Nakon uspješnog prvog izdanja Eurosite Grazing Study Tour u Nizozemskoj, naši kolege Tomislav Sotinac i Luka Škunca sudjelovali su na drugom izdanju, ovaj put u zapadnoj Poljskoj, koju karakteriziraju raznoliki uvjeti staništa. Kao i prethodno studijsko putovanje, turneja je posvećena upraviteljima prirode i svima ostalima zainteresiranima za ulogu velikih biljojeda u oblikovanju prirodnog krajolika za stvaranje raznolikih staništa visoke vrijednosti.
Tomislav donosi reportažu i bogatu galeriju fotografija!
Ranojutarnja kava i završno pakiranje stvari za put u Poljsku. Autocestom do Zadra i zatim let prema poljskom Poznanu. Još jedno željno iščekivano studijsko putovanje počinje.
Poljski grad Poznan na rijeci Warti, sa svojim parkovima i tramvajima koji prevoze studente podsjeća na naš Osijek. Pogotovo dok se vlak za Kostrzyn lijeno vuče kroz ravnicu prolazeći kroz daleka, a opet tako poznata mjesta kao što su Dravski Mlyn, Bielice ili Bogdaniec. Iz Kostrzyna na obali rijeke Odre, koja čini prirodnu granicu s Njemačkom, dolazim u maleni Slonsk.
Okruženje još više podsjeća na baranjska sela s nepreglednim poljima, pašnjacima i močvarnim staništima. Iako željan istraživanja, susret s kolegama (članovima Eurositea iz Poljske, Nizozemske, Njemačke i ostalih zemalja) te razmjena znanja i iskustva, brzo popunjavaju vrijeme.
Poljski grad Poznan na rijeci Warti, sa svojim parkovima i tramvajima koji prevoze studente podsjeća na naš Osijek. Pogotovo dok se vlak za Kostrzyn lijeno vuče kroz ravnicu prolazeći kroz daleka, a opet tako poznata mjesta kao što su Dravski Mlyn, Bielice ili Bogdaniec. Iz Kostrzyna na obali rijeke Odre, koja čini prirodnu granicu s Njemačkom, dolazim u maleni Slonsk. Okruženje još više podsjeća na baranjska sela s nepreglednim poljima, pašnjacima i močvarnim staništima. Iako željan istraživanja, susret s kolegama (članovima Eurositea iz Poljske, Nizozemske, Njemačke i ostalih zemalja) te razmjena znanja i iskustva, brzo popunjavaju vrijeme.
Obilazimo Nacionalni park Warta Mouth (8074 ha.) koji se nalazi blizu poljsko-njemačke granice. Ravni, široki tereni parka nalaze se u donjem toku rijeke Warte. Poplavno područje je poluprirodno područje u kojem godišnje kolebanje vodostaja može doseći i do 4 metra u proljetnim mjesecima. Danas je krajolik parka mozaik livada, pašnjaka i površina obraslih šašem i trskom. Postojeće biljne zajednice tipične su za poljoprivredno razvijene doline velikih nizinskih rijeka. Evidencija ptičjih vrsta Nacionalnog parka Warta Mouth uključuje više od 270 vrsta zajedno sa 170 vrsta koje se gnijezde. Ovdje se ispaša odvija u suradnji s individualnim poljoprivrednicima s velikim brojem goveda i konja.
Tijekom obilaska poplavnih pašnjaka, raspravljamo i razmjenjujemo iskustva zemalja iz kojih dolazimo, dok promatramo suživot krava, konja i mnoštva ptica. Moram priznati da nikada do sada nisam vidio tolika jata divljih gusaka kako se hrane na pašnjacima koje se ne obaziru na prisustvo blaga i ljudi.
Iako nam se teško odvojiti od tih opuštajućih prizora, dolazi vrijeme za odlazak na drugu lokaciju studijskog putovanja. Odlazimo na sjever prema Baltiku, i iako umorni, po cijelom autobusu čuje se žamor, ali i rasprave o do sad viđenom. Nakon nekoliko sati dolazimo na pašnjake uz Ščećinski zaljev kojima upravlja Eurosite. Upoznaju nas s počecima projekta još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kao i problematikom kupnje zemljišta te krava i konja s kojima će provoditi ispašu. Kako je ovaj pašnjak odvojen od zaljeva starim nasipom, morali su prokopati novi kanal kako bi voda mogla plaviti pašnjak kao što je to činila nekoć prije izgradnje nasipa. Razgovaramo i o problemima koje Eurosite ima s neovlaštenim ulazima osoba kojima je stalo samo do zarade dovođenjem turista i fotografa, a koji nekontrolirano prolaze područjem, često ne vodeći računa o gniježđenju ptica i drugim osjetljivim razdobljima u prirodi. Napuštamo ovo područje s pomiješanim osjećajima oduševljenja i nelagode. U gradić Miedzyzdroje dolazimo navečer pa tek jutarnje sunce otkriva nepregledno Baltičko more, i nama južnjacima, neobičnu kombinaciju bukovo-borovih šuma koje se penju po liticama uz more.
U želji za novim iskustvima ulazimo u Muzej prirode Wolinskog nacionalnog parka. Ovaj muzej nas vraća u neko drugo vrijeme jer za razliku od modernog Centra u Slonskom, ovaj prostor odiše starinskim, pomalo i nostalgičnim štihom muzeja kakve smo nekad obilazili. Preparati životinja s kratkim opisima, bez obzira na nedostatak modernog pristupa nude veliku priliku za učenje baš zbog nevjerojatnog postava i raznolikosti kolekcije. Osoblje parka upoznalo nas je s funkcioniranjem parka te projektom ispaše kravama na otocima u Ščećinskom zaljevu te ušću rijeke Švine. Prostor obilazimo brodom, a zatim i pješice te upoznajemo farmera koji s velikim žarom govori o korištenju prostora koji napasuje njegovo blago. Također, stručni voditelj parka nas je upoznao sa specifičnom florom ovog prostora čije kontinuirano obitavanje na ovim otocima uvjetuju redovite poplave kao i redovita ispaša.
Po povratku u muzej bacamo se u raspravu o dobrim i lošim stranama raznih modela upravljanja poplavnim pašnjacima, razmjenjujemo iskustva iz naših zemalja, ali i povezujemo doživljaje s ovog studijskog putovanja s onim prethodnim iz Nizozemske.
Nacionalni park Wolin (10.937 ha) koji je star preko 60 godina, uključuje fragmente najvrjednije baltičke litice, šumska područja, ali i otoke stražnje delte rijeke Świna, jedinstvene u Europi. Do sada je u granicama parka pronađeno preko 220 vrsta ptica, uključujući oko 140 vrsta koje se gnijezde. Na stražnjim deltastim otocima ispaša stoke se odvija na jedinstven način, stokom od individualnih poljoprivrednika, čime se doprinosi očuvanju njihovo vrijedno stanište za mnoge vrste ptica.
Srećom, povratak kući nije odmah sutradan pa mogu iskoristiti vrijeme za još jedan dan proveden u obilasku Wolinskog nacionalnog parka. Sjedeći na liticama i gledajući Baltik osjećam zahvalnost prema svima koji su nam omogućili ova nevjerojatna iskustva iz Poljske i nadam se ponovnom susretu.