Kategorije
Novosti

Restauracija travnjaka ispašom – nova aktivnost kroz novu suradnju sa stočarima

U novoj godini počinje još jedna aktivnost za obnovu travnjaka na Dinari, i to u poslovnom partnerstvu s lokalnim stočarima. 

Nakon kontroliranog paljenja i ručnog uklanjanja nepoželjne drvenaste vegetacije, s čime se u projektu krenulo 2021. godine, ispaša dogovorena s lokalnim stočarima je dodatna aktivnost restauracije, koja se provodi od početka ove godine. Suradnjom s lokalnim stočarima želimo potaknuti one koji se već bave stočarstvom na dinarskom području da prilagode svoju ispašu, odnosno da uvođenjem novih jedinki obogate stada i način pašarenja.. 

Svaka životinja pase ili brsti na jedinstven način, što znači da pojedina vrsta neke biljke jede, dok druge zaobilazi. Kad na pašnjacima pasu stada koja se sastoje od samo jedne vrste stoke, poput ovaca, ti isti travnjaci zarastaju biljkama koje ovce izbjegavaju. Projekt je predvidio 30.000€ kojim će se lokalne stočari  potaknuti i motivirati da prošire svoja stada uvođenjem dodatnih jedinki ili novih vrsta poput magaraca, odnosno da ispaša koju već ionako provode bude manje selektivna, čime se sprječava daljnje zarastanje pašnjaka te se otvara prostor za vrste koje ovise o otvorenim staništima odnosno u ovom slučaju travnjacima.  

Važnost ove suradnje je u podršci samom stočarstvu kao tradicionalnoj gospodarskoj  aktivnosti od koje ljudi od davnina žive. Često ostane nezamijećeno, ali stočarstvo je važno ne samo zato što prehranjuje ljude, već i zato što je ono prirodan način za održavanje travnjaka i očuvanje njihove biološke raznolikosti. Miješana stada u prošlosti su bila puno češća, a na dinarskim pašnjacima uz ovce i koze pasle su i druge životinje, poput magaraca, od kojih su ljudi imali višestrukih koristi.

Kroz ovu suradnju želimo i promovirati stočarstvo odnosno ispašu stoke kao dobru poslovnu priliku, te zanimanje koje je i mladim ljudima koji žive na ovom području sve privlačnije. U prvih nekoliko mjeseci 2022. godine očekuje se i formaliziranje suradnje kroz potpisivanje ugovora sa stočarima, nakon čega će se započeti s nabavom novih grla i njihovim napasivanjem na području ciljanih travnjaka. 

Stočari s kojima se formalizira suradnja trebaju udovoljiti kriterijima, na način da su ili zakupnici ili vlasnici pašnjaka na području Ježevićkog i Kijevskog suhopolja, koja se kroz projekt obnavljaju. Velik broj stočara već je iskazao interes na sastancima koji su organizirani kroz projekt, obrazac za iskazivanje interesa, ili izravnim kontaktiranjem projektnog tima.

U nadolazećim mjesecima, kako bude počela ispaša, pratit ćemo kako se ispaša odvija i bilježiti stanje na terenu kao i promjene koje će se događati.

Kategorije
Novosti

Nova karta projektnog područja – pretražujte!

Na našem webu objavili smo novu interaktivnu kartu područja kojeg pokriva projekt Dinara back to LIFE. Pregledna i lako pretraživa tematska karta sadrži označena područja i lokacije dosad provedenih aktivnosti, kao i neke dodatne informacije s ovog područja.

Karta tako sadrži kratke opise i lokacije obnovljenih bunara, područja restauracije i kontroliranog paljenja, lokaciju održavanja edukativnog-volonterskog kampa, područja istraživanja bioraznolikosti, područja na kojima se može pronaći ciljne ptičje vrste i travnjake, kao i biljne vrste, područja istraživanja pčela i skakavaca. Cijeva zasebna skupina informacija su mjesta nalaza orhideja.

Karta sadrži i vanjske informacije kao što su planinarske staze, putevi i planinarska skloništa. Dio označenih područja i lokacija sadrži i poveznice na naše objave s dodatnim informacijama.

Karta na linku dolje – https://dinarabacktolife.eu/projektno-podrucje/

Kategorije
Novosti

Projekt Dinara back to LIFE dobio nagradu Žuti okvir za održivu poljoprivredu!

Projekt Dinara back to LIFE dobio je prestižnu nagradu Žuti okvir u kategoriji „Iskorjenjivanje gladi i promoviranje održive poljoprivrede“, na sinoćnjoj dodjeli održanoj u Zagrebu. Nagrade Žuti okvir podijeljene su u 17 kategorija prema 17 UN-ovih ciljeva održivog razvoja, a sama dodjela održana je pod sloganom „Održiva Hrvatska – Živi i djeluj u skladu s prirodom već danas“. Nagradu Žuti okvir za održivi razvoj, znanost i obrazovanje dodjeljuju Adria Media Zagreb i National Geographic Hrvatska.

„Mi dobivamo vašim radom, vašom genijalnošću, želimo da nas svojim radom i dalje inspirirate“ – rekao je u uvodnom govoru urednik National Geographica Hrvoje Prćić zahvalivši se i čestitavši poticajnim riječima svim nominiranima i dobitnicima. U 17 kategorija s po troje nominiranih u svakoj našli su se pojedinci i organizacije koji se na razne načine bore za bolji svijet – zaštitom i proučavanjem mora, čišćenjem otpada, ekološkom poljoprivredom, obnovljivim izvorima energije, zaštitom ugroženih ptica, pomaganjem ugroženima te mnogi drugi koji žele održivije sutra. Urednik Prćić na dodjeli je naglasio i kako nominirane i dobitnike nagrada Žuti okvir smatra pravim „influencerima“ u društvu.

Tomislav Hudina, voditelj projekta

Jedna od glavnih aktivnosti projekta svakako je usmjerena na očuvanje prirode uz održivo korištenje što u praksi znači da nam je cilj potaknuti razvoj ekstenzivnog stočarstva, pčelarstva i drugih aktivnosti koje doprinose održavanju dinarskih travnjaka i poboljšanju stanišnih uvjeta za brojne divlje vrste ovisne upravo o velikim otvorenim staništima. Kroz projekt osim restauracije travnjaka kroz uklanjanje nepoželjne drvenaste vegetacije, provodimo i obnovu lokvi, bunara, suhozida te puteva, organiziramo okrugle stolove i edukacije, razvijamo poslovne planove za poljoprivrednike, unaprjeđujemo turističku ponudu te pokušavamo unaprijediti praksu upravljanja travnjacima kroz suradnju s nadležnim institucijama i izradu smjernica za upravljanje suhim travnjacima. Nadamo se da će rezultati projekta biti više stočara i više stoke na većim površinama pod travnjacima, veći broj parova ciljnih ptica, uspješniji OPG-ovi, šira turistička ponuda – jedna oživljena Dinara.

Dobitnici i nominirani

Nagradu Žuti okvir nose svi članovi projektnog partnerstva – Hrvatske šume, LAG Cetinska krajina, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Udruga Biom kao vodeći partner – ali i suradnici projekta iz raznih sektora. Zahvaljujemo stoga predstavnicima Ministarsva poljoprivrede i MINGOR-a iz projektnog Savjetodavnog vijeća koji usmjeravaju projekt, kao i pripadnicima Suradničkog vijeća – lovcima, planinarima, turističkim djelatnicima, pčelarima, lokalnoj samoupravi, prijateljskim udrugama i pojedincima koji svojim prijedlozima i idejama proširuju sam projekt. Zahvaljujemo se svim volonterima koji su sudjelovali na kampu i akcijama dosad provedenim kroz projekta te svima ostalima koji su pomogli i pomažu da se projekt provede kako je zamišljen te da se ostvari njegov temeljni cilj – očuvana priroda kroz održivo korištenje.

Želimo se također zahvaliti Adria Mediji Zagreb i National Geographicu Hrvatska na ovoj nagradi jer su prepoznali i nagradili našu volju te motivaciju i želju za održivost na Dinari. Nagrada Žuti okvir obvezuje nas da nastavimo s projektom najmanje u ovakvom tempu, a nadamo se i jačem!

U razgovoru s Robert Kakarigijem, članom stručnog žirija Žutog okvira

Zanimljivo je napomenuti da je Udruga Biom nagradu Žuti okvir dobila i 2019. godine u kategoriji Život na kopnu pa nam je ovo priznanje time još draže, jer dobiti nagradu jednom može biti slučajnost, ali dvaput je već uzorak pa nam je to dodatna potvrda, priznanje i poticaj da budemo još i bolji.

Kategorije
Novosti

HPK Sv. Mihovil – izgradili novo sklonište i obnovili staru stazu na Dinari

Jedno od planinarskih društava najaktivnijih na širem području Dinare je HPK Sv. Mihovil, relativno mlado i entuzijastično planinarsko društvo iz Šibenika koje je dosad ostvarilo niz zavidnih rezultata u svom planinarskom radu, od penjanja preko spuštanja do gradnje, velikom dijelom upravo na Dinari.

Hrvatski planinarski klub Sveti Mihovil osnovala je krajem 1995. grupa planinara s dugogodišnjim iskustvom koji su s velikom željom i voljom odlučili provesti nove ideje i aktivnosti na svom području. Klub je osnovan uz veliku upornost prvog predsjednika novog društva Zlatibora Prgina, tragično preminulog na ekspediciji Kluba na Aconcaguu (6950m) 1999. godine. Klub broji 250-ak članova.

Nakon sedamdeset godina isprekidanog trajanja šibenskog planinarstva, osnivanje HPK Sv. Mihovil bio je početak zahtjevnih uspona po inozemnim planinama, čime je postavljen i temelj za razvoj šibenskog visokogorskog planinarenja, alpinizma, paraglidinga i speleologije.

Zlatko Prgin – sklonište s pogledom

Ključni objekti na planinama su skloništa – mjesta odmora, sigurnosti i druženja – a jedno takvo izgrađeno je na Dinari zahvaljujući prvenstveno velikim naporima članova HPK Sv. Mihovil. U bukovoj šumici u neposrednoj blizini Bukvinog vrha, na raskrižju staze koja ide s Brezovca na vrh Dinare te staze koja vodi iz zaseoka Mirkovići, poznatije kao „Jogurt staza“, koja je dobila naziv po prvom predsjedniku Kluba, otvoreno je 2019. godine na južnim padinama Dinare planinarsko sklonište Zlatko Prgin (1543 mnv).

Riječ je o stambenom kontejneru s potkrovljem koji prima 10 ljudi te je stalno otvoren. U njemu su peć na drva, stol, klupe te rasvjeta i priključak za punjenje mobitela. Uz sklonište je izgrađena je i mala gusterna koja je u upotrebi od studenog 2021. godine. Sa skloništa i njegove okolice pružaju se prelijepi pogledi na dinarske visoravni Duler, Samar, Brezovac, a posebno je lijep pogled na Podinarje i grad Knin te vrhove Prominu, Kijevski bat, Svilaju, te na udaljenije velebitske vrhove Sveto brdo i Crnopac.      

Sklonište je izgrađeno vrijednim i teškim volonterskim radom članova HPK Sv. Mihovil, nesebičnom pomoći firme Proautomatika iz Šibenika, asistencijom HGSS Stanice Šibenik, HGSS Stanice Split, PU Dinaridi te helikopterskom akcijom Eskadrile transportnih helikoptera 93. zb HRZ-PZO „Tovari“ Divulje.

Predsjednik Kluba redovito poziva članove na radne akcije oko skloništa, a u jesen 2021. započelo je oblaganje kontejnera u drvo, kako bi ga se dodatno zaštitilo od hladnoće i vjetra.

Stazama Mihovila

Staza kojom upravlja HPK Sv. Mihovil je spomenuta „Jogurt staza“ od Mirkovića do skloništa Zlatko Prgin te novoobnovljena staza od Ošjaka do skloništa. Ova obnovljena stara i markirana staza bit će na novoj karti koju upravo izrađuju kartografi HGSS-a.

HPK Sv. Mihovil tradicionalno sudjeluje na Putu Oluje na kojem su već više godina često najbrojniji planinari upravo „Mihovilci“. HPK Sv. Mihovil tradicionalno svake godine organizira i zimski uspon na Dinaru iz Mirkovića, na Svetog Stjepana (26.12.).

Speleologija – deseci istraženih jama i špilja

Speleološki odsjek HPK Sveti Mihovil djeluje na prostoru koji je omeđen cestama Strmica – Knin – Vrlika i zapadnim rubom Cetinskog polja te je na području Dinare u Šibensko-kninskoj županiji dosad istraživao u 55 speleoloških objekata i to najviše na vršnom dijelu Dinare.

Najuspješnija istraživanja područja Dinare koja su proveli speleolozi HPK Sv. Mihovil bila su ona u špiljskom sustavu Gospodske špilje – Vrela Cetine (ukupna duljina 4982m), špilji Kotluši (duljina 4507m) i Rudelićevoj špilji (duljina 1382m), sve redom velikih protočnih objekata. Istraživanja ovih objekata na zapadnoj strani Cetinskog započeli su speleolozi SO PD Željezničar iz Zagreba da bi se u njih uključili brojni domaći i strani speleolozi, među kojima i speleolozi HPK Sveti Mihovil. Speleolozi HPK Sveti Mihovil pronašli su i istražili 749m dugu špilju Dulibu u kanjonu Krčića koja je većim dijelom godine potpuno potopljena, a kroz koju je zabilježeno značajno strujanje zraka, što ukazuje na perspektivu daljnjih istraživanja. Vrlo blizu nje je i špilja Mala duliba duljine 115m. 

Od duljih horizontalnih speleoloških objekata, posebno su ističu špilja u Šobotovom točilu duljine 186m, Pećine na planinarskom putu između Glavaša i Martinove košare duljine 105m, sustav pod pločom u Čekrkskim rupama duljine 127m te jama Štemerica duljine 156m, sjeverno od najvišeg vrha Dinare Sinjala, koja je ujedno i najdublja jama vršnog dijela Dinare sa 106m dubine. HPK Sv. Mihovil je topografski snimio i špilju pod Topoljačkim bukom duljine 234m čiji jedan otvor služi kao ulaz u hidrocentralu, a u kojoj pronalazimo nekoliko suhih i podvodnih ulaza te koja je cijela formirana u sedri.

Najveći broj speleoloških objekata su vertikalni objekti – jame, ulazak u koje je moguć isključivo uz poznavanje korištenja užeta i upotrebu posebne speleološke opreme. Speleološka aktivnost Mihovilovih speleologa na Dinari usmjerena je na područje Šibensko-kninske županije, ali su istraživali i nešto dalje prema istoku – u Vodenoj peći (duljina 713m) i Golubinci kod Ruminskih vrtli (176m, -91m). 

Osim podataka o speleološkim objektima u kojima su sami istraživali, u speleološkom odsjeku HPK Sv. Mihovil prikupljaju se i podaci o istraživanjima svih speleologa na području Šibensko-kninske županije pa se tako u njihovoj arhivi nalaze podaci o još tridesetak objekata iz okolice Kijeva i Glavaša.

Speleolozi Mihovila će nastaviti s istraživanjima vršnog dijela Dinare – od vršnog grebena prema granici s BiH na kome se nalazi desetak neistraženih jama ucrtanih u karte.   

Mihovilci inicirali HGSS Šibenik

Inicijatori osnivanja Hrvatske gorske službe spašavanja Stanice Šibenik su planinari iz društva HPK Sv. Mihovil te je 20-ak „Mihovilaca“ pripadnika HGSS-a. Prvi školovani šibenski planinski vodiči s položenim stručnim ispitom osnovali su Stanicu planinarskih vodiča – Šibenik. 

Dosadašnji rezultati rada, poduhvati i postignuća HPK Sv. Mihovil:

– 2005. Plaketa Grada Šibenika za razvoj planinarstva i speleologije

– 2008. Plaketa Šibensko–kninske županije za razvoj planinarstva i speleologije

– 2007. Priznanje Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza za najbolju web stranicu članica HPS-a

– 2013. Plaketa Grada Šibenika za razvoj planinarstva, speleologije i alpinizma

– 2013. Brončani znak Hrvatskog planinarskog saveza za doprinos razvoju planinarstva

– 2016. Grb Šibensko-kninske županije zaepromicanja vrijednosti zdravog života među mladima, zaštiti kulturnih i prirodnih vrijednosti Grada Šibenika i Šibensko-kninske županije, te brojnih športskih aktivnosti

– 2017. Priznanje Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza za najuspješniju planinarsku udrugu u Hrvatskoj među 345 registriranih planinarskih udruga pri Hrvatskom planinarskom savezu

– 2019. Priznanje Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza za najbolji rad s mladima

– 2019. Izgradnja planinarskog skloništa Zlatko Prgin na Dinari

– 2020. Priznanje Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza za najveći doprinos planinarskoj publicistici časopisu Helop

– Uređivanje i izdavanje specijaliziranog godišnjeg časopisa Helop – ISSN 1848-3224 koji se dijele besplatno, više ovdje – http://www.sv-mihovil.hr/stranice/helop/9.html.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Tematska izložba o Dinari u Kijevu povodom Međunarodnog dana planina

Tematskom izložbom fotografija ‘Povratak prirodi – Dinara back to LIFE’ u četvrtak 9. prosinca 2021. točno u podne u Društvenom centru ‘Dinarsko srce’ – Dom kulture u Kijevu, na adresi Bajani 5, obilježit ćemo Međunarodni dan planina.

Ovom putujućom izložbom, nastalom kroz projekt Dinara back to LIFE, želimo naglasiti koliko je Dinara važna za prirodu i za ljude. Kao najmlađi hrvatski park prirode i najvišu planinu u Hrvatskoj, Dinaru predstavljamo u njenom podnožju te želimo ukazati na ulogu svih nas u očuvanju njezinog prirodnog bogatstva.

Izložba je podijeljena u pet tematskih cjelina i donosi 15 karakterističnih fotografija i komentara koji predstavljaju ono što su ljudi koji žive uz Dinaru izdvojili kao najvažnije vrednote ove planine i ovog kraja.

„Dinara je i simbol izdržljivosti njenih ljudi koji su trudom i radom stvarali dom, prehranjivali generacije i činili dobro prirodi“ – izjavio je sudionik ankete na osnovu koje je nastala ova izložba i time sumirao značenje Dinare te vrednota ljudi koji žive uz i od Dinare.

Izložba se održava u suradnji Javne ustanove PRIRODA Šibensko-kninske županije, Općine Kijevo i Udruge Biom.

Kategorije
Novosti

Dozvoljena ispaša na dodatnih 23.200 hektara krških pašnjaka

Ministarstvo poljoprivrede danas je obavijestilo kako je omogućilo dodatnih 23.200 hektara šumskog zemljišta u svrhu pašarenja. Izvanrednim revizijama dozvoljeno je korištenje šumskog zemljišta u osam gospodarskih jedinica na području šumarija Sinj, Knin, Obrovac i Makarska, na kojima je dosad bio ugovoren zakup na 3.300 ha. Cijelo područje projekta Dinara back to LIFE obuhvaćeno je područjem šumarija Sinj i Knin.

Ministarstvo dodaje da je odobreno šest izvanrednih revizija s dodatnih 17.200 ha dok su dodatne dvije u hitnom postupku odobrenja. Po skorom okončanju zakonski propisanog postupka, u prvoj polovici mjeseca prosinca za ove površine putem javnih poziva bit će omogućen zakup, kratkoročni i dugoročni.

Ministarstvo poljoprivrede naglašava kako su se odlučili na ovaj potez u cilju povećanja korištenja šumskog zemljišta u svrhu pašarenja te proširenja opsega i učinkovitosti stočarske proizvodnje. Izmjenama pravilnika o uređivanju šuma omogućena je ispaša i na onim površinama na kojima to šumskogospodarskim planovima prije nije bilo dozvoljeno. Do ovakvog poteza Ministarstva dolazi uslijed iskazanog povećanog interesa stočara za pašarenjem na tim površinama.

Od listopada 2019. godine do danas sklopljeno je više od 1100 ugovora o zakupu u svrhu pašarenja na površini većoj od 40.000 ha. Kako bi se poljoprivrednim proizvođačima omogućilo učinkovito, ali prije svega zakonito korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, kroz model kratkoročnog i dugoročnog zakupa potencijalnim zakupnicima putem devet javnih poziva ponuđeno je preko 70.000 ha, izdvaja Ministarstvo poljoprivrede.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Predavanje Alena Čikade o obnovi lokvi: Kako čovjek popravlja ono što je u prirodi dobro napravio?

Izgradnja lokvi kao intervencija čovjeka u prirodu jedan je od rijetkih primjera gdje je ono što je čovjek u prirodi napravio bilo korisno i za čovjeka i za prirodu. Vrijeme, međutim, radi protiv lokvi jer su one sve manje potrebne tako da su mnoge zapuštene. No, postoji energija, znanje i volja da ih se obnovi, odnosno održava. Jedan od onih koji se time uspješno bavi je Alen Čikada, iz KAL-a, udruge za zaštitu i obnovu krških lokvi, koji je nedavno u Sinju održao predavanje u Biomovoj organizaciji o obnovi lokvi, da bi potom svoje predavanje pretočio u praksu te pokazao na terenu na primjeru Marunske bunarine kako se obnovu lokve i provodi.

Kulturno i povijesno lokve su prisutne posvuda po kršu – lokva je kulturna baština, iako joj je prvotna svrha praktična – akumulacija voda, kaže Čikada. Lokve su većinom poluprirodne ili umjetne, najrjeđe su prirodne, a napravio ih je čovjek da si omogući život na kršu, odnosno da može napajati i stoku.

Mjesta za lokve čovjek je odabirao na način da je primijetio da se u nekim udubinama skuplja voda i odlučio intervenirati na način da je ogradio udubinu i time napravio lokve kakve vidimo danas. Početkom 20. stoljeća prestalo se graditi nove lokve, a sredinom 20. stoljeća prestalo ih se održavati. Zapuštene su, kako objašnjava Čikada, 1960.-ih kad započinje pad broja stoke i manje se pašari pa voda na udaljenim mjestima više nije potrebna jer stočari ne idu tako daleko. Dolaskom vodovoda tkđ. je dodatno zanemaren dio lokvi.

Lokve pronalazimo na raznim pozicijama – na otocima, duboko na kontinentu, na planinama, posvuda gdje se pokazala potreba lokve su građene. Među njima, zanimljiva je lokva na Silbi koja je na 15-ak metara od mora, na pola metra ispod razine mora, ali je svejedno vrlo malo boćata. Lokve postoje i neovisno o nadmorskoj visini, nalazimo ih posvuda pa bilježimo lokvu na Učkoj na 1.000 metara nadmorske visine.

Sve lokve se mora čistiti jer se u njima kroz godinu skuplja lišće i zemlja, odnosno mulj čime ostaje sve manje mjesta za vodu. Truljenjem se povećava količina mulja i smanjuje obujam vode. Čišćenje lokve bi dakle trebao biti redoviti posao, no taj posao nije ni lagan ni lijep jer lokva niti miriše niti lijepo izgleda, priznaje Čikada. Naglašava stručnjak da se ljudi boje lokvi kao legla komaraca, no prebrojavanja komaraca pokazala su da više komaraca ima oko jedna odbačene kamionske gume pune vode nego oko jedna lokve jer jedna zdrava lokva ne dopušta razmnožavanje komaraca budući da životinje jedu komarce – žabe jedu komarce, vodenjak ga jede, a i ličinke komaraca su hrana životinjama. Problem postaje ona lokva koje je zarasla raslinjem.

Dva su glavna razloga zbog kojih se Čikada upušta u obnavljanje lokvi: prvi je onaj najizravniji – lokve su potrebne ako se želi razvijati stočarstvo. Drugi razlog je biološka vrijednost jer lokva podržava zatvoreni ekosustav na kršu, služi kao mjesto gdje vodozemci polažu jajašca, moćemo reći da je lokva njihova „maternica“, uspoređuje Čikada. Isto tako za lokve su vezana vretenca i vilin-konjici.

Kad se lokve obnavlja, prioritet bi trebale imati one pored kojih prolaze stočari ili lokve na nekom udaljenom mjestu gdje u blizini nema neko drugo vodeno tijelo čime bi ta jedna obnovljena lokva podržavala ekosustav tog područja. Čikada obnavlja tradicijski, to znači da se prvo raspita gdje najbliže lokvi ima gline, koje u dinarskom području ne manjka, kako bi se lokvu jednostavnije obnovilo lakše dostupnim materijalom. Čikada smatra da bi bilo dobro raditi lokve na novim mjestima, ono što se sada rijetko radi, jer se nove lokve može raditi s malo resursa.

Kod zarastanja lokve veliki problem predstavlja trava jer ona razrahljuje zemlju i tako se vodu počne uvelike gubiti. U slučajevima više šljunčanog tla trava slabije raste, ali gdje je čista zemlja trava vrlo uspješno raste. Korijeni sistem trave u takvim slučajevima je vrlo raširen, pri čemu nastaju šupljine u zemlji koje se pojačano griju i tu je transpiracija jaka pa se gubi puno vode. Usto, trava još i „pije“ vodu.

Lokva Marunska bunarina nakon čišćenja i obnove suhozida

Čikada opisuje da kod obnove lokve želi na dnu imati 30 centimetara ugažene gline na dnu, kako se radi i na golf terenima pri gradnji jezeraca. Ako je sloj ugažene gline 10 cm i takav će držati vodu, čak i tako tanki sloj od 2-3 centimetra gline može držati vodu. Dobro je međutim da u lokvi ima nešto mulja – 5 do 10 centimetara jer mulj čuva glinu od sunca i isušivanja. Kod lokvi najprije počnu propuštati njeni krajevi, rubni dijelovi. Kad lokva presuši, dobro je da se preko nje vozi bager od 10 tona nekoliko sati jer će je to reparirati. Jednu sezonu dulje će lokva držati samo zahvaljujući tom gaženju. To mogu napraviti i ljudi – 20 ljudi u čizmama u nekoliko sati može ugaziti lokvu, savjetuje Čikada. Prije bi se stavljalo sijeno na dno lokve da ga stoka jede i tad bi stoka još dodatno gazila dno lokve, a nešto bi sijena ostalo, kao i balege stoke što bi dalo dodatni zaštitni sloj na dnu lokve. Dodatno, balega pospješuje ph vrijednost lokve.

Čikada je u svom predavanju predstavio i glavne „neprijatelje“ lokve. Riba gambuzija (Gambusia affinis), priznaje on, remeti cijeli sustav, ali je manji problem. Veći je problem crvena ribica/zlatna ribica (Carassius auratus) jer se pretjereno razmnožava i nema nikakvih neprijatelja, tjelesnim izlučevinama gnoji vodu i takva lokva ima puno više bilja što stvara mulj. Usto ova invazivna vrsta i jede autohtone životinje. Još jedan prirodni neprijatelj lokvi je američka crvenouha kornjača, na koju se u lokvama često nailazi, a problem s njom je taj što jede sve što uhvati. Zlatno pravilo ja, kaže Čikada – „nikakva riba ne bi smjela biti u lokvi!“. Zato je dobro da lokva presuši jer tako nestaju ribe, dok vodozemci prežive.

Kod obnove pazi se na sve – mulj se odlaže do najviše 50 metara od lokve. Iz toga mulja će onda ispuzati sve ličinke. Vodeno bilje se stavlja na 24 sata u blizinu vode, a tek onda ga se deponira negdje drugdje. Kad se planira obnova lokve pazi se na sezonu vodozemaca. Neće se ispumpati lokvu dok su unutra punoglavci. Košnju oko lokve se izbjegava i dok punoglavci postaju žabice. Savjetuje Čikada da je najbolje čistiti lokve krajem kolovoza i cijeli rujan te dio listopada. Drugo razdoblje niske vode je veljača.

Čovjek kad intervenira u okoliš obično ga poružni i smanjuje bioraznolikost. S lokvama, kako naglašava Čikada, čovjek povećava raznolikost jer je dao vodu, a okoliš je uljepšan jer se lokve lijepo uklapaju u prirodu. Takva čovjekova mijenjanja prirode daju okolišu dodatnu vrijednost, podržavaju životinjski svijet u svojoj okolici, omogućavaju ispašu stoke te su oku ugodan dodatak. Jedan primjer sklada čovjeka i prirode!

Cijelo predavanje Alena Čikade ‘Kako i zašto obnavljamo lokve u kršu?’ pogledajte dolje (88 min.).

Kategorije
Novosti

Hrvatske šume: Koje su koristi od pošumljavanja u Dalmaciji?

Koja je korist od pošumljavanja opožarenog područja i koliko je vremena potrebno da bi nakon pošumljavanja narasla “kvalitetna” šuma – objasnio je inženjer šumarstva Zoran Šunjić iz Hrvatskih šuma, partner na projektu Dinara back to LIFE, na svom predavanju održanom na edukativno-volonterskom kampu u rujnu.

Predavanje ing. Šunjića na kampu Dinara back to LIFE

Predavanje projektnog stručnog suradnika za šumarstvo naslovljeno “Gospodarenje šumama i šumskim zemljištem na području krša u UŠP Split – izazovi s terena i usklađivanje s ekološkom mrežom“ obuhvatilo je upoznavanje s radom Hrvatskih šuma, nakon čega je poveo volontere s kampa na obilazak terena gdje je objasnio sistem pošumljavanja te prikazao razliku između opožarenog i neopožarenog terena, sanaciju požarišta te ostale radove gospodarenja šumama na kršu, a studenti su dobili i priliku sami posaditi sadnice crnog bora.

Kopanje rupe za sadnicu, Damir Jukić – Bračulj i volonterka

Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u Hrvatskoj iznosi 2.688.687 hektara što je 47% kopnene površine države. Od toga je 2,1 milijuna ha u vlasništvu RH, dok je 581.770 ha u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Hrvatske šume gospodare s 2 milijuna hektara. Šunjić je objasnio da se svaka površina koja je obrasla šumskim drvećem, a veća je površinom od 10 ari (1000 m²), smatra šumom.

Šunjić je pokušao argumentirati kakve koristi ima od pošumljavanja alepskim i crnim borom. Hrvatske šume smatraju alepski i crni bor glavnim i nezaobilaznim pionirima u našem priobalju te ovakve šume zaustavljaju i sprečavaju eroziju tla, proizvode kisik, zadržavaju vodu, pročišćuju zrak, poboljšavaju kvalitetu tla, štite ga od prejake insolacije i općenito poboljšavaju klimatske uvjete, ispunjavajući one funkcije koje se zove općekorisnim funkcijama šuma. Hrvatske šume napominju i da, u kontekstu borbe s klimatskim promjenama tj. smanjenja emisija stakleničkih plinova, kako bi se ispunili Pariški ciljevi, hektar borovih sastojina godišnje  “ulovi” 15-26 tona ugljičnog dioksida – CO2, glavnog stakleničkog plina.

Za ove dvije vrste neki od stručnjaka navode da su neugodne pri ljetnim požarima. Smatraju da pošumljena područja u Dalmaciji – pogotovo pošumljena crnogoricom bogatom smolom te s osušenim iglicama – pospješuju širenje ljenih požara, koji se travnatim terenom daleko teže šire i lakše ih je gasiti.

Sadnice spremne za sadnju

Proces pošumljavanja, objasnio je Šunjić, počinje sadnjom alepskog bora u priobalju/eumediteranu i crnog bora u zaobalju/submediteranu. U šumarstvu svi procesi jako dugo traju i da bi uopće bio moguć dolazak klimatogene zajednice hrasta crnike ispod alepskog bora ili hrasta medunca ispod crnog bora, mora se proći faza pionirske i prijelazne vrste u kojoj dominira bor i koja traje 60-100 godina.

Nakon predavanja, inženjer Šunjić i Damir Jukić – Bračulj, tkđ. projektni stručni suradnik za šumarstvo, poveli su sudionike kampa Dinara back to LIFE na pošumljeno područje. Za početak su stručnjaci iz Hrvatskih šuma opisali da pošumljavanje počinje strojnim kopanjem rupa u koje se borove sadi. Paralelne brazde koje strojevi kopaju širine su 3 metra, dok se sadnice postavlja svaka 2 metra unutar jedne brazde, što znači da se na jedan hektar posadi u prosjeku 2.000 biljaka. Rupe u koje se borove sadi moraju biti dubine od 40cm što mlade sadnice štiti od vjetra. Dobar dio sadnica ne primi se u ovim teškim uvjetima pa se osušene sadnice mijenja novim sadnicama.

Drvored posađenih mladih borova

Šunjić je objasnio kako se iz već narasle šume uklanja nisko i suho granje čime se sprečava širenje požara budući da će vatra teže zahvatiti grane koje rastu visoko. Što se tiče ranog uočavanja požara, Hrvatske šume koriste sustav kamera, iako sada, zahvaljujući tehnologiji najbrže idu dojave od lokalnih ljudi, u kojem slučaju dojave idu vrlo ubrzano – informacija stigne u roku nekoliko minuta. Šunjić je dodao da se godišnje u Dalmaciji posadi 300 hektara, odnosno preko 500.000 sadnica, dok izgori daleko više – 1.500 hektara. Kapacitet rasadnika Piket kod Zadra je 2.500.000 sadnica, a inženjer Šunjić smatra da treba zasaditi sve ove biljke.

Obilaskom opožarenog područja kod brane Peruća završen je zanimljiv i informativan izlet na kojem smo čuli drugačije gledište na pitanje pošumljavanja te koristi od šuma na dalmatinskom kršu, nasuprot stajalištu o pošumljenom području kao gorivom materijalu te pojačivaču ljetnih požara.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Obnovljena Marunska bunarina – opet se skuplja voda za divlje životinje i stoku

Proteklog petka u Sinju je održano predavanja o obnovi lokvi, a u Vučipolju iznad Perućkog jezera idućeg je dana naučeno znanje primijenjeno u obnovi jedne zapuštene lokve.

Prijedlog za obnovu lokve Marunska bunarina došao je kroz Suradničko vijeće projekta Dinara back to LIFE u kojem su okupljeni dionici ovog projekta poput lovaca, stočara i pčelara, čime smo dali priliku zajednici da izdvoji i naglasi ono što misli da je važno za obnovu. Ovaj prijedlog dionika nekoliko mjeseci nakon što je iznesen ovog je vikenda i proveden.

Alen Čikada, udruga KAL, predavanje o obnovi lokvi

Proces obnove lokve počeo je prijenosom znanja. Alen Čikada, stručnjak iz udruge za zaštitu i obnovu krških lokvi KAL, u dvorani Palacina u Sinju u petak 8. listopada održao je predavanje „Kako i zašto obnavljamo lokve u kršu?“ na kojem je dao osnovne informacije o važnosti lokve, opisao obnovu te prikazao uspješne primjere restauracije lokvi u kršu. Stručnjak Čikada, iz Lucijana kod Žminja, lokvama se počeo baviti od djetinjstva, a kroz udrugu KAL već se jedno desetljeće bavi ovom problematikom. Na svom je predavanju prenio svoje znanje o obnovi lokve, a njegovo će znanje sudionici predavanja moći i sami početi primjenjivati u nadolazećim obnovama.

U subotu 9. listopada uslijedila je primjena naučenog – 20-ak lovaca iz Lovačke udruge Hrvace, članova LAG-a Cetinska krajina, članovi udruge Dragodid koja se bavi obnovom suhozida, Alen Čikada iz KAL-a te članovi i volonteri Bioma prionilli su poslu čišćenja i obnove lokve Marunska bunarina kod Vučipolja na istočnoj strani jezera Peruća. Riječ je o zarasloj lokvi urušenih suhozida u kojoj je vodonepropusni sloj zemlje ipak očuvan pa je time lokva bila funkcionalna, voda se i dalje zadržavala te je samim time bila pogodna za obnovu.

Marunska bunarina na početku obnove

Na subotnjoj akciji uklonjeno je raslinje koje je raslo iz same lokve te je očišćeno i raslinje koje je raslo u okolici lokvi, a zbog kojeg se suhozid urušavao i koje je onemogućavalo pristup lokvi. Dno lokve očišćeno je od trave i drugog raslinja kako se ne bi stvarao mulj. Suhozid kojim je lokva ograđena je velikim dijelom obnovljen te će ubuduće sprečavati urušavanje zemlje u lokvu, kao i upadanje drugog materijala. Ovako očišćena i obnovljena lokva trebala bi dulje čuvati vodu u većim količinama, odnosno biti izvor pitke vode kroz sušno ljetno razdoblje. Na obnovljenu lokvu bit će postavljene i foto-zamke kako bi se pratilo koje divlje životinje lokvu koriste.

Ispumpavanje vode s dna lokve

Lokve su jedan od rijetkih primjera intervencije čovjeka u prirodi koje su dobre za prirodu i doprinose biološkoj raznolikosti. Nekoć su se koristile da bi se dovela voda i održalo stočarstvo tamo gdje vode nije bilo, a kako je na ovom terenu sve manje stočara i stočarstva, lokve se sve manje koristi, odnosno više ih se ne održava pa propadaju.

Biomov stručni savjetnik za zaštitu prirode Ivan Budinski komentira stanje Marunske bunarine prije i nakon obnove, odnosno njen utjecaj na bioraznolikost na ovoj mikrolokaciji: „Lokva je bila u lošem stanju i tek će se vidjeti što će podržavati od živih bića. Ovo ljeto je sasvim presušila tako da ne znamo što je sve bilo u njoj i je li uginulo zbog presušivanja ili je uspjelo završiti dio životnog ciklusa vezanog uz vodu te će sigurno napustiti lokvu. Vodozemci sigurno nisu preživjeli jer je lokva rano presušila i dugo nakon toga nije bilo kiše koja bi mlade vodozemce, skrivene u tlu oko lokve, održala na životu. Nadamo se da će lokvu već ove jeseni početi naseljavati vodozemci tipični za to područje (daždevnjak, smeđa krastača, šumska smeđa žaba, velika zelena žaba) i da će služiti kao vodni resurs za brojne divlje životinje i stoku cijelo ljeto, odnosno da neće kao ove godine presušiti puno prije jesenskih kiša“.

Član udruge Dragodid pred izazovom obnove suhozida
Kategorije
Novosti

Raspisan natječaj za potporu razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava

Lokalna akcijska grupa Cetinska krajina objavila je natječaj za potporu razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava, za što prijave kreću od 22. listopada. Ukupan iznos raspoloživih sredstava po ovom natječaju iznosi 2.265.570,00 HRK gdje iznos potpore po projektu iznosi 15.000 eura, odnosno 113.278,50 HRK, s intenzitetom potpore 100%.

Natječaj je namijenjen malim poljoprivrednim gospodarstvima koja imaju sjedište na području LAG-a Cetinska krajina, što uključuje gradove Sinj, Trilj i Vrliku te općine Hrvace i Otok. Prema postavljenim bodovnim kriterijima, potiču se manji OPG-i i to na kupnju poljoprivredne mehanizacije i priključaka.

Na natječaj se mogu prijaviti mala poljoprivredna gospodarstva koja su sljedećih organizacijskih oblika:

  • Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo
  • Samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo (SOPG)
  • Obrt
  • Trgovačko društvo (isključujući trgovačka društva čiji su osnivači i vlasnici javnopravna tijela) Zadruga
  • Zadruga

Podnošenje prijava na Natječaj za Mjeru 1.1.2. traje od 22. listopada 2021. godine do 22. studenog 2021. godine.

Riječ je o potporama lokalnom razvoju u okviru inicijative LEADER – lokalni razvoj pod vodstvom zajednice – iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske. Detalji natječaja – na sajtu LAG-a Cetinska krajina.