Kategorije
Dnevnik Dinare Dnevnik Dinare

Izvještaj – prve dvije godine projekta Dinara back to LIFE

Navršava se dvije godine projekta Dinara back to LIFE, a obavljene i započete aktivnosti u ovom razdoblju predstavljamo u kratkom preglednom foto-izvještaju.

Projekt je krenuo u siječnju 2020. godine i u ove dvije godine okupili smo savjetničko vijeće i suradničko vijeće, kao dionike koji savjetima i sugestijama usmjeravaju, odnosno proširuju aktivnosti projekta.

Naš terenski rad obuhvatio je istraživanje staništa, travnjaka, kukaca i skakavaca, kao i opširnija znanstvena istraživanja terena.

Ove godine pokrenut je veliki restauracijski ciklus koji će do kraja projektnog razdoblja, vjerujemo, pokazati velike promjene i rezultate na terenu. Dio restauracije bio je volontersko-edukativni kamp, jedan od projektnih vrhunaca ove godine.

Obnova bunara, lokvi i suhozida dio je projekta kojim pomažemo u vraćanju infrastrukture svojoj svrsi.

Iznimno smo ponosni i na izložbu koja prati projekt, kao i na naše edukativne radionice s djecom.

Cijeli foto-izvještaj Dinara back to LIFE 2020.-2021. prelistajte u PDF-u na linku dolje – https://dinarabacktolife.eu/wp-content/uploads/2021/12/Dinara-2021_compressed.pdf

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna

Tematska izložba o Dinari u Kijevu povodom Međunarodnog dana planina

Tematskom izložbom fotografija ‘Povratak prirodi – Dinara back to LIFE’ u četvrtak 9. prosinca 2021. točno u podne u Društvenom centru ‘Dinarsko srce’ – Dom kulture u Kijevu, na adresi Bajani 5, obilježit ćemo Međunarodni dan planina.

Ovom putujućom izložbom, nastalom kroz projekt Dinara back to LIFE, želimo naglasiti koliko je Dinara važna za prirodu i za ljude. Kao najmlađi hrvatski park prirode i najvišu planinu u Hrvatskoj, Dinaru predstavljamo u njenom podnožju te želimo ukazati na ulogu svih nas u očuvanju njezinog prirodnog bogatstva.

Izložba je podijeljena u pet tematskih cjelina i donosi 15 karakterističnih fotografija i komentara koji predstavljaju ono što su ljudi koji žive uz Dinaru izdvojili kao najvažnije vrednote ove planine i ovog kraja.

„Dinara je i simbol izdržljivosti njenih ljudi koji su trudom i radom stvarali dom, prehranjivali generacije i činili dobro prirodi“ – izjavio je sudionik ankete na osnovu koje je nastala ova izložba i time sumirao značenje Dinare te vrednota ljudi koji žive uz i od Dinare.

Izložba se održava u suradnji Javne ustanove PRIRODA Šibensko-kninske županije, Općine Kijevo i Udruge Biom.

Bogomoljka i jesenski procjepak – dinarske vrste prilagođene na teška ljeta i zime

Na pašnjacima najnižih dijelova Dinare žive dvije zanimljive vrste. Bogomoljka (Empusa fasciata) je prepoznatljiva po brojnim izraslinama na tijelu zahvaljujući kojima ih se teže uoči jer životinja nalikuje grančicama. Odrasle jedinke ove vrste bogomoljke ugibaju na početku ljeta da bi se krajem ljeta iz jaja izlegle mlade jedinke (larve) koje će tek iduće proljeće postići punu veličinu (imago). Zimi su također aktivne, ali po lijepom vremenu.

Jesenski procjepak (Scilla autumnalis) ljeto preživljava skriven kao lukovica u tlu te cvate i lista tek nakon prvih jesenskih kiša, a tanki listići će mu se osušiti tek iduće godine krajem proljeća. Obje su ove vrste fenologijom prilagođene na mediteransku klimu u kojoj su uvjeti života ljeti često teži nego zimi.

Kategorije
Dnevnik Dinare

Na Dinari smo pronašli ljekovitu biljku Miloduh

Miloduh (Hyssopus officinalis) je jedna od rijetkih ljekovitih biljaka Dinare. Cvate u jesen, a u ostalom dijelu godine se teško pronalazi, naročito ako je skriven u visokoj travi.

Na Dinari smo ga ovog listopada pronašli na dva lokaliteta gdje su prisutne prostorno male, ali guste populacije.

Karakteristični plavi cvjetovi ga u ovo doba godine izdaleka odaju u krškim travnjacima. Prema literaturnim podacima, prisutnost ove vrste na samoj Dinari nije bila poznata iako je vrsta sporadično prisutna od Istre do Južne Dalmacije.

Video: Uklanjanje šmrike – mukotrpan, ali vrlo koristan posao

Studenti, volonteri i koordinatori s kampa Dinara back to LIFE početak rujna provode među ostalim, u restauraciji Ježevičkog Suhopolja kako bi ga oslobodili za ptice, sisavce, kukce…

Ježevičko Suhopolje stoljećima je bilo pašnjak na kojem su svoje stanište pronalazile ćukavica (Burhinus oedicnemus) i kratkoprsta ševa (Calandrella brachydactyla). Međutim, u posljednjih pola stoljeća dolazi do masovnog iseljavanja s ovog područja u nekoliko valova, čime se drastično smanjio i broj stoke u podinarskom području. Zbog izostanka ispaše dolazi do zarastanja pašnjaka, čime ove ptice polako gube stanište.

Ćukavica voli otvorena pustinjska i polupustinjska staništa te svoja jaja, koja su nalik na kamen, leže na tlo, među kamenjem. Kako se sukcesijom travnjak zatvara, tako ćukavica gubi svoje stanište. Upravo se to događa na Ježevičkom Suhopolju – ono je sve zaraslije i time neprivlačno ćukavici. 2019. godine na ovoj lokaciji zabilježena su dva para ćukavica, 2020. godine zabilježen je jedan par, dok ove godine nije zabilježen niti jedan par ovih ptica.

Jedan od ciljeva projekta Dinara back to LIFE je restaurirati Ježevičko Suhopolje kako bi se na njega vratile kratkoprsta ševa i ćukavica. Svaki dan u poslijepodnevnim satima, kad sunce pomalo popusti svoju rujansku snagu, studenti, volonteri i koordinatori upućuju se na ovu suhu zaravan, opremaju se rukavicama i alatom za uklanjanje vegetacije te režu, pile i kopaju smriču. Juniperus je „idealni“ pokrivač tla – raste nisko kao loptasti grm gustog granja i gustih iglica ispod kojeg ne raste trava. Uklanjanjem šmrike s ove lokacije na Ježevičkom Suhopolju dobit ćemo čisti travnjak kao idealno stanište za ćukavicu i kratkoprstu ševu. Posao time, međutim, nije gotov – travnjak treba održavati, što ostaje na stočarima iz Ježevića koji će dovoditi svoje blago na ispašu na ovu lokaciju koja je sada pogodnija i za stoku jer je prisutan veći udio trave te je očišćeni teren bez grmolikog raslinja daleko pregledniji pa je stoku lakše čuvati.

Prva, ključna faza restauriranja se zaokružuje – čišćenje šmrike na 20-ak hektara Ježevičkog Suhopolja privodi se kraju. Vrijedni studenti, uz pomoć koordinatora i volontera, po četiri sata svaki dan pile, režu, kopaju, skupljaju granje na gomile te otvaraju ovaj prostor ne samo za projektne ptice, nego i za ovce, magarce, pčele, skakavce, druge biljke…

Na videu dolje prikazan je ukratko jedan tipičan terenski rad – orezivanja, piljenje, kopanje, skupljanje granja na hrpe. Pogledajte!

Dinara je zvijezda filmova – ‘Lisice’, ‘Winnetou’, ‘Oprosti za kung fu’ snimani su u ovom fotogeničnom kraju

Osim što čuva bogatu bioraznolikost, Dinara je nadahnuće i filmašima koji su u njenom podnožju snimili neke vrlo upečatljive filmove. Kamenit, krševit i ogoljeni krajolik Podinarja, posebice okolica Ježevića, bio je scenografija za prikaze teškoća života u surovom kraju, za obiteljske drame, serijal o izmišljenom indijanskom poglavici, ali i za ljubavnu komediju. Stariji filmovi podsjećaju na Podinarje kako je izgledalo prije pola stoljeća – s minimalno raslinja i golo. Donosimo pregled tek nekolicine filmova, najpoznatijih, iz raznih faza kinematografije, koji su snimani u podnožju ove filmske zvijezde!

‘Winnetou’ s ljepoticom Dinarom

Njemački film ‘Winnetou i njegov prijatelj Old Firehand’ iz 1966. snimljen je prema motivima iz romana Karla Maya, a govori o poglavici Apača i Old Firehandu koji traže bandu ubojica. Uvodne scene ovog njemačkog westerna snimljene su na Velikom suhopolju kod Ježevića, nastavak filma (od 3. minute do 6:30), snimljene su na Malom suhopolju, sjeverozapadno od Velikog suhopolja. Njemačkom redatelju svidio se i predio jugoistočno od Velikog suhopolja, Modrića glavica-Krčevine kojim zatvara film. Osim njemačkih, u filmu su igrali i hrvatski glumci poput Borisa Dvornika, dok je umjetnički direktor filma bio Vladimir Tadej, koji je ugradio dinarsku scenografiju u priču o indijancima. Cijeli film na YouTube.

‘Lisice’ – posve gol krajolik

‘Lisice’ Krste Papića iz 1969. vrlo često su uvrštene među najbolje filmove hrvatske kinematografije, a kao ključni element metafore o strahu od progona pojavljuje se surov i pust okoliš Dinare. Dobar dio ‘Lisica’ snimljen je na potezu ispod Crvenih grada, u kraju koji je sada posve zarastao u šmriku i oblici se teško prepoznaju. U ovom se filmu vrlo dobro vidi kako je podnožje Dinare izgledalo posve drugačije nego danas, grmlja je bilo puno manje, dok je bjelograbić bio kompletno obršten od koza. Osim krajolika, u filmu su karakteristične sporedne likove odigrali i stanovnici vrličkog kraja. Cijeli film.

‘Oprosti za kung fu’ i ljubavni problemi na dinarskom kršu

Komična drama ‘Oprosti za kung fu’ Ognjena Sviličića iz 2005., u kojoj roditelji traže muža neudanoj trudnoj kćeri, velikim je dijelom snimana u okolici Ježevića te je riječ tkđ. o jednom od hvaljenijih hrvatskih filmova. Film je sniman na potezu između Koljana i Ježevićkog Suhopolja, a sadrži i scenu na autobusnoj stanici Vučemilovići, zaseoku u kojem se će uskoro održati volonterski kamp projekta Dinara back to LIFE. Cijeli film.

‘Sonja i bik’

‘Sonja i bik’ je komedija, prvijenac redateljice Vlatke Vorkapić iz 2012. godine. Osim dijelova filma snimanih u Trogiru i Zagrebu, početak filma ima u pozadini Ježevićko Suhopolje, te je za potrebe snimanja bio instaliran i granični prijelaz na cesti kroz Ježević. Film.

Nakon što provedemo projektne aktivnosti uklanjanja raslinja, projektni tim Dinare se nada da će netko snimiti film, ali dokumentarni, o intenzivnijem povratku ćukavice, kratkoprste ševe i vrtne strnadice na ovo područje kojeg one vole, no s manje šiblja, a više travnjaka. Dotad uživajmo u umjetnosti kojoj je dobrim dijelom doprinijela i Dinara.

Kategorije
Novosti Novosti Novosti Novosti Novosti Novosti

Na putu prema gore – o Dinari brinu i stotine planinara

Stočari su o Dinari stoljećima skrbili tako što su na njene pašnjake vodili svoje blago, čuvali njenu bioraznolikost i ovisili o njoj. Današnji moderni nomadi – planinari, brinu o planinama tako što ih čiste, omogućuju drugima da se i sami sigurno upute u visine, dok s planina „uzimaju“ neprocjenjivo blago – mir i ljepotu prirode.

Dinara pod snijegom, s Perućom u podnožju

Po Dinari, Troglavu i Kamešnici vode stotine kilometara planinarskih staza, po ovim je planinama razmješteno 18 planinarskih kuća i skloništa, a o dijelu njih skrbi osam planinarskih društava iz Knina, Kijeva, Vrlike, Bitelića, Sinja, Otoka i Trilja, u koje je učlanjeno preko šest stotina planinara. O stazama, planinarskim objektima i čištoći Dinare brinu i druga društva s područja Dalmacije i šire, no ovdje ćemo se pozabaviti isključivo planinarskim društvima smještenim u Dinarinom podnožju.

200 kilometara prvih planinarskih staza napravilo PD Svilaja Sinj

Prvi planinari s ovog područja koji su se udružili bili su Sinjani koji su prije jednog stoljeća (1922. godine) osnovali Planinarsko društvo Svilaja te su upravo oni tijekom 1970.-ih i ’80.-ih trasirali i markirali većinu planinarskih puteva i staza po Dinari, uključujući planinarsku transverzalu Glavaš-Dinara-Uništa-Cetina-Koljane-Troglav-Vještić gora-Vrdovo-Kamešnica-Otok. Kad se ubroji i pristupne staze – iz Potravlja, Maljkova i Bitelića – vrijedni sinjski planinarali markirali su preko 200 kilometara staza.

PD Svilaja u Mračnoj Pećini

PD Svilaja je postavilo i prve metalne žigove – uspomenu koju mnogi planinari vole utisnuti u svoje knjižice i ponijeti sa sobom s planine – na Dinaru, Troglav, Kamešnicu, Visoku, Visošnicu, Orlove stine, Svilaju, Kijevski bat, Garjetu.

PD Svilaja je 1980.-ih preuredila staru školu u selu Korita na Kamešnici u planinarsko sklonište koje sada koristi PD Kamešnica iz Otoka, dok su na planini Svilaji, predio Orlove stine, izgradili novi planinarski dom prikladan za boravak i noćenje 50-tak planinara. Danas broje 150 članova i brinu se o održavanju staza na području Visoke, Visošnice i Svilaje.

Nijedna planina nije otok

Gorespomenuto Planinarsko društvo Kamešnica iz Otoka Dalmatinskog, smješteno je najjužnije od svih planinarskih društava s projektnog područja te broji 54 članova, a njihova je odgovornost, kako je već spomenuto, planinarska kuća Orlovac u Koritima na južnoj strani Kamešnice. Kuća je trenutno u renoviranju – promijenjeno je krovište, a nakon izmjene vanjske stolarije zasjat će novim sjajem.

Planinarenje je sreća – PD Kamešnica na vrhu

Društvo Kamešnica održava, čisti i markira 21 kilometar staza na Kamešnici koje se nalaze na teritoriju RH, te pomaže u održavanju planinarskih staza na Kamešnici koje su u nadležnosti prijateljskih planinarskih društava iz BiH, a koje se nastavljaju na staze koje održava društvo iz Otoka Dalmatinskog.

Tri skloništa PD Sveti Jakov, grade još jedno

Najdublje u Dinari je smješten PD Sveti Jakov iz Bitelića, koje broji 110 članova te su zaslužni za nekoliko planinarskih kuća na Dinari. Sv. Jakov upravlja planinarskom kućom sv. Jakov na Vrdovu, jedinim planinarskim objektom na ovoj visoravni. Biteličko društvo upravlja i planinarskim skloništem Vjetar s Dinare na stazi od Vrdova k Troglavu, a velikim su dijelom zaslužni i za izgradnju skloništa Rupe ispod Lišanjskog vrha, na atraktivnoj stazi od mjesta Cetina prema ovom vrhu.

Planinarska kuća sv. Jakov na Vrdovu

Društvo upravo gradi planinarsko sklonište na Vrdovu koje će biti u blizini njihove kuće. Sklonište će biti veličine 5×4 metra, bit će potpuno opremljeno te će biti stalno otključano za potrebe planinara i manjih grupa te hodača sa staze Via Adriatica koji ovom stazom prolaze preko tjedna kad je kuća zatvorena, a potreban im je smještaj i zaklon, posebice zimi. PD Sveti Jakov trenutno ima 110 članova koji su uredili preko 40 km planinarskih staza.

Da objasnimo, planinarski domovi su otvoreni vikendom ili stalno, u pravilu pružaju mogućnost prehrane i okrepe, te su nešto većih gagarita. Planinarske kuće otvorene su povremeno te je potrebno najavili dolazak kako bi upravljač prostor otključao ili predao ključ planinarima; veličine variraju. Planinarska skloništa su u pravilu manja, nezaključana su, stalno su otvorena, nije potrebno najaviti se, ali su neopskrbljena, odnosno sve što je planinaru potrebno mora ponijeti sa sobom.

PD Koćari prvi u Hrvatskoj prepješačili 1.260 kilometara staze Via Dinarica

Mlado planinarsko društvo NOPD Koćari tek je dijete (osnovano 2016.), a dosad su već obišli hrvatske planine, slovenske i talijanske Alpe, najviše vrhove Makedonije, Crne Gore, Albanije, Kosova, Irana i Grčke. Na dinarskom području, društvo je očistilo i markiralo staru zapuštenu stazu u kanjonu Cetine, od Novih sela do Blata na Cetini u duljini od 7 kilometara, a u planu je produžiti tu stazu sve do Čikotine lađe. Ambiciozno mlado društvo planira napraviti mega-staza sve od izvora pa do ušća rijeke Cetine, kao i stazu cijelom planinom Dinarom, od prijevoja Kamensko do izvora rijeke Une.

PD Koćari na vrhu

Snaga mladog društva pokazala se i 2018. godine kad su dvojica njihovih članova, Ante Romac i Kristijan Karlušić kao prvi hrvatski planinari i prvi iz regije u komadu prošli najzahtjevniju turu Balkana, stazu Via Dinarica, u duljini od 1.260 kilometara, čime su postali prvi Hrvati i ljudi iz regije koji su u komadu prešli spomenutu turu, od Slovenije, preko Hrvatske i Crne Gore do Albanije. Dio ove staze prolazi kroz cijelu duljinu projektnog područja Dinara back to LIFE, od sjeverozapada preko Dinare, pored Cetine pa do Kamešnice.

Koćari trenutno broje 100 članova te organiziraju planinarske ture, planinarske škole, ekološke akcije, uređuje planinarske staze itd. Ove će godine Koćari u suradnji s lokalnim samoupravama održati akciju čišćenja korita Cetine od auto-guma, metala i sličnog smeća, sve od Panja (Rumina) do mosta na Kerepu.

Kad na Dinari gori – prvi ondje su planinari iz PD Zolj

Kad su na Dinari požari, prvi na terenu, prije vatrogasaca, su članovi PD Zolj iz Vrlike jer su najbliže ovom području, a i puno vremena provode na terenu. Ovo planinarsko društvo od osnutka 2009. godine broji 50 do 60 članova, ovisno o godini, a trenutno brinu o planinarskom skloništu Josip Goreta na Dinari, o planinarskoj kući sv. Jura na Svilaji, dok su sudjelovali u izgradnji, postavljanju i održavanju planinarskog skloništa Rupe.

Pl. sklonište Rupe

Osim toga, Zolj održava 32 kilometra staza na Dinari i Svilaji, među ostalima stazu od izvora Cetine preko skloništa Rupe i skloništa Josip Goreta do spoja staze koja preko Marina bunara ide do skloništa Pume na Troglavu. Održavaju još i staze od Ježevića do Marina bunara, od Maovica preko kuće sv. Jura na vrh Lisinu, te stazu iznad Maovica do vrha Zolj koji im je dao ime.

PD Zolj u akciji čišćenja Cetine

Društvo je pokrenulo ili sudjelovalo u cijelom nizu akcija čišćenja vodotokova i speleoloških objekata. Detaljno su čistili Cetinu od Vukovića vrila – jednog od izvora rijeke – preko Paškog polja do Belečkog mosta. Obnovili su čatrnje na Svilaji, čistili su Marin bunar, kao i izvor Brzicu te lokalne česme po Vrličkom i Paškom polju. Očistili su i ogromne količine smeća iz Ćulumove špilje, a u planu je obnova Čatrnja na Svilaji, ponovno čišćenje Ćulumove špilje jer se pojavilo novo smeće, kao i obnova skloništa Josip Goreta. Kao poznavaoci terena i životinjskog svijeta, vodili su izletnike na slikanje planinske ševe na područje iznad Crvene grede.

HPD Dinara – back to Sinjal

Planinarska kuća Brezovac na 1.050 metara nadmorske visine jedan je od najznačajnijih planinarskih objekata na Dinari, a njime upravlja HPD Dinara iz Knina. Kuća se nalazi na rubu šume (bukove, iako se zove po brezama), uz prostrani dolac Brezovac, koji je nekad bio maleno planinsko naselje, a danas su ondje vikend-kuće.

Planinarska kuća Brezovac

HPD Dinara trenutno broji 52 člana te održavaju 20-ak kilometara staza, od Guga do Brezovca, od Brezovca do Sinjala, što je najlakši pristup vrhu Dinare, te od Brezovca do Badnja.

PD Jelinak na planini pronalazi zadovoljstvo

„Boravak u prirodi, na čistom zraku ispunjava čovjeka zadovoljstvom. Planinarstvo čini život ugodnijim, zanimljivijim i ljepšim“ – ovo je bilo razmišljanje planinara iz Trilja kad su 1999. osnovali PD Jelinak, nazvavši se po brdu koje se nalazi iznad sela Velića nedaleko Trilja.

Noćni uspon na Troglav

Ove godine PD Jelinak Trilj broji lijepih 165 članova koji uređuju, čište i markiraju na desetke kilometara planinarskih staza na Kamešnici:

Voštane G. – Ćalete – Križ – Tovarnica /1.30h, 3.4km/

Voštane – Poduba- skl. Sveti Mihovil /1.15.h, 4 km/

Voštane – Poduba, Bašići – Orlov kuk – Košnice – Vidikovac, Greben Plana – Goli vrh – Plazibatov dolac – Plana – Stanine 1628 m – Konj 1856 m /5h, 9.3 km/

Voštane – Poduba, Bašići – Pčelinka – Dolac Žlabina – Plazibatov dolac – Klanac Rožani – Stanine 1628 m – Konj 1856 m /5h, 9.8. km,

Voštane – Poduba – Žlabina – Kruge – Konj /3.45h, 10 km/

Voštane – Poduba – Žlabina – Umac (kružna staza) /3.15.h, 6 km/

Jedna od glavnih zadaća Društva je organizirano školovanje članova za sigurno i svrsishodno planinarsko djelovanje pa stoga organiziraju dječje, opće i više planinarske škole, kao i tečaje za markaciste, vodiče, čuvare planinske prirode, speleologe, alpiniste i planinske skijaše.

Sklonište sv. Mihovil na Žlabini

PD Jelinak upravlja planinarskim skloništem sv. Mihovil koje se nalazi na južnim padinama planine Kamešnice, na području Žlabine, na lijepom proplanku okruženom bukovom šumom, sagrađeno u planinskom stilu od prirodnih materijala.

Vrh Dinare dao ime planinarima iz Kijeva

HPD Sinjal 1831 iz Kijeva ime je dobilo prema vrhu Dinare, ujedno i najvišem vrhu Hrvatske visokom – 1831 metar. Postoje od 1999. godine otkad su napravili planinarsku kuću Glavaš u istoimenom zaseoku u Kijevu te su stari pastirski stan u Donjim Torinama preuredili u planinarsko sklonište Martinova košara na planinarskoj stazi od Glavaša prema Sinjalu.

Martinova košara

HPD Sinjal održava 8.300 metara dugu stazu koja spaja sklonište u Glavašu, sklonište Martinova košara i vrh Hrvatske. Trenutno broje 25 članova.


Studija procjene usluga ekosustava za područje projekta „Dinara back to LIFE”, Geonatura, Zagreba 2020

Obnova bunara na Vrdovu – stočarevo blago opet će imati tekućinu zlata vrijednu

Ovog proljeća započela je restauracija bunara na Vrdovu iznad Hrvaca, koje su stočari koristili stotinu do dvjesta godina u kontinuitetu da bi se posljednjih 50 godina povukli i ljudi, a s njima i njihovo blago. Bunari su se urušavali, a zlata vrijedna tekućina postajala je mulj. Jedna od aktivnosti projekta Dinara back to LIFE je restuaracija šest bunara, pet na Vrdovu i jednog u podnožju ove visoravni, a kako bismo – vratili život na Dinaru.

Radovi na obnovi bunara obuhvatit će čišćenje bunara, izvlačenje obrušenog kamenog materijala, razvrstavanje i nabavljanje svog potrebnog materijala, te ponovno zidanje. Obnovom bunara čuvamo tradicionalne i kulturne vrijednosti Vrdova, a ujedno im vraćamo funkciju kako bi ih stočari mogli koristiti za napajanje blaga.

Od šest bunara koje obnavljamo u sklopu projekta Dinara back to LIFE, pet je kružnog oblika, jedino je Džudželića bunar nepravilnog oblika jer je jedini na vrhu brda. Svi su ostali bunari napravljeni u glini u prirodnim depresijama gdje se voda prirodno slijevala i popunjavala bunare. Svi su bunari sagrađeni kamenim „hvacama“, svi osim jednog kružnog su oblika, stari 100 do 150 godina.

Lovrića bunar

Svi bunari koji će se obnoviti u projektu Dinara back to LIFE, osim Venišice, nalaze se na uzvisini Vrdovo. Vezani su uz planinske kuće koje nose nazive po prezimenima ljudi koji su ih napravili i u njima preko ljeta boravili dok su napasali stoku na travnatoj zaravni Vrdovo. Lovrića bunar nalazi se 400 metara zapadno od Lovrića staja, dubok je 4 metra, širok 2,5 metra, okrugao je i otvorenog karaktera – voda se u bunar prirodno skuplja jer se nalazi u prirodnoj depresiji. Sagrađen je prirodnim glinenim materijalom te je obzidan kamenom.

Venišica

Venišica nije bunar u pravom smislu riječi, nego prirodni izvor koji su ljudi obzidali kamenom kako voda ne bi otjecala. Nalazi se kraj naselja Rumin, sjeverno od Cetine kod Hrvaca.

Todića bunar 1

Prvi od dvaju Todića bunara koje ćemo obnoviti nalazi se na predjelu Ledinice / Melišice na Vrdovu. Obitelj koja je napravila bunar je prezimena Bulović, a izgrađen je u nizu bunara položenih u smjeru sjever-jug. Kružnog je oblika, u prirodnoj je depresiji, u vodonepropusnom tlu gnjili (glina u lokalnom govoru), a uzidan je kamenim vacama – kamenim blokovima s jednim licem obrađenim. Trenutno je bunar prekriven da stoka ne bi upadala. Prema pričama mještana, neki od ovih bunara se obnavljaju i kontinuirano koriste već 200-300 godina. 

Todića bunar 2

Drugi od dvaju Todića bunara koje ćemo obnoviti nalazi se zapravo u nizu triju bunara, udaljenih dva-tri metra jedan od drugog, napravljenih jer je na tom predjelu Vrdova bila velika koncentracija stoke – ovaca, koza, goveda i magaraca. S obzirom na mnoštvo stoke, bila je velika potreba za vodom pa su napravljena tri bunara jer je bilo lakše napraviti tri manja bunara nego jedan ogroman. Pozicija na kojoj su ukopani i uzidani vrlo je pogodna za bunare jer je zemlja glinasta, odnosno vodonepropusna. Ovi su kružni bunari prilično duboki, idu do 4 i pol metra dubine, i svi su napravljeni istom tehnologijom – uzidani kamenim vacama u glinastom tlu u prirodnoj depresiji.

Bulovića bunar

Bulovića bunar nalazi se 500 metara sjeverno od zaseoka Bulovići na Vrdovu, u prirodnoj je depresiji u glinastoj zemlji – gnjili, ozidan je kamenim vacama te je kružnog oblika. Trenutno je u najlošijem stanju od svih šest bunara koje ćemo obnoviti ovim projektom – gotovo je posve urušen. Najvećih je dimenzija od svih bunara koje se obnavlja te ćemo ga nastojati obnoviti u izvornom stanju. Bunar su koristile obitelji Đapić, Bulović i Ezgeta.

Džudželića bunar

Džudželića bunar je na lokaciji Džudželina glavica na Vrdovu, a sagradila ga je obitelj Đapić. Izgrađen je na uzvisini na maloj litici i jedini je bunar koji nije napravljen u prirodnoj depresiji u koju bi se slijevala voda. Prethodno je postojala prirodna kamena škrapa, pa su graditelji ušli u škrapu, popunili pukotine i dobili bunar. Džudželića bunar i danas se koristi jer ondje žive dva brata i dvije sestre koji imaju stado tokom cijele godine.

Otvorene prijave za kamp Dinara back to LIFE

Otvorene su prijave za edukativno-volonterski kamp Dinara back to LIFE koji će se održati od 5. do 19. rujna 2021. u Vrlici. Na prijave su pozvani svi studenti prirodoslovnih, biotehničkih i drugih srodnih usmjerenja, koji žele usvojiti teorijska i praktična znanja o restauraciji travnjaka i održivom upravljanju prirodom. Svi troškovi – smještaj, hrana, prijevoz (dolazak i odlazak) – pokriveni su u punom iznosu. Broj sudionika je ograničen na 20. Prijave su otvorene do 5. lipnja, a studenti koji su primljeni u kamp bit će o tome obaviješteni nakon 15. lipnja. Prijave ovdje:

https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSd8pnhFB2Q_zurVXuM38raTemDCPx_myYFCiatJt-i_r3Z6LQ/viewform 

Budite motivirani!

Kamp je predviđen za studente, buduće stručnjake na području zaštite prirode, motivirane za volontiranje na kampu i za korištenje stečenog iskustva i znanja za daljnje studiranje, znanstveni rad ili posao. Osim praktičnog iskustva restauracije, naglasak kampa će biti na edukativnoj komponenti, predstavljanju tema važnih za planiranje upravljanja u zaštiti prirode. Predavači na kampu bit će stručnjaci s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, LAG-a Cetinska krajina, kao i Biomovi eksperti.

Restauracija travnjaka provest će se na području Dinare, u neposrednoj blizini smještaja. Organizatori će studentima osigurati i prijevoz po terenu, potrebne alate i opremu za rad, kao i vodstvo na terenskom radu. Smještaj volontera je u Ekološkoj stanici Vrlika (obnovljenoj 2009. godine), smještenoj u selu Ježević, zaseoku Vučemilovići.

Učenje, rad i druženje

Od volontera se očekuje spremnost za sudjelovanje na kampu u punom trajanju od dva tjedna, motiviranost za rad na restauraciji travnjaka i očuvanju prirode, aktivno sudjelovanje u planiranim aktivnostima u sklopu kampa, spremnost na rad ručnim alatima kod uklanjanja drvene vegetacije na travnjacima i dodatnih aktivnosti, sudjelovanje u edukativnom dijelu programa, motiviranost da stečeno iskustvo i znanje dalje šire i koriste. Nećemo samo raditi, bit će vremena i za druženje i slobodne aktivnosti – agenda kampa.

Sve dodatne informacija može se pronaći na web stranici projekta DinaraBackToLife.eu, kao i Facebooku projekta. Za sva pitanja studenti se mogu javiti Biomu i na mail dinarabacktolife@gmail.com.

Širi projekt „Dinara back to LIFE“, kojim se revitalizira prirodna staništa na širem području Dinare, provode Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske šume, Lokalna akcijska grupa „Cetinska krajina“ te Udruga Biom kao vodeći partner.

Covid-19: kamp će se održavati u skladu s epidemiološkim mjerama. Postoji mogućnost da će se uslijed loše epidemiološke situacije kamp odgoditi, o čemu će studenti biti na vrijeme obaviješteni.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Radionica s djecom o oprašivačima – zna li pčela kamo da prenese pelud?

Radionica iz projekta Dinara back to LIFE započela je provjerom znanja o oprašivačima – što je uopće oprašivanje, što su oprašivači i koje životinje oprašuju biljke. Voditelji radionice postavili su zatim kartonske makete cvjetova s prašničkim krugom u nijansama od žute do naranačaste, kao i crvene kartonske kvadratiće koji su predstavljali nektar. Sa suprotne su strane voditelji postavili „peludna znca“ (kartonski krugovi u nijansama cvjetova). Zadatak je učenika bio prenositi „pelud“ do cvijeta i za nagradu uzimati nektar te ga odnositi u kartonsku košnicu.

Nakon što su učenici prenijeli sav nektar u košnicu i sav pelud do cvjetova, voditelji radionice su pregledavali koliko su nijansi učenici pogodii. Voditelji učenicima namjerno unaprijed nisu objasnili da je zadatak pogoditi nijanse i prenijeti odgovarajuću pelud na odgovarajuće cvjetove. Kad su učenici završili zadatak, voditelji su djeci objasnili da ni pčele ne znaju, nego da one slučajno prenose pelud kako lete od cvijeta do cvijeta te da što ih je više, tim je veća vjerojatnost da će prenijeti odgovarajuću pelud i tako pomoći u oplodnji cvijeta. Djeca su na kraju na kućice upisala oznaku svog razreda, inicijale, nacrtala pčele i cvjetove te ih postavila na stablo ispred ulaza u školu, čime je Sinj dobio novi hotel – za kukce!

Radionica je održana u Osnovnoj školi Ivana Lovrića u Sinju, s 19 učenika 2C razreda učiteljice Petre Gabrić, uz vodstvo Biomovih stručnjaka Tomislava Sotinca i Ante Kodžomana.