Dodatna tri magarca u projektnom stadu

Naše projektno stado obogaćeno je za tri nova magarca – Ivan Kaselj iz Ježevića nabavio je jednu ženku i dva mužjaka magaraca, čime je proširio svoje stado na sveukupno pet grla. Za koji mjesec doći će vjerojatno i šesto!

Dva nova mužjaka u Kaseljevom stadu stara su dvije, odnosno devet godina, dok je ženka stara šest godina te je spulna, odnosno čeka mlado – pule – čime će ovo stado magaraca do ljeta narasti na šest grla. Plan mu je u skoroj budućnosti povećati svoje stado na 10-ak grla magaraca.

Svoje magarce Kaselj vodi na ispašu na Ježevićko suhopolje, a nove životinje uči pravom putu tako što ih hrani kukuruzom kako bi ga pratile, što će potrajati nekoliko mjeseci. Nakon tog razdoblja, magarci će sami znati otići na ispašu „pod planinu“ i vratiti se u staju do večeri.

Magarci u Kaseljevom stadu, kako kaže, jedu mladu šmriku (Juniperus oxycedrus), kao i mekane izdanke na starijim bijkama. Osim magaraca, ovaj stočar iz zaseoka iznad Peruće ima i stado koza od 40-ak grla koje drži za proizvodnju mlijeka i sira, te dvije krave. Kaseljeve koze, kako opisuje, brste i starije grane šmrike.

Ovo obogaćeno miješano stado doprinijet će očuvanju travnjaka na Ježevićkom suhopolju jer, dakle, magarci brste grmove šmrike, glavnu vrstu kod zarastanja dinarskih travnjaka, staništu koje već desetljećima zahvaća trend sukcesije, no kako se stada povećavaju i šire novim vrstama, pogotovo magarcima, obrastanje travnjaka drvenastom vegetacijom bit će usporeno. Međutim, preokret i povećanje područja pod travnjacima moguće je jedino u slučaju paljenja ili ručnog uklanjanja drvenaste vegetacije nakon čega bi se na toj površini provodila ispaša pa bi tada magarci pojeli mlade izdanke i spriječili ponovno zarastanje.

Kroz projektnu aktivnost formiranja projektnog stada, kojemu je cilj usmjerenom ispašom miješanim stadima usporiti ili zaustaviti daljnje zarastanje travnjaka u drvenastu vegetaciju, do sada je sklopljeno šest ugovora sa stočarima koji imaju zemlju u zakupu unutar projektnog područja, a koje se preklapa sa staništima ćukavice i kratkoprste ševe – dviju vrsta ptica za čiju zaštitu je projekt osmišljen. Kako bismo smanjili selektivnost ispaše, kroz projekt potičemo nabavu dodatnih vrste stoke drugačijih prehrambenih navika jer na taj način omogućujemo da se pojača pašni pritisak na drvenaste vrste, prvenstveno šmriku kojom travnjaci u ovom dijelu zarastaju. Pošto stočari na ovome području uglavnom uzgajaju ovce ili koze te krave, poticali smo nabavu kopitara poput magaraca kojima se nadopunjuje stado i tako poboljšava učinkovitost ispaše. Uz stoku koju su stočari već posjedovali, uz podršku projekta  nabavljeno je dodatnih 22 grla magaraca i konja te je tako projektno stado naraslo na otprilike 880 životinja odnosno otprilike 760 ovaca, 90 koza, devet krava te spomenuti magarci i konji. Nadamo se da će stočari i nakon završetka projekta na ljeto 2023. godine nastaviti držati miješana stada te da će se udio magaraca i konja dodatno povećavati zbog prirodnog prirasta. Na taj način će se dugoročno omogućiti da zarastanje travnjaka bude usporeno. Ako pritom uspijemo utjecati na promjenu praksi i zakonskog okvira vezanog uz ručno uklanjanje drvenaste vegetacije u kombinaciji s ispašom, to bi moglo činiti značajnu razliku i lokalni preokret u trendu zarastanja travnjaka barem na projektnom području.

Ivan Kaselj sa svojim magarcem

——————————————————————————————-

Na razvoju projektnog stada surađujemo sa stočarima koji u vlasništvu ili u zakupu imaju zemljišta na područjima važnima kao staništa za očuvanje ciljanih vrsta ptica kojima se projekt bavi, što su Ježevićko suhopolje i Kijevsko suhopolje.

Projektno stado se počelo okupljati – nova grla za bolju ispašu

Početkom godine u projekt Dinara back to LIFE priključili su se lokalni stočari koji će u restauraciji dinarskih travnjaka sudjelovati svojim stadima koja će voditi na ispašu na projektno područje. Ovime su se poljoprivrednici s ovog područja direktno uključili u projekt, a sami projekt izravno je aktivirao ispašu kao projektnu aktivnost. 

Idealni model napasivanja pašnjaka je kombiniranom ispašom, čemu smo se približili jer su ovom suradnjom nabavljeni magarci i konji, koji pasu bilje koje ovce i koze ne pasu.

Projektu se zasad priključilo šest stočara, a ovdje želimo predstaviti neke od njih.

Totići iz Ježevića su, kako sami kažu, stoljetni ovčari koji se ovim poslom bave od davnina, i to ne samo zbog zarade. Dražen Totić prisjetio se svog pradjeda, rođenog 1895. koji je bio ispričao da, dok je on bio živ, nisu prodali niti jednu ovcu. I u ratnim vremenima, Totići su pretjerali svoje stado preko planine za što im je trebalo tri dana. Kad je rat prošao, vratili su svoju stoku. „Mi smo držali ovce i kad se nisu davali poticaji“ – govori entuzijastični stočar. Svom velikom stadu od 370 ovaca ove su veljače pridružili, uz pomoć projetka Dinara back to LIFE, još dva magarca. Sad će njihovo veliko stado biti zaokruženije, a ispaša kompletnija te će travnjaci biti popaseni i od drvenaste vegetacije koja je polako i neumoljivo desetljećima preuzimala dinarske pašnjake. Totići planiraju ići u samostalno nabavljanje dodatnih magaraca, tako da bi njegovo magareće stado trebalo brojati 10-ak grla.

Ivan, Lucija i Dražen Totić

Totići žive u istoimenom zaseoku tik uz Cetinu koja ovdje nešto laganije protiče te se, kad nabuja, izlijeva u okolno polje, što je prirodni proces natapanja polja koje mladi stočar kosi kako bi hranio stoku dok nema dovoljno ispaše. U poslu mu pomažu supruga Lucija i tinejdžerski sinovi koji znaju i u stanju su odraditi sve poslove kao otac, od čišćenja do baliranja i nošenja sijena, pa i zahtjevnije poslove. „Djeca su tako odgajana da se radi“ – govori otac, čiji roditelji zaokružuju šesterac stočara koji na ovom idiličnom mjestu drže najveće stado u okolici.

Ovce u staji

„Mir, sloboda i zadovoljstvo“ – navodi Totić ono najljepše u bavljenju stočarstvom – „imam slobodu raditi kako mi se sviđa“. Njegova je filozofija da „triba bit zadovoljan i skroman u životu“.

Stado na ispaši

Totić smatra da je kod držanja životinja ključno imati kvalitetne uvjete za njih, u kojem slučaju se ne razbolijevaju. Kad do bolesti ipak dođe, pomažu mu veterinari iz Knina, „jako dobri i uslužni“, koji su spremni pomoći “danju i noću”.

Iskusni pastir

Posao u kućanstvu Totićevih počinje u 4 sata ujutro i završava u 22 sata navečer, a kad se ovce janje traje dan i noć. Veliko stado na ispašu na brdo odlazi ujutro, a poslijepodne se spušta prema Cetini, u polje na idiličnu poziciju uz rijeku i s pogledom na Kijevski bat.

Na više pozicije na planinu bi tjerali stoku na ispašu, kako kaže Totić, kad bi bilo „puta i vode“. Ovako, bez prohodnih puteva i sigurnih izvora vode, planina nije dobrodošla za ovce. No, ove godine probat će i ovaj model – potjerat će svoje stado prema Martinovim košarama na Dinari. Skupa s ovcama, ići će i stado novih magaraca…

Obitelj Alegić iz Ježevića svom postojećem stadu dodala je dva nova grla – magaricu i magarca iz dva različita stada, kako bi izbjegli srodstvo između životinja. U procesu širanje stada magarcima suočili su se s problemom njihove nabave jer ih ima vrlo malo za prodaju, što naglašavaju i drugi stočari.

Boris Alegić

U današnje vrijeme, objašnjava Boris Alegić, starost magaraca nije toliko važna jer ih se više ne koristi kao teretne životinje tako da magarci sada žive i preko dva desetljeća, a plodni su do dvadesete godine. Njegovi novi magarci ići će na ispašu s ostatkom lijepog stada u kojem je 150 ovaca, sedam krava te sada sve skupa šest magaraca. Alegići se žele i više baviti magarcima jer vide njihovu važnost i potencijal na tom području, te su kroz projekt dobili potporu da povećavaju i razvijaju svoje stado i u tom smjeru, do 10-ak grla.

Sadašnji stočari nisu samo vješti pastiri i čuvari ovaca nego i poduzetnici u pravom smislu te riječi, koji u svom poslu moraju, kao i drugi, vrlo jasno i konkretno razmišljati u smislu troškova i prihoda. Dakle, promišljeni stočar Alegić izračunao je godišnje troškove te ih je preračunao u broj janjaca, pri čemu je prosječna vrijednost janjca u trenutku prodaje stotinu eura. Svake godine, dakle, po njegovoj vrlo jasnoj računici, treba mu 20 janjaca za žito, još 20 za pokrivanje troškova zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, 10 janjaca je potrebno za godišnji trošak sijena, oko 15 janjaca ugine svake godine, oko 5-6 janjaca mu je potrebno za vodu, a 20 janjaca ostavlja svake godine za podmladak stada kako mu se zbog ugibanja starih ovaca stado svake godine ne bi smanjivalo.

Dinarski magarac s karakterističnim križem na leđima

Ovca može živjeti 15-ak godina, ali neke žive i samo sedam ako se češće i više janje. Ako se ovca počne janjiti s godinu dana u tom će slučaju kraće živjeti. U prosjeku se ovce janje jedanput godišnje, rijetko dvaput godišnje, pri čemu ojanje po jedno janje, rijetko kad dvoje janjaca. Alegićevo stado od 150 ovaca tako godišnje može imati do najviše 200 janjaca, što je vrijednost kojom on raspolaže, no, iako naizgled bogatstvo, kako kaže Alegić, bez državnih potpora ne bi se moglo preživjeti. Zahvalni stočar naglašava i pomoć koju dobiva od Splitsko-dalmatinske županije koja mu daje 300 kuna za podmladak, po janjetu.

Magarci su, kao dio stada, zanimljivi i korisni jer jedu sijeno koje ostane nakon ovaca. Ovce su sklone rasipanju sijena, kojeg nakon njih ostane po prilici 20-ak posto, što pojedu magarci. Kao dio stada, ovi će magarci pospješiti ispašu jer će popasti i ono raslinje koje ovce zaobilaze, a prvenstveno izdanke šmrike koja je dominantna vrsta u zarastanju dinarskih pašnjaka. Alegić je odabrao magarce ispred krava kao nova grla u svom stadu i stoga što je krava veći potrošač – štalskoj kravi treba daleko više sijena.

Alegićevo stado od 1. ožujka, kad krene vegetacija, ide na pašnjak. U slučaju njegovog stada, ono ide do Kalinića ograde i nazad u jednom danu. Što se zemljišta tiče, pored travnjaka koje već ima u zakupu što koristi kao pašnjak i za kosidbu, potrebno mu je još 20 hektara kako bi zadovoljio potrebe svog stada te se nada novim natječajima Hrvatskih šuma za zakup zemljišta kako bi, poslovnim rječnikom rečeno, svom biznisu osigurao prijeko potreban resurs – pašnjak. Inače, cijena zakupa pašnjaka je 200 do 400 kuna po hektaru godišnje + PDV.

Petar Validžić živi doslovce pod Dinarom, njegov zaseok Validžići kod Kijeva smješten je točno podno jugoistočne stijene Dinare, na mjestu gdje se planina strmo diže prema Ošljaku, u zaseoku bez tekuće vode kojeg dijeli s još četvero sumještana.

Petar Validžić

U tim uvjetima drži stado od 130 ovaca i 30 koza te četiri konja, a uz pomoć projekta je dodao još jednog konja, kobilu i ždrijebe, sve hrvatske hladnokrvnjake. Validžić se odlučio za konje jer se oni vrlo uspješno, zahvaljujući svojoj veličini i snazi, obrane od vuka, braneći time i stado, dok će magare vuk udaviti. Konj je time čuvar stada, a što je konja više bolje se brane. Najuspješniji u ovome su pastusi koji se brane tako što udaraju nogama i grizu. Usto, „ja konje volim, iako je konj skuplji od magarca“, priča Validžić. Plan mu je imati 15 kobila.

U njegovom stadu su travničke pramenke, velike ovce koje imaju jako runo pa ljeta ne mogu provoditi na niskim nadmorskim visinama i visokim temperaturama Dalmatinske zagore jer se razboljevaju, između ostalog i zbog krpelja koji se pojave vrlo rano u godini. Kad su u planini, naglašava Validžić, ovce su puno rjeđe bolesne.

U ovom raznolikom stadu su i koze te psi, među kojima su kangali kao veliki, snažni i borbeni čuvari, te border collieji kao sakupljači stada. Dok mu je stado pod planinom, u Validžićima, čuvaju ga psi, pri čemu se ističu ženke kangala koje „gone vuka dok muški spava“. Kad ide u planinu s Validžićem idu sve životinje za koje je ondje, uz pomoć GSS-a, napravio nadstrešnicu. Kaže da ondje opasnosti od zvijeri nema jer je riječ o otvorenom staništu, bez šume, tako da vuk i medvjed njegovom stadu ondje ne prilaze. Validžić je na planini napravio pastirski stan, u blizini planinarskog skloništa Martinove košare. Vrijedni stočar imao je jednog radnika koji bi s njim čuvao stoku, no, kako kaže, pomoćnik se prvo ozlijedio, a potom izgubio volju. Sad ljeta provodi sam, uz povremeno druženje s pokojim planinarom ili GSS-ovcem u prolazu.

Podinarski stočar ljeta provodi na Martinovim košarama, zaravni na istočnom dijelu Dinare na 1.300 metara nadmorske visine, u razdoblju od početka srpnja do početka listopada, otkud se uopće ne spušta, osim u izvanrednim okolnostima. Validžić je jedini iz ovog područja koji ide „na planinu“. Jedan od objektivnih razloga malog broja stočara na ovim visinama je nedostatak vode. Idealno rješenje, smatra on, ondje su lokve koje konji izgaze pa se u njih slije voda koju tako nastali vodonepropusni sloj uspješno zadrži. Na području oko Martinovih košara kamo on vodi svoje stado na ispašu 10-ak je lokvi koje čekaju obnovu.

Ovce u staji

„Dinara je meni treća majka“ – opisuje Validžić svoj odnos prema planini (u mladosti su ga odgajale majka pa sestra). „Zadovoljan sam, uživam u ovome. Sam sam svoj gazda i mogu dobro živjeti sad kad sam dobio pašnjak“ – zadovoljan je poslom, iako dodaje kako još uvijek ipak nema dovoljno pašnjaka. Smatra da je broj ovaca kojeg on ima dovoljan da bi se moglo dobro živjeti, ali uz poticaje, kako i naglašavaju svi ostali.

Jare u staji
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Lokalni stočari priključili se projektu – ispaša je nova restauracijska aktivnost

Šestorica stočara iz Kijeva, Ježevića i Civljana priključila su se projektu “Dinara back to LIFE” te će održivim stočarstvom pomoći u ostvarenju projektnih ciljeva. Lokalni će poljoprivrednici obnovi travnjaka doprinositi redovitom ispašom, a da bi rezultati bili što bolji, stočari ispašu provode miješanim stadima. Projekt Dinara back to LIFE financijski će podržati stočare u nabavi novih grla stoke.

Projektom “Dinara back to LIFE” želi se obnoviti travnjake na Dinari i poticati njihovo održivo korištenje. U prve dvije godine projekta travnjaci su obnavljani kontroliranim paljenjem i ručnim uklanjanjem zarasle vegetacije, a od početka ove godine na obnovi sudjeluju i lokalni stočari sa svojom stokom čime se uvodi ispašu kao restauracijsku aktivnost projekta.

Zarastanje pašnjaka već je dugo prisutan problem s mnoštvom uzroka, od kojih su najznačajniji odlazak stanovništva i napuštanje djelatnosti poput stočarstva. Osim toga, komplicirani administrativni procesi oko zakupa pašnjaka dodatno otežavaju onima koji žele raditi i na novim prostorima zakupiti pašnjake. Često ostane nezamijećeno, no stočarstvo je važno ne samo zato što prehranjuje ljude, nego i stoga što oni koji na Dinari i dalje žive te se bave stočarstvom, na prirodan način doprinose očuvanju prirode i biološke raznolikosti. 

Kroz suradnju sa stočarima želi se promovirati ne samo stočarstvo kao dobru poslovnu priliku na području Dinare, već i način na koji se stočarstvo može učiniti još boljim za održavanje pašnjaka! Svaka životinja pase na jedinstven način, što znači da određena životinja neke biljke jede, dok druge zaobilazi. Kad su na pašnjacima stada koja se sastoje od samo jedne vrste stoke, travnjaci zarastaju biljkama koje ta vrsta izbjegava i ne jede. Na terenu trenutno najviše nedostaje životinja poput magaraca i mula, prisutne kroz povijest na Dinari, a koje pasu i one vrste biljaka koje ovce i krave izbjegavaju.

Sa svečanog potpisivanja ugovora

Projekt Dinara back to LIFE je za suradnju s lokalnim poljoprivrednicima predvidio 30.000€. Zadatak lokalnih stočara je redovito napasivati područja koja se projektom restauriraju, i to miješanim stadima u koja će uključiti nova grla kopitara, a sredstvima predviđenim projektom financijski će se pomoći stočarima u nabavi novih grla stoke. Projektni tim će pratiti utjecaj koji će napasivanje imati na očuvanje pašnjaka od zarastanja kao na i gniježđenje ciljnih vrsta ptica koje ovise o suhim travnjacima.

Suradnja šestorice stočara s područja Kijeva, Civljana i Vrlike s projektom Dinara back to LIFE započela je prošli tjedan svečanim potpisivanjem ugovora kojim projekt financijski daje podršku stočarima, a kako bi se ispaša provodila što više u skladu s potrebama održavanja staništa za ciljne vrste ptica. Osim projektnog tima i stočara potpisnika ugovora, na svečanom potpisivanju sudjelovali su predstavnici i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, načelnik Općine Kijevo te predstavnici Grada Vrlike. Kroz projekt je planirano potpisivanje još pet ugovora te dodjela električnih pastira. Kako bi se ispoštovale preporučene mjere Civilnog stožera za zaštitu, događaj je bio zatvorenog tipa, a iz projekta se nadaju da će okolnosti dozvoliti da se sljedeće potpisivanje ugovora obilježi javnim događenjem i zajednički proslavi nove suradnje i prilike.

Ovom suradnjom želi se motivirati i druge stočare da prilagode svoja stada tako da utjecaj njihove ispaše na očuvanje travnjaka bude što veći. Uvjet ove suradnje je da stočari imaju vlastiti pašnjak ili pašnjak u zakupu na području koje je projektu ključno za očuvanje populacija ciljnih vrsta ptica. 

Naziv projekta na ularu

Financijska sredstva i resursi u ovom projektu su ograničeni i nažalost nismo u mogućnosti kroz aktivnosti isključivo ovog projekta svima omogućiti financijsku podršku kakvu bi trebali, no nadamo se da će nas zajednički rad sve motivirati da nastojimo stvarati što više prilike za cijelo područlje Dinare.

I ovom prilikom pozivamo sve zainteresirane da se informiraju ili uključe u projekt te da nam se obrate na DinarabacktoLIFE@gmail.com.

Restauracija travnjaka ispašom – nova aktivnost kroz novu suradnju sa stočarima

U novoj godini počinje još jedna aktivnost za obnovu travnjaka na Dinari, i to u poslovnom partnerstvu s lokalnim stočarima. 

Nakon kontroliranog paljenja i ručnog uklanjanja nepoželjne drvenaste vegetacije, s čime se u projektu krenulo 2021. godine, ispaša dogovorena s lokalnim stočarima je dodatna aktivnost restauracije, koja se provodi od početka ove godine. Suradnjom s lokalnim stočarima želimo potaknuti one koji se već bave stočarstvom na dinarskom području da prilagode svoju ispašu, odnosno da uvođenjem novih jedinki obogate stada i način pašarenja.. 

Svaka životinja pase ili brsti na jedinstven način, što znači da pojedina vrsta neke biljke jede, dok druge zaobilazi. Kad na pašnjacima pasu stada koja se sastoje od samo jedne vrste stoke, poput ovaca, ti isti travnjaci zarastaju biljkama koje ovce izbjegavaju. Projekt je predvidio 30.000€ kojim će se lokalne stočari  potaknuti i motivirati da prošire svoja stada uvođenjem dodatnih jedinki ili novih vrsta poput magaraca, odnosno da ispaša koju već ionako provode bude manje selektivna, čime se sprječava daljnje zarastanje pašnjaka te se otvara prostor za vrste koje ovise o otvorenim staništima odnosno u ovom slučaju travnjacima.  

Važnost ove suradnje je u podršci samom stočarstvu kao tradicionalnoj gospodarskoj  aktivnosti od koje ljudi od davnina žive. Često ostane nezamijećeno, ali stočarstvo je važno ne samo zato što prehranjuje ljude, već i zato što je ono prirodan način za održavanje travnjaka i očuvanje njihove biološke raznolikosti. Miješana stada u prošlosti su bila puno češća, a na dinarskim pašnjacima uz ovce i koze pasle su i druge životinje, poput magaraca, od kojih su ljudi imali višestrukih koristi.

Kroz ovu suradnju želimo i promovirati stočarstvo odnosno ispašu stoke kao dobru poslovnu priliku, te zanimanje koje je i mladim ljudima koji žive na ovom području sve privlačnije. U prvih nekoliko mjeseci 2022. godine očekuje se i formaliziranje suradnje kroz potpisivanje ugovora sa stočarima, nakon čega će se započeti s nabavom novih grla i njihovim napasivanjem na području ciljanih travnjaka. 

Stočari s kojima se formalizira suradnja trebaju udovoljiti kriterijima, na način da su ili zakupnici ili vlasnici pašnjaka na području Ježevićkog i Kijevskog suhopolja, koja se kroz projekt obnavljaju. Velik broj stočara već je iskazao interes na sastancima koji su organizirani kroz projekt, obrazac za iskazivanje interesa, ili izravnim kontaktiranjem projektnog tima.

U nadolazećim mjesecima, kako bude počela ispaša, pratit ćemo kako se ispaša odvija i bilježiti stanje na terenu kao i promjene koje će se događati.

Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna

Održivo upravljanje i korištenje pašnjaka – posjet primjeru dobre prakse na Velebitu

Područje Velebita po svojoj ljepoti i važnosti za prirodu nosi jedinstveno mjesto u Hrvatskoj. Na tom mjestu se nalazi i zahvaljujući pojedincima i institucijama koje ulažu napore da se priroda Velebita očuva, prostor promovira, i da se potiče održivi razvoj te suživot s prirodom.

Projektni tim „Dinara back to LIFE“ krajem kolovoza posjetio je područje Velebita, s ciljem da upozna institucije koje su uključene u upravljanje i korištenje travnjaka, kao i uspješne priče pojedinaca koji razvijaju svoje poslovne prilike na temelju njihovog održivog korištenja.

Program posjeta počeo je sastankom s predstavnicima javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima, koji su podijelili svoja iskustva vezana uz upravljanje i korištenje travnjaka, predstavili program ispaše u zaštićenom području te nas upoznali s izazovima s kojima se susreću u svom radu. „Dinara back to LIFE“ primili su djelatnici Javne ustanove „Nacionalni park Sjeverni Velebit“, Javne ustanove „Park prirode Velebit“ te Javne ustanova za zaštitu i očuvanje prirode Ličko-senjske županije, koji su se upoznali s projektom Dinara back to LIFE.

Predstavljanje projekta Dinara back to LIFE u Krasnu

Razgovor između predstavnika projekta i javnih organizacija bio je ispunjen praktičnim izazovima i rješenjima s kojima se korisnici ovog prostora suočavaju. Prenesena su iskustva stočara koji na hrvatskom kršu imaju veliki izazov nedostatka vode pa mole za obnovu dodatnih bunara na područjima ispaše. Iznesena je poteškoća koju hrvatski stočari inače imaju zbog nemogućnosti uklanjanja grmlja, čime sukcesija preuzima pašnjake, a predatori imaju sigurni zaklon, pri čemu su stočari u NP Sjeverni Velebit ipak oslobođeni ove zabrane. Razgovor se dotaknuo praktičnog problema držanja pasa, stočarima iznimno važnog pomagača, kojih se posjetitelji ponekad plaše budući da im prilaze blizu jer su neki pašnjaci u blizini prometnica i planinarskih staza. Predstavnici Nacionalnog parka naglasili su da dresirani psi ne napadaju, nego da idu u napad tek ako se osjećaju napadnutim, ili ako osjete napad na stoku koju čuvaju.

Stoka OPG-a Alan na ispaši

Pravilnik Nacionalnog parka dovodi u pomalo otežan položaj vlasnike koji stoku dovode na ispašu na područje Parka – stočar kojem životinje ubiju stoku nema pravo na odštetu jer se nalazi u nacionalnom parku. Postojeći stočar mora držati 31 ovcu, a ako mu predatori odnesu koje grlo, što se redovito događa, stočar mora nadoknaditi taj broj, o svom trošku. Predstavnice NP-a Sjeverni Velebit istaknule su temeljni nedostatak oko stoke – slučaj kad uz blago nema pastira! Nije ovo jedini problem sa životinjama na ovom području – na Krivom Putu (van NP-a, iznad Senja) problem predstavlja divlje krdo konja, a isti se problem dogodio i u samom srcu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit gdje je na Premužićevoj stazi tkđ. zabilježen problem divljeg krda, kao što su naveli rendžerice NP-a.

Stoka na ispaši na Velikom Alanu

Dotaknuto je pitanje ispaše i u NP SV gdje je 360 hektara pašnjaka i sve se koristi, uz manje površine privatnih parcela, no s južne, primorske strane Nacionalnog parka raslinje “zatvara” pašnjake jer su puno nedostupniji pa se čini da je proces sukcesije s te strane Velebita završen, iako ne mora biti nepovratno.

Mladi stočar Mihović Jurčić vodi projektni dim u obilazak svog stada

S druge strane Like situacija je posve drugačija, kako su istaknuli predstavnici Javne ustanove Ličko-senjske županije jer je stvar s poljima, odnosno sukcesijom daleko povoljnija budući da su su poticajima pašnjaci obnovljeni, kao što je slučaj na Ličkoj Plješivici, što otvara mogućnost novih aktivnosti kao što je npr. terapijsko jahanje na području Bijeli Potoci – Kamensko, kako su predložili predstavnici Javne ustanove. Pojavio se međutim novi izazov – intenzivna sječa raslinja koje se odvozi na paljenje u svrhu dobivanja bio-energije.

Projektni tim još se jednom zahvaljuje na gostoprimstvu, dijeljenju svojih lekcija i iskustava, te se veselimo prilici da predstavnike Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Parka prirode Velebit te Javne ustanove za zaštitu očuvanje prirode Ličko-senjske županije ugostimo na području Dinare i predstavimo naše iskustvo restauracije travnjaka i poticanja stočarstva.

Gospoda Jurčići s predstavnicima NP-a Sjeverni Velebit i projektnim timom na Velikom Alanu

Nakon vrlo informativnog razgovora, uslijedio je i obilazak stočara na terenu unutar Nacionalnog parka, na području Velikog Alana, čija stoka napasuje pašnjake unutar samog parka. OPG Alan iz Pazarišta je putem javnog natječaja u koncesiju dobio pašnjake u Nacionalnom parku, koje napasuje s više od 200 goveda, većinom buša, i 30 ovaca. Mladi stočar Mihovil Jurčić (27) i njegov otac Ivan jedini su stočari na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, s obzirom da je teren udaljen i teže dostupan. Dvojici stočara pomažu još dvojica pastira, a s obzirom da je riječ o velikom stadu koje je smješteno visoko na planini gdje nedostaje vode, stočari nekoliko puta tjedno moraju dovoziti vodu svojoj stoci. Iz toga razloga pozivaju nadležne da obnove šternu Mirovo koja se nalazi na državnom zemljištu. Zahtjevna organizacija stočarskog posla iziskuje pomno planiranje unaprijed, no kako kaže mladi poduzetni stočar Mihovil – „moj dan je isplaniran, ali nikada ne ide po planu!“. Priča mladi Jurčić da je u planini lijepo kad je vrijeme lijepo, ali da je usamljen kad je loše vrijeme pa nema ljudi. Utjecaj kojeg stado gospode Jurčić ima na teren je očit – na padežima na Velikom Alanu gdje je ispaša nema sukcesije jer krave popasu to malo drva.

Njihov trud i predanost inspirativan su primjer održivog korištenja travnjaka, te se nadamo da će ih u budućnosti biti sve više.

Šterna na Velikom Alanu koja čeka obnovu

Neizostavno je bilo i upoznavanje s LAG-om Lika te Turističkom zajednicom Ličko-senjske županije. Bogat rad LAG-a Lika pružio je niz zanimljivih primjera poticanja lokalne proizvodnje, među kojima se najviše istaknula oznaka kvalitete „Lika Quality“, sustav utvrđivanja kvalitete, koja zasigurno lokalne proizvode stavlja na novu razinu, kao i primjer „Cesta sira“ turističke zajednice koja povećava vidljivost lokalnim proizvođačima.

Predavanje predstavnika LAG-a Lika i Turističke zajednice Ličko-senjske županije

Osim toga, LAG je predstavio i svoj projekt Ličke seljačke tržnice čiji je cilj stvaranje kratkih lanaca opskrbe, zatim Zadrugu Lika Coop u sklopu koje su provodili edukacije o osnivanjima zadruga. LAG se bavi i promocijom i valorizacijom gastro-turističke ponude Ličko-senjske županije, a cilj im je locirati sve ugostitelje i poljoprivredne proizvođače s ovog područja te ih međusobno povezati. LAG provodi i projekt BusyBee Workshop čiji je cilj poticanje agroturizma, s naglaskom na promociji specifičnih lokalnih proizvoda.

Razmjene iskustva i ideja, ali i problema s kojima se institucije susreću izvor su važnih lekcija,  a međusobnom razmjenom svi zajedno učimo, i postajemo spremniji za nove izazove u budućnosti.

Obilazak terena: Zarastanje travnjaka na Dinari – bez stoke nema budućnosti

Viši predjeli Dinare prekriveni su velikim površinama travnjaka koji su nekad prehranjivali cijelu Dalmaciju tijekom ljeta. Naime, u ljetnim mjesecima u podnožju Dinare travnjaci su već suhi i žuti te više ne pružaju dovoljno hrane za stoku. Stoga se stoka seli na više nadmorske visine gdje se vegetacija kasnije razvija te su na visinama iznad 1000m travnjaci još uvijek zeleni u srpnju i kolovoz. Iako je to višestoljetna praksa prisutna na svim dinarskim planinama, koju su prakticirali svi stočari, na području Dinare danas tek rijetki tjeraju stoku u planine. A bez prisustva stoke i stočara, travnjaci dugoročno ne mogu opstati, bez obzira na površinu koju zauzimaju.

Bukov vrh

Izostankom ispaše polako se mijenja floristički sastav tako da nestaju vrste prilagođene na povremenu ispašu i gaženje, a izostankom utjecaja stočarstva, ubrzava se sukcesija prema šumi. Naime, stočari su nekada redovito nosili sa sobom malu sjekiru kojom su revno uklanjali mala stabalca bora ili šmrike koja bi se pojavila na travnjaku. Time su ponovo oslobodili prostor za razvoj travnjačkih vrsta koje su im bile potrebne za prehranu stoke, te sprečavali širenje šume na travnjake.

Duler

Takva praksa je danas rijetka jer, osim što nedostaje stočara i stoke, na površinama koje se daju u koncesiju za pašarenje (državno zemljište kojim upravljaju Hrvatske šume) više nije dopušteno uklanjanje drvenaste vegetacije, što na visinama iznad 1000m dovodi do brzog širenja vrsta poput crnog bora, kako smo nedavno zabilježili tijekom terenskog obilaska.

Duler – pogled na Bukov vrh

Obišli smo područje od Golubićkog Suvog Polja preko Brezovca i Dulera do Samara i dalje prema vrhu Dinare na kojima nekoliko stočara čuvaju trenutno oko 2000 ovaca, četrdesetak krava i manji broj koza te im je ovo 6. godina da ljeto provode na ovom području. Polja Rađin do i Duler se još redovito kose tijekom srpnja dok se na Brezovcu samo napasa stoka, a na Samaru već dugi niz godina nema redovite ispaše niti košnje. Usprkos trudu te redovnoj košnji i ispaši, na svim poljima se jasno vidi polagano, ali sigurno širenje crnog bora na padinama. Širenje bora je još više izraženo na višim nadmorskim visinama (npr. područje Bukovog vrha) gdje stoka rjeđe pase, a travnjaci se ne kose.

Mladi crni bor

S obzirom da na Dinari dominiraju površine travnjaka koje su u državnom vlasništvu, može se očekivati da će, usprkos uspješnom izdavanju koncesija, ukoliko se mlada stabalca redovito ne uklanjaju, s vremenom neminovno doći do širenja šume na velikom dijelu današnjih travnjačkih površina. U konačnici će navedeno značajno umanjiti površinu dostupnu za ispašu čime će ova područje postajati sve manje atraktivna za dovođenje stoke čime će se zarastanje dodatno ubrzavati. Tada će, bez obzira na ispašu stoke te uložen trud stočara i Hrvatskih šuma, travnjaci sve brže zarastati sve dok se na kraju ne pretvore u šumu, kada će za očuvanje bioraznolikosti povezane uz otvorena travnjačka staništa kao i tradicionalnog načina života te ljetne ispaše u planinama biti kasno.

Tomislav Hudina, voditelj projekta, dvojica dinarskih stočara Petar i Josip, Luka Škunca, stručnjak za GIS, i Hrvoje Kutnjak, stručni suradnik za agronomiju

Đapići – posljednji tradicionalni stočari na Vrdovu

Posljednja obitelj koja se još bavi stočarstvom na Vrdovu na način da žive ondje kroz cijelu godinu, je četvero braće i sestara Đapić. Njihov život je posve vezan uz ovu visoravan te uz njihovo blago uz i od kojeg žive, doduše vrlo skromno, no, kako se čini, zadovoljno.

Sestre Đapić izvode stado na ispašu

Naizgled je Vrdovo idilična priroda koju dotiču i mediteranska i planinska klima, no u stvarnom životu riječ je o poprilično surovom mjestu za život koje trpi ekstreme obiju ovih klima. Zimi temperature na Vrdovo padaju i na -20 do -23 stupnja Celzija sa snijegom od metar do metar i pol, no ovu jaku hladnoću snažno pojačava bura s kojom osjet hladnoće pada na -40 stupnjeva. Ovakvi ekstremni uvjeti mogu potrajati do 10-ak, 15-ak dana, no ni ostatak zime dnevna temperatura ne prelazi Celzijusovu ništicu, dakle hladnoća je cjelodnevna, i tako mjesecima. Ljeti, unatoč nadmorskoj visini od 900-tinjak metara, dnevne temperature na Vrdovu prelaze 30 stupnjeva Celzija, s tek pokojim stabalcem koje bi pružilo nešto hlada. Ovih dana temperature su ondje 35 stupnjeva, u spomenutom hladu kojeg ima vrlo malo, a na izravnom je suncu naravno puno toplije. Kiše na Vrdovu nije bilo već dva mjeseca, a kiša i kad pada ne pada ravnomjerno, nego obilno u kratkom vremenu.

Vrijedne ruke

U tim uvjetima, pomalo odvojeni od ostatka svijeta, živi obitelj Đapić koja oduvijek prebiva na Vrdovu, bez prestanka čak i u turbulentnim vremenima. Riječ je o dvjema sestrama i dvojici braće. Najstariji je Tadija Đapić, 75-godišnjak, koji je unatoč ozbiljnim godinama vitalan čovjek, naizgled zdrav i zadovoljan, posve vezan uz njihovo imanje. Mlađe sestre Ljuba i Mara brinu se svakodnevno o njihovom blagu kojeg izvode na ispašu po Vrdovu. Najmlađi od njih četvero je brat Slavko Đapić, 60-godišnjak, jedini koji se redovito spušta s Vrdova.

Pas čuvar i njegovo stado

Imanje na kojem žive daleko je od standardnih uvjeta života, s vrlo skromnim nastambama, bez priključka na električnu energiju, kao i na vodovod, a potrebu za vodom, svoju i mnogobrojih životinja, zadovoljavaju vodom iz bunara.

Imanje sestara i braće Đapić

Đapići, osim što su jedini stalni stanovnici Vrdova, imaju ujedno i najveće stado na Vrdovu. Točna se brojka, kaže najstariji od Đapića, zapravo ne zna, nego procjenjuje da imaju između 500 i 600 ovaca, kao i 10-ak krava, te na desetke pasa, većinom dobroćudnih pastirskih border collieja ili njihovih mješanaca s drugim vrstama. S obzirom na veličinu stada, Đapićima je za ispašu sve njihove stoke potrebno između 400 i 500 hektara pašnjaka. Žeđ njihovo blago utažuje vodom iz Džudželinog bunara, jednog od bunara obnovljenih kroz projekt Dinara back to LIFE, a po potrebi koriste i ostale bunare koji su obnovljeni projektom, kako objašnjavaju iz Hrvatskih voda. Nije ovo međutim dovoljno, nego im se cisternom doprema vodu, a prikolicom sijeno, kako bi njihovo stado preživjelo teška razdoblja, posebice zimi.

Tadija Đapić, 75 godina

Ovakva vrsta života je, očito, u nestajanju, a u modernom vremenu nije ni nužno baviti se stočarstvom na ovako tradicionalan način, no ono što je teško zanemariti je koliko se ova obitelj čini zadovoljna svojim mjestom pod suncem. Novi stočari bit će moderniziraniji, sa strojevima, tehnologijom i opremom koji posao olakšavaju i ubrzavaju, dok će Đapići ostati upamćeni kao posljednji od tradicionalnih stočara.

Stado obitelji Đapić
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Novosti Novosti Novosti Novosti Novosti Novosti

Poziv na iskazivanje interesa lokalnim stočarima za provedbu ispaše na Dinari

Projektom „Dinara back to LIFE“ provodit će se restauracija travnjaka na području Dinare. Jedan od načina na koji će se restauracija provoditi je kontrolirana ispaša, a u kojoj mjeri i gdje će se provoditi, ovisi o interesu lokalnog stanovništva za sudjelovanje u projektu.

Kroz sljedeće tri godine u projektu „Dinara back to LIFE“ predviđeno je 30.000,00 € novčanih poticaja stočarima te nabava električnih pastira u vrijednosti 8.500,00 €. Navedena sredstva planiramo utrošiti na način da uspostavimo suradnju sa zainteresiranim stočarom/stočarima koji su voljni surađivati s projektnim timom na održavanju površina travnjaka provođenjem kontrolirane ispaše na pašnjacima na Dinari. Projekt vodi Udruga Biom u partnerstvu s Lokalnom akcijskom grupom „Cetinska krajina“, Hrvatskim šumama i Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.

Cilj je projektne aktivnosti, a time i točan način kako će se novac raspodijeliti, koliko god je to moguće prilagoditi stvarnim potrebama i interesu lokalnih stočara ili onih koji to žele postati. Definiranje točnih područja na kojima će se provoditi kontrolirana ispaša ovisi o interesu lokalnih stočara spremnih na potencijalnu suradnju te se zbog toga i objavljuje ovaj poziv.

U ime projektnog tima pozivamo sve koji se već bave ili se žele početi baviti stočarstvom da sudjeluju i iskažu svoj interes. Interes možete iskazati popunjavanjem upitnika (više detalja u nastavku teksta). Vaši odgovori pomoći će  našem projektnom timu u pripremanju plana kontrolirane ispaše i prilagodbi projekta, onoliko koliko je moguće, potrebama na terenu.

Ispašom se planira restaurirati oko 80 ha, u okviru područja iscrtanog na ovoj karti.

U ovoj fazi iz projekta želimo doći do boljeg uvida u postojeće stanje, broj stočara na području, broja onih koji svoja stada vode na ispašu na Dinaru ili planiraju s ispašom započeti tijekom 2021. godine.

Kako sudjelovati:

Potrebno je ispuniti upitnik s nekoliko jednostavnih pitanja i dostaviti ga na našu e-mail: dinarabacktolife@gmail.com ili odgovore popuniti ručno te ih poštom dostaviti na adresu:

 Udruga Biom, Matićeva 12, 21230 Sinj

 ili pozivom na broj telefona 021/274 946 od 8:00-16:00 sati.

Upitnik za iskaz interesa se nalazi ovdje.

Ispunjeni upitnik potrebno je dostaviti najkasnije do 04.12.2020.

Nakon iskazivanja interesa, početkom 2021. biti će objavljen natječaj na koji će se moći prijaviti svi zainteresirani te nakon čega će uslijediti odabir najboljeg ponuđača i sklapanje ugovora o kontroliranoj ispaši.

Provedbu projekta i najavu drugih aktivnosti pratite ovdje na web stranici projekta ili na društvenim mrežama.