u reviziji, idealno je vrijeme za nove mjere. Od Bioma je stigao prijedlog da se na području Pokrovnika ide u kombiniranje brzih i dugoročnih rješenja dok ćukavica i kratkoprsta ševa nisu posve nestale odavde.

Ante Slamić vidi veliki potencijal u iskorištavanju šmrike

Slamić smatra kako će s vremenom sve što može gorjeti, uključujući šmriku, biti izuzetno cijenjeno, za što vidi potvrdu u rastu cijena energenata u sjeni nemira na istoku Europe. Potražnja već postoji – uskoro se na ovom području otvara bio-energana iz koje su izrazili potrebu za 50 tona šmrike čime se želi testirati potencijal šmrike za energetsku proizvodnju. Ova biljna vrsta vrlo je kvalitetna, iznad razine je kvalitete hrasta i bukve, naglašava Slamić, pa je se može koristiti i za izradu raznih uporabnih predmeta. Brojnost šmrike na ovom području, a i šire, je vrlo velika pa se ovom vrstom, kako tvrdi upravitelj, može gospodariti kroz dulji vremenski period. Šmrika je specifična i po tome što se na ostale biljne vrste izravno i snažno može utjecati stokom, dok je utjecaj životinja na šmriku znatno manji te je se mora ručno uklanjati. Ekonomski održivi model kojim bi bili zadovoljni svi – upravitelj prostorom, zakupnik i organizacije koje se bave očuvanjem prirode – je najbolje rješenje, naglasio je Slamić, a jedno takvo za Pokrovnik se nazire. Parcele će biti zanimljivije zakupnicima kad ne budu zarastale, Hrvatske šume imaju svoj interes u njihovom zakupu, dok je navedenim ptičjim vrstama neophodno ovakvo otvoreno stanište. Problem zarastanja šmrikom na velikim područjima Hrvatske, složili su se svi prisutni, treba objasniti i približiti na razini ministarstava te ponuditi rješenja s kojima bi se složili svi zainteresirani dionici.

Jedan od problema na područjima pod zakupom su električni pastiri koje stočari postavljaju kako bi jednostavnije čuvali svoja stada, dok lovci ovu infrastrukturu vide kao ograničavajuću za kretanje divljači. Električni pastiri česti su na drniškim pašnjacima kamo na ispašu dolaze krave, koje su zbog lakšeg održavanja i većih poticaja popularne među stočarima. Lovci su međutim zabrinuti za migraciju divljih životinja. Potrebe stočara i zabrinutost lovaca moguće je pomiriti metodom pregonskog napasivanja – sistemom postavljanja električnih pastira na maksimalno 20% površine pod zakupom, a nakon što je taj ograđeni dio pašnjaka popasen električni bi se pastir prebacilo na iduću plohu slične veličine, i tako u krug.

Najveći problem na ovom području, istaknuo je Slamić, su požari za koje smatra da je za 95% njih kriva čovjekova nepažnja, a za tek oko 5% da su izazvani drugim faktorima kao što su gromovi, iskre vlakova itd. No, i u ovom slučaju važna je edukacija kojom bi se, dakle, od požara spasilo mnoge površine. Dodatni alat u ograničavanju širenja požara su otvoreni travnjački prostori koji, kad ih požar zahvati, gore plamenom manjeg intenziteta od požara šume ili šikare, te se vatra ovim područjima sporije širi – dakle travnjak pomaže u gašenju požara. Usto, šmrika koju zahvati požar često ne izgori cijela, nego na staništu ostanu deblje grane, što ne odgovara ćukavici i kratkoprstoj ševi, pa je ovu do kraja neizgorjelu drvnu masu potrebno ručno ukloniti.

Obrada komada šmrike

Nastavak posjeta primjeru dobre prakse nastavljen je u Siveriću kod Ivana Mlađe Tomića, majstora koji od šmrike radi susak, karakterističnu drnišku posudu sličnu bukari. Njegovi susci prekrasne su posude, ručno napravljene od ovog tvrdog materijala te izraz lokalne tradicije, ujedno i način održivog korištenja prirodno dostupnih resursa.

Komadi šmrike na dvogodišnjem sušenju u spremištu majstora Mlađe

Proces proizvodnje samo jednog suska dugotrajan je. Počinje skupljanjem drvenog materijala s biljke koju se smije rezati kroz studeni, prosinac, siječanj i veljaču. Ručku za budući susak priprema se kuhanjem ili grijanjem tankih grana koje se potom savija i suši tako savinute. Proces sušenja traje čak godinu i pol do dvije na policama majstorove radionice. Komadi šmrike koje je majstor prikupio, pripremio i označio ove zime, bit će, dakle, spremni za obradu – 2024. godine!

Savinute grane poslužit će kao drške suska

Od prikupljenog drvnog materijala – isključivo šmrike – ostat će 70%, dok će preostalih 30% biti neupotrebljivo jer će istrunuti ili će ga pojesti crvi ili će propasti na neki drugi način. Nakon sušenja u skladištu, drveni komadi idu na dodatno sušenje u drvenu sušaru na još mjesec-dva. Nakon rezanja komada šmrike u pločice od kojih će biti sastavljen susak, ponovno se odbaci 70 do 80 posto neupotrebljivih drvenih komada.

Svaki susak napravljen je od 14+1 drvene pločice

Za jedan susak potrebna je 14+1 drvena pločica, bez obzira na veličinu suska. Pri izradi suska manje zapremine koristi se manje drvene pločice, dok se pri izradi suska veće zapremine koristi veće komade, no uvijek njih petnaest (jedan je s drškom), svaki susak je poseban i unikatan, ali su svi na mjeru. Drvene komade za susak spaja se isključivo bez lijepljenja, limenim obručem. U završnoj fazi rada, za finalnu izradu samo jednog suska potreban je – cijeli jedan radni dan. Ono što je zanimljivo kod suska, iz kojeg se piće tradicionalno ispija „u krug“, čovjek jedan za drugim, je da se ovom posudom herpes – ne prenosi. Za druge bolesti nije utvrđena ovakva pravilnost.

Modeli susaka od kojih je sve krenulo

Majstor Mlađo počeo se baviti izradom susaka prije 25 godina, što je koristio kao svojevrsnu radnu terapiju. Prve suske koje je bio pronašao i promatrao pokušavajući razumjeti kako ih se stvara, dan-danas drži na polici u svojoj radionici. Strojevi na kojima radi ovaj električar po zanimanju izradio je sam, a na jednom od njih – onom za vađenje utora na drvenim komadima – radio je dvije godine te je ovaj stroj upisan u knjigu inovacija.

Inovativni stroj

Majstor za obradu šmrike prenosi svoje znanje na mlađe generacije – na sajmovima održava kreativne radionice za djecu kojima prepušta da sami rade drvene predmete i time im prepušta i svoje radove i svoju ekspertizu, čime otvara vrata očuvanju ove vještine.

Stilizirani susak od živice ispred kuće majstora Mlađe
Kategorije
Novosti Novosti Novosti Novosti Novosti Novosti Novosti Novosti Novosti

Završena restauracijska sezona – očišćeno 47,6 hektara travnjaka na Ježevićkom suhopolju

Krajem ožujka završena je i prva restauracijska sezona započeta u rujnu prošle godine, a tijekom koje je na Ježevićkom suhopolju od drvenaste vegetacije očišćeno 47,6 hektara zaraslih travnjaka. Ovime je veliki travnjački prostor otvoren za povratak ćukavice (Burhinus oedicnemus) i kratkoprste ševe (Calandrella brachydactyla) na plohi gdje ćukavica prošle godine nije bila zabilježena.

Ćukavica i kratkoprsta ševa

S ručnim uklanjanjem nepoželjne drvenaste vegetacije na Ježevićkom suhopolju počeli smo u rujnu edukativno-volonterskim kampom Dinara back to LIFE koji je potrajao intenzivna dva tjedna te u sklopu kojeg je 18 studenata te 20-ak drugih volontera i sudionika krenulo s ručnim uklanjanjem drvenaste vegetacije kada je u povoljno stanje dovedeno 28,8 hektara travnjaka. U ovoj prvoj fazi utvrđena je i metodologija rada s obzirom na korištenje pojedinih alata i redoslijed poslova. Osim toga, na kampu je navedenih 18 studenata kroz niz predavanja ušlo i teoretski u restauraciju, što je znanje koje će moći koristiti u svojim budućim aktivnostima.

Sudionici kampa na očišćenom dijelu Ježevićkog suhopolja

Odmah po završetku kampa ručno uklanjanje na Ježevićkom suhopolju nastavili su restauracijski radnici Mario Grčić i Ivan Kekez pred kojima je stajala polugodišnja sezona uklanjanja drvenaste vegetacije tijekom koje su nastavili s radom na dijelu suhopolja koje se naslanja na plohu očišćenu za kampa. Iako je riječ o fizički zamornom i pomalo monotonom poslu, dvojica restauracijskih radnika zadovoljni su – „radim u prirodi i liječim se“, kako je rekao Grčić. Ovaj strojarski tehničar po struci prethodno se bavio građevinom i pekarstvom, a sad mu se „po prvi puta događa da idem na posao i pivam!“. Kekez, vozač i vatrogasac po struci, upustio se u ovaj posao jer voli životinje i prirodu te mu godi ovakav rad – „ovo mi je rađa i relaksacija. Ja uživam na poslu, podmladio sam se!“. Rad na terenu obilježen je mirom i tišinom, kako kažu, divlje životinje su rijetkost, naiđe tek pokoji stočar sa svojim stadom. Restauracijski radnici ove sezone sudjelovali su i u drugim poslovima kao što su obnova lokvi i suhozida.

Ručno uklanjanje drvenaste vegetacije ključna je aktivnost za obnovu travnjačkih staništa na Dinari. Velike površine travnjaka zarasle su proteklih desetljeća zbog iseljavanja stanovništva i sve slabijeg bavljenja stočarstvom. Kako travnjaci sve više zarastaju, tako na njima prestaje ispaša te se proces zarastanja time intenzivira. Da bi se ovaj proces zaustavilo i preokrenulo potrebno je ručno uklanjanje drvenaste vegetacije kako bismo opet otvorili travnjačko stanište, jer sama ispaša nije dovoljna jednom kada se formiraju veći grmovi ili stabalca koje stoka ne može pojesti nego oni ostaju prisutni u prostoru i nastavljaju rasti. Ručno uklanjanje metoda je koja garantira potpuno i temeljito čišćenje od sve drvenaste vegetacije, posebice od šmrike (Juniperus oxycedrus), koja se od ostalih biljnih vrsta, na koje se može izravno i snažno utjecati stokom, razlikuje po tome što je utjecaj životinja na nju znatno manji te se šmriku mora ručno uklanjati. Proteklom sedmomjesečnom restauracijskom sezonom ručnog uklanjanja učinili smo upravo to – očistili smo relativno veliku površinu travnjaka od drvenaste vegetacije, ponajviše od šmrike, za divlje vrste kao i za domaće životinje, sa željom da se ovaj travnjak uz pomoć stočara i njihovih stada sačuva kao takav te da ga se s vremenom i poveća. Prisutnost stoke na ispaši sada će mnogo lakše održavati travnjak u povoljnom stanju i sprječavati da u kratkom vremenu ponovno počne zarastanje.

Paralelno s ručnim uklanjanjem vegetacije oformljeno je „projektno stado“ koje čini stoka iz stada šestero lokalnih stočara koji ih napasuju na ciljanim plohama na Kijevskom suhopolju i Ježevićkom suhopolju. Pašarenje na plohi očišćenoj ove restauracijske sezone otežat će njeno ponovno zarastanje u šmriku i drugu drvenastu vegetaciju, čime će se na dulji rok očuvati travnjačko stanište pogodno za gniježđenje navedenih ptičjih vrsta zbog kojih, između ostalog, i provodimo restauraciju travnjaka. Naime ćukavica i kratkoprsta ševa dvije su vrste ptica koje su ovisne o otvorenim travnjacima s niskom vegetacijom bez vidljivih većih prepreka u prostoru. Vrste su to polupustinjskih područja kakvih u Hrvatskoj ima jako malo, a upravo na Ježevićkom i Kijevskom suhopolju, uz još svega par lokacija, bilježimo njihovu prisutnost. Poboljšanjem stanišnih uvjeta za ove vrste izravno poboljšavamo uvjete i za brojne druge vrste ovisne o otvorenim staništima te tako doprinosimo i njihovom očuvanju.

Do kraja kolovoza na suhopoljima u podnožju Dinare neće biti restauracijskih radova jer kreće vrijeme gniježđenja za kojeg je pticama potreban mir, a posebice se nadamo da će se ove godine na projektnom području gnijezditi i koji par ćukavica, posljednji put viđenih ovdje 2020. godine.

Kako bi se povećalo površine pod travnjacima, od rujna ove godine ponovno ćemo krenuti u restauraciju metodom ručnog uklanjanja, nastavit će se s povećavanjem projektnog stada i s pojačanim pašarenjem, a nadamo se kako će biti omogućena i treća restauracijska metoda – kontrolirano paljenje.

Ježevićko suhopoljeprikaz očišćenog dijela
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti

Dodatna tri magarca u projektnom stadu

Naše projektno stado obogaćeno je za tri nova magarca – Ivan Kaselj iz Ježevića nabavio je jednu ženku i dva mužjaka magaraca, čime je proširio svoje stado na sveukupno pet grla. Za koji mjesec doći će vjerojatno i šesto!

Dva nova mužjaka u Kaseljevom stadu stara su dvije, odnosno devet godina, dok je ženka stara šest godina te je spulna, odnosno čeka mlado – pule – čime će ovo stado magaraca do ljeta narasti na šest grla. Plan mu je u skoroj budućnosti povećati svoje stado na 10-ak grla magaraca.

Svoje magarce Kaselj vodi na ispašu na Ježevićko suhopolje, a nove životinje uči pravom putu tako što ih hrani kukuruzom kako bi ga pratile, što će potrajati nekoliko mjeseci. Nakon tog razdoblja, magarci će sami znati otići na ispašu „pod planinu“ i vratiti se u staju do večeri.

Magarci u Kaseljevom stadu, kako kaže, jedu mladu šmriku (Juniperus oxycedrus), kao i mekane izdanke na starijim bijkama. Osim magaraca, ovaj stočar iz zaseoka iznad Peruće ima i stado koza od 40-ak grla koje drži za proizvodnju mlijeka i sira, te dvije krave. Kaseljeve koze, kako opisuje, brste i starije grane šmrike.

Ovo obogaćeno miješano stado doprinijet će očuvanju travnjaka na Ježevićkom suhopolju jer, dakle, magarci brste grmove šmrike, glavnu vrstu kod zarastanja dinarskih travnjaka, staništu koje već desetljećima zahvaća trend sukcesije, no kako se stada povećavaju i šire novim vrstama, pogotovo magarcima, obrastanje travnjaka drvenastom vegetacijom bit će usporeno. Međutim, preokret i povećanje područja pod travnjacima moguće je jedino u slučaju paljenja ili ručnog uklanjanja drvenaste vegetacije nakon čega bi se na toj površini provodila ispaša pa bi tada magarci pojeli mlade izdanke i spriječili ponovno zarastanje.

Kroz projektnu aktivnost formiranja projektnog stada, kojemu je cilj usmjerenom ispašom miješanim stadima usporiti ili zaustaviti daljnje zarastanje travnjaka u drvenastu vegetaciju, do sada je sklopljeno šest ugovora sa stočarima koji imaju zemlju u zakupu unutar projektnog područja, a koje se preklapa sa staništima ćukavice i kratkoprste ševe – dviju vrsta ptica za čiju zaštitu je projekt osmišljen. Kako bismo smanjili selektivnost ispaše, kroz projekt potičemo nabavu dodatnih vrste stoke drugačijih prehrambenih navika jer na taj način omogućujemo da se pojača pašni pritisak na drvenaste vrste, prvenstveno šmriku kojom travnjaci u ovom dijelu zarastaju. Pošto stočari na ovome području uglavnom uzgajaju ovce ili koze te krave, poticali smo nabavu kopitara poput magaraca kojima se nadopunjuje stado i tako poboljšava učinkovitost ispaše. Uz stoku koju su stočari već posjedovali, uz podršku projekta  nabavljeno je dodatnih 22 grla magaraca i konja te je tako projektno stado naraslo na otprilike 880 životinja odnosno otprilike 760 ovaca, 90 koza, devet krava te spomenuti magarci i konji. Nadamo se da će stočari i nakon završetka projekta na ljeto 2023. godine nastaviti držati miješana stada te da će se udio magaraca i konja dodatno povećavati zbog prirodnog prirasta. Na taj način će se dugoročno omogućiti da zarastanje travnjaka bude usporeno. Ako pritom uspijemo utjecati na promjenu praksi i zakonskog okvira vezanog uz ručno uklanjanje drvenaste vegetacije u kombinaciji s ispašom, to bi moglo činiti značajnu razliku i lokalni preokret u trendu zarastanja travnjaka barem na projektnom području.

Ivan Kaselj sa svojim magarcem

——————————————————————————————-

Na razvoju projektnog stada surađujemo sa stočarima koji u vlasništvu ili u zakupu imaju zemljišta na područjima važnima kao staništa za očuvanje ciljanih vrsta ptica kojima se projekt bavi, što su Ježevićko suhopolje i Kijevsko suhopolje.

Uređena je staza Vučipolje – Privija i započela je obnova suhozida na Vrdovu

Očišćena stoljetna staza i početak obnove tradicionalnog suhozida rezultati su akcije provedene proteklog vikenda na padinama Dinare, a na kojoj je u dva dana 50-ak volontera sudjelovalo kako bi se u funkciju vratilo korisne i lijepe primjere čovjekovog suživota s prirodom.

Akcija je provedena 12. i 13. ožujka u dvije odvojene aktivnosti – uređenju staze i obnovi suhozida.

Kroz prvu aktivnost obnovljena je stara planinska staza koja vodi od zaseoka Glavurdići u Vučipolju istočno od jezera Peruća do Privije, zapadno od Vrdova. Riječ je o starom „magarećem putu“ koji je služio za tjeranje stoke iz Vučipolja i okolnih zaseoka prema Vrdovu, no s napuštanjem stočarstva i otvaranjem jednostavnijih mogućnosti odlazaka na ovu visoravan put je polako zarastao te je po stazi popadalo sasušeno granje. No, pojavila se potreba za obnovom ove staze, što nam je predloženo prošle godine na Suradničkim vijećima.

Tokom proteklog vikenda ova je staza u potpunosti očišćena – uklonjeno je svo popadalo suho granje te je orezana drvenasta vegetacija u cijeloj širini podzidane staze od oko 2 metra te u punoj duljini staze od oko 2.500 metara. Širina staze otvara mogućnost da je odsad koriste i konji s tovarom. Takva staza je, jasno, vrlo ugodna i sigurna za planinare, izletnike i šetače. Oba dana ove aktivnosti bio je oko 25 sudionika – pripadnici LU Hrvace, Turistička udruga Hrvace, LAG-a Cetinska krajina, strani volonteri iz Europskih snaga solidarnosti, volonteri iz bliže okolice, Splita i Zagreba te članovi Udruge Biom.

U isto vrijeme na visoravni Vrdovo organizirana je obnova suhozida na putu prema planinarskoj kući sv. Jakov. Riječ je suhozidu koji je služio kao ograda zemljišta te protiv urušavanja zemlje, no pod utjecajem kiše, snijega i snažnih vjetrova suhozid se s vremenom urušio. Ova aktivnost provedena je pod stručnim vodstvom članova udruge 4 GRADA DRAGODID koja se već 15 godina bavi obnovom suhozidne gradnje u Hrvatskoj. U obnovi su također pomogli članovi PD sv. Jakov, PD Mosor, PD Jelinak, PD Mareta, ESS volonteri, domaći volonteri te članovi Udruge Biom – sve skupa bilo je oko 35 sudionika akcije.

S obzirom da je suhozid jedan specifičan način gradnje sa svojim zakonitostima koja garantiraju čvrstoću kroz određeni period, akcija je počela kratkim uvodom i lekcijom voditelja obnove iz udruge Dragodid o načinu gradnje, odnosno obnove suhozida. Posao koji je uslijedio temeljit je i s naglaskom na čvrstoću te zahtijeva određeno vrijeme kako bi zid izdržao zahtjevne vremenske uvjete na ovom terenu. Glavni cilj voditelja obnove suhozida bio je prijenos znanja o gradnji suhozida te popularizacija suhozidne gradnje kako bi se sačuvalo ovaj dio lokalne tradicije i kulture. U akciji je ovom prilikom obnovljeno 40-ak metara suhozida visine oko 50 cm i širine oko 50 cm.

U foto-galeriji dolje pogledajte kako su tekle obje akcije

Obnovljena staza otvorila je ovaj prostor šetačima, planinarima i lovcima kao i lokalnim stočarima za održivo korištenje dok se restauriranim suhozidom želi sačuvati ovaj primjer tradicionalne gradnje, mukotrpno izgrađene kako bi se škrtu zemlju izloženu ekstremnim atmosferilijama privelo svrsi koja je stoljećima služila podinarskom stanovništvu.

Zahvaljujemo volonterima na lijepom odazivu i na vremenu kojeg su utrošili za zajedničko dobro. Zahvalni smo i na ugodnom druženju te se veselimo budućim prilikama za suradnju.

Akcija je organizirana u suradnji projektnih partnera Dinara back to LIFE, Lovačke udruge Hrvace, Planinarskog društva Sv. Jakov – Bitelić i udruge 4 GRADA – DRAGODID.

Snimke obiju aktivnosti možete pogledati i u videu dolje: