Posebnosti

Ćukavica

(lat. Burhinus oedicnemus)

Ova neobična ptica iz reda šljukarica umjesto močvarnih staništa za život bira suhe, gole predjele s vrlo malo vegetacije.

Možemo je pronaći na niskim suhim travnjacima, kamenjarskim pašnjacima, golim kamenjarima, pješčarama i sličnim ”pustim” krajevima, ali samo u toplijem dijelu godine jer zimuje u Africi. Ćukavica je ptica prepoznatljivog izgleda. Srednje je veličine, a karakteriziraju je velike žute oči, snažan kljun te duge noge.

Vizualno je iznimno zanimljiva pojava i zateknete li je na tlu gdje se obično zadržava, njen izgled vas neće ostaviti ravnodušnima. U letu je prepoznatljiva po tamnim krilima s bijelim ”prozorom”. Kretanje joj skrovito, a kada se uznemiri trči držeći tijelo u vodoravnom položaju, uvlačeći glavu između ramena. Aktivnija je u sumrak i noću, a često se može prepoznati po glasanju, osobito za vrijeme gniježđenja.

Ćukavice su druževne ptice i okupljaju se u jata na zajedničko hranjenje i druge aktivnosti. Monogamne su, pretpostavka je da su im veze doživotne, a obično polažu 2 jaja u udubinu na tlu. Pretežito se hrane insektima i drugim malim beskralješnjacima, a povremeno i malim gmazovima, žabama i glodavcima.

Ćukavica

(lat. Burhinus oedicnemus)

Ova neobična ptica iz reda šljukarica umjesto močvarnih staništa za život bira suhe, gole predjele s vrlo malo vegetacije.

Možemo je pronaći na niskim suhim travnjacima, kamenjarskim pašnjacima, golim kamenjarima, pješčarama i sličnim ”pustim” krajevima, ali samo u toplijem dijelu godine jer zimuje u Africi. Ćukavica je ptica prepoznatljivog izgleda. Srednje je veličine, a karakteriziraju je velike žute oči, snažan kljun te duge noge.

Vizualno je iznimno zanimljiva pojava i zateknete li je na tlu gdje se obično zadržava, njen izgled vas neće ostaviti ravnodušnima. U letu je prepoznatljiva po tamnim krilima s bijelim ”prozorom”. Kretanje joj skrovito, a kada se uznemiri trči držeći tijelo u vodoravnom položaju, uvlačeći glavu između ramena. Aktivnija je u sumrak i noću, a često se može prepoznati po glasanju, osobito za vrijeme gniježđenja.

Ćukavice su druževne ptice i okupljaju se u jata na zajedničko hranjenje i druge aktivnosti. Monogamne su, pretpostavka je da su im veze doživotne, a obično polažu 2 jaja u udubinu na tlu. Pretežito se hrane insektima i drugim malim beskralješnjacima, a povremeno i malim gmazovima, žabama i glodavcima.

Kratkoprsta ševa

(lat. Calandrella brachydactyla)

Kratkoprsta ševa ptica je pjevica srednje veličine, smeđe-bijelog perja. U Hrvatskoj je gnjezdarica, a rasprostranjena je na području Istre, Primorja i Dalmacije. 

Nastanjuje suhe travnjake i poljoprivredne površine s niskom vegetacijom. Razlozi ugroženosti kriju se u napuštanju tradicionalnog načina stočarstva uslijed čega dolazi do zarastanja travnjaka ili pak u intenziviranju poljoprivrede i nestajanju za nju povoljnih staništa. Prepoznat ćete je po karakterističnom valovitom pjevnom letu. Gnijezdi se i hrani na tlu, a noći provodi u plitkim udubinama koje sama iskopa.

Djelomično su selice, u manjem broju mogu prezimiti. Oko 85% ukupne hrvatske populacije kratkoprste ševe gnijezdi se u sedam važnih područja za ptice Ekološke mreže RH, a među koje se ubraja i Dinara.

Kratkoprsta ševa

(lat. Calandrella brachydactyla)

Kratkoprsta ševa ptica je pjevica srednje veličine, smeđe-bijelog perja. U Hrvatskoj je gnjezdarica, a rasprostranjena je na području Istre, Primorja i Dalmacije. 

Nastanjuje suhe travnjake i poljoprivredne površine s niskom vegetacijom. Razlozi ugroženosti kriju se u napuštanju tradicionalnog načina stočarstva uslijed čega dolazi do zarastanja travnjaka ili pak u intenziviranju poljoprivrede i nestajanju za nju povoljnih staništa. Prepoznat ćete je po karakterističnom valovitom pjevnom letu. Gnijezdi se i hrani na tlu, a noći provodi u plitkim udubinama koje sama iskopa.

Djelomično su selice, u manjem broju mogu prezimiti. Oko 85% ukupne hrvatske populacije kratkoprste ševe gnijezdi se u sedam važnih područja za ptice Ekološke mreže RH, a među koje se ubraja i Dinara.

Vrtna strnadica

(lat. Emberiza hortulana)

Iako joj ime kaže da je vrtna, strnadicu na području Hrvatske u vrtovima ne možete pronaći. U velikom dijelu Europe brojnost joj je u padu zbog intenzifikacije poljoprivrede ili, kao što je slučaj u Hrvatskoj, zbog napuštanja tradicionalnog načina stočarenja i zarastanja povoljnih staništa. Vrtna strnadica spala je na tek nekoliko izoliranih populacija na Učki, Velebitu, Dinari, Biokovu. Ukoliko ste jedan od sretnika koji su imali priliku susresti vrtnu strnadicu u njenom prirodnom okruženju, sigurno ste primijetili da je ovo izuzetno plaha i skrovita ptica. Pjev joj je zvonak, a kao i kod većine strnadica, i ona ponavlja si-si-si-si-zi melodiju. Preferira otvorena područja s drvećem i grmovima, a hrani se i gnijezdi na tlu.

Vrtna strnadica

(lat. Emberiza hortulana)

Iako joj ime kaže da je vrtna, strnadicu na području Hrvatske u vrtovima ne možete pronaći. U velikom dijelu Europe brojnost joj je u padu zbog intenzifikacije poljoprivrede ili, kao što je slučaj u Hrvatskoj, zbog napuštanja tradicionalnog načina stočarenja i zarastanja povoljnih staništa. Vrtna strnadica spala je na tek nekoliko izoliranih populacija na Učki, Velebitu, Dinari, Biokovu. Ukoliko ste jedan od sretnika koji su imali priliku susresti vrtnu strnadicu u njenom prirodnom okruženju, sigurno ste primijetili da je ovo izuzetno plaha i skrovita ptica. Pjev joj je zvonak, a kao i kod većine strnadica, i ona ponavlja si-si-si-si-zi melodiju. Preferira otvorena područja s drvećem i grmovima, a hrani se i gnijezdi na tlu.

Stočarstvo na Dinari

Planina Dinara ima jako dugu tradiciju uzgoja stoke koju u tom kraju nisu niti nazivali ”stoka” već ”blago” što jasno prikazuje njenu važnost.

Dinara, kao i njen prvi susjed Svilaja, nisu tipične neprohodne krške planine. Dinaru karakteriziraju blage padine i relativno pitomi kamenjar, sasvim suprotno izraženom kršu ostalih naših krških planina kao što su Velebit, Biokovo ili Mosor. Vršnu zonu Dinare ne čine strmi vrhovi već zaobljena brda, u lokalnom govoru nazvane ”glave”. Takav, relativno prohodan teren, je bio idealan za stočarstvo jer je kretanje samog pastira bilo znatno olakšano. Naravno, i na Dinari postoje strma i krševita područja ali ona zauzimaju relativno male površine. O sveprisutnom držanju blaga na Dinari svjedoče i brojne suhozidne gradnje koje se još uvijek mogu pronaći u prostoru. Čest oblik suhozidnih gradnji su zidovi koji zatvaraju špilje i sve špilje dovoljno prostrane i za manje stado su bile zatvarane na taj način i služile držanju blaga.

Po planini se posvuda nalaze i mala skloništa koja su služila pastirima za lošeg vremena koje blagu nije smetalo. Čak i strmi i slabo pristupačni dijelovi planine sadrže takve zagrađene špilje, a debeli sloj suhog gnoja svjedoči čemu su služile. Već samo postojanje takvih špilja na slabo pristupačnim dijelovima govori o velikom broju blaga i konkurenciji za ispašu koja je pastire tjerala i u takva područja. 

Stočarstvo na Dinari

Planina Dinara ima jako dugu tradiciju uzgoja stoke koju u tom kraju nisu niti nazivali ”stoka” već ”blago” što jasno prikazuje njenu važnost. 

Dinara, kao i njen prvi susjed Svilaja, nisu tipične neprohodne krške planine. Dinaru karakteriziraju blage padine i relativno pitomi kamenjar, sasvim suprotno izraženom kršu ostalih naših krških planina kao što su Velebit, Biokovo ili Mosor. Vršnu zonu Dinare ne čine strmi vrhovi već zaobljena brda, u lokalnom govoru nazvane ”glave”. Takav, relativno prohodan teren, bio je idealan za stočarstvo jer je kretanje samog pastira bilo znatno olakšano. Naravno, i na Dinari postoje strma i krševita područja ali ona zauzimaju relativno male površine. O sveprisutnom držanju blaga na Dinari svjedoče i brojne suhozidne gradnje koje se još uvijek mogu pronaći u prostoru. Čest oblik suhozidnih gradnji su zidovi koji zatvaraju špilje pa su sve špilje dovoljno prostrane i za manje stado bile zatvarane na taj način i služile držanju blaga.

Po planini se posvuda nalaze i mala skloništa koja su služila pastirima za lošeg vremena koje blagu nije smetalo. Čak i strmi i slabo pristupačni dijelovi planine sadrže takve zagrađene špilje, a debeli sloj suhog gnoja svjedoči čemu su služile. Već samo postojanje takvih špilja na slabo pristupačnim dijelovima govori o velikom broju blaga i konkurenciji za ispašu koja je pastire tjerala i u takva područja. 

Naravno, po cijeloj planini su prisutne i veće staje i cijela naselja koja su služila držanju blaga. A po cijeloj Dinari, na svim nadmorskim visinama, gradili su se bunari i pojila. Voda je bila bitan resurs i sakupljana je posvuda na razne načine.

Dinara, sa svojim bogatim rasponom nadmorskih visina, od 300 do 1900 m, imala je i još jednu važnu značajku koja je išla u prilog razvoju stočarstva, transhumance ili transhumantnog stočarstva. Planinska klima osiguravala je ispašu na višim područjima u vrijeme kada bi u podnožju nastupale ljetne suše. Stoga bi se u proljeće cijele obitelji selile na viša područja kako bi izbjegle sušu i prehranile stado te bi se s dolaskom jeseni – nakon što padnu prve jesenske kiše – spuštale natrag  u podnožje gdje će provesti zimu.  Transhumancu je diktirala lokalna klima: u podnožju planine je za ljetne suše bilo premalo paše za svu stoku, a na višim dijelovima planine, gdje je i u sred ljeta trava bila zelena, zime su bile neizdržive za boravak. Također, trasnhumancu je diktirao i ritam košnje. Svi travnjaci bez kamenja i na dubljem tlu su bili košeni i dok se sijeno nije pokupilo nije se išlo dalje. Relativno blag kamenjar Dinare je dopuštao držanje raznih vrsta blaga. Većinom su to bile ovce, otporne pramenke, te dinarske šarene koze. Krave su isto tako bile brojne, izvorno uglavnom buše, koje su se kasnije ”oplemenjivale” i drugim, krupnijim i mliječnijim pasminama. Konji i magarci bili su glavno prijevozno sredstvo i posjedovala ih je svaka obitelj. Tisućljetna tradicija držanja blaga na Dinari oblikovala je i staništa Dinare. Prostrani travnjaci zauzimali su skoro cijelu planinu, do te mjere da je drvo postalo rijedak i posebno čuvan resurs.

Naravno, po cijeloj planini su prisutne i veće staje i cijela naselja koja su služila držanju blaga. A po cijeloj Dinari, na svim nadmorskim visinama, gradili su se bunari i pojila. Voda je bila bitan resurs i sakupljana je posvuda na razne načine.

Dinara, sa svojim bogatim rasponom nadmorskih visina, od 300 do 1900 m, imala je i još jednu važnu značajku koja je išla u prilog razvoju stočarstva, transhumance ili transhumantnog stočarstva. Planinska klima osiguravala je ispašu na višim područjima u vrijeme kada bi u podnožju nastupale ljetne suše. Stoga bi se u proljeće cijele obitelji selile na viša područja kako bi izbjegle sušu i prehranile stado te bi se s dolaskom jeseni – nakon što padnu prve jesenske kiše – spuštale u podnožje gdje će provesti zimu. Transhumancu je diktirala lokalna klima: u podnožju planine je za ljetne suše bilo premalo paše za svu stoku, a na višim dijelovima planine, gdje je i usred ljeta trava bila zelena, zime su bile neizdržive za boravak. Također, transhumancu je diktirao i ritam košnje. Svi travnjaci bez kamenja i na dubljem tlu su bili košeni i dok se sijeno nije pokupilo nije se išlo dalje. Relativno blag kamenjar Dinare je dopuštao držanje raznih vrsta blaga. Većinom su to bile ovce, otporne pramenke, te dinarske šarene koze. Krave su isto tako bile brojne, izvorno uglavnom buše, koje su se kasnije ”oplemenjivale” i drugim, krupnijim i mlječnijim pasminama. Konji i magarci bili su glavno prijevozno sredstvo i posjedovala ih je svaka obitelj. Tisućljetna tradicija držanja blaga na Dinari oblikovala je i staništa Dinare. Prostrani travnjaci zauzimali su skoro cijelu planinu, do te mjere da je drvo postalo rijedak i posebno čuvan resurs.

Danas su privatne površine, ograđene suhozidima i nazvane ograde, takve da čuvaju bivše košanice i najbolje očuvana šumska staništa. Te privatne ograde nam govore i o tome koja su dva ograničena prirodna resursa, uz vodu, bila najvažnija za tadašnje stanovnike: sijeno kao hrana za stoku zimi i drvo kao glavni energent i bitan građevni materijal. A travnjaci, kojih je bilo toliko da nitko niti nije doživljavao njihovu posebnost, očuvali su cijeli niz divljih vrsta, koje se danas, nakon više desetljeća stalnog smanjenja broja stoke i posljedičnog zarastanja travnjaka, gube i nestaju. ‘Najbolji primjer koji nam svjedoči o smanjenju broja blaga na Dinari jest činjenica da više nema potrebe blago ljeti odvoditi u više planinske predjele. Blaga je toliko malo da i u podnožju planine, sprženom ljetnom sušom, uspije pronaći dovoljno ispaše a planinski pašnjaci, koji su nekada ljeti prehranjivali tisuće grla, ljeti su skoro potpuno bez stoke.

Danas su privatne površine, ograđene suhozidima i nazvane ograde, takve da čuvaju bivše košanice i najbolje očuvana šumska staništa. Te privatne ograde nam govore i o tome koja su dva ograničena prirodna resursa, uz vodu, bila najvažnija za tadašnje stanovnike: sijeno kao hrana za stoku zimi i drvo kao glavni energent i bitan građevni materijal. A travnjaci, kojih je bilo toliko da nitko niti nije doživljavao njihovu posebnost, očuvali su cijeli niz divljih vrsta, koje se danas, nakon više desetljeća stalnog smanjenja broja stoke i posljedičnog zarastanja travnjaka, gube i nestaju. Najbolji primjer koji nam svjedoči o smanjenju broja blaga na Dinari jest činjenica da više nema potrebe blago ljeti odvoditi u više planinske predjele. Blaga je toliko malo da i u podnožju planine, sprženom ljetnom sušom, uspije pronaći dovoljno ispaše, a planinski pašnjaci, koji su nekada ljeti prehranjivali tisuće grla, ljeti su skoro potpuno bez stoke.

Što su travnjaci?

To su područja u kojima dominira zeljasta vegetacija iz skupine trava (porodica Poaceae) i/ili šaševa (porodica Cyperaceae). Prirodni travnjaci u Europi se pojavljuju u područjima gdje prosječna količina padalina nije dovoljna za razvoj šume (stepe) ili u kojima ekstremni klimatski uvjeti, poput vjetra i niskih temperatura, onemogućavaju razvoj šume (rudine – travnjaci koji se razvijaju iznad granice rasta šume na planinama). U Hrvatskoj su prirodni travnjaci ograničeni na Baranju (stepski travnjaci koji su danas uglavnom pretvoreni u poljoprivredne površine) i pojedine dijelove najviših vrhova planina (rudine). Preostali tipovi travnjaka nastali su zahvaljujući utjecaju čovjeka, stoga je održavanje tog utjecaja neophodno za njihov dugoročni opstanak. Takvi travnjaci predstavljaju polu-prirodnu vegetaciju jer je njihova pojava sastavni dio prirodnog ciklusa izmjene vegetacije (sukcesija). Međutim, njihov trajni opstanak u većem dijelu Hrvatske rezultat je utjecaja čovjeka započetog pojavom stočarstva. Utjecaji uglavnom započinju uklanjanjem šume ili grmlja, a površine se potom održavaju košnjom, ispašom i paljenjem. Prema načinu korištenja travnjake možemo podijeliti na livade (travnjaci koji se kose radi proizvodnje sijena) i pašnjake (travnjaci koji služe za ispašu stoke).

Što su travnjaci?

To su područja u kojima dominira zeljasta vegetacija iz skupine trava (porodica Poaceae) i/ili šaševa (porodica Cyperaceae). Prirodni travnjaci u Europi se pojavljuju u područjima gdje prosječna količina padalina nije dovoljna za razvoj šume (stepe) ili u kojima ekstremni klimatski uvjeti, poput vjetra i niskih temperatura, onemogućavaju razvoj šume (rudine – travnjaci koji se razvijaju iznad granice rasta šume na planinama). U Hrvatskoj su prirodni travnjaci ograničeni na Baranju (stepski travnjaci koji su danas uglavnom pretvoreni u poljoprivredne površine) i pojedine dijelove najviših vrhova planina (rudine). Preostali tipovi travnjaka nastali su zahvaljujući utjecaju čovjeka, stoga je održavanje tog utjecaja neophodno za njihov dugoročni opstanak. Takvi travnjaci predstavljaju polu-prirodnu vegetaciju jer je njihova pojava sastavni dio prirodnog ciklusa izmjene vegetacije (sukcesija). Međutim, njihov trajni opstanak u većem dijelu Hrvatske rezultat je utjecaja čovjeka započetog pojavom stočarstva. Utjecaji uglavnom započinju uklanjanjem šume ili grmlja, a površine se potom održavaju košnjom, ispašom i paljenjem. Prema načinu korištenja travnjake možemo podijeliti na livade (travnjaci koji se kose radi proizvodnje sijena) i pašnjake (travnjaci koji služe za ispašu stoke).

Suhi kontinentalni travnjaci

(Natura 2000 kod: 6210) (*važni lokaliteti za kaćune)

Ovo stanište obuhvaća suhe travnjake u brdskom dijelu kontinentalne Hrvatske i Dalmatinske zagore, koji se razvijaju na strmim padinama bogatim vapnencem. U ovo bogatstvo uključene su i brojne vrste orhideja koje se često vežu uz ove travnjake. Budući da se nalaze u pretežito brdskim predjelima Hrvatske, u kojima živi sve manje ljudi i stoke, rijetko se održavaju i danas su, uglavnom, u različitim fazama zarastanja u šikaru i šumu. ”Projektno područje obuhvaća relativno male površine na sjeverozapadnom dijelu područja, sjeverno od vrha Badanj. Tradicionalno su korištene kao košanice što je omogućilo razvoj raznolike i bogate flore, a zbog nepristupačnosti terena, dosad nisu detaljno znanstveno istražene.

Suhi kontinentalni travnjaci

(Natura 2000 kod: 6210) (*važni lokaliteti za kaćune)

Ovo stanište obuhvaća suhe travnjake u brdskom dijelu kontinentalne Hrvatske i Dalmatinske zagore, koji se razvijaju na strmim padinama bogatim vapnencem. U ovo bogatstvo uključene su i brojne vrste orhideja koje se često vežu uz ove travnjake. Budući da se nalaze u pretežito brdskim predjelima Hrvatske, u kojima živi sve manje ljudi i stoke, rijetko se održavaju i danas su, uglavnom, u različitim fazama zarastanja u šikaru i šumu. Projektno područje obuhvaća relativno male površine na sjeverozapadnom dijelu područja, sjeverno od vrha Badanj. Tradicionalno su korištene kao košanice što je omogućilo razvoj raznolike i bogate flore, a zbog nepristupačnosti terena, dosad nisu detaljno znanstveno istražene.

Submediteranski suhi travnjaci

(Natura 2000 kod: 62A0)

Ovo stanište obuhvaća velike površine kamenjarskih travnjaka duž istočne obale Jadranskog mora, razvijenih na primorskim padinama i predjelima izloženim buri. U zaleđu obuhvaća površine koje se razvijaju na brdskim i planinskim područjima do kojih dopire mediteranski utjecaj. Kako se radi o travnjacima s velikim udjelom kamena u podlozi, uglavnom su korišteni kao pašnjaci. Mada odaju dojam siromašnih i škrtih travnjaka, ovi travnjaci sadrže veliku raznolikost biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemske za područje istočne obale Jadrana te predstavljaju iznimno prirodno bogatstvo jadranskog primorja. Na projektnom području predstavljaju dominantan tip travnjaka i zauzimaju relativno velike površine, obuhvaćajući većinu travnjačkih površina nizinskog i brdskog pojasa (do 900 m). U prošlosti su bili intenzivno korišteni za potrebe stočarstva te su, osim ispašom, održavani i kontroliranim paljenjem. Zbog sve manjih potreba u stočarstvu, izostaje neophodna ispaša i paljenje na većim površinama, što dovodi do postepenog zarastanja ovog tipa travnjaka u šikaru.

Submediteranski suhi travnjaci

(Natura 2000 kod: 62A0)

Ovo stanište obuhvaća velike površine kamenjarskih travnjaka duž istočne obale Jadranskog mora, razvijenih na primorskim padinama i predjelima izloženim buri. U zaleđu obuhvaća površine koje se razvijaju na brdskim i planinskim područjima do kojih dopire mediteranski utjecaj. Kako se radi o travnjacima s velikim udjelom kamena u podlozi, uglavnom su korišteni kao pašnjaci. Mada odaju dojam siromašnih i škrtih travnjaka, ovi travnjaci sadrže veliku raznolikost biljnih vrsta, od kojih su mnoge endemske za područje istočne obale Jadrana te predstavljaju iznimno prirodno bogatstvo jadranskog primorja. Na projektnom području predstavljaju dominantan tip travnjaka i zauzimaju relativno velike površine, obuhvaćajući većinu travnjačkih površina nizinskog i brdskog pojasa (do 900 m). U prošlosti su bili intenzivno korišteni za potrebe stočarstva te su, osim ispašom, održavani i kontroliranim paljenjem. Zbog sve manjih potreba u stočarstvu, izostaje neophodna ispaša i paljenje na većim površinama, što dovodi do postepenog zarastanja ovog tipa travnjaka u šikaru.

Planinski i pretplaninski vapnenački travnjaci

(Natura 2000 kod: 6170)

Ovo stanište obuhvaća rudine, travnjake koji se razvijaju uglavnom iznad granice šume, a rasprostranjeni su oko planinskih vrhova naših najviših planina. Ovi travnjaci često se razvijaju na područjima izloženim ekstremnim klimatskim prilikama, poput jakog vjetra i niskih temperatura, koje onemogućuju razvoj šumske vegetacije. Osim toga, na manje izloženim područjima ovi travnjaci su nastali krčenjem pretplaninske šume. Flora ovih travnjaka znatno je drukčija od ostalih travnjačkih staništa Na projektnom području ovi su travnjaci prisutni na višim nadmorskim visinama (iznad 900 m) i okružuju najviše vrhove Dinare. Tradicionalno su intenzivno korišteni za ljetnu ispašu i kao košanice od strane pastira, što je praksa koja je tijekom posljednjih desetljeća gotovo u potpunosti zamrla. Danas su ta područja uglavnom u fazi širenja drvenaste vegetacije nauštrb površine travnjaka, čime se povećava i opasnost od pojave ljetnih požara. Ljetni požari imaju iznimno negativan utjecaj na ove travnjake jer osim trave vatra zahvaća i sloj humusa.

Planinski i pretplaninski vapnenački travnjaci

(Natura 2000 kod: 6170)

Ovo stanište obuhvaća rudine, travnjake koji se razvijaju uglavnom iznad granice šume, a rasprostranjeni su oko planinskih vrhova naših najviših planina. Ovi travnjaci često se razvijaju na područjima izloženim ekstremnim klimatskim prilikama, poput jakog vjetra i niskih temperatura, koje onemogućuju razvoj šumske vegetacije. Osim toga, na manje izloženim područjima ovi travnjaci su nastali krčenjem pretplaninske šume. Flora ovih travnjaka znatno je drukčija od ostalih travnjačkih staništa. Na projektnom području ovi su travnjaci prisutni na višim nadmorskim visinama (iznad 900 m) i okružuju najviše vrhove Dinare. Tradicionalno su intenzivno korišteni za ljetnu ispašu i kao košanice od strane pastira, što je praksa koja je tijekom posljednjih desetljeća gotovo u potpunosti zamrla. Danas su ta područja uglavnom u fazi širenja drvenaste vegetacije nauštrb površine travnjaka, čime se povećava i opasnost od pojave ljetnih požara. Ljetni požari imaju iznimno negativan utjecaj na ove travnjake jer osim trave vatra zahvaća i sloj humusa.

Kršin

(Chrysopogon gryllus)

Vrsta trave koja se rasprostire od južne i istočne Europe sve do stepa južnog Sibira. Narodno ime duguje dugim bijelim dlakama koje obrastaju na listovima. Ovo je tipična mediteranska vrsta široko rasprostranjena u Dalmaciji, uglavnom u sklopu submediteranskih suhih travnjaka (Natura 2000 kod: 62A0). Visoko je cijenjena kao pašnjačka vrsta budući da na pojedinim mjestima predstavlja skoro pa jedinu pašu ovaca (npr. na otocima), dok su mlade livade idealna paša za konje. Osim ispašom, travnjaci kršina održavali su se i košnjom jer je kršin korisna krmna kultura za područje Dalmacije, a korijenje se nekada koristilo za izradu grubih četki. Iako je jedna od najprilagođenijih trava na ekstremne edafske i klimatske uvjete te uspijeva na lošim, kamenitim i pjeskovitim tla; danas se površine pod submediteranskim suhim travnjacima smanjuju te se gube i  površine na kojima uspijeva kršin. Na projektnom području pratit će se brojnost ove vrste jer ona predstavlja važan strukturni element suhih travnjaka, te povećanjem njene brojnosti, povećava se i tih staništa.

Kršin

(Chrysopogon gryllus)

Vrsta trave koja se rasprostire od južne i istočne Europe sve do stepa južnog Sibira. Narodno ime duguje dugim bijelim dlakama koje obrastaju listove. Ova je tipična mediteranska vrsta široko rasprostranjena u Dalmaciji, uglavnom u sklopu submediteranskih suhih travnjaka (Natura 2000 kod: 62A0). Visoko je cijenjena kao pašnjačka vrsta budući da na pojedinim mjestima predstavlja skoro pa jedinu pašu ovaca (npr. na otocima), dok su mlade livade idealna paša za konje. Osim ispašom, travnjaci kršina održavali su se i košnjom jer je kršin korisna krmna kultura za područje Dalmacije, a korijenje se nekada koristilo za izradu grubih četki. Iako je jedna od najprilagođenijih trava na ekstremne edafske i klimatske uvjete te uspijeva na lošim, kamenitim i pjeskovitim tla; danas se površine pod submediteranskim suhim travnjacima smanjuju te se gube i površine na kojima uspijeva kršin. Na projektnom području pratit će se brojnost ove vrste jer ona predstavlja važan strukturni element suhih travnjaka, te se povećanjem njene brojnosti povećavaju i ta staništa.

Šmrika

(Juniperus oxycedrus)

”Vazdazelni grm široko rasprostranjen na cijelom Mediteranu te na području oko Crnog mora. Uglavnom je vezan za mediteransku klimu, ali je na području Dinarida prisutan i u brdskom i planinskom pojasu. Drvo šmrike je čvrsto i iznimno otporno te se koristi za izradu namještaja i alata, dok se iz grana i listova dobivaju esencijalna ulja koja imaju ljekovita svojstva i često se upotrebljavaju u kozmetičkoj industriji. Plodovi se mogu koristiti pri destilaciji gina. Šmrika je prilagođena toplim i suhim uvjetima te škrtom tlu, što joj omogućuje širenje na površine suhih travnjaka na kojima je došlo do napuštanja tradicionalnog načina održavanja poput ispaše ili košnje. Stoga su veće površine pod šmrikom u Hrvatskoj prisutne na područjima na kojima je došlo do napuštanja tradicionalnog stočarstva, poput planinskih područja i otoka. Šmrika predstavlja ranu fazu sukcesije travnjaka prema šumi. Kroz projektne aktivnosti predviđeno je uklanjanje šmrike na pojedinim površinama kako bi se obnovili suhi travnjaci. Kroz praćenje brojnosti ove vrste na projektnom području, pratit će se njen negativan utjecaj na travnjačka staništa i vrste vezane za njih.

Šmrika

(Juniperus oxycedrus)

Vazdazelni grm široko rasprostranjen na cijelom Mediteranu te na području oko Crnog mora. Uglavnom je vezan za mediteransku klimu, ali je na području Dinarida prisutan i u brdskom i planinskom pojasu. Drvo šmrike je čvrsto i iznimno otporno te se koristi za izradu namještaja i alata, dok se iz grana i listova dobivaju esencijalna ulja koja imaju ljekovita svojstva i često se upotrebljavaju u kozmetičkoj industriji. Plodovi se mogu koristiti pri destilaciji gina. Šmrika je prilagođena toplim i suhim uvjetima te škrtom tlu, što joj omogućuje širenje na površine suhih travnjaka na kojima je došlo do napuštanja tradicionalnog načina održavanja poput ispaše ili košnje. Stoga su veće površine pod šmrikom u Hrvatskoj prisutne na područjima na kojima je došlo do napuštanja tradicionalnog stočarstva, poput planinskih područja i otoka. Šmrika predstavlja ranu fazu sukcesije travnjaka prema šumi. Kroz projektne aktivnosti predviđeno je uklanjanje šmrike na pojedinim površinama kako bi se obnovili suhi travnjaci. Kroz praćenje brojnosti ove vrste na projektnom području, pratit će se njen negativan utjecaj na travnjačka staništa i vrste vezane za njih.

Orhideje

(Orchidaceae)

Za projektno područje dosad su zabilježene 23 vrste orhideja, od kojih je čak 14 vrsta vezano prvenstveno za travnjake. Među njima su brojne vrste koje su isključivo vezane za suhe travnjake, a pripadaju kokicama (rod Ophrys) i kaćunima (rod Orchis). Rod kokica ističe se svojim specifičnim izgledom cvijeta kojim imitira izgled ženke kukca oprašivača. Radi se o malim zeljastim biljkama s gomoljima, prvenstveno rasprostranjenima na području Mediterana i vezanima za suha i otvorena staništa. U Hrvatskoj je prisutno i 5 endemskih svojti kokica. Rod kaćuna obuhvaća najčešće vrste orhideja prisutne u Hrvatskoj, također vezane za otvorena staništa. To su vrste koje imaju bogat cvat koji oprašivače privlači šarenim bojama te mirisom, a ponekad i nektarom. Kaćuni isto imaju gomolj, koji je još u doba Rimljana korišten za dobivanje brašna iz kojeg se proizvodi salep, topli napitak danas iznimno popularan na područjima bivšeg Osmanskog Carstva (Grčka, Turska, Bliski istok). Kako je pojava orhideja i njihova brojnost vezana uz brojnost i kvalitetu travnjaka, praćenje brojnosti vrsta orhideja na projektnom području služi kao indikator uspješnosti obnove travnjaka.

Orhideje

(Orchidaceae)

Za projektno područje dosad su zabilježene 23 vrste orhideja, od kojih je čak 14 vrsta vezano prvenstveno za travnjake. Među njima su brojne vrste koje su vezane isključivo za suhe travnjake, a pripadaju kokicama (rod Ophrys) i kaćunima (rod Orchis). Rod kokica ističe se svojim specifičnim izgledom cvijeta kojim imitira izgled ženke kukca oprašivača. Radi se o malim zeljastim biljkama s gomoljima, prvenstveno rasprostranjenima na području Mediterana i vezanima za suha i otvorena staništa. U Hrvatskoj je prisutno i 5 endemskih svojti kokica. Rod kaćuna obuhvaća najčešće vrste orhideja prisutne u Hrvatskoj, također vezane za otvorena staništa. To su vrste koje imaju bogat cvat koji oprašivače privlači šarenim bojama te mirisom, a ponekad i nektarom. Kaćuni također imaju gomolj, koji je još u doba Rimljana korišten za dobivanje brašna iz kojeg se proizvodi salep, topli napitak danas iznimno popularan na područjima bivšeg Osmanskog Carstva (Grčka, Turska, Bliski istok). Kako je pojava orhideja i njihova brojnost vezana uz brojnost i kvalitetu travnjaka, praćenje brojnosti vrsta orhideja na projektnom području služi kao indikator uspješnosti obnove travnjaka.

Kontakt za medije i javnost
Melani Glavinić

IMPRESSUM

Udruga BIOM
Čazmanska 2, Zagreb
t. 01/5515-324
e. info@biom.hr 

Područni ured Sinj 
Matića ulica 12, Sinj
t. 021/274 946
e. ured-sinj@biom.hr

Primajte obavijesti o projektu