Kategorije
Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka na Dinari

Početkom veljače proveli smo kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka na Dinari i tako uspješno nastavili aktivnost koju smo započeli prije dvije godine.

Kontrolirano paljenje jedna je od metoda održavanja travnjaka koja se koristi u stočarstvu još od davnina i koristi se prvenstveno zbog održavanja travnjačkih površina slobodnima od grmlja i za unaprjeđenje kvalitete ispaše. Kako bi upoznali javnost s planom provedbe novog kontroliranog paljenja zaraslih travnjaka na Dinari, ali i pojasnili razloge zbog kojih se ovakva aktivnost provodi, sredinom siječnja održali smo predavanje u Sinju. Zainteresiranoj javnosti približili smo kontrolirano paljenje kao način obnove travnjaka na području Dinare u svrhu očuvanja bioraznolikosti. Naglasili smo kako će nam prikupljeno iskustvo i podaci pomoći u izradi smjernica namijenje institucijama koje upravljaju travnjacima i rade na njihovom očuvanju.

Vrdovo, Bitelićka greda

Ranije iskustvo s provedbe probnog kontroliranog paljenja iz 2021. godine olakšalo je logističku pripremu, a nadzor i podrška Javne vatrogasne postrojbe te DVD-a Sinj, ostalih partnera na projektu te naših volontera omogućilo je provođenje aktivnosti. Povoljni vremenski uvjeti – suho, bez padalina i vjetra pokazali su se već u prvom tjednu veljače stoga smo mogli započeti s kontroliranim paljenjem zaraslih travnjaka na Dinari. Također, važno je naglasiti da se ova aktivnost provodi temeljem smjernica Programa gospodarenja s planom upravljanja područjem ekološke mreže za gospodarsku jedinicu Vrdovo gdje su predviđene aktivnosti u svrhu očuvanja bioraznolikosti. Kontrolirano paljenje uvedeno je u Program gospodarenja temeljem Pravilnika o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova u područjima Ekološke mreže, koji kontrolirano paljenje propisuje kao mjeru očuvanja za neke stanišne tipove i vrste, između ostaloga i za vrtnu strnadicu i Istočno submediteranske suhe travnjake (Scorzoneretalia villosae) (Natura 62A0) na kojima radimo u sklopu Dinara back to LIFE projekta.

Kontrolirano paljenje proveli smo na području Vrdova, iznad Bitelićke grede, s ciljem poboljšanja stanišnih uvjeta za različite životinjske vrste ovisne o otvorenim staništima s posebnim naglaskom na vrtnu strnadicu. Vrtna strnadica (Emberiza hortulana) strogo je zaštićena vrsta ptice koja gubi stanište zbog zarastanja travnjaka a njena prisutnost zabilježena je uglavnom na područjima koja su ranijih godina bila opožarena. Obnovljene su dvije plohe ukupne površine 50 ha čime želimo omogućiti održavanje a nadamo se i povećanje brojnosti gnijezdećih parova vrtne strnadice te pozitivno utjecati na održavanje pašnjaka i mogućnost ispaše stoke. Ovakvu metodu prepoznaje sektor zaštite prirode širom svijeta te se metoda koristi kako bi se održavale površine koje zarastaju, odnosno koje se nalaze u različitim stadijima sukcesije koju je zbog očuvanja odnosno održavanja željenih staništa potrebno usporiti ili zaustaviti.

Kontrolirano paljenje nije požar

Površine se biraju tako da ne dolazi do ugrožavanja šuma ili općenito tipova staništa kojima paljenje škodi, a velika se pažnja posvećuje i tome da se utjecaj na druge organizme, prvenstveno životinje, svede na minimum. Glavni rizici kod provedbe ove metode su kao i kod bilo kojeg drugog namjernog loženja vatre na otvorenom; prvenstveno, proširivanje vatre na površine koje nisu bile cilj kontroliranog paljenja i dubinsko izgaranje tla. Oba ova rizika se izbjegavaju dobrom pripremom, pažljivim izborom površine za paljenje, odabirom povoljnih vremenskih uvjeta pri provedbi samog paljenja te  te prisustvom dovoljnog broja pripremljenih sudionika u koordinaciji s nadležnom vatrogasnom postrojbom. Kontrolirano paljenje se provodi zimi kada površine imaju znatno manju količinu suhe gorive tvari te se na njima vatra, u slučaju požara, sporije širi što vatrogascima daje priliku lakše kontrolirati požar ako do njega dođe u ljetnom periodu.

Za razliku od kontroliranog paljenja, požari imaju brojne negativne utjecaje na različite organizme i njihova staništa. Obično se događaju u toplijem dijelu godine u uvjetima suše a stanje se pogoršava u slučajevima vjetrovitog vremena. U požarima dolazi često do izgaranja velikih površina uključujući i onih koje želimo očuvati poput šuma, maslinika, vinograda, ali i kuća i gospodarskih zgrada. Osim izgaranja često gotovo cjelokupne biomase na opožarenom području dolazi do uništavanja površinskog sloja tla te tako izgaraju i korijenje i sjemenke biljaka a uglavnom stradava i većina životinja koje su nedovoljno brze ili ne mogu odletjeti. Opožarena područja kasnije su izložena mnogo snažnijoj eroziji tla vjetrom i vodom pogotovo na nagnutim terenima. Valja naglasiti i kako požari ostavljaju mnogo veći ugljični otisak, odnosno njima se oslobađa mnogo veća količina pohranjenog ugljičnog dioksida nego što je to slučaj s kontroliranim paljenjem jer je i količina organske tvari koja izgori u požarima mnogo veća od one koja izgori prilikom kontroliranog paljenja. Iako se i opožarene površine ponovno prije ili kasnije zazelene i vegetacija se ponovno počinje razvijati a dolaze i životinje, taj proces traje mnogo dulje nego u slučaju kontroliranog paljenja. U tom slučaju, već s dolaskom prvih kiša počinje ponovni razvoj vegetacije jer podzemni dijelovi biljaka budu uglavnom neoštećeni.

Kontrolirano paljenje u drugim zemljama

Kontrolirano paljenje je raširena metoda koja se provodi u velikom broju država, od mediteranskih i baltičkih zemalja te Ujedinjenom Kraljevstvu pa sve do SAD-a i Australije. Nekada se provodi kao mjera održavanja pašnjaka odnosno travnjaka, a nekada kao mjera koja održava mozaičnost i bioraznolikost u prostranim šumskim područjima. U Ujedinom Kraljevstvu se pale travnjaci koji zarastaju u drvenaste vrste, dok Norvežani koriste kontrolirano paljenje na velikim površinama u svrhu održavanja pašnjaka za ovce pri čemu se sprječava zarastanje u kleku i vrijes. U Španjolskoj je kontrolirano paljenje rašireno na različitim staništima u svrhu njihovog održavanja, a u SAD-u se paljenjem sprječava zarastanje prerije u kleku i održava bolja ispaša za divlje biljojede u mozaičnim staništima, npr. hrastovim šumama s proplancima. Također se kontrolirano pali u borovim šumama da bi održavao travnati pokrov u šumi i omogućila obnova borova. Kod mnogih od ovih primjera, inicijalni argument nije bio održavanje staništa već kontrolirano spaljivanje gorive mase (suhe grane, listinac, suha trava, gorive biljne vrste) jer se paljenje u hladnijem dijelu godine pokazalo kao uspješna prevencija i prostorno ograničenje katastrofalnih ljetnih požara. Jednostavno, nakon kontroliranog paljenja zimi, kada izgori samo najgorivija masa, na istim površinama se ljetni požari ne mogu širiti iako je i dalje prisutna goriva masa (humus, borovi i sl.) jer je za iniciranje vatre potrebna baš ta, najgorivija masa. Portugalci su tek nedavno, nakon katastrofalnih požara, oživjeli tradiciju kontroliranog paljenja kao mjeru prevencije ljetnih požara.  

Pri kontroliranom paljenju se spaljuju samo ciljane površine u odgovarajućim uvjetima. Površine za kontrolirano paljenje se biraju tako da ne dolazi do ugrožavanja šuma ili općenito tipova staništa kojima paljenje škodi. Kod nekontroliranog paljenja, odnosno požara, izgaraju površine u kojima je paljenje štetno (npr. šume) ili, zbog ljetnih vrućina i suše, dolazi do dubinskog oštećenja tla i erozije.

U Hrvatskoj se kontrolirano paljenje za sada provodilo samo na relativno malim površinama u zaštićenim područjima kao što je Nacionalni park Krka ili značajni krajobraz Kamenjak u Istri. Međutim, prvenstveno stočari, ali i poljoprivrednici, i danas paljenje u zimskim mjesecima koriste za održavanje privatnih travnjaka, ali i poljoprivrednog zemljišta koje se privremeno ili trajno ne koristi za proizvodnju što znači da je takva tradicija još prisutna. Nažalost, veliki dio ovih praksi se danas provodi nekontrolirano.

Dosadašnji požari velikih površina na Dinari uništili su staništa kojima će trebati desetljeća ili stoljeća da se obnove i da se u njih vrate vrste koje su tu živjele. Takva ”tradicija” nekontroliranog paljenja više nikada ne bi trebala imati mjesto u modernom upravljanju prostorom, ali i u općenitom odnosu čovjeka i prirode. Najgori primjer su velike površine uništenih starih bukovih šuma u koje se vatra proširila s okolnih travnjaka. Kontrolirano paljenje pak, kao metoda ”oplemenjivanja” i metoda održavanja travnjaka, način je u kojem vatra poštuje sve korisnike prostora, staništa i vrste koji žive na njoj. U tom slučaju se travnjaci održavaju paljenjem, a oni koji provode tu aktivnost dužni su paziti da se vatra ne proširi na šumska ili druga staništa.

Pogledajte kako je izgledala provedba kontroliranog paljenja zaraslih travnjaka na Dinari iz naše perspektive.

Dinara je dio mreže zaštićenih područja EU Natura2000 i jasno je definirano koje vrste i staništa su bitna, stoga da bismo ih mogli očuvati trebaju nam razni tipovi travnjaka, šuma i prijelaznih staništa za čije se održavanje koriste različite tehnike a kontrolirano paljenje je jedna od njih. Uz to, prema prirodnom bogatstvu se treba odnositi s velikim poštovanjem, jer ono nije samo za nas već i za buduće generacije.

Kategorije
Novosti

Radovi o Dinari na Međunarodnom simpoziju agronoma

Prošlog tjedna u Dubrovniku je održan 58. hrvatski i 18. Međunarodni simpozij agronoma te Međunarodnog samita o obnovljivim izvorima energije (INSORE2023) na kojem je sudjelovalo više od 500 sudionika iz 20 zemalja.

Među brojnim radovima, a bilo ih je preko 300, dva sažetka su predstavili djelatnici Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta prof. Kutnjak Hrvoje i Lucija Rajčić. Predstavljeni rezultati istraživanja su proizašlih iz projekta Dinara back to Life. 

Lucija Rajčić i prof. Hrvoje Kutnjak

Rad “Procjena krmne vrijednosti travnjaka Dinare na temelju prikupljanja geoprostornih podataka” (Hrvoje Kutnjak, Lucija Rajčić, Ivana Čačić, Josip Leto) je objavljen u Sekciji “Hrana i kvaliteta hrane”U ovom sažetku su po prvi puta predstavljeni rezultati prostorne analize i istraživanja hranidbene krmne vrijednosti travnjaka na području Dinare koji su rezultat istraživanja iz razdoblja 2020-2022 godine. Cilj istraživanja bio je dati doprinos razumijevanja ovisnosti kvalitete krme s pašnjaka obzirom na prostorni položaj i nadmorsku visinu. Geolocirani uzorci biljne mase travnjaka (uz uzorak je zabilježena i koordinata) su prikupljani na širem području Dinare, Troglava i Kamešnice te je laboratorijski analiziran sastav vlakana i proteina korisnih za ishranu stoke, a rezultati su kartirani. Mjerena i je i produktivnost travnjaka gdje je utvrđeno da je prosječna produktivnost travnjaka po jedinici površine na nadmorskim visinama iznad 600 m veća za preko 40 % u odnosu na one niže. Ovi rezultati su značajna kontribucija izradi pašne karte projektnog područja odnosno PP Dinara te mogu dati doprinos izradama smjernica za održivo korištenje travnjaka i poticaj razvoju tog područja

Predstavljanje postera

U drugom radu, “Uvid u fenološku dinamiku krških pašnjaka nakon kontroliranog paljenja – studija slučaja s Dinare” (Lucija Rajčić, Josip Leto, Hrvoje Kutnjak) je objavljen u sekciji “Agroekologija, ekološka poljoprivreda i zaštita okoliša”

U ovom sažetku su predstavljeni rezultati kratke analize fenološke dinamike travnjaka na Vrdovu prije i poslije kontroliranog paljenja u veljači 2021. g. U analizi su se koristile vremenske serije NDVI-a, najčešće korišteni vegetacijski indeks koji služi za praćenje fotosintetske aktivnosti biljaka, dobiveni obradom satelitskih snimaka u razdoblju od siječnja 2018. g. do listopada 2022. g.Cilj istraživanja bio je usporediti fenološku dinamiku travnjaka na Vrdovu tijekom nekoliko vegetacijskih sezona prije kontroliranog paljenja (2018., 2019. i 2020.), u vegetacijskoj sezoni kada je izvršeno kontrolirano paljenje (2021.) te u vegetacijskoj sezoni nakon kontroliranog paljenja (2022.).

Rezultati su pokazali da vrijednosti NDVI-ja nakon kontroliranog paljenja nisu bile statistički različite od vrijednosti u sezonama prije kontroliranog paljenja. Ipak, uočen je trend pomaka vrhunca vegetacijske sezone iz srpnja/kolovoza na lipanj kao i povišenje fotosintetske aktivnosti u vrhuncu vegetacijske sezone (najviše vrijednosti NDVI-ja tijekom proučavanog razdoblja izmjerene su u lipnju 2021. g. i lipnju 2022. g.). Za bolje shvaćanje utjecaja kontroliranog paljenja na fenologiju travnjaka trebalo bi provesti opširnije istraživanje koje bi obuhvatilo dugogodišnji period kao i druge čimbenike koji mogu utjecati na izmjereni NDVI (primjerice atmosferski uvjeti, vlaga tla i sl.).

Više detalja o simpoziju možete pronaći ovdje, kao i pogledati Zbornik sažetaka

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Drugi kratki film ”Umijeće suhozidne gradnje”

Uzbuđeni smo i sretni što možete pogledati zabilježene kadrove s obnove suhozida, bunara i lokva, ali i  doživljaje s prošlogodišnjeg edukativno-volonterskog suhozidnog kampa Ježević 2022. 

Koliko je suhozidna gradnja utkana u identitet Dinare, zašto je takav stil gradnje bio stoljećima važan, kako se gradi ”u suho” i što kažu sudionici kampa – pogledajte u ovom videu.

Uživajte!

Kategorije
Dnevnik Dinare Novosti

Izvještaj – prve dvije godine projekta Dinara back to LIFE

Navršava se dvije godine projekta Dinara back to LIFE, a obavljene i započete aktivnosti u ovom razdoblju predstavljamo u kratkom preglednom foto-izvještaju.

Projekt je krenuo u siječnju 2020. godine i u ove dvije godine okupili smo savjetničko vijeće i suradničko vijeće, kao dionike koji savjetima i sugestijama usmjeravaju, odnosno proširuju aktivnosti projekta.

Naš terenski rad obuhvatio je istraživanje staništa, travnjaka, kukaca i skakavaca, kao i opširnija znanstvena istraživanja terena.

Ove godine pokrenut je veliki restauracijski ciklus koji će do kraja projektnog razdoblja, vjerujemo, pokazati velike promjene i rezultate na terenu. Dio restauracije bio je volontersko-edukativni kamp, jedan od projektnih vrhunaca ove godine.

Obnova bunara, lokvi i suhozida dio je projekta kojim pomažemo u vraćanju infrastrukture svojoj svrsi.

Iznimno smo ponosni i na izložbu koja prati projekt, kao i na naše edukativne radionice s djecom.

Cijeli foto-izvještaj Dinara back to LIFE 2020.-2021. prelistajte u PDF-u na linku dolje – https://dinarabacktolife.eu/wp-content/uploads/2021/12/Dinara-2021_compressed.pdf

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Tematska izložba o Dinari u Kijevu povodom Međunarodnog dana planina

Tematskom izložbom fotografija ‘Povratak prirodi – Dinara back to LIFE’ u četvrtak 9. prosinca 2021. točno u podne u Društvenom centru ‘Dinarsko srce’ – Dom kulture u Kijevu, na adresi Bajani 5, obilježit ćemo Međunarodni dan planina.

Ovom putujućom izložbom, nastalom kroz projekt Dinara back to LIFE, želimo naglasiti koliko je Dinara važna za prirodu i za ljude. Kao najmlađi hrvatski park prirode i najvišu planinu u Hrvatskoj, Dinaru predstavljamo u njenom podnožju te želimo ukazati na ulogu svih nas u očuvanju njezinog prirodnog bogatstva.

Izložba je podijeljena u pet tematskih cjelina i donosi 15 karakterističnih fotografija i komentara koji predstavljaju ono što su ljudi koji žive uz Dinaru izdvojili kao najvažnije vrednote ove planine i ovog kraja.

„Dinara je i simbol izdržljivosti njenih ljudi koji su trudom i radom stvarali dom, prehranjivali generacije i činili dobro prirodi“ – izjavio je sudionik ankete na osnovu koje je nastala ova izložba i time sumirao značenje Dinare te vrednota ljudi koji žive uz i od Dinare.

Izložba se održava u suradnji Javne ustanove PRIRODA Šibensko-kninske županije, Općine Kijevo i Udruge Biom.

Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti

Bogomoljka i jesenski procjepak – dinarske vrste prilagođene na teška ljeta i zime

Na pašnjacima najnižih dijelova Dinare žive dvije zanimljive vrste. Bogomoljka (Empusa fasciata) je prepoznatljiva po brojnim izraslinama na tijelu zahvaljujući kojima ih se teže uoči jer životinja nalikuje grančicama. Odrasle jedinke ove vrste bogomoljke ugibaju na početku ljeta da bi se krajem ljeta iz jaja izlegle mlade jedinke (larve) koje će tek iduće proljeće postići punu veličinu (imago). Zimi su također aktivne, ali po lijepom vremenu.

Jesenski procjepak (Scilla autumnalis) ljeto preživljava skriven kao lukovica u tlu te cvate i lista tek nakon prvih jesenskih kiša, a tanki listići će mu se osušiti tek iduće godine krajem proljeća. Obje su ove vrste fenologijom prilagođene na mediteransku klimu u kojoj su uvjeti života ljeti često teži nego zimi.

Kategorije
Dnevnik Dinare

Na Dinari smo pronašli ljekovitu biljku Miloduh

Miloduh (Hyssopus officinalis) je jedna od rijetkih ljekovitih biljaka Dinare. Cvate u jesen, a u ostalom dijelu godine se teško pronalazi, naročito ako je skriven u visokoj travi.

Na Dinari smo ga ovog listopada pronašli na dva lokaliteta gdje su prisutne prostorno male, ali guste populacije.

Karakteristični plavi cvjetovi ga u ovo doba godine izdaleka odaju u krškim travnjacima. Prema literaturnim podacima, prisutnost ove vrste na samoj Dinari nije bila poznata iako je vrsta sporadično prisutna od Istre do Južne Dalmacije.

Kategorije
Novosti

Video: Uklanjanje šmrike – mukotrpan, ali vrlo koristan posao

Studenti, volonteri i koordinatori s kampa Dinara back to LIFE početak rujna provode među ostalim, u restauraciji Ježevičkog Suhopolja kako bi ga oslobodili za ptice, sisavce, kukce…

Ježevičko Suhopolje stoljećima je bilo pašnjak na kojem su svoje stanište pronalazile ćukavica (Burhinus oedicnemus) i kratkoprsta ševa (Calandrella brachydactyla). Međutim, u posljednjih pola stoljeća dolazi do masovnog iseljavanja s ovog područja u nekoliko valova, čime se drastično smanjio i broj stoke u podinarskom području. Zbog izostanka ispaše dolazi do zarastanja pašnjaka, čime ove ptice polako gube stanište.

Ćukavica voli otvorena pustinjska i polupustinjska staništa te svoja jaja, koja su nalik na kamen, leže na tlo, među kamenjem. Kako se sukcesijom travnjak zatvara, tako ćukavica gubi svoje stanište. Upravo se to događa na Ježevičkom Suhopolju – ono je sve zaraslije i time neprivlačno ćukavici. 2019. godine na ovoj lokaciji zabilježena su dva para ćukavica, 2020. godine zabilježen je jedan par, dok ove godine nije zabilježen niti jedan par ovih ptica.

Jedan od ciljeva projekta Dinara back to LIFE je restaurirati Ježevičko Suhopolje kako bi se na njega vratile kratkoprsta ševa i ćukavica. Svaki dan u poslijepodnevnim satima, kad sunce pomalo popusti svoju rujansku snagu, studenti, volonteri i koordinatori upućuju se na ovu suhu zaravan, opremaju se rukavicama i alatom za uklanjanje vegetacije te režu, pile i kopaju smriču. Juniperus je „idealni“ pokrivač tla – raste nisko kao loptasti grm gustog granja i gustih iglica ispod kojeg ne raste trava. Uklanjanjem šmrike s ove lokacije na Ježevičkom Suhopolju dobit ćemo čisti travnjak kao idealno stanište za ćukavicu i kratkoprstu ševu. Posao time, međutim, nije gotov – travnjak treba održavati, što ostaje na stočarima iz Ježevića koji će dovoditi svoje blago na ispašu na ovu lokaciju koja je sada pogodnija i za stoku jer je prisutan veći udio trave te je očišćeni teren bez grmolikog raslinja daleko pregledniji pa je stoku lakše čuvati.

Prva, ključna faza restauriranja se zaokružuje – čišćenje šmrike na 20-ak hektara Ježevičkog Suhopolja privodi se kraju. Vrijedni studenti, uz pomoć koordinatora i volontera, po četiri sata svaki dan pile, režu, kopaju, skupljaju granje na gomile te otvaraju ovaj prostor ne samo za projektne ptice, nego i za ovce, magarce, pčele, skakavce, druge biljke…

Na videu dolje prikazan je ukratko jedan tipičan terenski rad – orezivanja, piljenje, kopanje, skupljanje granja na hrpe. Pogledajte!

Kategorije
Dnevnik Dinare Novosti

Dinara je zvijezda filmova – ‘Lisice’, ‘Winnetou’, ‘Oprosti za kung fu’ snimani su u ovom fotogeničnom kraju

Osim što čuva bogatu bioraznolikost, Dinara je nadahnuće i filmašima koji su u njenom podnožju snimili neke vrlo upečatljive filmove. Kamenit, krševit i ogoljeni krajolik Podinarja, posebice okolica Ježevića, bio je scenografija za prikaze teškoća života u surovom kraju, za obiteljske drame, serijal o izmišljenom indijanskom poglavici, ali i za ljubavnu komediju. Stariji filmovi podsjećaju na Podinarje kako je izgledalo prije pola stoljeća – s minimalno raslinja i golo. Donosimo pregled tek nekolicine filmova, najpoznatijih, iz raznih faza kinematografije, koji su snimani u podnožju ove filmske zvijezde!

‘Winnetou’ s ljepoticom Dinarom

Njemački film ‘Winnetou i njegov prijatelj Old Firehand’ iz 1966. snimljen je prema motivima iz romana Karla Maya, a govori o poglavici Apača i Old Firehandu koji traže bandu ubojica. Uvodne scene ovog njemačkog westerna snimljene su na Velikom suhopolju kod Ježevića, nastavak filma (od 3. minute do 6:30), snimljene su na Malom suhopolju, sjeverozapadno od Velikog suhopolja. Njemačkom redatelju svidio se i predio jugoistočno od Velikog suhopolja, Modrića glavica-Krčevine kojim zatvara film. Osim njemačkih, u filmu su igrali i hrvatski glumci poput Borisa Dvornika, dok je umjetnički direktor filma bio Vladimir Tadej, koji je ugradio dinarsku scenografiju u priču o indijancima. Cijeli film na YouTube.

‘Lisice’ – posve gol krajolik

‘Lisice’ Krste Papića iz 1969. vrlo često su uvrštene među najbolje filmove hrvatske kinematografije, a kao ključni element metafore o strahu od progona pojavljuje se surov i pust okoliš Dinare. Dobar dio ‘Lisica’ snimljen je na potezu ispod Crvenih grada, u kraju koji je sada posve zarastao u šmriku i oblici se teško prepoznaju. U ovom se filmu vrlo dobro vidi kako je podnožje Dinare izgledalo posve drugačije nego danas, grmlja je bilo puno manje, dok je bjelograbić bio kompletno obršten od koza. Osim krajolika, u filmu su karakteristične sporedne likove odigrali i stanovnici vrličkog kraja. Cijeli film.

‘Oprosti za kung fu’ i ljubavni problemi na dinarskom kršu

Komična drama ‘Oprosti za kung fu’ Ognjena Sviličića iz 2005., u kojoj roditelji traže muža neudanoj trudnoj kćeri, velikim je dijelom snimana u okolici Ježevića te je riječ tkđ. o jednom od hvaljenijih hrvatskih filmova. Film je sniman na potezu između Koljana i Ježevićkog Suhopolja, a sadrži i scenu na autobusnoj stanici Vučemilovići, zaseoku u kojem se će uskoro održati volonterski kamp projekta Dinara back to LIFE. Cijeli film.

‘Sonja i bik’

‘Sonja i bik’ je komedija, prvijenac redateljice Vlatke Vorkapić iz 2012. godine. Osim dijelova filma snimanih u Trogiru i Zagrebu, početak filma ima u pozadini Ježevićko Suhopolje, te je za potrebe snimanja bio instaliran i granični prijelaz na cesti kroz Ježević. Film.

Nakon što provedemo projektne aktivnosti uklanjanja raslinja, projektni tim Dinare se nada da će netko snimiti film, ali dokumentarni, o intenzivnijem povratku ćukavice, kratkoprste ševe i vrtne strnadice na ovo područje kojeg one vole, no s manje šiblja, a više travnjaka. Dotad uživajmo u umjetnosti kojoj je dobrim dijelom doprinijela i Dinara.

Kategorije
Novosti

Na putu prema gore – o Dinari brinu i stotine planinara

Stočari su o Dinari stoljećima skrbili tako što su na njene pašnjake vodili svoje blago, čuvali njenu bioraznolikost i ovisili o njoj. Današnji moderni nomadi – planinari, brinu o planinama tako što ih čiste, omogućuju drugima da se i sami sigurno upute u visine, dok s planina „uzimaju“ neprocjenjivo blago – mir i ljepotu prirode.

Dinara pod snijegom, s Perućom u podnožju

Po Dinari, Troglavu i Kamešnici vode stotine kilometara planinarskih staza, po ovim je planinama razmješteno 18 planinarskih kuća i skloništa, a o dijelu njih skrbi osam planinarskih društava iz Knina, Kijeva, Vrlike, Bitelića, Sinja, Otoka i Trilja, u koje je učlanjeno preko šest stotina planinara. O stazama, planinarskim objektima i čištoći Dinare brinu i druga društva s područja Dalmacije i šire, no ovdje ćemo se pozabaviti isključivo planinarskim društvima smještenim u Dinarinom podnožju.

200 kilometara prvih planinarskih staza napravilo PD Svilaja Sinj

Prvi planinari s ovog područja koji su se udružili bili su Sinjani koji su prije jednog stoljeća (1922. godine) osnovali Planinarsko društvo Svilaja te su upravo oni tijekom 1970.-ih i ’80.-ih trasirali i markirali većinu planinarskih puteva i staza po Dinari, uključujući planinarsku transverzalu Glavaš-Dinara-Uništa-Cetina-Koljane-Troglav-Vještić gora-Vrdovo-Kamešnica-Otok. Kad se ubroji i pristupne staze – iz Potravlja, Maljkova i Bitelića – vrijedni sinjski planinarali markirali su preko 200 kilometara staza.

PD Svilaja u Mračnoj Pećini

PD Svilaja je postavilo i prve metalne žigove – uspomenu koju mnogi planinari vole utisnuti u svoje knjižice i ponijeti sa sobom s planine – na Dinaru, Troglav, Kamešnicu, Visoku, Visošnicu, Orlove stine, Svilaju, Kijevski bat, Garjetu.

PD Svilaja je 1980.-ih preuredila staru školu u selu Korita na Kamešnici u planinarsko sklonište koje sada koristi PD Kamešnica iz Otoka, dok su na planini Svilaji, predio Orlove stine, izgradili novi planinarski dom prikladan za boravak i noćenje 50-tak planinara. Danas broje 150 članova i brinu se o održavanju staza na području Visoke, Visošnice i Svilaje.

Nijedna planina nije otok

Gorespomenuto Planinarsko društvo Kamešnica iz Otoka Dalmatinskog, smješteno je najjužnije od svih planinarskih društava s projektnog područja te broji 54 članova, a njihova je odgovornost, kako je već spomenuto, planinarska kuća Orlovac u Koritima na južnoj strani Kamešnice. Kuća je trenutno u renoviranju – promijenjeno je krovište, a nakon izmjene vanjske stolarije zasjat će novim sjajem.

Planinarenje je sreća – PD Kamešnica na vrhu

Društvo Kamešnica održava, čisti i markira 21 kilometar staza na Kamešnici koje se nalaze na teritoriju RH, te pomaže u održavanju planinarskih staza na Kamešnici koje su u nadležnosti prijateljskih planinarskih društava iz BiH, a koje se nastavljaju na staze koje održava društvo iz Otoka Dalmatinskog.

Tri skloništa PD Sveti Jakov, grade još jedno

Najdublje u Dinari je smješten PD Sveti Jakov iz Bitelića, koje broji 110 članova te su zaslužni za nekoliko planinarskih kuća na Dinari. Sv. Jakov upravlja planinarskom kućom sv. Jakov na Vrdovu, jedinim planinarskim objektom na ovoj visoravni. Biteličko društvo upravlja i planinarskim skloništem Vjetar s Dinare na stazi od Vrdova k Troglavu, a velikim su dijelom zaslužni i za izgradnju skloništa Rupe ispod Lišanjskog vrha, na atraktivnoj stazi od mjesta Cetina prema ovom vrhu.

Planinarska kuća sv. Jakov na Vrdovu

Društvo upravo gradi planinarsko sklonište na Vrdovu koje će biti u blizini njihove kuće. Sklonište će biti veličine 5×4 metra, bit će potpuno opremljeno te će biti stalno otključano za potrebe planinara i manjih grupa te hodača sa staze Via Adriatica koji ovom stazom prolaze preko tjedna kad je kuća zatvorena, a potreban im je smještaj i zaklon, posebice zimi. PD Sveti Jakov trenutno ima 110 članova koji su uredili preko 40 km planinarskih staza.

Da objasnimo, planinarski domovi su otvoreni vikendom ili stalno, u pravilu pružaju mogućnost prehrane i okrepe, te su nešto većih gagarita. Planinarske kuće otvorene su povremeno te je potrebno najavili dolazak kako bi upravljač prostor otključao ili predao ključ planinarima; veličine variraju. Planinarska skloništa su u pravilu manja, nezaključana su, stalno su otvorena, nije potrebno najaviti se, ali su neopskrbljena, odnosno sve što je planinaru potrebno mora ponijeti sa sobom.

PD Koćari prvi u Hrvatskoj prepješačili 1.260 kilometara staze Via Dinarica

Mlado planinarsko društvo NOPD Koćari tek je dijete (osnovano 2016.), a dosad su već obišli hrvatske planine, slovenske i talijanske Alpe, najviše vrhove Makedonije, Crne Gore, Albanije, Kosova, Irana i Grčke. Na dinarskom području, društvo je očistilo i markiralo staru zapuštenu stazu u kanjonu Cetine, od Novih sela do Blata na Cetini u duljini od 7 kilometara, a u planu je produžiti tu stazu sve do Čikotine lađe. Ambiciozno mlado društvo planira napraviti mega-staza sve od izvora pa do ušća rijeke Cetine, kao i stazu cijelom planinom Dinarom, od prijevoja Kamensko do izvora rijeke Une.

PD Koćari na vrhu

Snaga mladog društva pokazala se i 2018. godine kad su dvojica njihovih članova, Ante Romac i Kristijan Karlušić kao prvi hrvatski planinari i prvi iz regije u komadu prošli najzahtjevniju turu Balkana, stazu Via Dinarica, u duljini od 1.260 kilometara, čime su postali prvi Hrvati i ljudi iz regije koji su u komadu prešli spomenutu turu, od Slovenije, preko Hrvatske i Crne Gore do Albanije. Dio ove staze prolazi kroz cijelu duljinu projektnog područja Dinara back to LIFE, od sjeverozapada preko Dinare, pored Cetine pa do Kamešnice.

Koćari trenutno broje 100 članova te organiziraju planinarske ture, planinarske škole, ekološke akcije, uređuje planinarske staze itd. Ove će godine Koćari u suradnji s lokalnim samoupravama održati akciju čišćenja korita Cetine od auto-guma, metala i sličnog smeća, sve od Panja (Rumina) do mosta na Kerepu.

Kad na Dinari gori – prvi ondje su planinari iz PD Zolj

Kad su na Dinari požari, prvi na terenu, prije vatrogasaca, su članovi PD Zolj iz Vrlike jer su najbliže ovom području, a i puno vremena provode na terenu. Ovo planinarsko društvo od osnutka 2009. godine broji 50 do 60 članova, ovisno o godini, a trenutno brinu o planinarskom skloništu Josip Goreta na Dinari, o planinarskoj kući sv. Jura na Svilaji, dok su sudjelovali u izgradnji, postavljanju i održavanju planinarskog skloništa Rupe.

Pl. sklonište Rupe

Osim toga, Zolj održava 32 kilometra staza na Dinari i Svilaji, među ostalima stazu od izvora Cetine preko skloništa Rupe i skloništa Josip Goreta do spoja staze koja preko Marina bunara ide do skloništa Pume na Troglavu. Održavaju još i staze od Ježevića do Marina bunara, od Maovica preko kuće sv. Jura na vrh Lisinu, te stazu iznad Maovica do vrha Zolj koji im je dao ime.

PD Zolj u akciji čišćenja Cetine

Društvo je pokrenulo ili sudjelovalo u cijelom nizu akcija čišćenja vodotokova i speleoloških objekata. Detaljno su čistili Cetinu od Vukovića vrila – jednog od izvora rijeke – preko Paškog polja do Belečkog mosta. Obnovili su čatrnje na Svilaji, čistili su Marin bunar, kao i izvor Brzicu te lokalne česme po Vrličkom i Paškom polju. Očistili su i ogromne količine smeća iz Ćulumove špilje, a u planu je obnova Čatrnja na Svilaji, ponovno čišćenje Ćulumove špilje jer se pojavilo novo smeće, kao i obnova skloništa Josip Goreta. Kao poznavaoci terena i životinjskog svijeta, vodili su izletnike na slikanje planinske ševe na područje iznad Crvene grede.

HPD Dinara – back to Sinjal

Planinarska kuća Brezovac na 1.050 metara nadmorske visine jedan je od najznačajnijih planinarskih objekata na Dinari, a njime upravlja HPD Dinara iz Knina. Kuća se nalazi na rubu šume (bukove, iako se zove po brezama), uz prostrani dolac Brezovac, koji je nekad bio maleno planinsko naselje, a danas su ondje vikend-kuće.

Planinarska kuća Brezovac

HPD Dinara trenutno broji 52 člana te održavaju 20-ak kilometara staza, od Guga do Brezovca, od Brezovca do Sinjala, što je najlakši pristup vrhu Dinare, te od Brezovca do Badnja.

PD Jelinak na planini pronalazi zadovoljstvo

„Boravak u prirodi, na čistom zraku ispunjava čovjeka zadovoljstvom. Planinarstvo čini život ugodnijim, zanimljivijim i ljepšim“ – ovo je bilo razmišljanje planinara iz Trilja kad su 1999. osnovali PD Jelinak, nazvavši se po brdu koje se nalazi iznad sela Velića nedaleko Trilja.

Noćni uspon na Troglav

Ove godine PD Jelinak Trilj broji lijepih 165 članova koji uređuju, čište i markiraju na desetke kilometara planinarskih staza na Kamešnici:

Voštane G. – Ćalete – Križ – Tovarnica /1.30h, 3.4km/

Voštane – Poduba- skl. Sveti Mihovil /1.15.h, 4 km/

Voštane – Poduba, Bašići – Orlov kuk – Košnice – Vidikovac, Greben Plana – Goli vrh – Plazibatov dolac – Plana – Stanine 1628 m – Konj 1856 m /5h, 9.3 km/

Voštane – Poduba, Bašići – Pčelinka – Dolac Žlabina – Plazibatov dolac – Klanac Rožani – Stanine 1628 m – Konj 1856 m /5h, 9.8. km,

Voštane – Poduba – Žlabina – Kruge – Konj /3.45h, 10 km/

Voštane – Poduba – Žlabina – Umac (kružna staza) /3.15.h, 6 km/

Jedna od glavnih zadaća Društva je organizirano školovanje članova za sigurno i svrsishodno planinarsko djelovanje pa stoga organiziraju dječje, opće i više planinarske škole, kao i tečaje za markaciste, vodiče, čuvare planinske prirode, speleologe, alpiniste i planinske skijaše.

Sklonište sv. Mihovil na Žlabini

PD Jelinak upravlja planinarskim skloništem sv. Mihovil koje se nalazi na južnim padinama planine Kamešnice, na području Žlabine, na lijepom proplanku okruženom bukovom šumom, sagrađeno u planinskom stilu od prirodnih materijala.

Vrh Dinare dao ime planinarima iz Kijeva

HPD Sinjal 1831 iz Kijeva ime je dobilo prema vrhu Dinare, ujedno i najvišem vrhu Hrvatske visokom – 1831 metar. Postoje od 1999. godine otkad su napravili planinarsku kuću Glavaš u istoimenom zaseoku u Kijevu te su stari pastirski stan u Donjim Torinama preuredili u planinarsko sklonište Martinova košara na planinarskoj stazi od Glavaša prema Sinjalu.

Martinova košara

HPD Sinjal održava 8.300 metara dugu stazu koja spaja sklonište u Glavašu, sklonište Martinova košara i vrh Hrvatske. Trenutno broje 25 članova.


Studija procjene usluga ekosustava za područje projekta „Dinara back to LIFE”, Geonatura, Zagreba 2020