Kategorije
Novosti

Đapići – posljednji tradicionalni stočari na Vrdovu

Posljednja obitelj koja se još bavi stočarstvom na Vrdovu na način da žive ondje kroz cijelu godinu, je četvero braće i sestara Đapić. Njihov život je posve vezan uz ovu visoravan te uz njihovo blago uz i od kojeg žive, doduše vrlo skromno, no, kako se čini, zadovoljno.

Sestre Đapić izvode stado na ispašu

Naizgled je Vrdovo idilična priroda koju dotiču i mediteranska i planinska klima, no u stvarnom životu riječ je o poprilično surovom mjestu za život koje trpi ekstreme obiju ovih klima. Zimi temperature na Vrdovo padaju i na -20 do -23 stupnja Celzija sa snijegom od metar do metar i pol, no ovu jaku hladnoću snažno pojačava bura s kojom osjet hladnoće pada na -40 stupnjeva. Ovakvi ekstremni uvjeti mogu potrajati do 10-ak, 15-ak dana, no ni ostatak zime dnevna temperatura ne prelazi Celzijusovu ništicu, dakle hladnoća je cjelodnevna, i tako mjesecima. Ljeti, unatoč nadmorskoj visini od 900-tinjak metara, dnevne temperature na Vrdovu prelaze 30 stupnjeva Celzija, s tek pokojim stabalcem koje bi pružilo nešto hlada. Ovih dana temperature su ondje 35 stupnjeva, u spomenutom hladu kojeg ima vrlo malo, a na izravnom je suncu naravno puno toplije. Kiše na Vrdovu nije bilo već dva mjeseca, a kiša i kad pada ne pada ravnomjerno, nego obilno u kratkom vremenu.

Vrijedne ruke

U tim uvjetima, pomalo odvojeni od ostatka svijeta, živi obitelj Đapić koja oduvijek prebiva na Vrdovu, bez prestanka čak i u turbulentnim vremenima. Riječ je o dvjema sestrama i dvojici braće. Najstariji je Tadija Đapić, 75-godišnjak, koji je unatoč ozbiljnim godinama vitalan čovjek, naizgled zdrav i zadovoljan, posve vezan uz njihovo imanje. Mlađe sestre Ljuba i Mara brinu se svakodnevno o njihovom blagu kojeg izvode na ispašu po Vrdovu. Najmlađi od njih četvero je brat Slavko Đapić, 60-godišnjak, jedini koji se redovito spušta s Vrdova.

Pas čuvar i njegovo stado

Imanje na kojem žive daleko je od standardnih uvjeta života, s vrlo skromnim nastambama, bez priključka na električnu energiju, kao i na vodovod, a potrebu za vodom, svoju i mnogobrojih životinja, zadovoljavaju vodom iz bunara.

Imanje sestara i braće Đapić

Đapići, osim što su jedini stalni stanovnici Vrdova, imaju ujedno i najveće stado na Vrdovu. Točna se brojka, kaže najstariji od Đapića, zapravo ne zna, nego procjenjuje da imaju između 500 i 600 ovaca, kao i 10-ak krava, te na desetke pasa, većinom dobroćudnih pastirskih border collieja ili njihovih mješanaca s drugim vrstama. S obzirom na veličinu stada, Đapićima je za ispašu sve njihove stoke potrebno između 400 i 500 hektara pašnjaka. Žeđ njihovo blago utažuje vodom iz Džudželinog bunara, jednog od bunara obnovljenih kroz projekt Dinara back to LIFE, a po potrebi koriste i ostale bunare koji su obnovljeni projektom, kako objašnjavaju iz Hrvatskih voda. Nije ovo međutim dovoljno, nego im se cisternom doprema vodu, a prikolicom sijeno, kako bi njihovo stado preživjelo teška razdoblja, posebice zimi.

Tadija Đapić, 75 godina

Ovakva vrsta života je, očito, u nestajanju, a u modernom vremenu nije ni nužno baviti se stočarstvom na ovako tradicionalan način, no ono što je teško zanemariti je koliko se ova obitelj čini zadovoljna svojim mjestom pod suncem. Novi stočari bit će moderniziraniji, sa strojevima, tehnologijom i opremom koji posao olakšavaju i ubrzavaju, dok će Đapići ostati upamćeni kao posljednji od tradicionalnih stočara.

Stado obitelji Đapić
Kategorije
Novosti

Monitoring učinaka kontroliranog paljenja – pozitivno za travnjake, biljke i pčele

Napokon je došlo vrijeme monitoringa efekata kontroliranog paljenja na odabranoj plohi. Prema unaprijed određenim točkama, kako bi izbjegli pristranost u istraživanju, prionuli smo provjeri stanja paljene plohe kao i razlika između te i susjedne plohe koju nismo kontrolirano spaljivali. Bitne stavke ovog istraživanja su kakav utjecaj je vatra imala na drvenaste biljke tj. je li uopće bilo utjecaja.

Izgled vegetacije na plohi paljenja

Bilježili smo podatke o vrstama i broju drvenastih biljaka te je li im npr. samo osmuđena kora, djelomično oštećeno deblo, je li deblo mrtvo ali se biljka nastavila obnavljati iz korijena ili panja, ili je deblo mrtvo i biljka se ne obnavlja. Za zeljaste biljke proces je bio sličan, također popisivanje svih vrsta i brojnosti te utvrđivanje činjenice je li biljka uslijed kontroliranog paljenja mrtva, djelomično mrtva te se dio obnavlja, ili se u potpunosti normalno obnavlja. Posljednje je promatrano djelovanje na tlo, tj. je li uslijed kontroliranog paljenja djelomično ili potpuno izgorjela organska tvar, je li gorio i humus, te je li ostalo golo tlo.

Ploha uzorkovanja s izgorenim grmićem srednje krkavine koja se obnavlja iz korijena

Za drvenaste vrste utvrdili smo da je efekt na grmolikim biljkama poput srednje krkavine (Rhamnus intermedius) i rašeljke (Prunus mahaleb) bio značajan te su većinom sve nadzemne stabljike izgorjele, no također smo primijetili da se veliki broj nastavio obnavljati iz panja ili korijena. Utjecaj na niske drvenaste cvatuće biljke bitne za pčele i ostale kukce poput raznih vrsta vrisaka (Satureja sp.), žutilovki (Genista sp.) i dubačaca (Teucrium sp.) je bio vrlo malen te se čak i one koje su više stradale obnavljaju normalno. Također, kako im se otvorio prostor za rast zbog izgorenih grmova, šire se više nego na neizgorenoj plohi koju smo koristili kao kontrolnu plohu.

Monitoring na kontrolnoj plohi, na kojoj se nije palilo

Travolike biljke poput raznih vrsta šaševa (Carex sp.), šašika (Sesleria sp.) kovilja (Stipa sp.) ili smilica (Koeleria sp.) većinom se obnavljaju normalno čak i ako im je dio busena izgorio. Na brojne cvatuće vrste poput glavulja (Globularia sp.), kotrljana (Eryngium sp.), bjeloglavica (Dorycnium sp.) ili sunčanica (Helianthemum sp.) kontrolirano paljenje nije imalo negativnog utjecaja, naprotiv otvorilo im je prostor za širenje.

Vapnenac je ostao siv jer paljenje zimi ne stvara visoke temperature koje bi uništile lišajeve na kamenu

Utjecaj vatre zimi na tlo pokazao je kako je dio, a ponegdje i većina neraspadnute organske tvari na površini tla izgorjela, no nismo primijetili da je vatra igdje prodrla dublje u zemlju te uništila humus, kao što redovito bude slučaj tijekom ljetnih požara. Ovo istraživanje dokazuje da, ukoliko paljenje vršimo u hladnom dijelu godine u strogo kontroliranim uvjetima, ono ima pozitivan utjecaj na očuvanje travnjačkih staništa kao i širenje vrsta biljaka važnih za prehranu stoke i divljači kao i cvatućih vrsta bitnih za pčele.

Kategorije
Novosti

Završena obnova bunara na Vrdovu – voda na kršu znači sve

Na visoravni Vrdovo završena je obnova šest odabranih bunara, jedna od projektnih aktivnosti projekta Dinara back to LIFE kojom se želi preokrenuti prirodni trend sukcesije i odumiranja u smjeru bioraznolikosti i samoodrživosti. Ovi su bunari stari i po 100-200 godina, no unazad pola stoljeća uslijed masovnog iseljavanje u nekoliko valova, koristili su se malo ili uopće ne pa su od izvora života postali ruglo i opasnost. Njihovom obnovom ova remek djela graditeljstva vrijednih ljudi iz Podinarja, opet će biti izvor života za životinje i za ljude.

Prvi obnovljeni, Lovrića bunar

Od stotina bunara na projektnom području, u užu je selekciju za obnovu bilo ušlo njih 20, odabranih uz pomoć Damira Jukića Bračulja, zaposlenika Hrvatskih šuma čija obitelj živi na ovom području i poznaje lokacije bunara, da bi među njima bilo odabrano konačnih šest koji su na državnom zemljištu, raspoređenih po velikom području Vrdova i u njegovom podnožju, te koji su se uklapali u financijsku konstrukciju projekta. Poslovi obnove, odnosno vraćanja bunara u prvobitno stanje s manjim doradama, počeli su krajem travnja u otežanim vremenskim uvjetima jer su se temperature na 900-tinjak metara nadmorske visine Vrdova spuštale prema nuli, a i kiša koja bi padala u ovom području onemogućavala je zemljane radove. Do kraja poslova, koji su potrajali do kraja lipnja, u ovom kraju krša i manjka hlada postalo je pak iznimno vruće. Na poslovima je bilo angažirano 2 do 6 radnika, ovisno o potrebama posla, a kod fizički najtežih poslova upotrijebljena je i mašinerija. Posljednji obnovljeni bunar ujedno je bio i najposebniji – najveći je, jedini nije na Vrdovu, nego u njegovom podnožju, iznad Rumina, radovi su bili najsloženiji te je jedini koji ima žilu iz koje stalno izvire voda, odnosno riječ je o „živom“ bunaru koji se jako brzo napuni. Za lakši pristup ovom bunaru napravljena je i rampa.

Venišica prije…
…i nakon obnove

No, i kod ostalih bunara bilo je velikih poslova – Lovrića bunar bio je zakopan do 1.5 metara dubine, da bi bio ukopan do dubine od sedam metara. Bulovića bunar bio je posve urušen i zatrpan te je isto tako ukopan te ozidan vacama teškim i po nekoliko stotina kilograma u čijem spuštanju je pomogla mašinerija, kojom prilikom smo se mogli prisjetiti vještih i domišljatih graditelja otprije stoljeće ili dva koji su ove bunare prvi i gradili, bez da su imali današnje strojeve. Vrijednost obnove ovih bunara – novčana, jer njihova korist za život kao takav je nemjerljiva – je 167.000 kuna, izvedena vještim rukama Antonija Jurića i njegovih radnika.

Todića bunar, drugi

Nakon kratkotrajnog kišnog razdoblja, bunari su se bili napunili, no kako je došla suša bunari će se isprazniti – osim vjerojatno Venišice koja ima stalni dotok vode – do prvih kiša nakon Velike gospe, no proces je preokrenut, voda je „ulovljena“ i život na ovom suhom području dobio je svoj osnovni element. „Voda na kršu znači sve“ – kako kaže Zoran Šunjić iz Hrvatskih voda, naručitelja radova i partnera na projektu. U ovom krškom području, objašnjava stručni suradnik za šumarstvo na Dinara back to LIFE, voda propada kroz tlo u dublje slojeve, zato i jesu građeni bunari koji su s vremenom zapostavljani i sad ih treba obnavljati jer njihova obnova znači vraćanje u život. Specifičnost ovog krškog terena je i u tome što se na određenim dubinama tla – 5 do 10 metara – pojavljuje ilovača, glinasta zemlja, „gnjila“ kako je nazivaju ljudi s ovog područja, po kojoj voda koja propada kroz krš u gornjim slojevima tla vodoravno kliže sve dok ne dođe do bunara u koje se slijeva i zadržava u njima.

Obnova Bulovića bunara

Prvi kojih se sjetimo kad razmišljamo o svrsi obnove bunara su stočari, odnosno njihovo „blago“ kojih je na ovom području na stotine. No, bunari su barem jednako važni i za pčele koje na vrdovskom kršu skapavaju od suše i vrućine, a upravo su one ključne – kako smo posljednjih godina puno puta čuli – za raznošenje peludi, odnosno za oprašivanje, dakle za bioraznolikost. Vrdovo je njima ovom obnovom postalo jedan mali raj!

Dva Todića bunara su obnovljena, ostao je treći

Vremena ekstenzivnog stočarstva su prošla i nećemo vidjeti povratak onog broja stoke otprije 100-tinjak godina, no pojavljuju se nove potrebe. Planinarenje i avanturistički turizam sve su popularniji i obnovljeni bunari mogu biti (rezervni) izvor vode, kao i turistička atrakcija, a mogu poslužiti i lovcima za njihove potrebe. Voda može biti i mjesto okupljanja – u Kaocima, na sjevernim padinama Parka prirode Biokovo, na mjestu gdje su također obnovljena tri bunara i postavljene su tri sjenice, glumac Vedran Mlikota svako ljeto održava predstave. Nije čudo što Hrvatskim šumama, nakon akcije na Vrdovu, svakodnevno dolaze upiti oko obnove bunara kojih na projektnom području ima na stotine, a u cijeloj Dalmaciji na tisuće. Mogućnost života je, dakle, ovdje, treba mu samo pomoći da se vrati!

Džudželića bunar
Predstavnici naručitelja radova, Hrvatskih šuma, i izvođača radova na Todića bunaru
Lovrića bunar
Rašeljka raste iz bunara
Džudželića bunar
Todića bunar
Kategorije
Novosti

Obnovljena četiri bunara na Vrdovu!

Na Vrdovu iznad Hrvaca u tijeku su veliki radovi – od šest bunara koje će se obnoviti u sklopu projekta Dinara back to LIFE, završeni su poslovi na obnovi četiri bunara. Bit će obnovljeno sve skupa pet bunara na Vrdovu i jedan u Ruminu, starih između 150 i 200 godina, a koji će do još u daleku budućnost služiti za napajanje stoke. Obnova bunara jedna je od aktivnosti koje ćemo provesti u sklopu projekta Dinara back to LIFE.

Na radovima na Vrdovu, koji su počeli sredinom svibnja i vode ih Hrvatske šume, angažirano je šest radnika pod stručnim vodstom majstora Antonija Jurića. Majstori koji rade na obnovi bunara unajmili su kuću na Vrdovu u kojoj su se do kraja svibnja morali i grijati jer je bilo hladno pa su ložili vatru (Vrdovo je na prosječnih 900 metara nadmorske visine), a morali su i pričekati s radovima jer je zemlja bila vlažna.

Kad su radovi otpočeli, na obnovljenim je bunarima prvo uklonjeno napadalo granje i urušena zemlja, pri čemu su bunari očišćeni ručno, da se ne bi dodatno urušavali. Nakon čišćenja od granja i mulja, te kad se došlo do ilovače, u bunarima su napravljene podložne ploče debljine 12 do 15 cm. Na ploče su posložene vace (kameni komadi uži s vanjske i širi s vanjske strane), slagala se jedna po jedna vaca, bez fugiranja prostora između njih o donjim slojevima bunara jer tuda dotiče voda u bunar. Vace u gornjim slojevima bunara su fugirane, kako bi bunar bio čvršći i stabilniji.

Posao nije gotov – na Vrdovu će majstori još obnoviti Duželića bunar koji je bio pun zemlje, što je očišćeno uz pomoć mašinerije, i trenutno se radi na ponovnoj gradnji bunara, nakon čega se spuštaju na Cetinu gdje će obnoviti Venišicu. Taj će posao biti ponajveći jer je bunar izrovan pa će biti potreban i bager. Na Venišici će biti napravljena i ulazna rampa da stoka može sigurno dolaziti piti. Do kraja lipnja i do početka najvećih vrućina bit će obnovljen i taj, posljednji bunar predviđen za obnovu u ovom projektu.

Kategorije
Novosti

Obnova bunara na Vrdovu – stočarevo blago opet će imati tekućinu zlata vrijednu

Ovog proljeća započela je restauracija bunara na Vrdovu iznad Hrvaca, koje su stočari koristili stotinu do dvjesta godina u kontinuitetu da bi se posljednjih 50 godina povukli i ljudi, a s njima i njihovo blago. Bunari su se urušavali, a zlata vrijedna tekućina postajala je mulj. Jedna od aktivnosti projekta Dinara back to LIFE je restuaracija šest bunara, pet na Vrdovu i jednog u podnožju ove visoravni, a kako bismo – vratili život na Dinaru.

Radovi na obnovi bunara obuhvatit će čišćenje bunara, izvlačenje obrušenog kamenog materijala, razvrstavanje i nabavljanje svog potrebnog materijala, te ponovno zidanje. Obnovom bunara čuvamo tradicionalne i kulturne vrijednosti Vrdova, a ujedno im vraćamo funkciju kako bi ih stočari mogli koristiti za napajanje blaga.

Od šest bunara koje obnavljamo u sklopu projekta Dinara back to LIFE, pet je kružnog oblika, jedino je Džudželića bunar nepravilnog oblika jer je jedini na vrhu brda. Svi su ostali bunari napravljeni u glini u prirodnim depresijama gdje se voda prirodno slijevala i popunjavala bunare. Svi su bunari sagrađeni kamenim „hvacama“, svi osim jednog kružnog su oblika, stari 100 do 150 godina.

Lovrića bunar

Svi bunari koji će se obnoviti u projektu Dinara back to LIFE, osim Venišice, nalaze se na uzvisini Vrdovo. Vezani su uz planinske kuće koje nose nazive po prezimenima ljudi koji su ih napravili i u njima preko ljeta boravili dok su napasali stoku na travnatoj zaravni Vrdovo. Lovrića bunar nalazi se 400 metara zapadno od Lovrića staja, dubok je 4 metra, širok 2,5 metra, okrugao je i otvorenog karaktera – voda se u bunar prirodno skuplja jer se nalazi u prirodnoj depresiji. Sagrađen je prirodnim glinenim materijalom te je obzidan kamenom.

Venišica

Venišica nije bunar u pravom smislu riječi, nego prirodni izvor koji su ljudi obzidali kamenom kako voda ne bi otjecala. Nalazi se kraj naselja Rumin, sjeverno od Cetine kod Hrvaca.

Todića bunar 1

Prvi od dvaju Todića bunara koje ćemo obnoviti nalazi se na predjelu Ledinice / Melišice na Vrdovu. Obitelj koja je napravila bunar je prezimena Bulović, a izgrađen je u nizu bunara položenih u smjeru sjever-jug. Kružnog je oblika, u prirodnoj je depresiji, u vodonepropusnom tlu gnjili (glina u lokalnom govoru), a uzidan je kamenim vacama – kamenim blokovima s jednim licem obrađenim. Trenutno je bunar prekriven da stoka ne bi upadala. Prema pričama mještana, neki od ovih bunara se obnavljaju i kontinuirano koriste već 200-300 godina. 

Todića bunar 2

Drugi od dvaju Todića bunara koje ćemo obnoviti nalazi se zapravo u nizu triju bunara, udaljenih dva-tri metra jedan od drugog, napravljenih jer je na tom predjelu Vrdova bila velika koncentracija stoke – ovaca, koza, goveda i magaraca. S obzirom na mnoštvo stoke, bila je velika potreba za vodom pa su napravljena tri bunara jer je bilo lakše napraviti tri manja bunara nego jedan ogroman. Pozicija na kojoj su ukopani i uzidani vrlo je pogodna za bunare jer je zemlja glinasta, odnosno vodonepropusna. Ovi su kružni bunari prilično duboki, idu do 4 i pol metra dubine, i svi su napravljeni istom tehnologijom – uzidani kamenim vacama u glinastom tlu u prirodnoj depresiji.

Bulovića bunar

Bulovića bunar nalazi se 500 metara sjeverno od zaseoka Bulovići na Vrdovu, u prirodnoj je depresiji u glinastoj zemlji – gnjili, ozidan je kamenim vacama te je kružnog oblika. Trenutno je u najlošijem stanju od svih šest bunara koje ćemo obnoviti ovim projektom – gotovo je posve urušen. Najvećih je dimenzija od svih bunara koje se obnavlja te ćemo ga nastojati obnoviti u izvornom stanju. Bunar su koristile obitelji Đapić, Bulović i Ezgeta.

Džudželića bunar

Džudželića bunar je na lokaciji Džudželina glavica na Vrdovu, a sagradila ga je obitelj Đapić. Izgrađen je na uzvisini na maloj litici i jedini je bunar koji nije napravljen u prirodnoj depresiji u koju bi se slijevala voda. Prethodno je postojala prirodna kamena škrapa, pa su graditelji ušli u škrapu, popunili pukotine i dobili bunar. Džudželića bunar i danas se koristi jer ondje žive dva brata i dvije sestre koji imaju stado tokom cijele godine.

Kategorije
Novosti

Monitoring terena nakon kontroliranog paljenja – biljke najnormalnije cvatu!

Biomovi stručnjaci posjetili su plohu na visoravni Vrdovo iznad Hrvaca na kojoj je u ožujku provedena mjera kontroliranog paljenja, kao jedna od mjera revitalizacije travnjaka. Rezultati su „super“, kako ocjenjuju naši biolozi, vegetacija se obnovila bez problema, mnoštvo je jedinki koje su nagorene, ali listaju sasvim normalno. Većina će se obnoviti, iako vegetacija ide sporije nego prije.

Akcija u ožujku bilo je prvi puta da smo provodili, u suradnji s vatrogascima, aktivnost kontroliranog paljenja. Očekivanja su bila da će se paljenjem ukloniti gornji sloj vegetacije i da ostaloj vegetaciji neće ništa biti, nego da će se nastaviti razvijati najnormalnije. To se i dogodilo, teren je čak i malo zeleniji od ostale vegetacije zato što nema suhog granja niti nečeg drugo što bi ublažilo zelenilo. Paljenjem se, inače, obogaćuje tlo jer se zemlja obogati nutrijentima, između ostalog paljenjem se iz izgorjelog materijala oslobađaju kalij, natrij, dušik i fosfor.

Foto: Tomislav Sotinac

Cilj aktivnosti kontroliranog paljenja je revitalizacija travnjaka, a konačni cilj je poboljšanje uvjeta staništa općenito, te posebice uvjeta staništa za tri ciljne vrste ptica – vrtnoj strnadici, kratkoprstoj ševi i ćukavici. Kontroliranim se paljenjem očisti stanište pa je ono pogodnije na gniježdenje. To će u konačnici značiti ili više parova u staništu ili će se proširiti područje koje ove ptice nastanjuju.

Inače, praksa kontroliranog paljenja nije ništa novo u svijetu. Provodi se najčešće zimi jer se tada ne postižu toliko visoke temperature kao ljeti. Pri kontroliranom paljenju zimi izgori gornji sloj jer je vlažno i hladno pa su temperature vatre takve da neće uništiti biljke, niti vatra toliko dugo gori da bi zahvatila tlo nego vatra uklanja samo površinski sloj i sprečava širenje izdanaka grmolike vegetacije.

Iduće paljenje će biti ove godine u kasniju jesen, ako ga uopće bude.

Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti

Što raste u zaraslim dijelovima Dinare?

Uvukla nam se jesen u sve pore dana, a listopad nam je donio prirodu u njezinim najljepšim kolorima. Maglovita jutra, oštar i hladan zrak uz ritam kiše i sunca drže nas na oku da ne usporimo i prepustimo se toplim napicima i svakodnevnom tipkanju. Prije zaključivanja sezone terena, ostalo je priključiti se kolegama i uživati u šarenom dobu godine na Dinari.

Sve je nekako drugačije u zraku – slažemo se i protežemo ruke i noge čim smo stigli na Vrdovo.

Nema puno do tamo – kaže Luka pokazujući nam prema nepreglednoj šikaru kroz koju bi se trebali probiti.

Dok se provlačio kroz grmlje do radne točke, Luka nam objašnjava zašto su odabrane lokacije na Vrdovu, Kijevskom polju i Ježević suhopolju.

Tamo gdje su kolege ovo ljeto prebrojale ptičje vrste koje su nama u projektu značajne, označene su kao dobar teren. U Lukinom slučaju, ta mjesta su kontrolne točke, a lokacije su prepoznate kao dobro stanište vrtne strnadice, kratkoprste ševe i ćukavice. Lukine lokacije su obrasle, mahom nepregledne šikare koje je jesen pretvorila u šareno biljno klupko. Po dolasku na GPS-om označenu točku, kolege konopom označavaju pravokutnik veličine 50m2 i kreće botanika u malom.

Popisuju se sve prisutne jedinke drvenastih vrsta kao i njihov broj. Prvo se broje klijanci, pa jedinke do 1m visine te one iznad 1m visine. Brojenjem jedinki vrsta, objašnjava nam Luka, želi se vidjeti stvarno stanje na svakoj lokaciji prije početka aktivnosti koja će se tu provoditi. Važno je znati vrste i njihovu brojnost u različitim visinskim kategorijama, a prebrojavanjem drvenastog bilja želimo vidjeti možemo li na temelju udjela drvenastih vrsta i njihove dobne strukture odrediti razlike u staništu gdje su zabilježene ptice od staništa koje je fizički blisko, ali na njemu ptica nema. Osim što će se na svakoj lokaciji vršiti određena aktivnost, pratit će se i promjene brojnosti ptica; jesmo li aktivnostima poput košnje, ispaše ili kontroliranog paljenja uspjeli proširiti životni prostor koje ptice mogu koristiti ili povećali njihovu brojnost.

Zlatno Vrdovo

Napuštamo gornji dio Bitelića i nastavljamo prema Vrdovu. Dinara polako pokazuje zube; treba se toplije obući. Makadamskom cestom prolazimo kroz prostranu dolinu koja u svim dobima godine izgleda kao savršena filmska kulisa. A da na Vrdovu nikako ne može biti dosadno, pobrinula se, vjerojatno, najpoznatija oznaka na Dinari: vamo ili tamo. Idemo, za Lukom – prema tamo (odnosno ”vamo”). Osim što se vamo čini bliže od tamo, čeka nas još razvlačenja konopa i prebrojavanja vegetacije.

Jedan dio lokacija koristi se za ispašu stoke, ali ne dovoljno za održavanje prirodnih vrijednosti i biološke raznolikosti Dinare. Osim toga, na tim površinama razvijaju se i biljne vrste koje štete travnjacima, primjerice smrika (smrič) pa on gubi svoje značajke.

Jeste li znali? Planinarski dom sv. Jakov je dobio ime prema 200 metara udaljenim temeljima kapelice sv. Jakova iz 15. stoljeća.

Iako su svi tipovi staništa važni, njihova raznolikost znači puni potencijal biološke raznolikosti Dinare, a to znači da i čovjek može koristiti prirodu u djelatnostima poput stočarstva, pčelarstva, lovstva, planinarenja, prikupljanja ljekovitog bilja i slično.

Što smo sve prebrojali?

Praćenjem brojnosti drvenaste vegetacije možemo dobiti grubu sliku strukture vegetacije na travnatim površinama i definirati stupanj sukcesije, ali i utvrditi u kojoj mjeri se razlikuju površine na kojima trenutno nalazimo ciljne vrste ptica od površina koje su zarasle, ali nisu još u potpunosti prekrivene šikarom. Naime, ptice koje pratimo traže određenu prisutnost grmlja i niskih stabala na travnjaku, ali ih je previše, počinju izbjegavati to područje.

U sklopu ovog terena, obišli smo ukupno dvadeset različitih lokacija (točaka), od koji je polovica bila na povoljnom staništu za ptice, a druga polovica na zaraslom području u blizini povoljnog staništa. Te zarasle površine moguće je uz malo truda obnoviti tako da se ukloni drvenasta vegetacija i time ponovo stvore povoljni uvjeti za ptice.

Na ovom zaraslom dijelu zabilježeno je ukupno 15 drvenastih vrsta s prosječnom gustoćom od 82 jedinki na 50m2, što je pet puta više nego na kontrolnim točkama, gdje je zabilježena gustoća od 16 jedinki na 50m2. Također, iako je na kontrolnim točkama zabilježeno neznatno manje vrsta (13), broj vrsta po plohi je bio znatno manji. Naime, na zaraslom dijelu je u prosjeku zabilježeno 6 drvenastih vrsta po plohi, dok ih je na otvorenom dijelu u prosjeku zabilježeno duplo manje (3).

Od drvenastih vrsta, najbrojnije su srednja krkavina (Rhamnus intermedia Steud. et Hochst.), hrast medunac (Quercus pubescens Willd.), crni jasen (Fraxinus ornus L.) i obična rujevina (Cotinus coggygria Scop.), koje su sve tipične vrste šikare hrasta medunca, široko rasprostranjene vegetacije šuma i šikara nižih nadmorskih visina ovog područja.

Za one koji žele znati više

Povoljno stanište – je prostor koji određenoj vrsti nudi sve što joj je potrebno. Svaka vrsta ima različite zahtjeve od prostora koji joj može ispuniti njene egzistencijalne potrebe poput hrane, zaklona i mjesta za razmnožavanje. Povoljno stanište za neku vrstu može biti određeno kombinacijom različitih elemenata, na primjer: tip reljefa, klimatski uvjeti, struktura i sastav vegetacije, prisutnost drugih vrsta, način gospodarenja prostorom i slično.

Sukcesija – je proces koji opisuje promjene florističkog sastava i strukture vegetacije kroz vrijeme. Sukcesija se obično prikazuje kao ciklus u kojem je prisutan linearan smjer kretanja promjena. Tako iz travnjaka s vremenom nastaje šikara (u Mediteranskom predjelu garig ili makija), dok iz šikare nastaje šuma. Nakon nekog ekstremnog događaja poput požara ili suše, ponovo nastaje travnjak i ciklus se ponovo pokreće. Međutim, promjene u prirodi nikada nisu linearne niti jednostavne. Tako da smjer sukcesije i njen trenutni rezultat ovisi, između ostalog, o početnom tipu vegetacije područja, načinu gospodarenja njime, prisutnosti određenih vrsta biljaka i životinja te frekvenciji pojave ekstremnih vremenskih događaja.