Kao i 2021. godine na suradničkom vijeću okupili smo sudionike da bi im predstavili što smo sve ostvarili i kako nam oni u tome doprinose, te od njih prikupili mišljenja o tome što je bilo dobro a što loše u dosadašnjoj provedbi.
U kijevskoj dvorani dobrodošlicu nam je uputio načelnik općine Martin Ercegovac te je još jednom izrazio zadovoljstvo i pružio podršku projektu. Naglasio je važnost okupljenih stočara, te njihov trud i napor kojeg ulažu u svoj svakodnevni rad sa stadom te im zahvalio na svemu što čine za dobrobit zajednice.
Iako smo kroz projekt upoznali vrijedne stočare, nismo propustili priliku prisjetiti se prvog zajedničkog sastanka prije dvije godine kada je vizija naše suradnje bila još u povojima. Tada su pažljivo i s dozom opreza slušali o budućim aktivnostima u projektu te kako oni mogu doprinijeti našem radu i promjenama na Dinari. Danas nam je bilo drago osjetiti njihovo zadovoljstvo i čuti riječi kako nismo zakazali.
Bilo je zanimljivo na karti i fotografijama vidjeti rezultate dosadašnjih aktivnosti obnove travnjaka, i lokacije travnjaka koje prisutni stočari napasuju. Takve očišćene i prostrane travnjačke površine važno su stanište za vrste ptica koje tu žive i gnijezde
Osvrnuli smo se i na negativan utjecaj koje ljudske aktivnosti mogu imati na vrste koje nastanjuju naše travnjake. Projekt ulaže jako velik ljudski i administrativni napor kako bi se zarasli travnjaci, lokve i bunari vratili u povoljno stanje, a pred nama je i izazov da educiramo sve dionike o aktivnostima koje su štetne za prirodu i zagovaramo da se one ne događaju.
Koje su novosti u 2023. godini?
U sljedećoj godini plan je nabaviti električne pastire, zvučne ogrlice te električne škare za šišanje ovaca, koji će stočarima pomoći u zadaćama. Takvo saznanje je ugodno iznenadilo okupljenje te vjeruju kako će im ta oprema sigurno biti na korist.
Također, udruga Biom je započela s provedbom projekta obnove i očuvanja malih slatkovodnih ekosustava krških planina u sklopu kojeg će se upravo na Dinari kartirati vodena tijela, te stvarati preduvjeti za njihovu obnovu.
Dodatno zanimanje privukla je tema o mogućnostima korištenja vune. Projektni tim se povezao s proizvođačem eko vunenih peleta koji se koriste kao hrana za biljke, te rade na tome da se organizira susret gdje će proizvođač predstaviti svoju ideju i mogućnosti suradnje sa stočarima pod Dinarom.
U ugodnoj atmosferi i mini domjenku, pogledali smo prvi kratki film projekta o obnovi travnjaka. Neki od prisutnih stočara sudjelovali su u snimanju pa je doživljaj bio još snažniji. Sa stočarima su se upoznali Mario i Ivan, naši vrijedni radnici, koji svakodnevno obilaze Dinaru i ručno uklanjanju zaraslu vegetaciju. Svi su se složili kako Dinara izgleda moćno na filmskom platnu. Tijekom susreta, pridružila nam se članica Udruge mladih Kolarica iz Kijeva te predstavila autohtone proizvode koje izrađuju.
Iako Dinaru čeka još puno posla,put kojim projekt, stočari ali i suradnja sa svima koji joj žele dobro, čini se da ide u dobrom smjeru. Jedni drugima smo velika podrška i vjetar u leđa. Vidjeti živu Dinaru u očima njenih domaćina nije teško, ma kako njihov svakodnevni posao bio zahtjevan.
Posebno je pohvalno i važno što ste nas okupili sve ovdje, međusobno nas upoznali. Puno znači kada znaš još nekog i s kim možeš podijeliti dobro i loše, tko ti može uskočiti, donijeti nešto, pomoći... – zaključio je stočar Radić i dodao kako bi dio problema oko ispaše na višim predijelima riješio put kroz Dinaru.
Na našem Facebook profilu pokrenuli smo online grupu za oglašavanje poljoprivrednih proizvoda i turističkih usluga s područja Dinare, Troglava i Kamešnice, kao i iz njihovog podnožja. Na ovoj će se digitalnoj tržnici moći pronaći i turističke usluge s dinarskog područja. Grupu pronađite na ovom linku – https://www.facebook.com/groups/2995775084049609.
Naša tržnica tako zasad nudi janjeće meso, kozje i jareće meso, telad, magareće mlijeko, kokošja jaja i sir. Nude se zatim pčelinji proizvodi kao što su med, propolis, pelud, medni sirup i matična mliječ te proizvodi od žitarica kao što su pšenica, kukuruz, pšenično i kukuruzno brašno, ječam, raž te palenta. Usto, na ovoj se grupi može pronaći i ugostiteljske usluge i najam soba.
Pozivamo sve vlasnike OPG-ova s područja Dinare, Troglava i Kamešnice te s podnožja ovih planina koji mogu ponuditi svoje domaće proizvode, kao i turističke djelatnike s dinarskog područja, koji se žele besplatno oglašavati na ovoj grupi da nam se jave izravno u inbox kako bismo objavili njihov oglas.
Pašarenje na travnjacima Dinare ključna je aktivnost njihovog održavanja te omogućava opstanak brojnih vrsta koje ovise baš o tim travnjacima. Upravo zato u interesu je projekta Dinara back to LIFE da broj grla na Dinari raste. Kako bismo potaknuli veći broj zakupa na Dinari, partneri na projektu – Udruga Biom i Hrvatske šume, sazvali su prošli tjedan informativni sastanak sa stočarima s vrličkog područja. Na sastanku održanom u Vrlici, upravitelj Šumarije Sinj, Ante Šimić predstavio je proces koji treba slijediti kako bi travnjaci za koje postoji interes da se koriste kao pašnjaci mogli ići u zakup. U zajedničkom interesu projektnih partnera i lokalne zajednice je da se pašnjaci održivo napasuju te da stočarstvo nastavi biti važna i unosna grana gospodarstva ovog područja.
Prenosimo najvažnije informacije predstavljene na sastanku i pozivamo stočare da prema sljedećim koracima u šumariji iskažu interes za pašnjake, kako bi oni mogli ići u proceduru za zakup. Pašnjaci za zakup će se na javnom natječaju objaviti samo ako je za njih prethodno u šumariji iskazan interes. Gospodin Šimić pozvao je stočare da u sljedećih mjesec dana iskažu interes za sve pašnjake koji ih zanimaju, čime će se povećati površine koja će ići u zakup te kvalitetnije napraviti raspodjelu površina pašnjaka na sve zainteresirane.
Kako doći do zakupa pašnjaka?
Prvi korak je da stočari u šumariji trebaju iskazati interes za pašnjakom i potpisati Zahtjev za zakupom zemljišta. Za ovo je potrebna najava na broj telefona 021/ 824 477 u svrhu dogovora termina za osobni dolazak u šumariju.
Potrebno je ponijeti i pripremiti dva dokumenta:
Potvrda o broju uvjetnih grla. Potvrdu izdaje Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu – HAPIH, a kontakt osoba za područje je Petar Sabljić koji je u koordinaciji s Petrom Šabićem
Potvrdu o evidentiranim površinama u sustavu ARKOD. Ako stočar nema površinu upisanu u ARKOD svakako je potrebno dobiti ispis da nema upisanu površinu. Zahtjev se osobno predaje u Agenciju za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoj, u područnom uredu za Splitsko-dalmatinsku županiju, u gradu Splitu
Iskaz interesa jedini je ispravan način na koji stočari komuniciraju šumariji koje površine ih zanimaju za zakup. Sastanci na kojima se prezentira način prijave i iskazivanja interesa služe prezentiranju, a potpisne liste evidentiranju podataka. Prisustvo na sastanku i potpis neće dovesti do objave pašnjaka na natječaj za zakup, nego se to postiže isključivo iskazom interesa.
Nakon što stočari iskažu interes, zaposlenici šumarije će na temelju dostavljenih podataka ucrtati željenu površinu, te predmet ide dalje na obradu i proceduru, pa se može očekivati da se objavi na sljedećem natječaju za zakup šumskog zemljišta za pašarenje.
Natječaj za zakup šumskog zemljišta za pašarenje objavljuje se na stranicama Hrvatskih šuma (https://nadmetanja.hrsume.hr/) gdje je propisano koja je dokumentacija potrebna za prijavu. Lokalna šumarija nije nadležna za provedbu natječaja te je potrebno pratiti tekst natječaja i obveznu dokumentaciju.
Ako stočari na javnom pozivu dobiju točku javnog poziva za njih se piše Odluka u kojoj su navedeni daljnji koraci (plaćanje prve rate najma unutar mjesec dana, bjanko zadužnica kod javnog bilježnika i druge obveze nakon kojih se može sklopiti Ugovor). Nakon ispunjavanja svih odredbi iz Odluke, ide se na sklapanje Ugovora koji se potpisuje u Upravi Šuma Split. Zaposlenici i upravitelj Šumarije Sinj nisu nadležni za potpisivanje Ugovora. U Ugovoru koji se potpisuje u Upravi Šuma Split stoji da je potrebno potpisati dokument koji se zove Uvod u posjed, koji se za razliku od ugovora potpisuje u šumariji. To je ujedno i posljednji korak u samoj šumariji.
Kako se ocjenjuju pristigle na javni poziv?
Na javni poziv pravo da se prijave imaju svi koji žele i zadovoljavaju uvjete, a pristigle ponude rangiraju se prema sljedećim uvjetima:
Predana dokumentacija mora biti potpuna, a nepotpune prijave se odbacuju
Prijavitelj ima dovoljan broj uvjetnih grla za točku zakupa za koju se natječe
Osobe koje imaju prebivalište/sjedište na području jedinice lokalne samouprave u kojoj se nalazi pašnjak imaju prednost
Prednost imaju osobe mlađe od 41 godine na datum objave javnog poziva
Ponuda s najvišom cijenom ima prednost odnosu na druge pristigle prijave za točku poziva.
U slučaju kada više prijavitelja ima jednak broj bodova, prednost ostvaruje prijava koja je predana ranije
Najčešće greške:
Prijavitelj se natječe za više točaka javnog poziva istom prijavnicom
Jedna od najčešćih grešaka je kad prijavitelj predaje prijavu za više točaka natječaja (više pašnjaka) putem iste prijavnice. Pravilo je da se s jednom prijavom natječe za samo jednu točku javnog poziva. Prijavnice u kojima je označeno više od jedne točke javnog poziva se odbijaju. Ukoliko se stočar želi prijaviti na više točaka, za svaku točku treba posebna prijava, sa zasebnom dokumentacijom, koju treba odvojiti u različite omotnice. Pravilo je da se za svaku od točaka natječaja predaje zasebna omotnica sa svim navedenim dokumentima (bez obzira što su predani dokumenti isti).
Nepotpuna dokumentacija
Svi navedeni dokumenti moraju biti predani a nepotpuna dokumentacija prijavitelja može direktno isključiti iz natječaja. U slučaju nepotpune dokumentacije u rezultatima natječaja objavljenim na internet stranicama neće biti navedeno koja dokumentacija nije dostavljena ili je nepotpuna, nego je u opisu samo navedeno da dokumentacija nije potpuna. Za više informacija treba reagirati i obratiti se šumariji.
Prijavitelj se greškom natječe za pašnjak koji nije onaj za koji je iskazao interes
Također, jedna od čestih grešaka je da stočari ne znaju za koji predmet su pokazali interes, te u prijavi greškom navedu pogrešnu točku javnog poziva. Upravitelj šumarije poziva na oprez i pažnju kada se označava za koju točku se stočar prijavljuje – da odgovara onoj za koju je iskazan interes.
Zakupnici ne čitaju detaljno tekst Odluke i Ugovora
Iz iskustva upravitelja Šumarije Sinj, mnogo problema nastane i kad stočari ne prate detaljno upute iz Odluke o odabiru i Ugovora. Važno je dobro pročitati dokumente u cijelosti. Da bi došlo do potpisivanja Ugovora treba ispuniti sve odrednice iz Odluke. Jedan od najčešćih propusta je da stočari ne potpišu Uvod u posjed nakon potpisivanja Ugovora. U tekstu Ugovora je navedeno da je potrebno potpisati Uvod u posjed, i o tome trebaju voditi brigu stočari koji potpisuju Ugovor. Uvod u posjed će kasnije biti potreban za upis u ARKOD koji slijedi u uredu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u Splitu.
Hrvatske šume završile su program gospodarenja za Gospodarsku jedinicu ‘Lupoglav’ te je u tijeku proces davanja zemljišta u zakup na ovom području.
Tim povodom Hrvatske šume će održati sastanak sa stočarima zainteresiranima za uzimanje zemljišta u zakup na području Gospodarske jedinice ‘Lupoglav’, ali i šire. Sastanak će se održati 23. lipnja (četvrtak ) u 10 sati, u Domu kulture u Vrlici. Na sastanku će sudjelovati predstavnik Šumarije Sinj koja upravlja ovim područjem.
Stočari će ovom prilikom moći iskazati interes za uzimanje zemljišta u zakup, nakon čega će Hrvatske šume raspisati natječaj za davanje tog zemljišta u zakup na što će se stočari moći prijaviti.
Diplomirani inženjer tekstila Vladimir Marinko, rođen prije 78 godina u Marincima na Cetini, u mirovinu se vratio u svoje rodno mjesto, danas na jezeru Peruća, kako bi udisao slatki zrak svoje mladosti, a kao avanturista i čovjek spreman na izazove posve spontano počeo se baviti i stočarstvom. Prošle jeseni Marinko je dobio ponudu za preuzimanje stada od 40 koza što je, motiviran našim projektom i vizijom područja te kao čovjek mladenačkog duha, objeručke prihvatio, u što se, spletom okolnosti i na poticaj intuicije i ljubavi, uključila i njegova 51-godišnja nećakinja Tanja Marinko Mastilović, koja se prethodno bavila zdravljem ljudi.
Tanja sa stadom
Ponosni Dalmatinac Marinko već je preko 10 godina živio u Marincima, zaseoku Garjaka kad je prošle jeseni došao u priliku preuzeti kozje stado od 40-ak grla. Upravo tada u kratku posjetu mu je dolazila nećakinja kojoj je predložio da se zajedno upuste u ovaj stočarski projekt, na što su se zajedno odvažili, iako ni jedno ni drugo nisu imali prethodnog iskustva u ovom poslu, ali intuitivno su zaključili da je riječ o prilici koju treba prigrliti. Stado su preuzeli i upustili se novi posao, posve drugačiji od svega što su dotad bili radili, a kao novi stočari imali su mnoštvo pitanja i izazova na koje su odgovarali uz pomoć svojih kolega stočara i susjeda. Ovo dvoje urbanih ljudi time su na sebe preuzeli odgovornost rada na povećem stadu koza koje je smješteno u obiteljskoj kući staroj stotinu godina te ušli u stil života koji je održiv i u skladu s prirodom.
Vladimir i njegov specijalitet – uštipci
Pri prvom pozivu članovima našeg tima u svoj dom, Vladimir, kao susretljiv i topao čovjek poručio nam je – “kod mene ćete uvijek doći na topao doček i hladno piće” – a tako i jest. Novima u ovom poslu, Tanji i Vladimiru pomažemo i stručnim savjetima, a kroz projekt je djelomice očišćena i staza kojom njihove koze prolaze kako bi se napojile na Perući. Osim staze, Marinko gaji nadu i da bi se moglo obnoviti izvor Turski bunar između Koljana i Garjaka, kao i podzidati u međuvremenu očišćenu lokvu koja se nalazi 10-ak metara nizvodno od izvora, na 200-tinjak metara iznad Peruće.
Koze na putu prema Perući
Kako izgleda dan s kozama ovisi o vremenu. U zimsko doba godine, kad je mraz i hladno, koze ostaju u staji gdje ih se napaja te hrani sijenom. Kad to vrijeme dopušta, koze su u toplije doba dana na ispaši s jednim članom ovog stočarskog tima gdje pasu lišće, tvrdu travu i izdanke, a posebno vole pupove graba, drijena, kupine, brijesta i bršljana te žireve. Koze posebno vole imelu, čime ih čuvar povremeno pogosti. Drugi u to vrijeme u staji sprema prihranu – ječam, zob, kukuruz te se brine o najmlađim jarićima. U toplije doba godine, životinje su preko dana u sjeni.
Vladimir
Novi kozari naučili su vrlo brzo da se koze ne izvodi po kiši i niskoj temperaturi, kao i da su vrlo pitome te da ih se vrlo lako čuva jer se ne udaljavaju od svog čuvara. Ono što je važno, također su naučili, je da su vitamini i selenij za koze veoma bitni jer bez njih se koza vrlo brzo pasivizira i u roku tri dana doslovce padne s nogu.
Marinko se sjeća kako je u vrijeme njegove mladosti, dok se u ovom kraju intenzivno bavilo stočarstvom, područje Ježevićkog suhopolja i obale Cetine bilo bez raslinja te da šmrike „nije bilo nigdje blizu, niti jedne jedine“. Moglo je se naći tek daleko „ispod grede“ na strmijim padinama Dinare te pokoju iznad kuća, a i te malobrojne bi se orezivalo i koristilo za dimljenje mesa. Ježevićko suhopolje tad je bilo „kamenjar i travnjak“, bez raslinja, jedna zaravan s tisućama grla stoke. Prisjeća se kako je u to vrijeme na području između sela i sadašnje ceste, na čistini i oko stijena, viđao ćukavicu. Stoke je tada bilo mnogo. Samo njegov zaseok Marinci imao je „sedam dimova“, a svaka kuća po magaricu i svaka magarica po pule – na potezu od Ježevića do manastira Dragović, procjenjuje Marinko, bilo je 200 magaraca. Životinje se nije čuvalo nego bi prvo same otišle na pojenje na Cetinu, a potom iznad kuća na ispašu gdje bi magarci i koze pojeli malobrojnu šmriku koja bi izrasla. Takav čisti teren bio je idealan za ovu našu ciljnu vrstu na čijem povratku intenzivno radimo.
Osim kao čovjek koji se u svojoj zreloj dobi odvažio na ulazak u bavljenje stočarstvom, Marinko je hrabrost pokazao i ranije kad je put od 600 kilometara od kuće u kojoj je tada živio, do kuće u kojoj se rodio – doslovce prepješačio. Ovaj Dalmatinac kao mladić se otisnuo u svijet te proveo radni vijek u beogradskoj javnoj tvrtki za uvoz i izvoz tekstila te potom u svojoj privatnoj tvrtki. Živio je u naselju Borča s banatske strane grada otkud je gledao brodove kako Dunavom putuju te je mislima putovao i on – za rodnu Dalmaciju. Na proslavi svog 62. rođendana, godinu dana nakon što je ostao udovac, ustao je od slavljeničkog stola te obavijestio rodbinu i prijatelje da se vraća u rodni kraj – pješke. Osim snažne odluke, imao je uz sebe šator, vreću, lampu i ruksak. Pred sobom je krajem ljeta 2006. imao put od 600-tinjak kilometara, kojeg je proveo hodajući većinom uz glavne ceste i spavajući u šatoru na benzinskim crpkama i u dvorištima kuća dobrih domaćina. Nakon 20-ak dana hodanja stigao je na obalu Peruće, proslavio Gospojinu u manastiru Dragović i vratio se autobusom obitelji. Iduće godine ponovno dolazi kako bi uredio svoju buduću kuću za život, da bi 2009. došao u Marince i ostao živjeti – sretan, ispunjen i zadovoljan, danas kao čovjek koji se upustio u stočarsku avanturu, koliko god dugo- ili kratkotrajna bila.
Vitalni Marinko je svestran čovjek koji je napisao i nekoliko knjiga, vezanih uz njegov rodni kraj i obitelj. O svom povratku na Cetinu napisao je monografiju ‘Kako sam prepešačio život’ gdje je opisao avanturu hodanja te se prisjetio svog odrastanja uz Cetinu. ‘Povratak u San Marinke’ svojevrsno je pisano obiteljsko stablo njegove multinacionalne obitelji. U zbirci ‘Miris nevena’ sabrao je svoje pjesme, dok je u ‘Pelene i znoj’ zabilježio 12 istinitih priča o ženama iz vrličkog kraja o tome kakve su nedaće prolazile kroz život, o nesretnim vremenima rata te o muževima koji su odlazili daleko kako bi radili i prehranjivali obitelji. U zbirci ‘Dalmatinske ojkalice’ skupio je oko 800 ojkalica, odnosno rera kako ih zovu u Sinju, ili ganga u Hercegovini. Neumorni Marinko trenutno piše ljubavni roman ‘Katarina Marina’ između dvoje ljudi različitih konfesija, Katarini i Marku, koji trpe razne pritiske protiv kojih se bore upravo svojom ljubavlju.
Životna filozofija Vladimira Marinka je dobrota prema drugim ljudima. U vrijeme njegove mladosti, kad je „prošao potop“ i obitelji ostale bez zemljišta uz Cetinu, većina članova obitelji se raselila, osim njegove majke Ilinke Marinko, rođene Ivanice Duvnjak, koja je ostala u rodnom kraju. S obzirom da je bio prisiljen otići u potragu za boljim životom, pomoć na koju je bio nailazio ostavljala je na njega snažan dojam – „njegovali smo taj dio emocija, tu dobrotu i osjećaj dobrote. Dobrota ljudi ostavila je snažan utjecaj na mene“. Marinko smatra da, bez obzira na to što netko napravi „ne treba čovjek da se kaje, dobrota se uvijek isplati“ i da razgovor sve rješava.
Izazov brige za kozje stado za Tanju bio je nov, ali i poznat – podsjetilo ju je na brigu za djecu jer je kod podizanja potomstva, kao i kod njege za koze, dobivala onoliko odgovora koliko je različitih ljudi pitala! Kozarenje je, dodaje, fizički naporno, neke poslove je vrlo teško odraditi, ali sretna je uz Peruću, ovdje se, kako kaže, osjeća “da živim”. Tanjin plan iz prošle jeseni da dođe na Peruću na 10-ak dana očito se nije ispunio, na njenu radost, užitak i uz naporan radni ritam, pa sada planove i ne pravi – „počinje najlepše vreme. Možda je najpametnije ne planirati“.
