Oznaka: obnova bunara

Kategorije
Kalendar aktivnosti Novosti

Na Dinari s LIFE for Mauremys

Prošli tjedan ugostili smo stručnjake s projekta LIFE for Mauremys i poveli ih u obilazak područja gdje obnavljamo bunare i lokve.

Poput malih oaza, lokve i bunari dragocjena su mjesta koja osim što osiguravaju izvor pitke vode usred surovog krša, omogućuju život mnogim vrstama. Upravo vodozemci i neki kukci cijeli ili dio svog razvojnog ciklusa prolaze upravo u i malim slatkovodnim ekosustavima na kamenjaru. Prolazeći dinarskim područjem, nerijetko se dogodi da bunari ili lokve nose svoja nazivlja uz koja se veže posebna priča i odnos mještana. Osim što služe za opskrbu vodom blagu koje tu dolazi, oni su i svojevrsni spomenici tradicijske gradnje. 

Kako bi podijelili znanje i dosadašnje iskustvo o vodenim tijelima koja obnavljamo kroz Dinara back to LIFE i projekt Still water revivaI, u posjet su nam stigli stručnjaci s projekta LIFE for Mauremys čija je misija poboljšati kvalitetu staništa te ukloniti prijetnje za očuvanje riječne kornjače Mauremys rivulata. U želji da im pokažemo da je Dinara dobar domaćin bogat životom i čiji su vodeni ekosustavi neprocjenjivi, proveli smo ih na desetak lokacija gdje smo do sada i sami zasukali rukave. Terenski obilazak vodio je Ivan Budinski, a goste-stručnjake je zanimalo kako su obnavljana vodena tijela, zašto smo birali baš ta te kakav je živi svijet u njima.

Evo koje smo sve lokacije obišli!

Prva lokacija obilaska bila je bunar Venišica u Ruminu kojeg su obnovile Hrvatske šume. S jedne strane bunara napravljena je rampa kako bi životinje mogle lakše doći do vode kada je visok vodostaj. Iznad bunara se nalazi manji izvor vode koji ljeti teče kroz podzemlje, a za velikih kiša je vidljiv i na van. Kad je vodostaj visok, dio vode se prelijeva u lokvu nizvodno od bunara. Taj bunar koriste lokalni stočari i neprocjenjiv je izvor vode za njihovo blago u ovom dijelu pašnjaka.

Sljedeći na popisu bio je bunar Kovačevac u Biteliću kojeg smo prošle godine obnovili zajedno s volonterima suhozidnog kampa Ježević 2022. Nekada davno, mještani su primijetili da se u toj depresiji skuplja voda u vrijeme kiša pa su sredini iskopali i suhozidnom tehnikom obložili bunar, no vremenom se on urušio i zatrpao. U nekoliko radnih akcija, obnovili smo ga, očistili zemlju, izvukli veliko kamenje, posložili okvir bunara koji će ga čuvati od urušavanja. Također, s nekoliko većih pločastih  kamenova napravili smo pristupnu stazu u slučaju velike vode i blata.

U suradnji s lovačkom udrugom Hrvace obnovili smo Marunsku bunarinu, prirodnu lokvu koja je u dijelovima bila okružena suhozidima kako se zbog kiše i prolaska životinja ne bi urušila i zatrpala. Marunska bunarina bila je u lošem stanju, zarasla i obrasla trninom čije je korijenje urušilo suhozid oko lokve. Očišćena je od drvenastih vrsta, pokošena a suhozid je presložen.

U blizini Borkovića lokve u Koljanima, nekada najvećoj lokvi u tom kraju, od davnina je napravljena velika vodosprema koja je skupljala vodu za vrijeme velikih kiša. Mještani su nam kazali da je zbog izdignute ceste Koljane-Dabar, a koja se kasnije izgradila, između lokve i čatrnje, prekinut dotok vode, tako da je ta lokva sve češće suha. Osim toga, smanjenjem broja životinja koje koriste lokvu, smanjen je i utabani vodonepropusni sloja i blato koje su životinje na nogama iznosile i tako ‘čuvale’ izgled lokve. Ova lokva trenutno se trenutno obnavlja i nanovo iskopava, a zatim će se obložiti slojem gline iz kamenoloma.

Na Krčevinama u Ježeviću pokazali smo lokvu koja je u procesu obnove na sličan način kao i Borkovića lokva. Dalje, na Malom suhopolju se trenutno obnavljaju dvije lokve, manja i veća. Te lokve će koristiti nekoliko stočara iz Ježevića pa se veselimo njihovim dovršetku.

Za kraj smo ostavili Muljiku, lokvu koja je u zapravo prirodna depresija s glinenim nanosima. Obnovili smo je ručnim iskapanjem, obložili glinom te je nakon kiše zamuljali (zamutili) i zasuli s gašenim vapnom koje skuplja čestice gline i koje padnu na dno i ojačaju vodonepropusni sloj. Muljiku smo u obilasku zatekli punu svih stadija razvoja žabe zelene krastače; od punoglavaca, polurazvijenih žaba do mladih primjeraka koji izlaze iz lokve, što je posebno razveselilo stručnjake iz udruge Hyla koji u svom radu stavljaju naglasak na vodozemce i gmazove.

Ovakav terenski susret bio je odlična prilika za razmijeniti znanja s drugim stručnjacima te čuti njihovo mišljenje. Sigurni smo kako će podijeljeno znanje uspješno primijeniti na lokve koje će u budućnosti obnavljati na svom projektu. Na tom putu smo im velika podrška.

ps. U obilasku nam se pridružila ekipa s Hrvatske-radio televizije pa smo usput snimili prilog za emisiju Plodovi zemlje. Prilog možete pogledati ovdje.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Uređena je staza Vučipolje – Privija i započela je obnova suhozida na Vrdovu

Očišćena stoljetna staza i početak obnove tradicionalnog suhozida rezultati su akcije provedene proteklog vikenda na padinama Dinare, a na kojoj je u dva dana 50-ak volontera sudjelovalo kako bi se u funkciju vratilo korisne i lijepe primjere čovjekovog suživota s prirodom.

Akcija je provedena 12. i 13. ožujka u dvije odvojene aktivnosti – uređenju staze i obnovi suhozida.

Kroz prvu aktivnost obnovljena je stara planinska staza koja vodi od zaseoka Glavurdići u Vučipolju istočno od jezera Peruća do Privije, zapadno od Vrdova. Riječ je o starom „magarećem putu“ koji je služio za tjeranje stoke iz Vučipolja i okolnih zaseoka prema Vrdovu, no s napuštanjem stočarstva i otvaranjem jednostavnijih mogućnosti odlazaka na ovu visoravan put je polako zarastao te je po stazi popadalo sasušeno granje. No, pojavila se potreba za obnovom ove staze, što nam je predloženo prošle godine na Suradničkim vijećima.

Tokom proteklog vikenda ova je staza u potpunosti očišćena – uklonjeno je svo popadalo suho granje te je orezana drvenasta vegetacija u cijeloj širini podzidane staze od oko 2 metra te u punoj duljini staze od oko 2.500 metara. Širina staze otvara mogućnost da je odsad koriste i konji s tovarom. Takva staza je, jasno, vrlo ugodna i sigurna za planinare, izletnike i šetače. Oba dana ove aktivnosti bio je oko 25 sudionika – pripadnici LU Hrvace, Turistička udruga Hrvace, LAG-a Cetinska krajina, strani volonteri iz Europskih snaga solidarnosti, volonteri iz bliže okolice, Splita i Zagreba te članovi Udruge Biom.

U isto vrijeme na visoravni Vrdovo organizirana je obnova suhozida na putu prema planinarskoj kući sv. Jakov. Riječ je suhozidu koji je služio kao ograda zemljišta te protiv urušavanja zemlje, no pod utjecajem kiše, snijega i snažnih vjetrova suhozid se s vremenom urušio. Ova aktivnost provedena je pod stručnim vodstvom članova udruge 4 GRADA DRAGODID koja se već 15 godina bavi obnovom suhozidne gradnje u Hrvatskoj. U obnovi su također pomogli članovi PD sv. Jakov, PD Mosor, PD Jelinak, PD Mareta, ESS volonteri, domaći volonteri te članovi Udruge Biom – sve skupa bilo je oko 35 sudionika akcije.

S obzirom da je suhozid jedan specifičan način gradnje sa svojim zakonitostima koja garantiraju čvrstoću kroz određeni period, akcija je počela kratkim uvodom i lekcijom voditelja obnove iz udruge Dragodid o načinu gradnje, odnosno obnove suhozida. Posao koji je uslijedio temeljit je i s naglaskom na čvrstoću te zahtijeva određeno vrijeme kako bi zid izdržao zahtjevne vremenske uvjete na ovom terenu. Glavni cilj voditelja obnove suhozida bio je prijenos znanja o gradnji suhozida te popularizacija suhozidne gradnje kako bi se sačuvalo ovaj dio lokalne tradicije i kulture. U akciji je ovom prilikom obnovljeno 40-ak metara suhozida visine oko 50 cm i širine oko 50 cm.

U foto-galeriji dolje pogledajte kako su tekle obje akcije

Obnovljena staza otvorila je ovaj prostor šetačima, planinarima i lovcima kao i lokalnim stočarima za održivo korištenje dok se restauriranim suhozidom želi sačuvati ovaj primjer tradicionalne gradnje, mukotrpno izgrađene kako bi se škrtu zemlju izloženu ekstremnim atmosferilijama privelo svrsi koja je stoljećima služila podinarskom stanovništvu.

Zahvaljujemo volonterima na lijepom odazivu i na vremenu kojeg su utrošili za zajedničko dobro. Zahvalni smo i na ugodnom druženju te se veselimo budućim prilikama za suradnju.

Akcija je organizirana u suradnji projektnih partnera Dinara back to LIFE, Lovačke udruge Hrvace, Planinarskog društva Sv. Jakov – Bitelić i udruge 4 GRADA – DRAGODID.

U akciji su sudjelovali i volonteri iz #europskesnagesolidarnosti.

Snimke obiju aktivnosti možete pogledati i u videu dolje:

Kategorije
Novosti

Zaključci sastanaka Suradničkog vijeća – restauracija, edukacija i turizam

50-ak sudionika Suradničkog vijeća održanih u lipnju u Vrlici i Sinju iznijelo je niz prijedloga za moguće restauracijske, edukacijske i turističke aktivnosti koje bi se mogle provesti u sklopu projekta Dinara back to LIFE, ali i paralelno s njim. Riječ je o mnoštvu bunara, lokvi i pojilišta koji čekaju čišćenje, urušenim suhozidima i putevima koje treba obnoviti, planinarskim stazama koje se može obogatiti dodatnim sadržajem, velikom potencijalu kojeg ima pčelarstvo na ovom području – od hrane i staza do liječenja, turističkom potencijalu edukativne staze o travnjacima, ostalom bilju i pticama na ovom području, kao i o mnogim drugim sadržajima koje ovo područje skriva.

Bunari i suhozidi kod Vrlike čekaju obnovu

Dionici Suradničkog vijeća istaknuli su potrebu čišćenja travnjaka od šmrike (Juniperus oxycedrus) na Ježevičkom suhopolju i Kijevskom suhopolju, dok je u Koljanima nekoliko kozjih staza kojima su nekad mogli prolaziti i strojevi, no urušile su se i potrebna im je obnova. Kod Koljana su i suhozidi koji čekaju obnovu, dok su kod Budiša u Garjaku kozji putevi koje treba očistiti. Zidove treba popraviti i u kijevskom području kod Ćulumove pećine. 

Na području Vrlike i Kijeva četiri su zanimljiva bunara/lokve, od kojih je Krivodol kod Ćulumove pećine na državnom zemljištu i trebalo bi ga obnoviti. Ondje su još Čatrnja, Romića lokva koja je nekoć bila najveća te Mašeluša. 

Pčelarsto ima sladak potencijal

Pčelari s vrličkog područja koji se hobistički bave pčelarstvom i nisu posvećeni tom poslu predstavljaju određeni problem pčelarskoj udruzi jer se takvim hobističkim pristupom povećava rizik od pojave i širenja bolesti, kako je istaknuto na radionici iz edukacije na Suradničkom vijeću u Vrlici. Sudjelovali su pčelari s područja Vrlike i Kijeva, uključujući Pčelarsko društvo Dinara Vrlika koja broji 43 člana i 2.200 košnica. U pčelarskoj udruzi je najveći problem u proizvodnji meda, dok s distribucijom nema poteškoća.

Naglašen je projekt sparivanja matica i izgradnja stanice za sparivanje matica u prirodno izoliranom lokalitetu Bračevom dolcu, što je postojalo kao projekt još prije 40 godina. Navedena je i potreba za diversifikacijom proizvoda – pelud, med s dodacima, pakiranje i kutije, sirupi i likeri, kao i primjer inovativne metode liječenja u Skradinu kao i u Sloveniji – inhalacijske komore sa zrakom iz pčelinje košnice. Iznesen je i prijedlog povezivanja lokalnih pčelara s turističkim vodičima, kako bi turisti obilazili proizvođače, za što bi bilo potrebno educirati turistički sektor o pčelarskim proizvodima, proizvođačima i prodajnim lokacijama. Na Crvenim gredama postoji potreba za restauracijom koja bi bila korisna pčelarima jer je šmrika preuzela veći dio travnjaka i sprečava razvoj kadulje, što smanjuje ispašu za pčele.

Pčelari ističu velik pritisak na postojeće izvore vode u području, pogotovo na području Crvenih greda. Područje prema njima ima izniman potencijal zbog autohtonog ljekovitog bilja poput bijele kadulje, te mednih štira i brašnika. Kao ideju za daljnji razvoj lokalnog pčelarstva ističu cestu meda po uzoru na slovenske kolege. Izneseni su i razni poljoprivredni potencijali ovog prostora kao što iskorištavanje ljekovite biljke štir i branje gljiva.

Ilirska gradina i Čubrice moguća turistička atrakcija 

Veliki problem projektnog područja je nedostatak kapaciteta turističkih i planinarskih vodiča na području Dinare, kako je istaknuto na radionici o turizmu u Vrlici. Prostor je međutim turistički ogromni potencijal – vršna zona Dinare, Troglava i Kamešnice je izniman planinarsko-turistički potencijal kao najviši planinski lanac u Hrvatskoj i očuvana priroda krša i planinskih travnjaka. Za ove potrebe zasad postoje dosad ucrtane planinarske staze te planinarske kuće i skloništa. Donja zona ovih planina također obiluje mogućnostima – napušteno selo Čubrice istočno od Ježevića skriva ostatke napuštenih kuća. Još dalje u prošlosti skrila se ilirska gradina na Kosorskoj Glavici iznad izvora Dubin. Kao zanimljva turistička lokacija naveden je i izolirani Bračev Dolac do kojeg vodi trenutno loša cesta.

Sinjska aqua

Bunari na Vrdovu su obnovljeni, no na sinjskom području niz je lokacija na kojima postoji mogućnost da se zadrži vodu. Jedan od njih je bunar Goveđa kosa iznad Baćevog dolca koji je u skorašnjem planu GSS-a, planinara i vatrogasaca za čišćenja i uređivanja. Odavno poznat i veliki Marin bunar iznad Crvenih greda, do kojeg vodi i planinarska staza, potrebno je također očistiti, kao i Marunsku bunarinu, lokvu u Vučipolju koju koriste lokalni stočari. Bunara ima, naravno, i drugdje, a jedan od njih je Čatrnja na Kamešnici između Gljeva i Glavaša, pored kojeg tkđ. prolazi jedna atraktivna kružna planinarska staza. Od staza i suhozida, iz Rakanovaca u Vučipolju do Vrdova vode dvije kozje staze koje je potrebno očistiti, a u suradnjim s planinarima mogle bi se očistiti i označiti. Suhozid prema planinarskoj kući sj. Jakov je prepoznat kao potencijal za obnovu, dok su u Domjanovićima suhozidi uz kozje staze koji su urušeni i treba ih vratiti u prvobitno stanje.

Sinjani žele znati više

Na radionici o potencijalima za edukaciju prepoznata je potreba za edukacijom općeg stanovništva o prirodnim vrijednostima lokalnog područja jer osim planinarskih škola ne postoji puno mogućnosti putem kojih bi se lokalno stanovništvo upoznalo s vrijednostima prirode i na taj način motiviralo i osvijestilo da budu više posvećeni njezinom očuvanju.

Posebno je naglašena mogućnost provedbe edukativnog sadržaja među odraslim stanovništvom s ovog područja, a pogotovo edukacija o ljekovitom bilju i njegovoj upotrebi, te o upotrebi biljaka u kozmetici. Prepoznata je i potreba da se edukacije fokusiraju na lokalno okruženje, odnosno da se javnosti prezentira ono što je važno ili što je zaštićeno upravo na lokalnom području. Prepoznata je važnost educiranja uzrasta vrtićke djece, kao najpoželjnijeg uzrasta za usvajanje svijesti o očuvanju prirode. Kao primjer dobre prakse navodi se vrtić u šumi, odnosno program za vrtiće u kojem se djecu ili izvodi u prirodu ili im se donose i prezentiraju sadržaji pronađeni u prirodi, poput biljaka, plodova i sl. 

Na području stočarstva, pčelarstva i ruralnog razvoja, sudionici rasprave suglasni su da lokalni proizvođači ne koriste cjelokupni potencijal, te da nisu svjesni interesa koji postoji za lokalnim područjem i proizvodima. Predloženo je stoga da se kroz edukacije lokalnim proizvođačima predstavi ukupni sadržaj koji motivira ljude na dolazak, podaci o broju tih posjetitelja, te primjeri dobre prakse kako u drugim OPG-ovima proizvođači plasiraju svoje proizvode posjetiteljima. S druge strane, ni posjetitelji nemaju najjasniju predodžbu o ponudi koja postoji, jer se nemaju gdje informirati. Pretpostavljeno je i da bi za lokalne prozivođače bilo korisno organizirati edukaciju o tome što sve za njih Park prirode Dinara donosi.

Škola o prirodi 

Edukativna grassland staza na kojoj bi se učilo o projektnim vrstama travnjaka i ptica, kao i o ostaloj flori i fauni Dinare, bila je glavna tema razgovora radionice o turizmu na Suradničkom vijeću. Kao najveći potencijal „isplivala“ je staza koja bi išla preko Vrdova, od istočne strane, ispod Kodžomanovog umca od kraja asfalta pa preko Vrdova do planinarske kuće sv. Jakov na sjeverozapadu Vrdova i onda nazad, ali nekom drugom varijantom preko Vrdova da se obiđe više točaka, dakle – kružna staza. Staza je  pogodna za izletnike jer je lagana budući da nema uspona, a stanište je projektnih vrsta, te je na tom području provođeno kontrolirano paljenje. Dodatak ovoj stazi bila bi staza Vučipolje – pl. Kuća sv. Jakov, što je više staza za planinare jer je uspon s visinskom razlikom od 600 metara. Druga mogućnost je staza koja bi obuhvatila Donja Korita i Gornja Korita na Kamešnici. Treći prijedlog staze je zapad Dinare, od Markovog groba do Brezovca, zanimljiva kao travnjačko stanište. Prethodno je potrebno odrediti ciljanu skupinu za ovaj sadržaj kako staza ne bi bila bez posjetitelja. Turističke agencije će iskazati svoj interes za stazu, dok će turistički i planinarski vodiči izraziti interes za dolazak na Biomovu edukativnu radionicu.

Kartu s navedenim lokacijama pogledajte ovdje

https://www.google.com/maps/d/u/0/edit?mid=13_q8ro142I826jxVJYdhTGjWJnUbQemc&ll=43.97986104274976%2C16.428422509439542&z=10

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Završena obnova bunara na Vrdovu – voda na kršu znači sve

Todića bunari

Na visoravni Vrdovo završena je obnova šest odabranih bunara, jedna od projektnih aktivnosti projekta Dinara back to LIFE kojom se želi preokrenuti prirodni trend sukcesije i odumiranja u smjeru bioraznolikosti i samoodrživosti. Ovi su bunari stari i po 100-200 godina, no unazad pola stoljeća uslijed masovnog iseljavanje u nekoliko valova, koristili su se malo ili uopće ne pa su od izvora života postali ruglo i opasnost. Njihovom obnovom ova remek djela graditeljstva vrijednih ljudi iz Podinarja, opet će biti izvor života za životinje i za ljude.

Prvi obnovljeni, Lovrića bunar

Od stotina bunara na projektnom području, u užu je selekciju za obnovu bilo ušlo njih 20, odabranih uz pomoć Damira Jukića Bračulja, zaposlenika Hrvatskih šuma čija obitelj živi na ovom području i poznaje lokacije bunara, da bi među njima bilo odabrano konačnih šest koji su na državnom zemljištu, raspoređenih po velikom području Vrdova i u njegovom podnožju, te koji su se uklapali u financijsku konstrukciju projekta. Poslovi obnove, odnosno vraćanja bunara u prvobitno stanje s manjim doradama, počeli su krajem travnja u otežanim vremenskim uvjetima jer su se temperature na 900-tinjak metara nadmorske visine Vrdova spuštale prema nuli, a i kiša koja bi padala u ovom području onemogućavala je zemljane radove. Do kraja poslova, koji su potrajali do kraja lipnja, u ovom kraju krša i manjka hlada postalo je pak iznimno vruće. Na poslovima je bilo angažirano 2 do 6 radnika, ovisno o potrebama posla, a kod fizički najtežih poslova upotrijebljena je i mašinerija. Posljednji obnovljeni bunar ujedno je bio i najposebniji – najveći je, jedini nije na Vrdovu, nego u njegovom podnožju, iznad Rumina, radovi su bili najsloženiji te je jedini koji ima žilu iz koje stalno izvire voda, odnosno riječ je o „živom“ bunaru koji se jako brzo napuni. Za lakši pristup ovom bunaru napravljena je i rampa.

Venišica prije…
…i nakon obnove

No, i kod ostalih bunara bilo je velikih poslova – Lovrića bunar bio je zakopan do 1.5 metara dubine, da bi bio ukopan do dubine od sedam metara. Bulovića bunar bio je posve urušen i zatrpan te je isto tako ukopan te ozidan vacama teškim i po nekoliko stotina kilograma u čijem spuštanju je pomogla mašinerija, kojom prilikom smo se mogli prisjetiti vještih i domišljatih graditelja otprije stoljeće ili dva koji su ove bunare prvi i gradili, bez da su imali današnje strojeve. Vrijednost obnove ovih bunara – novčana, jer njihova korist za život kao takav je nemjerljiva – je 167.000 kuna, izvedena vještim rukama Antonija Jurića i njegovih radnika.

Todića bunar, drugi

Nakon kratkotrajnog kišnog razdoblja, bunari su se bili napunili, no kako je došla suša bunari će se isprazniti – osim vjerojatno Venišice koja ima stalni dotok vode – do prvih kiša nakon Velike gospe, no proces je preokrenut, voda je „ulovljena“ i život na ovom suhom području dobio je svoj osnovni element. „Voda na kršu znači sve“ – kako kaže Zoran Šunjić iz Hrvatskih voda, naručitelja radova i partnera na projektu. U ovom krškom području, objašnjava stručni suradnik za šumarstvo na Dinara back to LIFE, voda propada kroz tlo u dublje slojeve, zato i jesu građeni bunari koji su s vremenom zapostavljani i sad ih treba obnavljati jer njihova obnova znači vraćanje u život. Specifičnost ovog krškog terena je i u tome što se na određenim dubinama tla – 5 do 10 metara – pojavljuje ilovača, glinasta zemlja, „gnjila“ kako je nazivaju ljudi s ovog područja, po kojoj voda koja propada kroz krš u gornjim slojevima tla vodoravno kliže sve dok ne dođe do bunara u koje se slijeva i zadržava u njima.

Obnova Bulovića bunara

Prvi kojih se sjetimo kad razmišljamo o svrsi obnove bunara su stočari, odnosno njihovo „blago“ kojih je na ovom području na stotine. No, bunari su barem jednako važni i za pčele koje na vrdovskom kršu skapavaju od suše i vrućine, a upravo su one ključne – kako smo posljednjih godina puno puta čuli – za raznošenje peludi, odnosno za oprašivanje, dakle za bioraznolikost. Vrdovo je njima ovom obnovom postalo jedan mali raj!

Dva Todića bunara su obnovljena, ostao je treći

Vremena ekstenzivnog stočarstva su prošla i nećemo vidjeti povratak onog broja stoke otprije 100-tinjak godina, no pojavljuju se nove potrebe. Planinarenje i avanturistički turizam sve su popularniji i obnovljeni bunari mogu biti (rezervni) izvor vode, kao i turistička atrakcija, a mogu poslužiti i lovcima za njihove potrebe. Voda može biti i mjesto okupljanja – u Kaocima, na sjevernim padinama Parka prirode Biokovo, na mjestu gdje su također obnovljena tri bunara i postavljene su tri sjenice, glumac Vedran Mlikota svako ljeto održava predstave. Nije čudo što Hrvatskim šumama, nakon akcije na Vrdovu, svakodnevno dolaze upiti oko obnove bunara kojih na projektnom području ima na stotine, a u cijeloj Dalmaciji na tisuće. Mogućnost života je, dakle, ovdje, treba mu samo pomoći da se vrati!

Džudželića bunar
Predstavnici naručitelja radova, Hrvatskih šuma, i izvođača radova na Todića bunaru
Lovrića bunar
Rašeljka raste iz bunara
Džudželića bunar
Todića bunar
Kategorije
Novosti

Suradničko vijeće na Regionalnom dnevniku HTV-a

Novinarka HRT-a Anamarija Škorić posjetila nas je na suradničkom vijeću održanom 14. lipnja u Vrlici gdje je snimila prilog o Vijeću, kao i projektu Dinara back to LIFE, objavljen na Regionalnom dnevniku HRT2.

U prilogu je naglašena važnost očuvanja i obnove travnjaka kao ključnog staništa za bioraznolikost na ovom području. U tu svrhu, kako objašnjava HRT-ova novinarka, potrebno je prvo raskrčiti zarasle pašnjake te na njih dovesti stoku i na tom terenu očistiti pojilišta.

U prilogu je govorio stočar Ivan Ćorić iz Garjaka koji je naveo kako se trenutno nekim pojilištima ne može niti pristupiti jer su potpuno zarasla u šibljike. Biomov savjetnik za zaštitu prirode Ivan Budinski naveo je u prilogu uspješnost aktivnosti kontroliranog paljenja provedenog zimus na Vrdovu jer su se na paljenoj plohi za dva mjeseca pojavile vrtne strnadice – jedna od triju ciljnih ptica ovog projekta. Stručnjak za komunikacije na projektu Kruno Bošnjaković naglasio je važnost suradnje s ljudima s ovog područja, što je temeljni razlog za pokretanje Suradničkih vijeća.      

HRT-ov prilog najavljuje i kamp Dinara back to LIFE na kojem će najesen sudjelovati 20 studenata koji će učiti o upravljanju staništima te naučeno provoditi na terenu na Vrličkom Suhopolju.

Prilog je završen dijelom o izložbi „Povratak prirodi“ kojom su okupljene karakteristične fotografije s ovog područja, povezane sa stavovima i razmišljanjima ljudi koji ovdje žive o tome što im Dinara znači.

Za zaokruženiju informaciju, napominjemo da su partneri na projektu Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske šume, LAG Cetinska krajina te Biom kao vodeći partner.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Obnovljena četiri bunara na Vrdovu!

Na Vrdovu iznad Hrvaca u tijeku su veliki radovi – od šest bunara koje će se obnoviti u sklopu projekta Dinara back to LIFE, završeni su poslovi na obnovi četiri bunara. Bit će obnovljeno sve skupa pet bunara na Vrdovu i jedan u Ruminu, starih između 150 i 200 godina, a koji će do još u daleku budućnost služiti za napajanje stoke. Obnova bunara jedna je od aktivnosti koje ćemo provesti u sklopu projekta Dinara back to LIFE.

Na radovima na Vrdovu, koji su počeli sredinom svibnja i vode ih Hrvatske šume, angažirano je šest radnika pod stručnim vodstom majstora Antonija Jurića. Majstori koji rade na obnovi bunara unajmili su kuću na Vrdovu u kojoj su se do kraja svibnja morali i grijati jer je bilo hladno pa su ložili vatru (Vrdovo je na prosječnih 900 metara nadmorske visine), a morali su i pričekati s radovima jer je zemlja bila vlažna.

Kad su radovi otpočeli, na obnovljenim je bunarima prvo uklonjeno napadalo granje i urušena zemlja, pri čemu su bunari očišćeni ručno, da se ne bi dodatno urušavali. Nakon čišćenja od granja i mulja, te kad se došlo do ilovače, u bunarima su napravljene podložne ploče debljine 12 do 15 cm. Na ploče su posložene vace (kameni komadi uži s vanjske i širi s vanjske strane), slagala se jedna po jedna vaca, bez fugiranja prostora između njih o donjim slojevima bunara jer tuda dotiče voda u bunar. Vace u gornjim slojevima bunara su fugirane, kako bi bunar bio čvršći i stabilniji.

Posao nije gotov – na Vrdovu će majstori još obnoviti Duželića bunar koji je bio pun zemlje, što je očišćeno uz pomoć mašinerije, i trenutno se radi na ponovnoj gradnji bunara, nakon čega se spuštaju na Cetinu gdje će obnoviti Venišicu. Taj će posao biti ponajveći jer je bunar izrovan pa će biti potreban i bager. Na Venišici će biti napravljena i ulazna rampa da stoka može sigurno dolaziti piti. Do kraja lipnja i do početka najvećih vrućina bit će obnovljen i taj, posljednji bunar predviđen za obnovu u ovom projektu.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Obnova bunara na Vrdovu – stočarevo blago opet će imati tekućinu zlata vrijednu

Ovog proljeća započela je restauracija bunara na Vrdovu iznad Hrvaca, koje su stočari koristili stotinu do dvjesta godina u kontinuitetu da bi se posljednjih 50 godina povukli i ljudi, a s njima i njihovo blago. Bunari su se urušavali, a zlata vrijedna tekućina postajala je mulj. Jedna od aktivnosti projekta Dinara back to LIFE je restuaracija šest bunara, pet na Vrdovu i jednog u podnožju ove visoravni, a kako bismo – vratili život na Dinaru.

Radovi na obnovi bunara obuhvatit će čišćenje bunara, izvlačenje obrušenog kamenog materijala, razvrstavanje i nabavljanje svog potrebnog materijala, te ponovno zidanje. Obnovom bunara čuvamo tradicionalne i kulturne vrijednosti Vrdova, a ujedno im vraćamo funkciju kako bi ih stočari mogli koristiti za napajanje blaga.

Od šest bunara koje obnavljamo u sklopu projekta Dinara back to LIFE, pet je kružnog oblika, jedino je Džudželića bunar nepravilnog oblika jer je jedini na vrhu brda. Svi su ostali bunari napravljeni u glini u prirodnim depresijama gdje se voda prirodno slijevala i popunjavala bunare. Svi su bunari sagrađeni kamenim „hvacama“, svi osim jednog kružnog su oblika, stari 100 do 150 godina.

Lovrića bunar

Svi bunari koji će se obnoviti u projektu Dinara back to LIFE, osim Venišice, nalaze se na uzvisini Vrdovo. Vezani su uz planinske kuće koje nose nazive po prezimenima ljudi koji su ih napravili i u njima preko ljeta boravili dok su napasali stoku na travnatoj zaravni Vrdovo. Lovrića bunar nalazi se 400 metara zapadno od Lovrića staja, dubok je 4 metra, širok 2,5 metra, okrugao je i otvorenog karaktera – voda se u bunar prirodno skuplja jer se nalazi u prirodnoj depresiji. Sagrađen je prirodnim glinenim materijalom te je obzidan kamenom.

Venišica

Venišica nije bunar u pravom smislu riječi, nego prirodni izvor koji su ljudi obzidali kamenom kako voda ne bi otjecala. Nalazi se kraj naselja Rumin, sjeverno od Cetine kod Hrvaca.

Todića bunar 1

Prvi od dvaju Todića bunara koje ćemo obnoviti nalazi se na predjelu Ledinice / Melišice na Vrdovu. Obitelj koja je napravila bunar je prezimena Bulović, a izgrađen je u nizu bunara položenih u smjeru sjever-jug. Kružnog je oblika, u prirodnoj je depresiji, u vodonepropusnom tlu gnjili (glina u lokalnom govoru), a uzidan je kamenim vacama – kamenim blokovima s jednim licem obrađenim. Trenutno je bunar prekriven da stoka ne bi upadala. Prema pričama mještana, neki od ovih bunara se obnavljaju i kontinuirano koriste već 200-300 godina. 

Todića bunar 2

Drugi od dvaju Todića bunara koje ćemo obnoviti nalazi se zapravo u nizu triju bunara, udaljenih dva-tri metra jedan od drugog, napravljenih jer je na tom predjelu Vrdova bila velika koncentracija stoke – ovaca, koza, goveda i magaraca. S obzirom na mnoštvo stoke, bila je velika potreba za vodom pa su napravljena tri bunara jer je bilo lakše napraviti tri manja bunara nego jedan ogroman. Pozicija na kojoj su ukopani i uzidani vrlo je pogodna za bunare jer je zemlja glinasta, odnosno vodonepropusna. Ovi su kružni bunari prilično duboki, idu do 4 i pol metra dubine, i svi su napravljeni istom tehnologijom – uzidani kamenim vacama u glinastom tlu u prirodnoj depresiji.

Bulovića bunar

Bulovića bunar nalazi se 500 metara sjeverno od zaseoka Bulovići na Vrdovu, u prirodnoj je depresiji u glinastoj zemlji – gnjili, ozidan je kamenim vacama te je kružnog oblika. Trenutno je u najlošijem stanju od svih šest bunara koje ćemo obnoviti ovim projektom – gotovo je posve urušen. Najvećih je dimenzija od svih bunara koje se obnavlja te ćemo ga nastojati obnoviti u izvornom stanju. Bunar su koristile obitelji Đapić, Bulović i Ezgeta.

Džudželića bunar

Džudželića bunar je na lokaciji Džudželina glavica na Vrdovu, a sagradila ga je obitelj Đapić. Izgrađen je na uzvisini na maloj litici i jedini je bunar koji nije napravljen u prirodnoj depresiji u koju bi se slijevala voda. Prethodno je postojala prirodna kamena škrapa, pa su graditelji ušli u škrapu, popunili pukotine i dobili bunar. Džudželića bunar i danas se koristi jer ondje žive dva brata i dvije sestre koji imaju stado tokom cijele godine.

Kontakt za medije i javnost
Melani Glavinić

IMPRESSUM

Udruga BIOM
Čazmanska 2, Zagreb
t. 01/5515-324
e. info@biom.hr 

Područni ured Sinj 
Matića ulica 12, Sinj
t. 021/274 946
e. ured-sinj@biom.hr

Primajte obavijesti o projektu