Očišćena stoljetna staza i početak obnove tradicionalnog suhozida rezultati su akcije provedene proteklog vikenda na padinama Dinare, a na kojoj je u dva dana 50-ak volontera sudjelovalo kako bi se u funkciju vratilo korisne i lijepe primjere čovjekovog suživota s prirodom.
Akcija je provedena 12. i 13. ožujka u dvije odvojene aktivnosti – uređenju staze i obnovi suhozida.
Kroz prvu aktivnost obnovljena je stara planinska staza koja vodi od zaseoka Glavurdići u Vučipolju istočno od jezera Peruća do Privije, zapadno od Vrdova. Riječ je o starom „magarećem putu“ koji je služio za tjeranje stoke iz Vučipolja i okolnih zaseoka prema Vrdovu, no s napuštanjem stočarstva i otvaranjem jednostavnijih mogućnosti odlazaka na ovu visoravan put je polako zarastao te je po stazi popadalo sasušeno granje. No, pojavila se potreba za obnovom ove staze, što nam je predloženo prošle godine na Suradničkim vijećima.
Tokom proteklog vikenda ova je staza u potpunosti očišćena – uklonjeno je svo popadalo suho granje te je orezana drvenasta vegetacija u cijeloj širini podzidane staze od oko 2 metra te u punoj duljini staze od oko 2.500 metara. Širina staze otvara mogućnost da je odsad koriste i konji s tovarom. Takva staza je, jasno, vrlo ugodna i sigurna za planinare, izletnike i šetače. Oba dana ove aktivnosti bio je oko 25 sudionika – pripadnici LU Hrvace, Turistička udruga Hrvace, LAG-a Cetinska krajina, strani volonteri iz Europskih snaga solidarnosti, volonteri iz bliže okolice, Splita i Zagreba te članovi Udruge Biom.
U isto vrijeme na visoravni Vrdovo organizirana je obnova suhozida na putu prema planinarskoj kući sv. Jakov. Riječ je suhozidu koji je služio kao ograda zemljišta te protiv urušavanja zemlje, no pod utjecajem kiše, snijega i snažnih vjetrova suhozid se s vremenom urušio. Ova aktivnost provedena je pod stručnim vodstvom članova udruge 4 GRADA DRAGODID koja se već 15 godina bavi obnovom suhozidne gradnje u Hrvatskoj. U obnovi su također pomogli članovi PD sv. Jakov, PD Mosor, PD Jelinak, PD Mareta, ESS volonteri, domaći volonteri te članovi Udruge Biom – sve skupa bilo je oko 35 sudionika akcije.
S obzirom da je suhozid jedan specifičan način gradnje sa svojim zakonitostima koja garantiraju čvrstoću kroz određeni period, akcija je počela kratkim uvodom i lekcijom voditelja obnove iz udruge Dragodid o načinu gradnje, odnosno obnove suhozida. Posao koji je uslijedio temeljit je i s naglaskom na čvrstoću te zahtijeva određeno vrijeme kako bi zid izdržao zahtjevne vremenske uvjete na ovom terenu. Glavni cilj voditelja obnove suhozida bio je prijenos znanja o gradnji suhozida te popularizacija suhozidne gradnje kako bi se sačuvalo ovaj dio lokalne tradicije i kulture. U akciji je ovom prilikom obnovljeno 40-ak metara suhozida visine oko 50 cm i širine oko 50 cm.
U foto-galeriji dolje pogledajte kako su tekle obje akcije
Obnovljena staza otvorila je ovaj prostor šetačima, planinarima i lovcima kao i lokalnim stočarima za održivo korištenje dok se restauriranim suhozidom želi sačuvati ovaj primjer tradicionalne gradnje, mukotrpno izgrađene kako bi se škrtu zemlju izloženu ekstremnim atmosferilijama privelo svrsi koja je stoljećima služila podinarskom stanovništvu.
Zahvaljujemo volonterima na lijepom odazivu i na vremenu kojeg su utrošili za zajedničko dobro. Zahvalni smo i na ugodnom druženju te se veselimo budućim prilikama za suradnju.
Akcija je organizirana u suradnji projektnih partnera Dinara back to LIFE, Lovačke udruge Hrvace, Planinarskog društva Sv. Jakov – Bitelić i udruge 4 GRADA – DRAGODID.
U subotu i nedjelju 12. i 13. ožujka održava se akcija čišćenja planinske staze od Vučipolja (Glavurdići) do Privije, kao i akcija obnove suhozida kod planinarske kuće sv. Jakov na Vrdovu. Restauracija staze i obnova suhozida će se održavati oba dana, od 8 do 16 sati, a svi zainteresirani su pozvani da se pridruže i pomognu. Marenda i alat bit će osigurani za sve sudionike.
Zainteresirani mogu sudjelovati kroz dvije skupine.
Prva skupina radi na obnovi staze Vučipolje – Privija, a njezin cilj je ovog vikenda očistiti stazu u duljini od cca 3 km od drvenaste vegetacije kojom zarasta. Mjesto nalaska je oba dana u 8 sati na lokaciji u Vučipolju (https://goo.gl/maps/pzAHFKN3FuS79Kii8)
Druga skupina će oba dana obnavljati suhozide u blizini planinarske kuće sv. Jakov na Vrdovu, i imat će priliku učiti tehniku suhozidne gradnje uz voditelje iz udruge Dragodid. Ova udruga već 15 godina organizira i vodi suhozidne radionice te provodi istraživanja suhozidne baštine u suradnji s lokalnim partnerima, izvornim nositeljima umijeća gradnje suhozida i poznavateljima lokalnih tradicija. Mjesto nalaska i u subotu i nedjelju je u 8 sati ispred planinarske kuće sv. Jakov (https://goo.gl/maps/e5ffV4ADzeYHDgeg6).
Sendviči, ručak i piće su osigurani za oba dana, a pozivamo sudionike da pripreme vlastite rukavice (iz higijenskih razloga), iako će velik broj rukavica također biti osiguran.
Svi koji se pridruže mogu birati u kojoj će akciji sudjelovati – restauraciji staze ili obnovi suhozida. Ručni alat osigurava organizator, a na akciju je poželjno doći u terenskoj obući i hlačama dugih nogavica te s gornjim dijelom odjeće tkđ. čvrstih rukava. Dolazak na mjesto početka akcije je u vlastitom aranžmanu, a ako netko želi sudjelovati i nema prijevoz, molimo da se najavi unaprijed organizatoru.
Zainteresirani za sudjelovanje u akciji nek se prethodno najave putem maila na dinarabacktolife@gmail.com ili na Facebook profilu projekta Dinara back to LIFE. U slučaju lošeg vremena akcija može biti odgođena.
Akcija se organizira u suradnji projektnih partnera Dinara back to LIFE, Lovačke udruge Hrvace, Planinarskog društva Sv. Jakov – Bitelić i udruge 4 GRADA – DRAGODID.
U subotu i nedjelju 12. i 13. ožujka održavamo akciju čišćenja staze i obnove suhozida uz stazu od Vučipolja (Glavurdići) do Privije. Akcija će se održavati oba dana, od 8 do 16 sati, svi zainteresirani su pozvani da pomognu, a marendu i alat osigurat ćemo kroz naš projekt.
Početak staze
Staza od sela Vučipolje pa prema vrhu Privija i dalje ka Vrdovu je stari magareći put koji je bio korišten kroz dugi vremenski period te je staza i dalje vidljiva na terenu, iako je na dijelovima poprilično zarasla te je na nju popadalo sasušeno granje. Cilj akcije je očistiti stazu u duljini od cca 3 km od drvenaste vegetacije kojom zarasta i vratiti joj prohodnost. Osim čišćenja staze, dodatno će se provesti i akcija obnove urušenih suhozida uz ovu stazu, što će provesti stručnjaci za obnovu suhozida iz udruge Dragodid.
Suhozid uz stazu obnavljat će stručnjaci iz udruge Dragodid
Veliko nam je zadovoljstvo što smo u mogućnosti obnoviti upravo ovu stazu, koju su nam zainteresirani građani i društva preporučili na sastanku Suradničkog vijeća prošle godine. Nadamo se da ćemo ovom akcijom motivirati mještane, lovce, planinare, izletnike i sve druge da koriste stazu, borave u prirodi i zajednički je čuvaju.
Drvenasta vegetacija na stazi
Ručni alat za akciju osigurava organizator, a na akciju je poželjno doći u terenskoj obući i hlačama dugih nogavica te s gornjim dijelom odjeće tkđ. čvrstih rukava. Preporučuje se korištenje rukavica (većinu će osigurati organizator ali predlažemo da zbog higijenskih razloga ponesete vlastite). Marendu za oba dana osigurava organizator. Dolazak na mjesto početka akcije je u vlastitom aranžmanu.
Zainteresirane za sudjelovanje na akciji molimo da se prethodno najave putem maila na dinarabacktolife@gmail.com (kako bismo osigurali dovoljno obroka i alata).
U slučaju lošeg vremena akcija može biti odgođena.
Akcija se organizira u suradnji projektnih partnera Dinara back to LIFE, Lovačke udruge Hrvace, Planinarskog društva Sv. Jakov – Bitelić i udruge 4 GRADA – DRAGODID.
Jedno od planinarskih društava najaktivnijih na širem području Dinare je HPK Sv. Mihovil, relativno mlado i entuzijastično planinarsko društvo iz Šibenika koje je dosad ostvarilo niz zavidnih rezultata u svom planinarskom radu, od penjanja preko spuštanja do gradnje, velikom dijelom upravo na Dinari.
Hrvatski planinarski klub Sveti Mihovil osnovala je krajem 1995. grupa planinara s dugogodišnjim iskustvom koji su s velikom željom i voljom odlučili provesti nove ideje i aktivnosti na svom području. Klub je osnovan uz veliku upornost prvog predsjednika novog društva Zlatibora Prgina, tragično preminulog na ekspediciji Kluba na Aconcaguu (6950m) 1999. godine. Klub broji 250-ak članova.
Nakon sedamdeset godina isprekidanog trajanja šibenskog planinarstva, osnivanje HPK Sv. Mihovil bio je početak zahtjevnih uspona po inozemnim planinama, čime je postavljen i temelj za razvoj šibenskog visokogorskog planinarenja, alpinizma, paraglidinga i speleologije.
Zlatko Prgin – sklonište s pogledom
Ključni objekti na planinama su skloništa – mjesta odmora, sigurnosti i druženja – a jedno takvo izgrađeno je na Dinari zahvaljujući prvenstveno velikim naporima članova HPK Sv. Mihovil. U bukovoj šumici u neposrednoj blizini Bukvinog vrha, na raskrižju staze koja ide s Brezovca na vrh Dinare te staze koja vodi iz zaseoka Mirkovići, poznatije kao „Jogurt staza“, koja je dobila naziv po prvom predsjedniku Kluba, otvoreno je 2019. godine na južnim padinama Dinare planinarsko sklonište Zlatko Prgin (1543 mnv).
Riječ je o stambenom kontejneru s potkrovljem koji prima 10 ljudi te je stalno otvoren. U njemu su peć na drva, stol, klupe te rasvjeta i priključak za punjenje mobitela. Uz sklonište je izgrađena je i mala gusterna koja je u upotrebi od studenog 2021. godine. Sa skloništa i njegove okolice pružaju se prelijepi pogledi na dinarske visoravni Duler, Samar, Brezovac, a posebno je lijep pogled na Podinarje i grad Knin te vrhove Prominu, Kijevski bat, Svilaju, te na udaljenije velebitske vrhove Sveto brdo i Crnopac.
Sklonište je izgrađeno vrijednim i teškim volonterskim radom članova HPK Sv. Mihovil, nesebičnom pomoći firme Proautomatika iz Šibenika, asistencijom HGSS Stanice Šibenik, HGSS Stanice Split, PU Dinaridi te helikopterskom akcijom Eskadrile transportnih helikoptera 93. zb HRZ-PZO „Tovari“ Divulje.
Predsjednik Kluba redovito poziva članove na radne akcije oko skloništa, a u jesen 2021. započelo je oblaganje kontejnera u drvo, kako bi ga se dodatno zaštitilo od hladnoće i vjetra.
Stazama Mihovila
Staza kojom upravlja HPK Sv. Mihovil je spomenuta „Jogurt staza“ od Mirkovića do skloništa Zlatko Prgin te novoobnovljena staza od Ošjaka do skloništa. Ova obnovljena stara i markirana staza bit će na novoj karti koju upravo izrađuju kartografi HGSS-a.
HPK Sv. Mihovil tradicionalno sudjeluje na Putu Oluje na kojem su već više godina često najbrojniji planinari upravo „Mihovilci“. HPK Sv. Mihovil tradicionalno svake godine organizira i zimski uspon na Dinaru iz Mirkovića, na Svetog Stjepana (26.12.).
Speleologija – deseci istraženih jama i špilja
Speleološki odsjek HPK Sveti Mihovil djeluje na prostoru koji je omeđen cestama Strmica – Knin – Vrlika i zapadnim rubom Cetinskog polja te je na području Dinare u Šibensko-kninskoj županiji dosad istraživao u 55 speleoloških objekata i to najviše na vršnom dijelu Dinare.
Najuspješnija istraživanja područja Dinare koja su proveli speleolozi HPK Sv. Mihovil bila su ona u špiljskom sustavu Gospodske špilje – Vrela Cetine (ukupna duljina 4982m), špilji Kotluši (duljina 4507m) i Rudelićevoj špilji (duljina 1382m), sve redom velikih protočnih objekata. Istraživanja ovih objekata na zapadnoj strani Cetinskog započeli su speleolozi SO PD Željezničar iz Zagreba da bi se u njih uključili brojni domaći i strani speleolozi, među kojima i speleolozi HPK Sveti Mihovil. Speleolozi HPK Sveti Mihovil pronašli su i istražili 749m dugu špilju Dulibu u kanjonu Krčića koja je većim dijelom godine potpuno potopljena, a kroz koju je zabilježeno značajno strujanje zraka, što ukazuje na perspektivu daljnjih istraživanja. Vrlo blizu nje je i špilja Mala duliba duljine 115m.
Od duljih horizontalnih speleoloških objekata, posebno su ističu špilja u Šobotovom točilu duljine 186m, Pećine na planinarskom putu između Glavaša i Martinove košare duljine 105m, sustav pod pločom u Čekrkskim rupama duljine 127m te jama Štemerica duljine 156m, sjeverno od najvišeg vrha Dinare Sinjala, koja je ujedno i najdublja jama vršnog dijela Dinare sa 106m dubine. HPK Sv. Mihovil je topografski snimio i špilju pod Topoljačkim bukom duljine 234m čiji jedan otvor služi kao ulaz u hidrocentralu, a u kojoj pronalazimo nekoliko suhih i podvodnih ulaza te koja je cijela formirana u sedri.
Najveći broj speleoloških objekata su vertikalni objekti – jame, ulazak u koje je moguć isključivo uz poznavanje korištenja užeta i upotrebu posebne speleološke opreme. Speleološka aktivnost Mihovilovih speleologa na Dinari usmjerena je na područje Šibensko-kninske županije, ali su istraživali i nešto dalje prema istoku – u Vodenoj peći (duljina 713m) i Golubinci kod Ruminskih vrtli (176m, -91m).
Osim podataka o speleološkim objektima u kojima su sami istraživali, u speleološkom odsjeku HPK Sv. Mihovil prikupljaju se i podaci o istraživanjima svih speleologa na području Šibensko-kninske županije pa se tako u njihovoj arhivi nalaze podaci o još tridesetak objekata iz okolice Kijeva i Glavaša.
Speleolozi Mihovila će nastaviti s istraživanjima vršnog dijela Dinare – od vršnog grebena prema granici s BiH na kome se nalazi desetak neistraženih jama ucrtanih u karte.
Mihovilci inicirali HGSS Šibenik
Inicijatori osnivanja Hrvatske gorske službe spašavanja Stanice Šibenik su planinari iz društva HPK Sv. Mihovil te je 20-ak „Mihovilaca“ pripadnika HGSS-a. Prvi školovani šibenski planinski vodiči s položenim stručnim ispitom osnovali su Stanicu planinarskih vodiča – Šibenik.
Dosadašnji rezultati rada, poduhvati i postignuća HPK Sv. Mihovil:
– 2005. Plaketa Grada Šibenika za razvoj planinarstva i speleologije
– 2008. Plaketa Šibensko–kninske županije za razvoj planinarstva i speleologije
– 2007. Priznanje Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza za najbolju web stranicu članica HPS-a
– 2013. Plaketa Grada Šibenika za razvoj planinarstva, speleologije i alpinizma
– 2013. Brončani znak Hrvatskog planinarskog saveza za doprinos razvoju planinarstva
– 2016. Grb Šibensko-kninske županije zaepromicanja vrijednosti zdravog života među mladima, zaštiti kulturnih i prirodnih vrijednosti Grada Šibenika i Šibensko-kninske županije, te brojnih športskih aktivnosti
– 2017. Priznanje Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza za najuspješniju planinarsku udrugu u Hrvatskoj među 345 registriranih planinarskih udruga pri Hrvatskom planinarskom savezu
– 2019. Priznanje Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza za najbolji rad s mladima
– 2019. Izgradnja planinarskog skloništa Zlatko Prgin na Dinari
– 2020. Priznanje Izvršnog odbora Hrvatskog planinarskog saveza za najveći doprinos planinarskoj publicistici časopisu Helop
Stočari su o Dinari stoljećima skrbili tako što su na njene pašnjake vodili svoje blago, čuvali njenu bioraznolikost i ovisili o njoj. Današnji moderni nomadi – planinari, brinu o planinama tako što ih čiste, omogućuju drugima da se i sami sigurno upute u visine, dok s planina „uzimaju“ neprocjenjivo blago – mir i ljepotu prirode.
Dinarapod snijegom, s Perućom u podnožju
Po Dinari, Troglavu i Kamešnici vode stotine kilometara planinarskih staza, po ovim je planinama razmješteno 18 planinarskih kuća i skloništa, a o dijelu njih skrbi osam planinarskih društava iz Knina, Kijeva, Vrlike, Bitelića, Sinja, Otoka i Trilja, u koje je učlanjeno preko šest stotina planinara. O stazama, planinarskim objektima i čištoći Dinare brinu i druga društva s područja Dalmacije i šire, no ovdje ćemo se pozabaviti isključivo planinarskim društvima smještenim u Dinarinom podnožju.
200 kilometara prvih planinarskih staza napravilo PD Svilaja Sinj
Prvi planinari s ovog područja koji su se udružili bili su Sinjani koji su prije jednog stoljeća (1922. godine) osnovali Planinarsko društvo Svilaja te su upravo oni tijekom 1970.-ih i ’80.-ih trasirali i markirali većinu planinarskih puteva i staza po Dinari, uključujući planinarsku transverzalu Glavaš-Dinara-Uništa-Cetina-Koljane-Troglav-Vještić gora-Vrdovo-Kamešnica-Otok. Kad se ubroji i pristupne staze – iz Potravlja, Maljkova i Bitelića – vrijedni sinjski planinarali markirali su preko 200 kilometara staza.
PD Svilaja u Mračnoj Pećini
PD Svilaja je postavilo i prve metalne žigove – uspomenu koju mnogi planinari vole utisnuti u svoje knjižice i ponijeti sa sobom s planine – na Dinaru, Troglav, Kamešnicu, Visoku, Visošnicu, Orlove stine, Svilaju, Kijevski bat, Garjetu.
PD Svilaja je 1980.-ih preuredila staru školu u selu Korita na Kamešnici u planinarsko sklonište koje sada koristi PD Kamešnica iz Otoka, dok su na planini Svilaji, predio Orlove stine, izgradili novi planinarski dom prikladan za boravak i noćenje 50-tak planinara. Danas broje 150 članova i brinu se o održavanju staza na području Visoke, Visošnice i Svilaje.
Nijedna planina nije otok
Gorespomenuto Planinarsko društvo Kamešnica iz Otoka Dalmatinskog, smješteno je najjužnije od svih planinarskih društava s projektnog područja te broji 54 članova, a njihova je odgovornost, kako je već spomenuto, planinarska kuća Orlovac u Koritima na južnoj strani Kamešnice. Kuća je trenutno u renoviranju – promijenjeno je krovište, a nakon izmjene vanjske stolarije zasjat će novim sjajem.
Planinarenje je sreća – PD Kamešnica na vrhu
Društvo Kamešnica održava, čisti i markira 21 kilometar staza na Kamešnici koje se nalaze na teritoriju RH, te pomaže u održavanju planinarskih staza na Kamešnici koje su u nadležnosti prijateljskih planinarskih društava iz BiH, a koje se nastavljaju na staze koje održava društvo iz Otoka Dalmatinskog.
Tri skloništa PD Sveti Jakov, grade još jedno
Najdublje u Dinari je smješten PD Sveti Jakov iz Bitelića, koje broji 110 članova te su zaslužni za nekoliko planinarskih kuća na Dinari. Sv. Jakov upravlja planinarskom kućom sv. Jakov na Vrdovu, jedinim planinarskim objektom na ovoj visoravni. Biteličko društvo upravlja i planinarskim skloništem Vjetar s Dinare na stazi od Vrdova k Troglavu, a velikim su dijelom zaslužni i za izgradnju skloništa Rupe ispod Lišanjskog vrha, na atraktivnoj stazi od mjesta Cetina prema ovom vrhu.
Planinarska kuća sv. Jakov na Vrdovu
Društvo upravo gradi planinarsko sklonište na Vrdovu koje će biti u blizini njihove kuće. Sklonište će biti veličine 5×4 metra, bit će potpuno opremljeno te će biti stalno otključano za potrebe planinara i manjih grupa te hodača sa staze Via Adriatica koji ovom stazom prolaze preko tjedna kad je kuća zatvorena, a potreban im je smještaj i zaklon, posebice zimi. PD Sveti Jakov trenutno ima 110 članova koji su uredili preko 40 km planinarskih staza.
Da objasnimo, planinarski domovi su otvoreni vikendom ili stalno, u pravilu pružaju mogućnost prehrane i okrepe, te su nešto većih gagarita. Planinarske kuće otvorene su povremeno te je potrebno najavili dolazak kako bi upravljač prostor otključao ili predao ključ planinarima; veličine variraju. Planinarska skloništa su u pravilu manja, nezaključana su, stalno su otvorena, nije potrebno najaviti se, ali su neopskrbljena, odnosno sve što je planinaru potrebno mora ponijeti sa sobom.
PD Koćari prvi u Hrvatskoj prepješačili 1.260 kilometara staze Via Dinarica
Mlado planinarsko društvo NOPD Koćari tek je dijete (osnovano 2016.), a dosad su već obišli hrvatske planine, slovenske i talijanske Alpe, najviše vrhove Makedonije, Crne Gore, Albanije, Kosova, Irana i Grčke. Na dinarskom području, društvo je očistilo i markiralo staru zapuštenu stazu u kanjonu Cetine, od Novih sela do Blata na Cetini u duljini od 7 kilometara, a u planu je produžiti tu stazu sve do Čikotine lađe. Ambiciozno mlado društvo planira napraviti mega-staza sve od izvora pa do ušća rijeke Cetine, kao i stazu cijelom planinom Dinarom, od prijevoja Kamensko do izvora rijeke Une.
PD Koćari na vrhu
Snaga mladog društva pokazala se i 2018. godine kad su dvojica njihovih članova, Ante Romac i Kristijan Karlušić kao prvi hrvatski planinari i prvi iz regije u komadu prošli najzahtjevniju turu Balkana, stazu Via Dinarica, u duljini od 1.260 kilometara, čime su postali prvi Hrvati i ljudi iz regije koji su u komadu prešli spomenutu turu, od Slovenije, preko Hrvatske i Crne Gore do Albanije. Dio ove staze prolazi kroz cijelu duljinu projektnog područja Dinara back to LIFE, od sjeverozapada preko Dinare, pored Cetine pa do Kamešnice.
Koćari trenutno broje 100 članova te organiziraju planinarske ture, planinarske škole, ekološke akcije, uređuje planinarske staze itd. Ove će godine Koćari u suradnji s lokalnim samoupravama održati akciju čišćenja korita Cetine od auto-guma, metala i sličnog smeća, sve od Panja (Rumina) do mosta na Kerepu.
Kad na Dinari gori – prvi ondje su planinari iz PD Zolj
Kad su na Dinari požari, prvi na terenu, prije vatrogasaca, su članovi PD Zolj iz Vrlike jer su najbliže ovom području, a i puno vremena provode na terenu. Ovo planinarsko društvo od osnutka 2009. godine broji 50 do 60 članova, ovisno o godini, a trenutno brinu o planinarskom skloništu Josip Goreta na Dinari, o planinarskoj kući sv. Jura na Svilaji, dok su sudjelovali u izgradnji, postavljanju i održavanju planinarskog skloništa Rupe.
Pl. sklonište Rupe
Osim toga, Zolj održava 32 kilometra staza na Dinari i Svilaji, među ostalima stazu od izvora Cetine preko skloništa Rupe i skloništa Josip Goreta do spoja staze koja preko Marina bunara ide do skloništa Pume na Troglavu. Održavaju još i staze od Ježevića do Marina bunara, od Maovica preko kuće sv. Jura na vrh Lisinu, te stazu iznad Maovica do vrha Zolj koji im je dao ime.
PD Zolj u akciji čišćenja Cetine
Društvo je pokrenulo ili sudjelovalo u cijelom nizu akcija čišćenja vodotokova i speleoloških objekata. Detaljno su čistili Cetinu od Vukovića vrila – jednog od izvora rijeke – preko Paškog polja do Belečkog mosta. Obnovili su čatrnje na Svilaji, čistili su Marin bunar, kao i izvor Brzicu te lokalne česme po Vrličkom i Paškom polju. Očistili su i ogromne količine smeća iz Ćulumove špilje, a u planu je obnova Čatrnja na Svilaji, ponovno čišćenje Ćulumove špilje jer se pojavilo novo smeće, kao i obnova skloništa Josip Goreta. Kao poznavaoci terena i životinjskog svijeta, vodili su izletnike na slikanje planinske ševe na područje iznad Crvene grede.
HPD Dinara – back to Sinjal
Planinarska kuća Brezovac na 1.050 metara nadmorske visine jedan je od najznačajnijih planinarskih objekata na Dinari, a njime upravlja HPD Dinara iz Knina. Kuća se nalazi na rubu šume (bukove, iako se zove po brezama), uz prostrani dolac Brezovac, koji je nekad bio maleno planinsko naselje, a danas su ondje vikend-kuće.
Planinarska kuća Brezovac
HPD Dinara trenutno broji 52 člana te održavaju 20-ak kilometara staza, od Guga do Brezovca, od Brezovca do Sinjala, što je najlakši pristup vrhu Dinare, te od Brezovca do Badnja.
PD Jelinak na planini pronalazi zadovoljstvo
„Boravak u prirodi, na čistom zraku ispunjava čovjeka zadovoljstvom. Planinarstvo čini život ugodnijim, zanimljivijim i ljepšim“ – ovo je bilo razmišljanje planinara iz Trilja kad su 1999. osnovali PD Jelinak, nazvavši se po brdu koje se nalazi iznad sela Velića nedaleko Trilja.
Noćni uspon na Troglav
Ove godine PD Jelinak Trilj broji lijepih 165 članova koji uređuju, čište i markiraju na desetke kilometara planinarskih staza na Kamešnici:
Voštane G. – Ćalete – Križ – Tovarnica /1.30h, 3.4km/
Voštane – Poduba- skl. Sveti Mihovil /1.15.h, 4 km/
Voštane – Poduba, Bašići – Orlov kuk – Košnice – Vidikovac, Greben Plana – Goli vrh – Plazibatov dolac – Plana – Stanine 1628 m – Konj 1856 m /5h, 9.3 km/
Voštane – Poduba, Bašići – Pčelinka – Dolac Žlabina – Plazibatov dolac – Klanac Rožani – Stanine 1628 m – Konj 1856 m /5h, 9.8. km,
Jedna od glavnih zadaća Društva je organizirano školovanje članova za sigurno i svrsishodno planinarsko djelovanje pa stoga organiziraju dječje, opće i više planinarske škole, kao i tečaje za markaciste, vodiče, čuvare planinske prirode, speleologe, alpiniste i planinske skijaše.
Sklonište sv. Mihovil na Žlabini
PD Jelinak upravlja planinarskim skloništem sv. Mihovil koje se nalazi na južnim padinama planine Kamešnice, na području Žlabine, na lijepom proplanku okruženom bukovom šumom, sagrađeno u planinskom stilu od prirodnih materijala.
Vrh Dinare dao ime planinarima iz Kijeva
HPD Sinjal 1831 iz Kijeva ime je dobilo prema vrhu Dinare, ujedno i najvišem vrhu Hrvatske visokom – 1831 metar. Postoje od 1999. godine otkad su napravili planinarsku kuću Glavaš u istoimenom zaseoku u Kijevu te su stari pastirski stan u Donjim Torinama preuredili u planinarsko sklonište Martinova košara na planinarskoj stazi od Glavaša prema Sinjalu.
Martinova košara
HPD Sinjal održava 8.300 metara dugu stazu koja spaja sklonište u Glavašu, sklonište Martinova košara i vrh Hrvatske. Trenutno broje 25 članova.
Studija procjene usluga ekosustava za područje projekta „Dinara back to LIFE”, Geonatura, Zagreba 2020
50-ak sudionika Suradničkog vijeća održanih u lipnju u Vrlici i Sinju iznijelo je niz prijedloga za moguće restauracijske, edukacijske i turističke aktivnosti koje bi se mogle provesti u sklopu projekta Dinara back to LIFE, ali i paralelno s njim. Riječ je o mnoštvu bunara, lokvi i pojilišta koji čekaju čišćenje, urušenim suhozidima i putevima koje treba obnoviti, planinarskim stazama koje se može obogatiti dodatnim sadržajem, velikom potencijalu kojeg ima pčelarstvo na ovom području – od hrane i staza do liječenja, turističkom potencijalu edukativne staze o travnjacima, ostalom bilju i pticama na ovom području, kao i o mnogim drugim sadržajima koje ovo područje skriva.
Bunari i suhozidi kod Vrlike čekaju obnovu
Dionici Suradničkog vijeća istaknuli su potrebu čišćenja travnjaka od šmrike (Juniperus oxycedrus) na Ježevičkom suhopolju i Kijevskom suhopolju, dok je u Koljanima nekoliko kozjih staza kojima su nekad mogli prolaziti i strojevi, no urušile su se i potrebna im je obnova. Kod Koljana su i suhozidi koji čekaju obnovu, dok su kod Budiša u Garjaku kozji putevi koje treba očistiti. Zidove treba popraviti i u kijevskom području kod Ćulumove pećine.
Na području Vrlike i Kijeva četiri su zanimljiva bunara/lokve, od kojih je Krivodol kod Ćulumove pećine na državnom zemljištu i trebalo bi ga obnoviti. Ondje su još Čatrnja, Romića lokva koja je nekoć bila najveća te Mašeluša.
Pčelarsto ima sladak potencijal
Pčelari s vrličkog područja koji se hobistički bave pčelarstvom i nisu posvećeni tom poslu predstavljaju određeni problem pčelarskoj udruzi jer se takvim hobističkim pristupom povećava rizik od pojave i širenja bolesti, kako je istaknuto na radionici iz edukacije na Suradničkom vijeću u Vrlici. Sudjelovali su pčelari s područja Vrlike i Kijeva, uključujući Pčelarsko društvo Dinara Vrlika koja broji 43 člana i 2.200 košnica. U pčelarskoj udruzi je najveći problem u proizvodnji meda, dok s distribucijom nema poteškoća.
Naglašen je projekt sparivanja matica i izgradnja stanice za sparivanje matica u prirodno izoliranom lokalitetu Bračevom dolcu, što je postojalo kao projekt još prije 40 godina. Navedena je i potreba za diversifikacijom proizvoda – pelud, med s dodacima, pakiranje i kutije, sirupi i likeri, kao i primjer inovativne metode liječenja u Skradinu kao i u Sloveniji – inhalacijske komore sa zrakom iz pčelinje košnice. Iznesen je i prijedlog povezivanja lokalnih pčelara s turističkim vodičima, kako bi turisti obilazili proizvođače, za što bi bilo potrebno educirati turistički sektor o pčelarskim proizvodima, proizvođačima i prodajnim lokacijama. Na Crvenim gredama postoji potreba za restauracijom koja bi bila korisna pčelarima jer je šmrika preuzela veći dio travnjaka i sprečava razvoj kadulje, što smanjuje ispašu za pčele.
Pčelari ističu velik pritisak na postojeće izvore vode u području, pogotovo na području Crvenih greda. Područje prema njima ima izniman potencijal zbog autohtonog ljekovitog bilja poput bijele kadulje, te mednih štira i brašnika. Kao ideju za daljnji razvoj lokalnog pčelarstva ističu cestu meda po uzoru na slovenske kolege. Izneseni su i razni poljoprivredni potencijali ovog prostora kao što iskorištavanje ljekovite biljke štir i branje gljiva.
Ilirska gradina i Čubrice moguća turistička atrakcija
Veliki problem projektnog područja je nedostatak kapaciteta turističkih i planinarskih vodiča na području Dinare, kako je istaknuto na radionici o turizmu u Vrlici. Prostor je međutim turistički ogromni potencijal – vršna zona Dinare, Troglava i Kamešnice je izniman planinarsko-turistički potencijal kao najviši planinski lanac u Hrvatskoj i očuvana priroda krša i planinskih travnjaka. Za ove potrebe zasad postoje dosad ucrtane planinarske staze te planinarske kuće i skloništa. Donja zona ovih planina također obiluje mogućnostima – napušteno selo Čubrice istočno od Ježevića skriva ostatke napuštenih kuća. Još dalje u prošlosti skrila se ilirska gradina na Kosorskoj Glavici iznad izvora Dubin. Kao zanimljva turistička lokacija naveden je i izolirani Bračev Dolac do kojeg vodi trenutno loša cesta.
Sinjska aqua
Bunari na Vrdovu su obnovljeni, no na sinjskom području niz je lokacija na kojima postoji mogućnost da se zadrži vodu. Jedan od njih je bunar Goveđa kosa iznad Baćevog dolca koji je u skorašnjem planu GSS-a, planinara i vatrogasaca za čišćenja i uređivanja. Odavno poznat i veliki Marin bunar iznad Crvenih greda, do kojeg vodi i planinarska staza, potrebno je također očistiti, kao i Marunsku bunarinu, lokvu u Vučipolju koju koriste lokalni stočari. Bunara ima, naravno, i drugdje, a jedan od njih je Čatrnja na Kamešnici između Gljeva i Glavaša, pored kojeg tkđ. prolazi jedna atraktivna kružna planinarska staza. Od staza i suhozida, iz Rakanovaca u Vučipolju do Vrdova vode dvije kozje staze koje je potrebno očistiti, a u suradnjim s planinarima mogle bi se očistiti i označiti. Suhozid prema planinarskoj kući sj. Jakov je prepoznat kao potencijal za obnovu, dok su u Domjanovićima suhozidi uz kozje staze koji su urušeni i treba ih vratiti u prvobitno stanje.
Sinjani žele znati više
Na radionici o potencijalima za edukaciju prepoznata je potreba za edukacijom općeg stanovništva o prirodnim vrijednostima lokalnog područja jer osim planinarskih škola ne postoji puno mogućnosti putem kojih bi se lokalno stanovništvo upoznalo s vrijednostima prirode i na taj način motiviralo i osvijestilo da budu više posvećeni njezinom očuvanju.
Posebno je naglašena mogućnost provedbe edukativnog sadržaja među odraslim stanovništvom s ovog područja, a pogotovo edukacija o ljekovitom bilju i njegovoj upotrebi, te o upotrebi biljaka u kozmetici. Prepoznata je i potreba da se edukacije fokusiraju na lokalno okruženje, odnosno da se javnosti prezentira ono što je važno ili što je zaštićeno upravo na lokalnom području. Prepoznata je važnost educiranja uzrasta vrtićke djece, kao najpoželjnijeg uzrasta za usvajanje svijesti o očuvanju prirode. Kao primjer dobre prakse navodi se vrtić u šumi, odnosno program za vrtiće u kojem se djecu ili izvodi u prirodu ili im se donose i prezentiraju sadržaji pronađeni u prirodi, poput biljaka, plodova i sl.
Na području stočarstva, pčelarstva i ruralnog razvoja, sudionici rasprave suglasni su da lokalni proizvođači ne koriste cjelokupni potencijal, te da nisu svjesni interesa koji postoji za lokalnim područjem i proizvodima. Predloženo je stoga da se kroz edukacije lokalnim proizvođačima predstavi ukupni sadržaj koji motivira ljude na dolazak, podaci o broju tih posjetitelja, te primjeri dobre prakse kako u drugim OPG-ovima proizvođači plasiraju svoje proizvode posjetiteljima. S druge strane, ni posjetitelji nemaju najjasniju predodžbu o ponudi koja postoji, jer se nemaju gdje informirati. Pretpostavljeno je i da bi za lokalne prozivođače bilo korisno organizirati edukaciju o tome što sve za njih Park prirode Dinara donosi.
Škola o prirodi
Edukativna grassland staza na kojoj bi se učilo o projektnim vrstama travnjaka i ptica, kao i o ostaloj flori i fauni Dinare, bila je glavna tema razgovora radionice o turizmu na Suradničkom vijeću. Kao najveći potencijal „isplivala“ je staza koja bi išla preko Vrdova, od istočne strane, ispod Kodžomanovog umca od kraja asfalta pa preko Vrdova do planinarske kuće sv. Jakov na sjeverozapadu Vrdova i onda nazad, ali nekom drugom varijantom preko Vrdova da se obiđe više točaka, dakle – kružna staza. Staza je pogodna za izletnike jer je lagana budući da nema uspona, a stanište je projektnih vrsta, te je na tom području provođeno kontrolirano paljenje. Dodatak ovoj stazi bila bi staza Vučipolje – pl. Kuća sv. Jakov, što je više staza za planinare jer je uspon s visinskom razlikom od 600 metara. Druga mogućnost je staza koja bi obuhvatila Donja Korita i Gornja Korita na Kamešnici. Treći prijedlog staze je zapad Dinare, od Markovog groba do Brezovca, zanimljiva kao travnjačko stanište. Prethodno je potrebno odrediti ciljanu skupinu za ovaj sadržaj kako staza ne bi bila bez posjetitelja. Turističke agencije će iskazati svoj interes za stazu, dok će turistički i planinarski vodiči izraziti interes za dolazak na Biomovu edukativnu radionicu.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
Kolačići trećih strana
Ova web stranica koristi Google Analytics za prikupljanje anonimnih informacija kao što su broj posjetitelja na stranicu i najpopularnije stranice.
Omogućivanjem ovog kolačića pomažete nam u poboljšanju naše web stranice.
Najprije omogućite Neophodne kolačiće kako bismo mogli spremiti vaše postavke!
