Kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka u svrhu održavanja staništa i sprječavanja daljnjeg zarastanja te posljedično gubitka životnog prostora za vrste ovisne o otvorenim staništima uobičajena je metoda koja se koristi u svijetu, a tradicionalno se koristila i u našim krajevima, te se povremeno koristi i danas
Hladno znači sigurno
Sa smanjenjem broja stoke i napuštanjem tradicionalnog stočarstva sve manje je prisutna pa time i manje vidljiva onima koji s njome nisu upoznati pa otud često dolazi i zabrinutost onih koji se s njome nisu ranije susretali.
Smisao kontroliranog paljenja je da se provodi u doba godine kada je hladno te kada je glavnina životinja u hibernaciji negdje u tlu ili ispod kamenja. Provedbom kontroliranog paljenja u hladnom dijelu godine kada je tlo mokro, sprječava se gubitak površinskog sloja tla s humusom koji u ovim situacijama ne izgori. Kod ljetnih požara, za razliku od zimskih, razvijaju se puno više temperature pri čemu izgori površinski sloj tla, ali i puno više životinja koje u tom dijelu godine obitavaju na tim staništima te se ne mogu brzo sakriti.
Lakše rekoloniziranje
Nepobitna je činjenica da će i kontroliranim paljenjem tijekom zime stradati ponešto beskralješnjaka koji prezimljuju u obliku jajašaca ili odraslih jedinki u busenima suhe trave ili ispod lišća, ali upravo paljenjem manjih segmenata zaraslih travnjaka omogućujemo da se ta staništa u proljeće lako rekoloniziraju iz okolnih područja koja nisu bila spaljivana.
Još jedna od prednosti kontroliranog paljenja je i prevencija ili barem usporavanje širenja ljetnih požara jer se na područjima koja su bila kontrolirano paljena tijekom zime vatra značajno sporije širi jer nema toliko gorive mase pa je i to jedna od dobrobiti kontroliranog paljenja.
