Iako je projekt završio u studenom prošle godine, zadovoljstvo nam je s vama podijeliti Smjernice za restauraciju i održivo upravljanje suhim travnjacima.
U organizaciji Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, od 10. do 12. listopada održan je 17. Skup stručnih službi javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže.
U prekrasnom ambijentu, domaćini i suorganizatori Javna ustanova Nacionalni park Brijuni i Javna ustanova Natura Histrica, ugostili su više od 150 sudionika iz gotovo svih javnih ustavnova koji upravljaju zaštićenim dijelovima prirode. Tijekom trodnevnog skupa, održane su 22 prezentacije o radu nadležnog ministarstva te pojedinih županijskih i lokalnih javnih ustavnova, nacionalnih parkova te parkova prirode.
Na prvom danu Skupa, uz teme o Obnovi prirode i izazovima Europske politike, predstavljeni su primjeri projekata koji su u pripremi ili već u provedbi, a vezani su uz restauraciju staništa. Predavanjem Iskustvo restauracije travnjaka kroz provedbu projekta Dinara back to LIFE, voditelj projekta Tomislav Hudina iz Udruge Biom predstavio je trogodišnji rad partnera na obnovi i očuvanju dinarskih travnjaka te postignute rezultate. Također, budući da se projekt bliži kraju, najavljen je izlazak Smjernica za restauraciju i održivo upravljanje suhim travnjacima. Njihovu primjenu će zasigurno pronaći brojne javne ustanove koje su sudjelovale na Skupu, obzirom da je pred nama period u kojem će se mnogo pažnje posvetiti restauraciji staništa.
Uz brojne prezentacije i bogat program, za kraj ovogodišnjeg druženja sudionici su obišli zaštićeno područje doline Mirne i Posebni rezervat šumske vegetacije Motovunska šuma.
Foto: NP Brijuni, R.T.
Početkom veljače proveli smo kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka na Dinari i tako uspješno nastavili aktivnost koju smo započeli prije dvije godine.
Kontrolirano paljenje jedna je od metoda održavanja travnjaka koja se koristi u stočarstvu još od davnina i koristi se prvenstveno zbog održavanja travnjačkih površina slobodnima od grmlja i za unaprjeđenje kvalitete ispaše. Kako bi upoznali javnost s planom provedbe novog kontroliranog paljenja zaraslih travnjaka na Dinari, ali i pojasnili razloge zbog kojih se ovakva aktivnost provodi, sredinom siječnja održali smo predavanje u Sinju. Zainteresiranoj javnosti približili smo kontrolirano paljenje kao način obnove travnjaka na području Dinare u svrhu očuvanja bioraznolikosti. Naglasili smo kako će nam prikupljeno iskustvo i podaci pomoći u izradi smjernica namijenje institucijama koje upravljaju travnjacima i rade na njihovom očuvanju.
Ranije iskustvo s provedbe probnog kontroliranog paljenja iz 2021. godine olakšalo je logističku pripremu, a nadzor i podrška Javne vatrogasne postrojbe te DVD-a Sinj, ostalih partnera na projektu te naših volontera omogućilo je provođenje aktivnosti. Povoljni vremenski uvjeti – suho, bez padalina i vjetra pokazali su se već u prvom tjednu veljače stoga smo mogli započeti s kontroliranim paljenjem zaraslih travnjaka na Dinari. Također, važno je naglasiti da se ova aktivnost provodi temeljem smjernica Programa gospodarenja s planom upravljanja područjem ekološke mreže za gospodarsku jedinicu Vrdovo gdje su predviđene aktivnosti u svrhu očuvanja bioraznolikosti. Kontrolirano paljenje uvedeno je u Program gospodarenja temeljem Pravilnika o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova u područjima Ekološke mreže, koji kontrolirano paljenje propisuje kao mjeru očuvanja za neke stanišne tipove i vrste, između ostaloga i za vrtnu strnadicu i Istočno submediteranske suhe travnjake (Scorzoneretalia villosae) (Natura 62A0) na kojima radimo u sklopu Dinara back to LIFE projekta.
Kontrolirano paljenje proveli smo na području Vrdova, iznad Bitelićke grede, s ciljem poboljšanja stanišnih uvjeta za različite životinjske vrste ovisne o otvorenim staništima s posebnim naglaskom na vrtnu strnadicu. Vrtna strnadica (Emberiza hortulana) strogo je zaštićena vrsta ptice koja gubi stanište zbog zarastanja travnjaka a njena prisutnost zabilježena je uglavnom na područjima koja su ranijih godina bila opožarena. Obnovljene su dvije plohe ukupne površine 50 ha čime želimo omogućiti održavanje a nadamo se i povećanje brojnosti gnijezdećih parova vrtne strnadice te pozitivno utjecati na održavanje pašnjaka i mogućnost ispaše stoke. Ovakvu metodu prepoznaje sektor zaštite prirode širom svijeta te se metoda koristi kako bi se održavale površine koje zarastaju, odnosno koje se nalaze u različitim stadijima sukcesije koju je zbog očuvanja odnosno održavanja željenih staništa potrebno usporiti ili zaustaviti.
Površine se biraju tako da ne dolazi do ugrožavanja šuma ili općenito tipova staništa kojima paljenje škodi, a velika se pažnja posvećuje i tome da se utjecaj na druge organizme, prvenstveno životinje, svede na minimum. Glavni rizici kod provedbe ove metode su kao i kod bilo kojeg drugog namjernog loženja vatre na otvorenom; prvenstveno, proširivanje vatre na površine koje nisu bile cilj kontroliranog paljenja i dubinsko izgaranje tla. Oba ova rizika se izbjegavaju dobrom pripremom, pažljivim izborom površine za paljenje, odabirom povoljnih vremenskih uvjeta pri provedbi samog paljenja te te prisustvom dovoljnog broja pripremljenih sudionika u koordinaciji s nadležnom vatrogasnom postrojbom. Kontrolirano paljenje se provodi zimi kada površine imaju znatno manju količinu suhe gorive tvari te se na njima vatra, u slučaju požara, sporije širi što vatrogascima daje priliku lakše kontrolirati požar ako do njega dođe u ljetnom periodu.
Za razliku od kontroliranog paljenja, požari imaju brojne negativne utjecaje na različite organizme i njihova staništa. Obično se događaju u toplijem dijelu godine u uvjetima suše a stanje se pogoršava u slučajevima vjetrovitog vremena. U požarima dolazi često do izgaranja velikih površina uključujući i onih koje želimo očuvati poput šuma, maslinika, vinograda, ali i kuća i gospodarskih zgrada. Osim izgaranja često gotovo cjelokupne biomase na opožarenom području dolazi do uništavanja površinskog sloja tla te tako izgaraju i korijenje i sjemenke biljaka a uglavnom stradava i većina životinja koje su nedovoljno brze ili ne mogu odletjeti. Opožarena područja kasnije su izložena mnogo snažnijoj eroziji tla vjetrom i vodom pogotovo na nagnutim terenima. Valja naglasiti i kako požari ostavljaju mnogo veći ugljični otisak, odnosno njima se oslobađa mnogo veća količina pohranjenog ugljičnog dioksida nego što je to slučaj s kontroliranim paljenjem jer je i količina organske tvari koja izgori u požarima mnogo veća od one koja izgori prilikom kontroliranog paljenja. Iako se i opožarene površine ponovno prije ili kasnije zazelene i vegetacija se ponovno počinje razvijati a dolaze i životinje, taj proces traje mnogo dulje nego u slučaju kontroliranog paljenja. U tom slučaju, već s dolaskom prvih kiša počinje ponovni razvoj vegetacije jer podzemni dijelovi biljaka budu uglavnom neoštećeni.
Kontrolirano paljenje je raširena metoda koja se provodi u velikom broju država, od mediteranskih i baltičkih zemalja te Ujedinjenom Kraljevstvu pa sve do SAD-a i Australije. Nekada se provodi kao mjera održavanja pašnjaka odnosno travnjaka, a nekada kao mjera koja održava mozaičnost i bioraznolikost u prostranim šumskim područjima. U Ujedinom Kraljevstvu se pale travnjaci koji zarastaju u drvenaste vrste, dok Norvežani koriste kontrolirano paljenje na velikim površinama u svrhu održavanja pašnjaka za ovce pri čemu se sprječava zarastanje u kleku i vrijes. U Španjolskoj je kontrolirano paljenje rašireno na različitim staništima u svrhu njihovog održavanja, a u SAD-u se paljenjem sprječava zarastanje prerije u kleku i održava bolja ispaša za divlje biljojede u mozaičnim staništima, npr. hrastovim šumama s proplancima. Također se kontrolirano pali u borovim šumama da bi održavao travnati pokrov u šumi i omogućila obnova borova. Kod mnogih od ovih primjera, inicijalni argument nije bio održavanje staništa već kontrolirano spaljivanje gorive mase (suhe grane, listinac, suha trava, gorive biljne vrste) jer se paljenje u hladnijem dijelu godine pokazalo kao uspješna prevencija i prostorno ograničenje katastrofalnih ljetnih požara. Jednostavno, nakon kontroliranog paljenja zimi, kada izgori samo najgorivija masa, na istim površinama se ljetni požari ne mogu širiti iako je i dalje prisutna goriva masa (humus, borovi i sl.) jer je za iniciranje vatre potrebna baš ta, najgorivija masa. Portugalci su tek nedavno, nakon katastrofalnih požara, oživjeli tradiciju kontroliranog paljenja kao mjeru prevencije ljetnih požara.
Pri kontroliranom paljenju se spaljuju samo ciljane površine u odgovarajućim uvjetima. Površine za kontrolirano paljenje se biraju tako da ne dolazi do ugrožavanja šuma ili općenito tipova staništa kojima paljenje škodi. Kod nekontroliranog paljenja, odnosno požara, izgaraju površine u kojima je paljenje štetno (npr. šume) ili, zbog ljetnih vrućina i suše, dolazi do dubinskog oštećenja tla i erozije.
U Hrvatskoj se kontrolirano paljenje za sada provodilo samo na relativno malim površinama u zaštićenim područjima kao što je Nacionalni park Krka ili značajni krajobraz Kamenjak u Istri. Međutim, prvenstveno stočari, ali i poljoprivrednici, i danas paljenje u zimskim mjesecima koriste za održavanje privatnih travnjaka, ali i poljoprivrednog zemljišta koje se privremeno ili trajno ne koristi za proizvodnju što znači da je takva tradicija još prisutna. Nažalost, veliki dio ovih praksi se danas provodi nekontrolirano.
Dosadašnji požari velikih površina na Dinari uništili su staništa kojima će trebati desetljeća ili stoljeća da se obnove i da se u njih vrate vrste koje su tu živjele. Takva ”tradicija” nekontroliranog paljenja više nikada ne bi trebala imati mjesto u modernom upravljanju prostorom, ali i u općenitom odnosu čovjeka i prirode. Najgori primjer su velike površine uništenih starih bukovih šuma u koje se vatra proširila s okolnih travnjaka. Kontrolirano paljenje pak, kao metoda ”oplemenjivanja” i metoda održavanja travnjaka, način je u kojem vatra poštuje sve korisnike prostora, staništa i vrste koji žive na njoj. U tom slučaju se travnjaci održavaju paljenjem, a oni koji provode tu aktivnost dužni su paziti da se vatra ne proširi na šumska ili druga staništa.
Pogledajte kako je izgledala provedba kontroliranog paljenja zaraslih travnjaka na Dinari iz naše perspektive.
Dinara je dio mreže zaštićenih područja EU Natura2000 i jasno je definirano koje vrste i staništa su bitna, stoga da bismo ih mogli očuvati trebaju nam razni tipovi travnjaka, šuma i prijelaznih staništa za čije se održavanje koriste različite tehnike a kontrolirano paljenje je jedna od njih. Uz to, prema prirodnom bogatstvu se treba odnositi s velikim poštovanjem, jer ono nije samo za nas već i za buduće generacije.
Nakon proljetne i ljetne stanke koja je potrebna kako se ne bi uznemiravalo životinje u vrijeme gniježđenja i podizanja mladunaca, započinjemo s novom sezonom obnove zaraslih travnjaka.
Nadolazeća sezona restauracije trajat će od 1.9.2022. do 31.3.2023., a zarasle travnjake nastavit ćemo obnavljati na širem području Ježevićkog suhopolja, između sela Koljane i Cetina. U prošlogodišnjoj sezoni restauracije ondje je već restaurirano 47,6 ha travnjaka te ćemo ove površine dodatno povećati u idućoj restauracijskoj sezoni.
Travnjake restauriramo ručnim uklanjanjem zarasle drvenaste vegetacije, posebice šmrike (Juniperus oxycedrus) čiji grmovi već desetljećima preuzimaju površine nekad otvorenih dinarskih travnjaka. Kako je riječ o vrsti koju stoka uglavnom ne jede, ne preostaje drugo nego ih ukloniti na ovaj način kako se to tradicionalno radilo dok je u ovome kraju bilo mnogo više ljudi i njihove stoke.
Obnovom travnjaka želimo vratiti prostor vrstama kojima su travnjaci stanište, te koje zarastanjem travnjaka gubimo. Kratkoprsta ševa (Calandrela brachydactyla) i ćukavica (Burhinus oedicnemus) primjeri su vrsta ptica koje ovise o otvorenim travnjacima, čiji je opstanak zbog njihovog zarastanja ugrožen ne samo ovdje na području Ježevićkog suhopolja koje je jedina preostala lokacija na kojoj ih nalazimo na području Dinare nego i na malobrojnim preostalim lokalitetima u Hrvatskoj na kojima ih možemo pronaći. Posljednji gnijezdeći parovi ćukavice zabilježeni su na Ježevićkom suhopolju prije dvije godine te je zbog gubitka staništa ova rijetka i ugrožena vrsta odavde nestala. Nadamo se njenom povratku nakon što je prošle godine gotovo 50 ha ovdašnjeg travnjaka vraćeno u povoljno stanje, te nakon što u ovoj sezoni od zarastanja otvorimo i još veću površinu.
Upravo zbog toga što je područje Ježevićkog suhopolja bilo posljednje područje na Dinari na kojemu su se gnijezdile ćukavice te na kojem se i dalje gnijezde kratkoprste ševe, na ovom području želimo nastaviti restaurirati travnjake kako bismo preokrenuli negativne trendove u kvaliteti staništa za ove, ali i druge vrste ovisne o otvorenim staništima. Neki lokaliteti tek su u nedavnoj prošlosti zarasli do mjere da ne budu prikladni za gniježđenje ovih vrsta ptica te ćemo pokušati i na tim lokacijama restaurirati stanište kako bismo ih pokušali vratiti i onamo.
Cilj nam je u ovoj sezoni obnoviti dodatnih barem 53 ha zaraslih suhih travnjaka na ovome području, sa željom da se restaurirani travnjaci nastave koristiti i održavati, odnosno da se održavaju uz pomoć stočara i njihovih stada. Ispaša je prirodni i najbolji način održavanja travnjaka, čime ekstenzivno stočarstvo iznimno doprinosi očuvanju biološke raznolikosti. Nadamo se da će se površine obnovljenih travnjaka tako i još više povećavati, te da će stočara, a onda i raznovrsne stoke na ispaši biti sve više.
Uz restauraciju travnjaka, nastavit će se radovi i na obnovi lokvi i bunara, planinskih puteva i suhozida, koji su vrijedan dio naše baštine i doprinos da bavljenje stočarstvom bude lakše.
Kao i protekle godine, radovi na restauraciji prestaju krajem ožujka, i to iz jednog vrlo važnog razloga. U proljeće se priroda budi, a za brojne životinjske vrste tada počinje sezona podizanja mladunaca, što za ptice znači i gradnju gnijezda. U tom periodu priroda je najranjivija, a posebno se ističu ptice koje gnijezde na tlu kao što su to ćukavica ili kratkoprsta i ostale vrste ševa. Čak i nenamjerno ljudsko uznemiravanje i aktivnosti, koje možda na prvu ne izgledaju opasno za mladunce ili gnijezda, ukoliko se dogodi na lokalitetima na kojima se ove vrlo rijetke vrste mogu gnijezditi, može dovesti do uništavanja gnijezda s jajima ili mladunaca prije nego nauče letjeti pa time i do neuspješnog gniježđenja, što nažalost dovodi u pitanje njihov opstanak.
Zbog svoje iznimne bioraznolikosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Dinara je i proglašena Parkom prirode, a pozivamo sve pojedince i institucije da prema prirodi budu obzirni i poštuju njezine cikluse, te se za organizaciju događanja u prirodi konzultiraju sa stručnim institucijama (nadležnim javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim područjima ili, u slučaju Dinare zasad Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja) te upravljačima javnim zemljištem poput Hrvatskih šuma d.o.o. ili jedinicama lokalne samouprave kako bi ishodili za to potrebne dozvole.
Krajem ožujka završena je i prva restauracijska sezona započeta u rujnu prošle godine, a tijekom koje je na Ježevićkom suhopolju od drvenaste vegetacije očišćeno 47,6 hektara zaraslih travnjaka. Ovime je veliki travnjački prostor otvoren za povratak ćukavice (Burhinus oedicnemus) i kratkoprste ševe (Calandrella brachydactyla) na plohi gdje ćukavica prošle godine nije bila zabilježena.
S ručnim uklanjanjem nepoželjne drvenaste vegetacije na Ježevićkom suhopolju počeli smo u rujnu edukativno-volonterskim kampom Dinara back to LIFE koji je potrajao intenzivna dva tjedna te u sklopu kojeg je 18 studenata te 20-ak drugih volontera i sudionika krenulo s ručnim uklanjanjem drvenaste vegetacije kada je u povoljno stanje dovedeno 28,8 hektara travnjaka. U ovoj prvoj fazi utvrđena je i metodologija rada s obzirom na korištenje pojedinih alata i redoslijed poslova. Osim toga, na kampu je navedenih 18 studenata kroz niz predavanja ušlo i teoretski u restauraciju, što je znanje koje će moći koristiti u svojim budućim aktivnostima.
Odmah po završetku kampa ručno uklanjanje na Ježevićkom suhopolju nastavili su restauracijski radnici Mario Grčić i Ivan Kekez pred kojima je stajala polugodišnja sezona uklanjanja drvenaste vegetacije tijekom koje su nastavili s radom na dijelu suhopolja koje se naslanja na plohu očišćenu za kampa. Iako je riječ o fizički zamornom i pomalo monotonom poslu, dvojica restauracijskih radnika zadovoljni su – „radim u prirodi i liječim se“, kako je rekao Grčić. Ovaj strojarski tehničar po struci prethodno se bavio građevinom i pekarstvom, a sad mu se „po prvi puta događa da idem na posao i pivam!“. Kekez, vozač i vatrogasac po struci, upustio se u ovaj posao jer voli životinje i prirodu te mu godi ovakav rad – „ovo mi je rađa i relaksacija. Ja uživam na poslu, podmladio sam se!“. Rad na terenu obilježen je mirom i tišinom, kako kažu, divlje životinje su rijetkost, naiđe tek pokoji stočar sa svojim stadom. Restauracijski radnici ove sezone sudjelovali su i u drugim poslovima kao što su obnova lokvi i suhozida.
Ručno uklanjanje drvenaste vegetacije ključna je aktivnost za obnovu travnjačkih staništa na Dinari. Velike površine travnjaka zarasle su proteklih desetljeća zbog iseljavanja stanovništva i sve slabijeg bavljenja stočarstvom. Kako travnjaci sve više zarastaju, tako na njima prestaje ispaša te se proces zarastanja time intenzivira. Da bi se ovaj proces zaustavilo i preokrenulo potrebno je ručno uklanjanje drvenaste vegetacije kako bismo opet otvorili travnjačko stanište, jer sama ispaša nije dovoljna jednom kada se formiraju veći grmovi ili stabalca koje stoka ne može pojesti nego oni ostaju prisutni u prostoru i nastavljaju rasti. Ručno uklanjanje metoda je koja garantira potpuno i temeljito čišćenje od sve drvenaste vegetacije, posebice od šmrike (Juniperus oxycedrus), koja se od ostalih biljnih vrsta, na koje se može izravno i snažno utjecati stokom, razlikuje po tome što je utjecaj životinja na nju znatno manji te se šmriku mora ručno uklanjati. Proteklom sedmomjesečnom restauracijskom sezonom ručnog uklanjanja učinili smo upravo to – očistili smo relativno veliku površinu travnjaka od drvenaste vegetacije, ponajviše od šmrike, za divlje vrste kao i za domaće životinje, sa željom da se ovaj travnjak uz pomoć stočara i njihovih stada sačuva kao takav te da ga se s vremenom i poveća. Prisutnost stoke na ispaši sada će mnogo lakše održavati travnjak u povoljnom stanju i sprječavati da u kratkom vremenu ponovno počne zarastanje.
Paralelno s ručnim uklanjanjem vegetacije oformljeno je „projektno stado“ koje čini stoka iz stada šestero lokalnih stočara koji ih napasuju na ciljanim plohama na Kijevskom suhopolju i Ježevićkom suhopolju. Pašarenje na plohi očišćenoj ove restauracijske sezone otežat će njeno ponovno zarastanje u šmriku i drugu drvenastu vegetaciju, čime će se na dulji rok očuvati travnjačko stanište pogodno za gniježđenje navedenih ptičjih vrsta zbog kojih, između ostalog, i provodimo restauraciju travnjaka. Naime ćukavica i kratkoprsta ševa dvije su vrste ptica koje su ovisne o otvorenim travnjacima s niskom vegetacijom bez vidljivih većih prepreka u prostoru. Vrste su to polupustinjskih područja kakvih u Hrvatskoj ima jako malo, a upravo na Ježevićkom i Kijevskom suhopolju, uz još svega par lokacija, bilježimo njihovu prisutnost. Poboljšanjem stanišnih uvjeta za ove vrste izravno poboljšavamo uvjete i za brojne druge vrste ovisne o otvorenim staništima te tako doprinosimo i njihovom očuvanju.
Do kraja kolovoza na suhopoljima u podnožju Dinare neće biti restauracijskih radova jer kreće vrijeme gniježđenja za kojeg je pticama potreban mir, a posebice se nadamo da će se ove godine na projektnom području gnijezditi i koji par ćukavica, posljednji put viđenih ovdje 2020. godine.
Kako bi se povećalo površine pod travnjacima, od rujna ove godine ponovno ćemo krenuti u restauraciju metodom ručnog uklanjanja, nastavit će se s povećavanjem projektnog stada i s pojačanim pašarenjem, a nadamo se kako će biti omogućena i treća restauracijska metoda – kontrolirano paljenje.
Šestorica stočara iz Kijeva, Ježevića i Civljana priključila su se projektu “Dinara back to LIFE” te će održivim stočarstvom pomoći u ostvarenju projektnih ciljeva. Lokalni će poljoprivrednici obnovi travnjaka doprinositi redovitom ispašom, a da bi rezultati bili što bolji, stočari ispašu provode miješanim stadima. Projekt Dinara back to LIFE financijski će podržati stočare u nabavi novih grla stoke.
Projektom “Dinara back to LIFE” želi se obnoviti travnjake na Dinari i poticati njihovo održivo korištenje. U prve dvije godine projekta travnjaci su obnavljani kontroliranim paljenjem i ručnim uklanjanjem zarasle vegetacije, a od početka ove godine na obnovi sudjeluju i lokalni stočari sa svojom stokom čime se uvodi ispašu kao restauracijsku aktivnost projekta.
Zarastanje pašnjaka već je dugo prisutan problem s mnoštvom uzroka, od kojih su najznačajniji odlazak stanovništva i napuštanje djelatnosti poput stočarstva. Osim toga, komplicirani administrativni procesi oko zakupa pašnjaka dodatno otežavaju onima koji žele raditi i na novim prostorima zakupiti pašnjake. Često ostane nezamijećeno, no stočarstvo je važno ne samo zato što prehranjuje ljude, nego i stoga što oni koji na Dinari i dalje žive te se bave stočarstvom, na prirodan način doprinose očuvanju prirode i biološke raznolikosti.
Kroz suradnju sa stočarima želi se promovirati ne samo stočarstvo kao dobru poslovnu priliku na području Dinare, već i način na koji se stočarstvo može učiniti još boljim za održavanje pašnjaka! Svaka životinja pase na jedinstven način, što znači da određena životinja neke biljke jede, dok druge zaobilazi. Kad su na pašnjacima stada koja se sastoje od samo jedne vrste stoke, travnjaci zarastaju biljkama koje ta vrsta izbjegava i ne jede. Na terenu trenutno najviše nedostaje životinja poput magaraca i mula, prisutne kroz povijest na Dinari, a koje pasu i one vrste biljaka koje ovce i krave izbjegavaju.
Projekt Dinara back to LIFE je za suradnju s lokalnim poljoprivrednicima predvidio 30.000€. Zadatak lokalnih stočara je redovito napasivati područja koja se projektom restauriraju, i to miješanim stadima u koja će uključiti nova grla kopitara, a sredstvima predviđenim projektom financijski će se pomoći stočarima u nabavi novih grla stoke. Projektni tim će pratiti utjecaj koji će napasivanje imati na očuvanje pašnjaka od zarastanja kao na i gniježđenje ciljnih vrsta ptica koje ovise o suhim travnjacima.
Suradnja šestorice stočara s područja Kijeva, Civljana i Vrlike s projektom Dinara back to LIFE započela je prošli tjedan svečanim potpisivanjem ugovora kojim projekt financijski daje podršku stočarima, a kako bi se ispaša provodila što više u skladu s potrebama održavanja staništa za ciljne vrste ptica. Osim projektnog tima i stočara potpisnika ugovora, na svečanom potpisivanju sudjelovali su predstavnici i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, načelnik Općine Kijevo te predstavnici Grada Vrlike. Kroz projekt je planirano potpisivanje još pet ugovora te dodjela električnih pastira. Kako bi se ispoštovale preporučene mjere Civilnog stožera za zaštitu, događaj je bio zatvorenog tipa, a iz projekta se nadaju da će okolnosti dozvoliti da se sljedeće potpisivanje ugovora obilježi javnim događenjem i zajednički proslavi nove suradnje i prilike.
Ovom suradnjom želi se motivirati i druge stočare da prilagode svoja stada tako da utjecaj njihove ispaše na očuvanje travnjaka bude što veći. Uvjet ove suradnje je da stočari imaju vlastiti pašnjak ili pašnjak u zakupu na području koje je projektu ključno za očuvanje populacija ciljnih vrsta ptica.
Financijska sredstva i resursi u ovom projektu su ograničeni i nažalost nismo u mogućnosti kroz aktivnosti isključivo ovog projekta svima omogućiti financijsku podršku kakvu bi trebali, no nadamo se da će nas zajednički rad sve motivirati da nastojimo stvarati što više prilike za cijelo područlje Dinare.
I ovom prilikom pozivamo sve zainteresirane da se informiraju ili uključe u projekt te da nam se obrate na DinarabacktoLIFE@gmail.com.
U novoj godini počinje još jedna aktivnost za obnovu travnjaka na Dinari, i to u poslovnom partnerstvu s lokalnim stočarima.
Nakon kontroliranog paljenja i ručnog uklanjanja nepoželjne drvenaste vegetacije, s čime se u projektu krenulo 2021. godine, ispaša dogovorena s lokalnim stočarima je dodatna aktivnost restauracije, koja se provodi od početka ove godine. Suradnjom s lokalnim stočarima želimo potaknuti one koji se već bave stočarstvom na dinarskom području da prilagode svoju ispašu, odnosno da uvođenjem novih jedinki obogate stada i način pašarenja..
Svaka životinja pase ili brsti na jedinstven način, što znači da pojedina vrsta neke biljke jede, dok druge zaobilazi. Kad na pašnjacima pasu stada koja se sastoje od samo jedne vrste stoke, poput ovaca, ti isti travnjaci zarastaju biljkama koje ovce izbjegavaju. Projekt je predvidio 30.000€ kojim će se lokalne stočari potaknuti i motivirati da prošire svoja stada uvođenjem dodatnih jedinki ili novih vrsta poput magaraca, odnosno da ispaša koju već ionako provode bude manje selektivna, čime se sprječava daljnje zarastanje pašnjaka te se otvara prostor za vrste koje ovise o otvorenim staništima odnosno u ovom slučaju travnjacima.
Važnost ove suradnje je u podršci samom stočarstvu kao tradicionalnoj gospodarskoj aktivnosti od koje ljudi od davnina žive. Često ostane nezamijećeno, ali stočarstvo je važno ne samo zato što prehranjuje ljude, već i zato što je ono prirodan način za održavanje travnjaka i očuvanje njihove biološke raznolikosti. Miješana stada u prošlosti su bila puno češća, a na dinarskim pašnjacima uz ovce i koze pasle su i druge životinje, poput magaraca, od kojih su ljudi imali višestrukih koristi.
Kroz ovu suradnju želimo i promovirati stočarstvo odnosno ispašu stoke kao dobru poslovnu priliku, te zanimanje koje je i mladim ljudima koji žive na ovom području sve privlačnije. U prvih nekoliko mjeseci 2022. godine očekuje se i formaliziranje suradnje kroz potpisivanje ugovora sa stočarima, nakon čega će se započeti s nabavom novih grla i njihovim napasivanjem na području ciljanih travnjaka.
Stočari s kojima se formalizira suradnja trebaju udovoljiti kriterijima, na način da su ili zakupnici ili vlasnici pašnjaka na području Ježevićkog i Kijevskog suhopolja, koja se kroz projekt obnavljaju. Velik broj stočara već je iskazao interes na sastancima koji su organizirani kroz projekt, obrazac za iskazivanje interesa, ili izravnim kontaktiranjem projektnog tima.
U nadolazećim mjesecima, kako bude počela ispaša, pratit ćemo kako se ispaša odvija i bilježiti stanje na terenu kao i promjene koje će se događati.
Ovog rujna započele su restauracijske aktivnosti projekta Dinara back to LIFE, a prva takva aktivnost bila je provedba edukativno-volonterskog kampa, čiji su sudionici učili o restauraciji staništa i održivom upravljanju okolišem te otpočeli s uklanjanjem zarasle vegetacije s dinarskih travnjaka.
Edukativno-volonterski kamp okupio je studente iz cijele Hrvatske, koji su na putu da postanu stručnjaci iz područja biologije, geografije, agronomije, šumarstva i drugih srodnih područja. Osamnaest studenata provelo je dva tjedna, od 5. do 19. rujna u mjestu Ježević, gdje su uz vodstvo projektnog tima stjecali prva iskustva u projektima restauracije staništa.
U 14 dana, studenti su u povoljno stanje doveli 28.8 ha zaraslih travnjaka (karta dolje).
Cilj kampa je bio da studenti u dva tjedna steknu praktična znanja i iskustvo restauracije travnjaka iz prve ruke, ali i da im se kroz edukativni program približi rad institucija uključenih u očuvanje prirode, te upravljanje travnjacima.
Zaraslu vegetaciju šmrike (Juniperus oxycedrus) studenti su uklanjali ručnim alatom, a u videu pogledajte prizor s akcije.
Uz aktivnosti restauracije staništa, za sudionike kampa svakodnevno su organizirane radionice i predavanja na kojima su kolege iz institucija koje se bave planiranjem upravljanja u očuvanju i zaštiti travnjaka predstaviti svoj rad i najvažnije izazove s kojima se susreću.
Studenti su se na predavanjima upoznali sa samim projektom i njegovim ciljevima, s fokusom na restauraciju staništa. Zatim, učili su o konzervacijskoj biologiji, interdisciplinarnoj primjenjenoj znanstvenoj grani čiji je cilj očuvanje biološke raznolikosti, te kako je primjenjujemo na projektu Dinara back to LIFE. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja održalo je predavanje o zaštićenim područjima i ekološkoj mreži Natura 2000 te o ključnim akterima u njihovom upravljanju. Hrvatske šume educirale su studente o gospodarenju šumskim zemljištem na području krša, te su izveli studente na terene koji su opožareni ili pošumljavani, a kako bi im u praksi predočili dio izazova i rješenja.
Ministarstvo poljoprivrede održalo je edukaciju o europskim politikama vezanim iz biološku raznolikost i poljoprivredu, LAG Cetinska krajina približio je studentima problematiku i neka rješenja izazova pri korištenju poticaja, dok se predavanje Agronomskog fakulteta bavilo važnošću istraživanja i prikupljanja podataka pri planiranju i provedbi aktivnosti restauracija, s naglaskom na rezultatima najnovijeg znanstvenog istraživanja o iskoristivosti pašnjaka na Dinari. Studentima je održana i pokazna prezentacija GIS-a te su praktično isprobali program za analiziranje geopodataka.
Edukativno-volonterski kamp zatvoren je akcijom „Zelena čistka“ u kojoj su sudionici kampa restaurirali jedan od zaraslih puteva uz Perućko jezero, te uz mentoriranje volontera i suradnika iz udruge „4 Grada Dragodid“ učili o suhozidnoj gradnji i obnavljali dio oštećenih podzida.
Nadamo se da je sudionicima kampa ovo iskustvo bilo vrijedno i da će im pomoći u daljnjem obrazovanju i profesionalnom usmjeravanju.
Studenti, volonteri i koordinatori s kampa Dinara back to LIFE početak rujna provode među ostalim, u restauraciji Ježevičkog Suhopolja kako bi ga oslobodili za ptice, sisavce, kukce…
Ježevičko Suhopolje stoljećima je bilo pašnjak na kojem su svoje stanište pronalazile ćukavica (Burhinus oedicnemus) i kratkoprsta ševa (Calandrella brachydactyla). Međutim, u posljednjih pola stoljeća dolazi do masovnog iseljavanja s ovog područja u nekoliko valova, čime se drastično smanjio i broj stoke u podinarskom području. Zbog izostanka ispaše dolazi do zarastanja pašnjaka, čime ove ptice polako gube stanište.
Ćukavica voli otvorena pustinjska i polupustinjska staništa te svoja jaja, koja su nalik na kamen, leže na tlo, među kamenjem. Kako se sukcesijom travnjak zatvara, tako ćukavica gubi svoje stanište. Upravo se to događa na Ježevičkom Suhopolju – ono je sve zaraslije i time neprivlačno ćukavici. 2019. godine na ovoj lokaciji zabilježena su dva para ćukavica, 2020. godine zabilježen je jedan par, dok ove godine nije zabilježen niti jedan par ovih ptica.
Jedan od ciljeva projekta Dinara back to LIFE je restaurirati Ježevičko Suhopolje kako bi se na njega vratile kratkoprsta ševa i ćukavica. Svaki dan u poslijepodnevnim satima, kad sunce pomalo popusti svoju rujansku snagu, studenti, volonteri i koordinatori upućuju se na ovu suhu zaravan, opremaju se rukavicama i alatom za uklanjanje vegetacije te režu, pile i kopaju smriču. Juniperus je „idealni“ pokrivač tla – raste nisko kao loptasti grm gustog granja i gustih iglica ispod kojeg ne raste trava. Uklanjanjem šmrike s ove lokacije na Ježevičkom Suhopolju dobit ćemo čisti travnjak kao idealno stanište za ćukavicu i kratkoprstu ševu. Posao time, međutim, nije gotov – travnjak treba održavati, što ostaje na stočarima iz Ježevića koji će dovoditi svoje blago na ispašu na ovu lokaciju koja je sada pogodnija i za stoku jer je prisutan veći udio trave te je očišćeni teren bez grmolikog raslinja daleko pregledniji pa je stoku lakše čuvati.
Prva, ključna faza restauriranja se zaokružuje – čišćenje šmrike na 20-ak hektara Ježevičkog Suhopolja privodi se kraju. Vrijedni studenti, uz pomoć koordinatora i volontera, po četiri sata svaki dan pile, režu, kopaju, skupljaju granje na gomile te otvaraju ovaj prostor ne samo za projektne ptice, nego i za ovce, magarce, pčele, skakavce, druge biljke…
Na videu dolje prikazan je ukratko jedan tipičan terenski rad – orezivanja, piljenje, kopanje, skupljanje granja na hrpe. Pogledajte!
Krajem veljače na Dinari smo proveli prvu restauracijsku aktivnost projekta. Na površini od 6 hektara uspješno je provedeno kontrolirano paljenje s ciljem restauracije travnjaka.
Druga godina projekta Dinara back to LIFE predviđena je za početak provedbe planiranih restauracijskih aktivnosti, a prva takva aktivnost bila je kontrolirano paljenje, kojim se u hladnom dijelu godine spaljuju travnjaci koji zarastaju u nepoželjnu drvenastu vegetaciju.
Početkom veljače projektni tim je putem web stranice projekta i web portala s lokalnog područja člankom „13 pitanja uz kontrolirano paljenje na Vrdovu, najavio planiranu aktivnost restauracije lokalnoj zajednici, dao objašnjenje uz najčešća pitanja o metodi kontroliranog paljenja, te pozvao zainteresiranu javnost da se dodatno informira.
Povoljni vremenski uvjeti
Većinu prošlog tjedna obilježilo je sunčano i suho vrijeme, a 26.2. pokazali su se povoljni uvjeti za kontrolirano paljenje jer je bilo mirno i bez vjetra, te je tada provedeno kontrolirano paljenje.
Uz povoljne vremenske uvjete, nadzor i podršku Javne vatrogasne postrojbe Sinj, te naše volontere, restaurirano je 6ha zaraslih travnjaka. Kontroliranim paljenjem izgorio je samo površinski dio suhe trave i mladice nepoželjne drvenaste vegetacije kojom travnjaci na Dinari sve više zarastaju. Do sredine 2023. u sklopu projekta se kontroliranim paljenjem planira restaurirati najmanje 80 ha zaraslih travnjaka, a iskustvo s ovogodišnje aktivnosti je kao probna aktivnost pomogla projektnom timu da se upozna s administrativnim i logističkim zahtjevima organizacije, te da stekne iskustvo u provedbi.
Povećanje kvalitete staništa
Kontroliranim paljenjem želimo povećati kvalitetu staništa za određene životinjske i biljne vrste, a u slučaju travnjaka na Vrdovu (iznad Bitelićke grede) to je strogo zaštićena vrsta ptice vrtna strnadica Emberiza hortulana. Vrtna strnadica je vrsta koja gubi stanište zbog zarastanja i rado naseljava nedavno spaljene površine jer njih čine travnjaci raznolikih zeljastih vrsta sa sporadičnim grmovima i stablima. Postojeća populacija vrtne strnadice na tom lokalitetu je prisutna samo na površini koja je opožarena u prethodnim godinama i mi želimo toj populaciji vrtne strnadice omogućiti povećanje brojnosti spaljivanjem okolnih travnjaka u zarastanju, kako bi im se povećale površine povoljne za gniježđenje.
Kontrolu nad paljenjem i požarište osiguravalo je 5 vatrogasaca u koordinaciji Javne vatrogasne postrojbe i DVD-a Sinj, kojima se ovim putem još jednom zahvaljujemo na savjetima i stručno odrađenom nadzoru, kao i dvojici naših volontera koji vole prirodu i nesebično izdvajaju svoje vrijeme kako bi nam pomogli i dali vrijedan vlastiti doprinos.
Prizore sa aktivnosti pogledajte u fotogaleriji.
Udruga BIOM
Čazmanska 2, Zagreb
t. 01/5515-324
e. info@biom.hr
Područni ured Sinj
Matića ulica 12, Sinj
t. 021/274 946
e. ured-sinj@
