Područje Dinare obuhvaća raznoliku skupinu biljnog i životinjskog svijeta koje su se prilagodile različitim vrstama staništa, vremenskim uvjetima te klimi. Dostupni podaci govore kako na nizom značajnih staništa obitava preko 1000 biljnih vrsta, od toga 75 nacionalnih endema, a poznato je preko 20 endemskih vrsta životinja.
Terenske aktivnosti započele su na Vrdovu, Ježević i Kijevskom suhopolju. Trenutno vršimo pilot istraživanja pokrovnosti trave i gustoće drvenaste vegetacije te prebrojavanje pčela i skakavaca, a rezultati će nam dati jasniji uvid gdje je najbolje vršiti planirane aktivnosti uklanjanja grmlja, kontroliranog propisanog paljenja i ispaše.
Na Dinari je živo
Već u prvim odlascima na Dinaru, zaključujemo kako nikada nećemo biti sami. Potrebno je samo malo više otvoriti oči i naćuliti uši.
Po suhim, kamenitim i toplim predjelima provlači se velika, spora kopnena kornjača, često u narodu nazvana čančara. Kornjačama je važno biti na suhom ili u sjeni. Ne voli velike promjene temperature, stoga je poznata po tome da ponekad u listopadu iskopa rupu u kojoj će spavati sve do proljeća.
Jeste li znali?
Kornjače vide jako dobro, a u mraku bolje nego ljudi. I bolje razlikuju boje od ljudi jer, kao i svi gmazovi, imaju četiri receptora za vid. Kretanje očnih jabučica postiže i prostorno i panoramsko vidno polje.
Kad smo kod gmazova, često nas pitaju jesmo li vidjeli poskoka koji živi na Dinari, no na planinskim travnjacima Velebita, Dinare, Troglava i Kamešnice iznad 1000 metara živi još jedna otrovnica – žutokrug, jedna od najrjeđih i ugroženijih zmija. Srećom, bliske susrete nismo zabilježili, ali zmajur, zmija neotrovnica, ostavila nam je svlak, površinski rožnati sloj kože.
Koliko je vruće, svjedoče cvrčci (cikade) – najuporniji i najglasniji ljetni pjevači. Zbog boje i izgleda poput kore drveta, gotovo su neprimjetni jer se po danu skrivaju među lišćem. Blizu njega, prije nego je pobjegao pod kamen, fotoaparatom smo zabilježili vučjeg pauka. Vučji pauk (lat. Lycosidae), tvori veliku porodicu paukova, a toj porodici pripada čak 123 rodova i preko 2 300 vrsta.
U koji god dio Dinare dođeš, skakavci su vrlo česti domaćini. U nepovoljno doba godine zavlače se pod stijene ili tlo, a na travnjacima su najprisutniji tako da im se naše hodanje kroz travu čini kao igra pa skaču na sve strane.
Tu je i lasica koja je uglavnom aktivna noću, a mi smo je imali sreću susresti i danju.
Ptičji svijet
Ornitološka vrijednost dinarskog prostora, osobito vrhova i padina koje joj pripadaju te staništa oko gornjeg toka Cetine, od njezina izvora do brane Peruča, uvrstila je taj prostor, sukladno europskoj Direktivi o zaštiti ptica, u područje od posebne zaštite za ptičje vrste.
U svibnju su nam se na terenu priključili ESS volonteri. Nika Budagashvili je mladi ornitolog i strastveni fotograf. Njegovo oštro oko uhvatilo je prekrasne kadrove ptičjeg svijeta Dinare.
Crna lunja je ptica iz porodice jastrebova, reda sokolovki. Samim tim što naseljava sva četiri kontinenta, crna lunja je vjerovatnije najbrojnija ptica grabljivica. Druga grabljivica koju je Nika snimio je eja livadarka koja je brz lovac otvorenih prostora, a gnijezdi se u krškim poljima. Leti vrlo elegantno, polaganim, ali snažnim zamasima krila.
Oko 85% ukupne hrvatske populacije kratkoprste ševe gnijezdi se u sedam važnih područja za ptice Ekološke mreže RH, a među koje se ubraja i Dinara. Osim izgledom, karakteristična je po svom valovitom pjevnom letu. Gnijezdi se i hrani na tlu, a noći provodi u plitkim udubinama koje sama iskopa. Kratkoprsta ševa je jedna od naših ciljnih ptičjih vrsta uz ćukavicu i vrtnu strnadicu. To znači da aktivnosti restauracije staništa koje će se provoditi bi trebale poboljšati stanište i potencijalni životni prostor za njih.
Fotografije: Ivan Budinski, Biljana Ječmenica
Ukoliko ste jedan od sretnika poput Nike koji je imao priliku susresti vrtnu strnadicu u njenom prirodnom okruženju, primijetit će te da je ovo izuzetno plaha i skrovita ptica. Pjev joj je zvonak, a kao i kod većine strnadica, preferiraju otvorena područja s drvećem i grmovima, a hrane se i gnijezde na tlu.
Fotografija: Nika Budagashvili
Prizor koji se sve rjeđe viđa na Dinari
Dinara ima jako dugu tradiciju uzgoja stoke koju u tom kraju nisu niti nazivali ”stoka” već ”blago” što jasno prikazuje njenu važnost. Nažalost, više se ne mogu vidjeti velika stada i transhumanca, odlazak stoke u viša predjela planine, pa nas i ova manja stada u podnožju planine obraduju.
Priroda nas svaki put oduševi i daje nam do znanja kako je trebamo poštovati i čuvati!
