Dragodid – čuvari suhozidne gradnje

Suhozid je prastari oblik gradnje koji je osmišljen iz praktičnih i ekonomskih razloga, no ujedno je riječ o održivoj gradnji. Suhozid je napravljen od prirodnog lokalnog materijala – kamena, može ga se razgraditi i jednako tako i obnoviti, te estetski oplemenjuje okoliš. Dakle, korisna, održiva i lijepa tradicija. Predstavljamo stoga Udrugu 4 grada Dragodid koja se već 15 godina bavi suhozidnom gradnjom.
Dizajn bez naslova - 2022-03-25T090115.250-min

Proučavanje i očuvanje vještine suhozidne gradnje, organiziranje radionica, prezentacija i edukacija te popularizacija suhozida – misija je Udruge 4 grada Dragodid koja se već dva desetljeća bavi ovim dijelom tradicije, uglavnom primorskih dijelova Hrvatske. Suradnja projekta Dinara back to LIFE s Dragodidom počela je kroz sastanke Suradničkog vijeća, nastavila se kroz naš volonterski kamp predavanjem studentima o suhozidnoj gradnji, uslijedila je obnova Marunske bunarine, prve lokve restaurirane unutar projekta, ove godine suradnja je nastavljena obnovom suhozida kod planinarske kuće sv. Jakov na Vrdovu, a imamo i planove za budućnost. 

Članovi Dragodida na terenu

Udruga je ime dobila po malom suhozidnom selu Dragodid na Visu gdje su održane prve radionice i gdje je živio stari meštar suhozidne gradnje Andrija Suić koji je prenio svoja znanja te je, kako kaže Zvonimir Malbaša, sinjski član Dragodida, jedan od najzaslužnijih za revitalizaciju ove tradicije jer je dao upute i smjernice o radu na suhozidnoj gradnji. Inače, u selu Dragodid su voljeli reći da „čak i voda ima 4 grada“ („grad“ je stara mjera za udjel alkohola u tekućini i iznosi približno 10%), otkud inspiracija za puni naziv udruge. 

Zvonimir Malbaša

Prva neformalna radionica održana je 2002. godine, da bi udruga Dragodid bila osnovana 2007. kad kreće ozbiljniji rad i širenje udruge. Danas Dragodid broji 50 članova iz cijele Hrvatske, od čega je najveći dio etnologa i arhitekata, no i stručnjaka iz drugih područja kao što su povjesničari umjetnosti, inženjeri računarstva, farmaceuti, klesari, razni zanatlije itd. Sjedište udruge je u Šapjanama kod Rijeke, a članovi Dragodida dolaze iz cijele Hrvatske, uključujući i Slavoniju, gdje kamen i nije toliko čest materijal.

Traženje položaja za kamen

Jedan od većih dosadašnjih uspjeha udruge je upis umijeća suhozidne gradnje na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, 2018. godine. Riječ je o inicijativi koju su uz Dragodid pokrenuli suhozidni graditelji iz Francuske, Grčke, Italije, Slovenije, Španjolske, Cipra i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”. Uvrštenje na UNESCO-ov popis potvrda je koliko ja važno očuvati ovu gradnju, bitnu ljudima, ali i prirodi cijelog Mediterana. Za svoj rad Dragodid je dosad dobio i uglednu europsku nagradu Europa Nostra, priznanje na konferenciji Best in Heritage i nagradu na Zagrebačkom salonu arhitekture.

Dragodid svake godine organizira 30-ak radionica o suhozidu na kojima sudjeluju deseci ljudi. Upravo su radionice odlična prilika da se zainteresirani počnu baviti suhozidom, a pogotovo su korisne višednevne radionice na ljetnom kampu u Petrebišćima na Učki, gdje će se ove godine održati trinaesta po redu radionica. Vikend-radionice održavaju se na otocima, u Dalmaciji, kao i u Istri gdje se zkđ. može naučiti osnove suhozidne gradnje. Dalje je sve stvar prakse – „dohvate se ljudi neke djedovine gdje pokušaju sami zidati i brzo ta vještina uđe u ruku“, potiče Malbaša buduće suhozidne graditelje. Malbaša naglašava odlične reakcije polaznika njihovih radionica, veliki odaziv, te sve zadovoljnije volontere – od kojih su neki samostalno otpočeli svoje projekte te obnavljaju suhozide čime se širi znanje i brojnost obnovljenih suhozida, što je upravo cilj udruge Dragodid. Sama udruga dosad je organizirala ili vodila suhozidne radionice i slične akcije u Hrvatskoj na 20 otoka, u 10 zaštićenih područja te 23 grada i općine, dok je u inozemstvu sudjelovala u aktivnostima na suhozidnoj gradnji u Grčkoj, Francuskoj, Italiji, Portugalu, Crnoj Gori, Rumunjskoj i BiH. 

Član Dragodida pred završenim segmentom suhozida

Prošle godine Dragodid je u Konavlima organizirao Međunarodni kongres suhozidne gradnje na razini cijeli Europe, značajan događaj za međunarodnu suradnju o suhozidnoj gradnji. Upravo suradnja s drugim državama važna je za razmjenu znanja o suhozidima s obzirom na specifičnost ove gradnje. U tom duhu suhozidni graditelji iz Hrvatske odlaze na radionice u inozemstvo, dok na radionicu u Petrebišća dolaze strani volonteri. S obzirom da je u ovim državama prisutna drugačija vrsta kamena, riječ je i o drugačijoj vrsti gradnje, kao primjerice u Francuskoj gdje je prisutan pločasti kamen koji se lista pa ga se slaže na način da su slojnice horizontalne čime su ovi zidovi pravilni. Općenito, u cijelom svijetu gdje god ima kamena ima i suhozida – od onih u Južnoj Americi kao što je Machu Picchu, pa do Afrike gdje su piramide također vrsta suhozidne gradnje, kako domišljato povezuje Malbaša.

Usred zida, usred posla

I u Hrvatskoj svaka regija nosi svoje posebnosti gradnje suhozida, prvenstveno vezano za kamen, koji se razlikuje u Istri, u Dalmaciji, ili još uže, na području Ravnih kotara gdje je riječ o pločastom kamenu. I van primorskih dijelova Hrvatske pronalazimo suhozide – u Zagorju ih se često koristi za podzide jer je riječ o savršenoj strukturi za zadržavanje zemlje, a da se pritom voda može cijediti. Usto, graditelji su prilagođavali oblik i vrstu kamena posebnom tipu gradnje i svrsi suhozida, poznavali su krajolik i što mogu očekivati. Stoljećima se razvijala i usavršavala ta vještina te nije bilo potrebe da je se preispituje, naglašava Malbaša stav udruge o ovom znanju.

Dragodid se u ovih 20-ak godina neformalnog i 15 godina službenog postojanja bavio svim vrstama građevina napravljenih suhozidnom gradnjom, bilo da su to ograde, međe, kuće, poljske kućice – bunje, lokve, bunari i druge građevine napravljene suhozidom. U primorskom dijelu Hrvatske kamen je, jasno, osnovni građevni materijal, i što god da se gradi bilo je potrebno smisliti kako iskoristiti to što se nudi. Graditelji suhozida ujedno su razmišljali i ekonomski – kad su gradili ograde i međe ujedno su čistili zemljište od kamena i time oslobađali zemljište za obradu. Suhozidne ograde također su bile zaštita od životinja, vjetra i snijega, bez da su divlje vrste imale problem zbog ovoga – divlje životinje se ili provlače kroz kamenje ili ga preskaču, a mogu ga i koristiti razne vrste životinja poput guštera, žaba, ptica, ježeva, zmija, malih glodavaca i drugih.

Radna akcija na Vrdovu

Dragodid je, kako bi dodatno popularizirali suhozidnu gradnju, izradio priručnik „Gradimo u kamenu“ koji okuplja znanja o suhozidnoj gradnji i predstavlja okosnicu za izradu i očuvanje suhozida. Za početnika koji se tek susreće sa suhozidnom gradnjom ovaj priručnik odlična je pomoć. Tko želi svoj primjerak može se obratiti izdavaču Slobodnoj Dalmacija, a dva poglavlja mogu se pronaći i u PDF-u na ovom linku – http://www.dragodid.org/gradimo-u-kamenu-ponovno-na-kioscima/

Dragodid je sudjelovao i u pokretanju Suhozid.hr, otvorenog javnog popisa hrvatske suhozidne baštine gdje su svi pozvani dodavati fotografije i linkove na zidove, građevine, naselja, kapelice, mirila, stećke, lokve, bunare, vapnenice, drevne puteve i slično, dakle svaku gradnju usuho u Hrvatskoj.

Prošle godine Dragodid je obnovio mnogo lokvi, primjerice u Gaćelezima, na Zlarinu, u Konavlima, Vučipolju… Drago nam je da suradnja kreće i da se u ovim krajevima repopularizira suhozidnu gradnju, osvrće se Malbaša na suradnju na Dinari. Veselimo se i nadamo se budućim suradnjama, poručuje!

Odmor na kraju akcije obnove suhozida provedene pod vodstvom Dragodida
Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest
E-MAIL

Odgovori