Uvukla nam se jesen u sve pore dana, a listopad nam je donio prirodu u njezinim najljepšim kolorima. Maglovita jutra, oštar i hladan zrak uz ritam kiše i sunca drže nas na oku da ne usporimo i prepustimo se toplim napicima i svakodnevnom tipkanju. Prije zaključivanja sezone terena, ostalo je priključiti se kolegama i uživati u šarenom dobu godine na Dinari.
Sve je nekako drugačije u zraku – slažemo se i protežemo ruke i noge čim smo stigli na Vrdovo.
– Nema puno do tamo – kaže Luka pokazujući nam prema nepreglednoj šikaru kroz koju bi se trebali probiti.
Dok se provlačio kroz grmlje do radne točke, Luka nam objašnjava zašto su odabrane lokacije na Vrdovu, Kijevskom polju i Ježević suhopolju.
Tamo gdje su kolege ovo ljeto prebrojale ptičje vrste koje su nama u projektu značajne, označene su kao dobar teren. U Lukinom slučaju, ta mjesta su kontrolne točke, a lokacije su prepoznate kao dobro stanište vrtne strnadice, kratkoprste ševe i ćukavice. Lukine lokacije su obrasle, mahom nepregledne šikare koje je jesen pretvorila u šareno biljno klupko. Po dolasku na GPS-om označenu točku, kolege konopom označavaju pravokutnik veličine 50m2 i kreće botanika u malom.
Popisuju se sve prisutne jedinke drvenastih vrsta kao i njihov broj. Prvo se broje klijanci, pa jedinke do 1m visine te one iznad 1m visine. Brojenjem jedinki vrsta, objašnjava nam Luka, želi se vidjeti stvarno stanje na svakoj lokaciji prije početka aktivnosti koja će se tu provoditi. Važno je znati vrste i njihovu brojnost u različitim visinskim kategorijama, a prebrojavanjem drvenastog bilja želimo vidjeti možemo li na temelju udjela drvenastih vrsta i njihove dobne strukture odrediti razlike u staništu gdje su zabilježene ptice od staništa koje je fizički blisko, ali na njemu ptica nema. Osim što će se na svakoj lokaciji vršiti određena aktivnost, pratit će se i promjene brojnosti ptica; jesmo li aktivnostima poput košnje, ispaše ili kontroliranog paljenja uspjeli proširiti životni prostor koje ptice mogu koristiti ili povećali njihovu brojnost.
Zlatno Vrdovo
Napuštamo gornji dio Bitelića i nastavljamo prema Vrdovu. Dinara polako pokazuje zube; treba se toplije obući. Makadamskom cestom prolazimo kroz prostranu dolinu koja u svim dobima godine izgleda kao savršena filmska kulisa. A da na Vrdovu nikako ne može biti dosadno, pobrinula se, vjerojatno, najpoznatija oznaka na Dinari: vamo ili tamo. Idemo, za Lukom – prema tamo (odnosno ”vamo”). Osim što se vamo čini bliže od tamo, čeka nas još razvlačenja konopa i prebrojavanja vegetacije.
Jedan dio lokacija koristi se za ispašu stoke, ali ne dovoljno za održavanje prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti Dinare. Osim toga, na tim površinama razvijaju se i biljne vrste koje štete travnjacima, primjerice smrika (smrič) pa on gubi svoje značajke.
Iako su svi tipovi staništa važni, njihova raznolikost znači puni potencijal biološke raznolikosti Dinare, a to znači da i čovjek može koristiti prirodu u djelatnostima poput stočarstva, pčelarstva, lovstva, planinarenja, prikupljanja ljekovitog bilja i slično.
Što smo sve prebrojali?
Praćenjem brojnosti drvenaste vegetacije možemo dobiti grubu sliku strukture vegetacije na travnatim površinama i definirati stupanj sukcesije, ali i utvrditi u kojoj mjeri se razlikuju površine na kojima trenutno nalazimo ciljne vrste ptica od površina koje su zarasle, ali nisu još u potpunosti prekrivene šikarom. Naime, ptice koje pratimo traže određenu prisutnost grmlja i niskih stabala na travnjaku, ali ih je previše, počinju izbjegavati to područje.
U sklopu ovog terena, obišli smo ukupno dvadeset različitih lokacija (točaka), od koji je polovica bila na povoljnom staništu za ptice, a druga polovica na zaraslom području u blizini povoljnog staništa. Te zarasle površine moguće je uz malo truda obnoviti tako da se ukloni drvenasta vegetacija i time ponovo stvore povoljni uvjeti za ptice.
Na ovom zaraslom dijelu zabilježeno je ukupno 15 drvenastih vrsta s prosječnom gustoćom od 82 jedinki na 50m2, što je pet puta više nego na kontrolnim točkama, gdje je zabilježena gustoća od 16 jedinki na 50m2. Također, iako je na kontrolnim točkama zabilježeno neznatno manje vrsta (13), broj vrsta po plohi je bio znatno manji. Naime, na zaraslom dijelu je u prosjeku zabilježeno 6 drvenastih vrsta po plohi, dok ih je na otvorenom dijelu u prosjeku zabilježeno duplo manje (3).
Od drvenastih vrsta, najbrojnije su srednja krkavina (Rhamnus intermedia Steud. et Hochst.), hrast medunac (Quercus pubescens Willd.), crni jasen (Fraxinus ornus L.) i obična rujevina (Cotinus coggygria Scop.), koje su sve tipične vrste šikare hrasta medunca, široko rasprostranjene vegetacije šuma i šikara nižih nadmorskih visina ovog područja.
Za one koji žele znati više
Povoljno stanište – je prostor koji određenoj vrsti nudi sve što joj je potrebno. Svaka vrsta ima različite zahtjeve od prostora koji joj može ispuniti njene egzistencijalne potrebe poput hrane, zaklona i mjesta za razmnožavanje. Povoljno stanište za neku vrstu može biti određeno kombinacijom različitih elemenata, na primjer: tip reljefa, klimatski uvjeti, struktura i sastav vegetacije, prisutnost drugih vrsta, način gospodarenja prostorom i slično.
Sukcesija – je proces koji opisuje promjene florističkog sastava i strukture vegetacije kroz vrijeme. Sukcesija se obično prikazuje kao ciklus u kojem je prisutan linearan smjer kretanja promjena. Tako iz travnjaka s vremenom nastaje šikara (u Mediteranskom predjelu garig ili makija), dok iz šikare nastaje šuma. Nakon nekog ekstremnog događaja poput požara ili suše, ponovo nastaje travnjak i ciklus se ponovo pokreće. Međutim, promjene u prirodi nikada nisu linearne niti jednostavne. Tako da smjer sukcesije i njen trenutni rezultat ovisi, između ostalog, o početnom tipu vegetacije područja, načinu gospodarenja njime, prisutnosti određenih vrsta biljaka i životinja te frekvenciji pojave ekstremnih vremenskih događaja.
