Svakim danom sve više koristimo prirode resurse što dovodi do promjena u prirodi i okolišu na globalnoj razini. S druge strane, postoje primjeri kako je vrijeme za inovativniji proces u zaštiti prirode – rewilding, proces divlje prirode. Takav način ima za cilj obnoviti i zaštititi prirodna područja ponovnim uvođenjem ključnih vrsta i promicanjem povezanosti između područja koja su prekinuta ljudskim aktivnostima. Nizozemska, u kojoj je takav proces započeo 80-ih godina prošlog stoljeća, primjer je iz kojeg se može učiti. Uvođenjem krupnih biljojeda zbog nestanka stoke sa pašnjaka, pokušavaju revitalizirati napuštene travnjake i zapuštena, ranije intenzivno, korištena zemljišta. Za rewilding najčešće koriste pasmine konja i krava koje su stare, primitivne pasmine jer su za razliku od moderno uzgojenih pasmina otpornije na nepogodne vremenske uvjete te mogu biti slobodne na paši.
Sredinom svibnja otišli smo na studijsko putovanje u Nizozemsku u organizaciji Eurosite, europske organizacije koja objedinjuje nevladine udruge, stručnjake, vladine organizacije i sve zainteresirane sa zajedničkim ciljem očuvanja prirode. U Nizozemskoj smo posjetili više lokacija na kojima se provode rewilding aktivnosti usmjerene ka poboljšanju staništa i suživota čovjeka i prirode. Takvih aktivnosti je više, ali se i provode na različite načine, prvenstveno ispašom krupnim biljojedima, kako divljim tako i domaćim vrstama i pasminama. Njihov cilj je, područja koja su bila iscrpljena intenzivnom poljoprivredom, iskapanjem gline, izgradnjom nasipa ili isušivanjem, vratiti u što prirodnije stanje. Osim toga, Eurosite povezuje partnere kao što su agencije za upravljanje šumskim područjima i vodnim resursima, provincijalnih vlada, lokalnih dionika i udruga i sl.
Tijekom studijskog putovanja imali smo priliku razmjenjivati iskustva s članovima raznih nevladinih organizacija, zaposlenike državnih agencija i uzgajivača stoke iz trinaest europskih zemalja. Prvi dan smo posjetili dva područja kojima upravlja nizozemska organizacija Natuurmonumenten osnovana davne 1905. godine. Na prvoj lokaciji Ooostvaardsplassen koji je dio Nacionanog parka Nieuw Land istočno od Amsterdama, upoznali smo se s načinom upravljanja močvarnim područjem od 56 km2. Ova lokacija je umjetno isušeni polder (umjetno načinjenja depresija) koji od prodiranja mora čuva veliki nasip tzv. dike te se višak vode kontinuirano ispumpava u more. Ovo, ne u potpunosti prirodno stanište, vremenom je postalo mjesto odmora i gniježđenja stotina vrsta ptica, ali pod stalnom prijetnjom zarastanja u drvenaste vrste, stanište se sve više gubilo. Iz tog razloga, upravitelji područja su pristupili rewilding procesu kako bi uz pomoć krava, konja, ali i jelena i srna povećali pašni pritisak te održavali travnjake te smanjili zarastanje drvenastim vrstama. Mnoge visoke ustave i brane koje su služile za kontrolu nivoa vode su prenamjenjene u stepenaste formacije kako bi ribe i vodozemci mogli seliti uzvodno i oživjeti riječice i močvaru u parku. Zaposlenici parka provode kontrolu brojnosti životinja odstrijelom viška te sanitarnim odstrijelom bolesnih i starih životinja. Od nedavno rade na povrataku gotovo zaboravljene vrste domaćih životinja, guske. Jata domaćih, ali i divljih gusaka, također vrše ispašu i nevjerojatno je vidjeti kako se sve ove vrste na tolikom području nadopunjavaju.
Sjeveroistočno od Arnhema, na području Nacionalnog parka Veluwezoom obišli smo područja suhih travnjaka i vriština. Ovi travnjaci su potpuno drugačiji od vlažnih travnjaka Oostvaardplassena kojeg smo obišli ranije. Na njima dominiraju vrijes i razne trave uz poneki šumarak bora. Ovo područje je nastalo tijekom zadnjeg ledenog doba kada su ledenjaci ispred sebe gurali i gomilali materijal, tlo i pjesak te su tako nastale morene (nanosi) izdignute od ostalog terena. Nacionalni park je u privatnom vlasništvu organizacije Natuurmonumenten koja ispašom održava travnjake. Za ispašu koriste škotska highland goveda koja su izdržljiva i otporna na vremenske uvjete te im ne treba zaklon od kiše, snijega i hladnoće. Također, koriste i poljske konje pasmine konik (konjić); male agilne, izdržljive konje koji žive slobodno i pasu na području parka. U posljednje vrijeme, događaju im se štete od napada vuka pa je potaknuta zanimljiva rasprava s nama iz Hrvatske te Poljske kako se kod nas štiti stoka. Osim toga, u njihovom slučaju, napad vuka stvara probleme šetačima s psima jer su bikovi iz stada agresivni prema psima vjerojatno jer ih doživljavaju kao vuka.
Sljedećeg dana posjetili smo područje Millingerwaard, istočno od grada Nijmegen koje je nastalo otkupljivanjem zemlje od farmera i tvrtki za vađenje gline kako bi se što veće područje vratilo u prirodnije stanje. Ovo područje raste i danas jer se kontinuirao otkupljuje zemlja i provode rewilding aktivnosti u suradnji s jednom od tvrtki za vađenje gline. Iako pokrivaju potrebe za izradu cigli i crijepova od gline za čitavu Nizozemsku, sada je vade u skladu sa odobrenom strategijom i samo na lokacijama koje im se odobre. Područje se nalazi uz obalu rijeke Rajne koju u ovom dijelu toka zovu Waal, gdje su izrađeni prokopi kako bi utjecali na poplave u parku. Područje je izuzetno raznoliko vrstama, od poplavnih hrastovih šuma, preko poplavnih livada i izdignutih pjeskovitih dina koje su formirali vjetar i rijeka. Krave i konji koji pasu i održavaju travnjaka kontroliraju se uz pomoć tvrtki za kontrolu stoke, a koje imaju pravo prodaje mesa na slobodnom tržištu nakon odstrijela prekobrojnih životinja.
Nakon obilaska Millingerwaarda, upoznali smo stočara koji u suradnji s Natuurmonumenten provodi ispašu na točno određenim lokacijama i u točno određeno vrijeme. Stočar je podijelio probleme koje ima s provedbom nitratnih direktiva jer je do sada stajnjak razbacivao po travnjacima i nasadima djeteline kako bi povećao prinos, ali to je pridonosilo zasićenju tla nitratima. Ono što nas je najviše dojmilo je trgovina u kojoj prodaje mliječne prerađevine od svojih 85 krava je spojena sa stajom, odnosno dijele ih samo jedna vrata. Kupci u svako vrijeme mogu obići staju i životinje te vidjeti u kakvom su stanju i jesu li uredne. Još zanimljivije je što se iznad štale nalazi dječji vrtić u vlasništvu ove obitelji u kojim trenutno 60-ak djece dolazi na dnevno čuvanje, edukaciju i kao „pomoć“ u staji. Kušali smo više vrsta sireva kao i originalnu nizozemsku gaudu koja je daleko ukusnija od „gaude“ koja se prodaje kod nas.
Posjeta područjima Noordwaard i parku Biesboschu također je bila fascinantna. Muzej koji dominira prostorom je zgrada pokrivena zemljom i travnjakom, u potpunosti uklopljena u okruženje i okružena nasipom s lopočima i trskom. Ovo područje je također polder i u zoni polava se nalazi nekoliko sela i tisuće stanovnika. Jedan od zaposlenika iz Staatsbosbeheer, vladine agencije za šumarstvo i upravljanje prirodnim rezervatima, odrastao je u kući iznad koje teče rijeka Merwede. Nakon velikih poplava 2016. shvatili su da moraju održavati poplavne livade i rukavce riječica koje su nakon isušivanja zarasle u šumu. Takva šuma ne može preuzeti ogromne količine vode dok pumpe nisu u stanju ispumpati višak na vrijeme. Zbog toga su pristupili rewilding aktivnostima kako bi sječom vrba i topola te čišćenju kanala i rukavaca rijeka, kao i ispašom stoke održavali travnjake koje će u slučaju velikih padalina „progutati“ veće količine vode i na taj način zaštititi sela uzvodno.
Na završnoj radionici razmjenjili smo iskustva s obilaska ovih lokacija ali i iskustva zemalja iz kojih dolazimo. Britanci iz Dorseta podijelili su zanimljivu priču o kupnji zapuštenog golf igrališta na kojem provode rewilding. Najmanja lokacija na kojoj provode aktivnosti je površine 120 m2 na koju su zasadili autohtone cvatuće vrste, poput „švedskog stol“ za oprašivače. Jedan od stočara s kojim su godinama surađivali postao je njihov zaposlenik te sada upravlja stokom koja provodi ispašu na području rewildinga u vlasništvu organizacije Natural England. Stočarka s Alpa kazala je kako pregonskim pašarenjem smanjuje pašni pritisak na određenim lokacijama u suradnji s geološkim društvom. Njihov cilj je dopustiti biljkama koje, „čuvaju“ tlo na padinama, rast i razvoj te smanjiti mogućnost odrona.
Sudjelovati i čuti priče različitih sudionika čije se vizije o obnovi prirode nadopunjuju, ali i čuti i potešoće, izazove s kojima se nose je nemjerljivo iskustvo. Drugačiji način razmišljanja i pogled na zaštitu prirode te korištenje ispaše kao alata za obnovu travnjaka, pridonose kako osobnom rastu tako i iskustvu svim organizacijama kojima je za cilj očuvana priroda održivim korištenjem i upravljanjem.