Područje Velebita po svojoj ljepoti i važnosti za prirodu nosi jedinstveno mjesto u Hrvatskoj. Na tom mjestu se nalazi i zahvaljujući pojedincima i institucijama koje ulažu napore da se priroda Velebita očuva, prostor promovira, i da se potiče održivi razvoj te suživot s prirodom.
Projektni tim „Dinara back to LIFE“ krajem kolovoza posjetio je područje Velebita, s ciljem da upozna institucije koje su uključene u upravljanje i korištenje travnjaka, kao i uspješne priče pojedinaca koji razvijaju svoje poslovne prilike na temelju njihovog održivog korištenja.
Program posjeta počeo je sastankom s predstavnicima javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima, koji su podijelili svoja iskustva vezana uz upravljanje i korištenje travnjaka, predstavili program ispaše u zaštićenom području te nas upoznali s izazovima s kojima se susreću u svom radu. „Dinara back to LIFE“ primili su djelatnici Javne ustanove „Nacionalni park Sjeverni Velebit“, Javne ustanove „Park prirode Velebit“ te Javne ustanova za zaštitu i očuvanje prirode Ličko-senjske županije, koji su se upoznali s projektom Dinara back to LIFE.
Razgovor između predstavnika projekta i javnih organizacija bio je ispunjen praktičnim izazovima i rješenjima s kojima se korisnici ovog prostora suočavaju. Prenesena su iskustva stočara koji na hrvatskom kršu imaju veliki izazov nedostatka vode pa mole za obnovu dodatnih bunara na područjima ispaše. Iznesena je poteškoća koju hrvatski stočari inače imaju zbog nemogućnosti uklanjanja grmlja, čime sukcesija preuzima pašnjake, a predatori imaju sigurni zaklon, pri čemu su stočari u NP Sjeverni Velebit ipak oslobođeni ove zabrane. Razgovor se dotaknuo praktičnog problema držanja pasa, stočarima iznimno važnog pomagača, kojih se posjetitelji ponekad plaše budući da im prilaze blizu jer su neki pašnjaci u blizini prometnica i planinarskih staza. Predstavnici Nacionalnog parka naglasili su da dresirani psi ne napadaju, nego da idu u napad tek ako se osjećaju napadnutim, ili ako osjete napad na stoku koju čuvaju.
Pravilnik Nacionalnog parka dovodi u pomalo otežan položaj vlasnike koji stoku dovode na ispašu na područje Parka – stočar kojem životinje ubiju stoku nema pravo na odštetu jer se nalazi u nacionalnom parku. Postojeći stočar mora držati 31 ovcu, a ako mu predatori odnesu koje grlo, što se redovito događa, stočar mora nadoknaditi taj broj, o svom trošku. Predstavnice NP-a Sjeverni Velebit istaknule su temeljni nedostatak oko stoke – slučaj kad uz blago nema pastira! Nije ovo jedini problem sa životinjama na ovom području – na Krivom Putu (van NP-a, iznad Senja) problem predstavlja divlje krdo konja, a isti se problem dogodio i u samom srcu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit gdje je na Premužićevoj stazi tkđ. zabilježen problem divljeg krda, kao što su naveli rendžerice NP-a.
Dotaknuto je pitanje ispaše i u NP SV gdje je 360 hektara pašnjaka i sve se koristi, uz manje površine privatnih parcela, no s južne, primorske strane Nacionalnog parka raslinje “zatvara” pašnjake jer su puno nedostupniji pa se čini da je proces sukcesije s te strane Velebita završen, iako ne mora biti nepovratno.
S druge strane Like situacija je posve drugačija, kako su istaknuli predstavnici Javne ustanove Ličko-senjske županije jer je stvar s poljima, odnosno sukcesijom daleko povoljnija budući da su su poticajima pašnjaci obnovljeni, kao što je slučaj na Ličkoj Plješivici, što otvara mogućnost novih aktivnosti kao što je npr. terapijsko jahanje na području Bijeli Potoci – Kamensko, kako su predložili predstavnici Javne ustanove. Pojavio se međutim novi izazov – intenzivna sječa raslinja koje se odvozi na paljenje u svrhu dobivanja bio-energije.
Projektni tim još se jednom zahvaljuje na gostoprimstvu, dijeljenju svojih lekcija i iskustava, te se veselimo prilici da predstavnike Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Parka prirode Velebit te Javne ustanove za zaštitu očuvanje prirode Ličko-senjske županije ugostimo na području Dinare i predstavimo naše iskustvo restauracije travnjaka i poticanja stočarstva.
Nakon vrlo informativnog razgovora, uslijedio je i obilazak stočara na terenu unutar Nacionalnog parka, na području Velikog Alana, čija stoka napasuje pašnjake unutar samog parka. OPG Alan iz Pazarišta je putem javnog natječaja u koncesiju dobio pašnjake u Nacionalnom parku, koje napasuje s više od 200 goveda, većinom buša, i 30 ovaca. Mladi stočar Mihovil Jurčić (27) i njegov otac Ivan jedini su stočari na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, s obzirom da je teren udaljen i teže dostupan. Dvojici stočara pomažu još dvojica pastira, a s obzirom da je riječ o velikom stadu koje je smješteno visoko na planini gdje nedostaje vode, stočari nekoliko puta tjedno moraju dovoziti vodu svojoj stoci. Iz toga razloga pozivaju nadležne da obnove šternu Mirovo koja se nalazi na državnom zemljištu. Zahtjevna organizacija stočarskog posla iziskuje pomno planiranje unaprijed, no kako kaže mladi poduzetni stočar Mihovil – „moj dan je isplaniran, ali nikada ne ide po planu!“. Priča mladi Jurčić da je u planini lijepo kad je vrijeme lijepo, ali da je usamljen kad je loše vrijeme pa nema ljudi. Utjecaj kojeg stado gospode Jurčić ima na teren je očit – na padežima na Velikom Alanu gdje je ispaša nema sukcesije jer krave popasu to malo drva.
Njihov trud i predanost inspirativan su primjer održivog korištenja travnjaka, te se nadamo da će ih u budućnosti biti sve više.
Neizostavno je bilo i upoznavanje s LAG-om Lika te Turističkom zajednicom Ličko-senjske županije. Bogat rad LAG-a Lika pružio je niz zanimljivih primjera poticanja lokalne proizvodnje, među kojima se najviše istaknula oznaka kvalitete „Lika Quality“, sustav utvrđivanja kvalitete, koja zasigurno lokalne proizvode stavlja na novu razinu, kao i primjer „Cesta sira“ turističke zajednice koja povećava vidljivost lokalnim proizvođačima.
Osim toga, LAG je predstavio i svoj projekt Ličke seljačke tržnice čiji je cilj stvaranje kratkih lanaca opskrbe, zatim Zadrugu Lika Coop u sklopu koje su provodili edukacije o osnivanjima zadruga. LAG se bavi i promocijom i valorizacijom gastro-turističke ponude Ličko-senjske županije, a cilj im je locirati sve ugostitelje i poljoprivredne proizvođače s ovog područja te ih međusobno povezati. LAG provodi i projekt BusyBee Workshop čiji je cilj poticanje agroturizma, s naglaskom na promociji specifičnih lokalnih proizvoda.
Razmjene iskustva i ideja, ali i problema s kojima se institucije susreću izvor su važnih lekcija, a međusobnom razmjenom svi zajedno učimo, i postajemo spremniji za nove izazove u budućnosti.
