Hrvatske šume: Koje su koristi od pošumljavanja u Dalmaciji?

Na kampu Dinara back to LIFE predstavnici Hrvatskih šuma održali su predavanje o svom području djelovanja te objasnili koristi od pošumljavanja.
Dizajn bez naslova - 2021-10-20T110517.896

Koja je korist od pošumljavanja opožarenog područja i koliko je vremena potrebno da bi nakon pošumljavanja narasla “kvalitetna” šuma – objasnio je inženjer šumarstva Zoran Šunjić iz Hrvatskih šuma, partner na projektu Dinara back to LIFE, na svom predavanju održanom na edukativno-volonterskom kampu u rujnu.

Predavanje ing. Šunjića na kampu Dinara back to LIFE

Predavanje projektnog stručnog suradnika za šumarstvo naslovljeno “Gospodarenje šumama i šumskim zemljištem na području krša u UŠP Split – izazovi s terena i usklađivanje s ekološkom mrežom“ obuhvatilo je upoznavanje s radom Hrvatskih šuma, nakon čega je poveo volontere s kampa na obilazak terena gdje je objasnio sistem pošumljavanja te prikazao razliku između opožarenog i neopožarenog terena, sanaciju požarišta te ostale radove gospodarenja šumama na kršu, a studenti su dobili i priliku sami posaditi sadnice crnog bora.

Kopanje rupe za sadnicu, Damir Jukić – Bračulj i volonterka

Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u Hrvatskoj iznosi 2.688.687 hektara što je 47% kopnene površine države. Od toga je 2,1 milijuna ha u vlasništvu RH, dok je 581.770 ha u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Hrvatske šume gospodare s 2 milijuna hektara. Šunjić je objasnio da se svaka površina koja je obrasla šumskim drvećem, a veća je površinom od 10 ari (1000 m²), smatra šumom.

Šunjić je pokušao argumentirati kakve koristi ima od pošumljavanja alepskim i crnim borom. Hrvatske šume smatraju alepski i crni bor glavnim i nezaobilaznim pionirima u našem priobalju te ovakve šume zaustavljaju i sprečavaju eroziju tla, proizvode kisik, zadržavaju vodu, pročišćuju zrak, poboljšavaju kvalitetu tla, štite ga od prejake insolacije i općenito poboljšavaju klimatske uvjete, ispunjavajući one funkcije koje se zove općekorisnim funkcijama šuma. Hrvatske šume napominju i da, u kontekstu borbe s klimatskim promjenama tj. smanjenja emisija stakleničkih plinova, kako bi se ispunili Pariški ciljevi, hektar borovih sastojina godišnje  “ulovi” 15-26 tona ugljičnog dioksida – CO2, glavnog stakleničkog plina.

Za ove dvije vrste neki od stručnjaka navode da su neugodne pri ljetnim požarima. Smatraju da pošumljena područja u Dalmaciji – pogotovo pošumljena crnogoricom bogatom smolom te s osušenim iglicama – pospješuju širenje ljenih požara, koji se travnatim terenom daleko teže šire i lakše ih je gasiti.

Sadnice spremne za sadnju

Proces pošumljavanja, objasnio je Šunjić, počinje sadnjom alepskog bora u priobalju/eumediteranu i crnog bora u zaobalju/submediteranu. U šumarstvu svi procesi jako dugo traju i da bi uopće bio moguć dolazak klimatogene zajednice hrasta crnike ispod alepskog bora ili hrasta medunca ispod crnog bora, mora se proći faza pionirske i prijelazne vrste u kojoj dominira bor i koja traje 60-100 godina.

Nakon predavanja, inženjer Šunjić i Damir Jukić – Bračulj, tkđ. projektni stručni suradnik za šumarstvo, poveli su sudionike kampa Dinara back to LIFE na pošumljeno područje. Za početak su stručnjaci iz Hrvatskih šuma opisali da pošumljavanje počinje strojnim kopanjem rupa u koje se borove sadi. Paralelne brazde koje strojevi kopaju širine su 3 metra, dok se sadnice postavlja svaka 2 metra unutar jedne brazde, što znači da se na jedan hektar posadi u prosjeku 2.000 biljaka. Rupe u koje se borove sadi moraju biti dubine od 40cm što mlade sadnice štiti od vjetra. Dobar dio sadnica ne primi se u ovim teškim uvjetima pa se osušene sadnice mijenja novim sadnicama.

Drvored posađenih mladih borova

Šunjić je objasnio kako se iz već narasle šume uklanja nisko i suho granje čime se sprečava širenje požara budući da će vatra teže zahvatiti grane koje rastu visoko. Što se tiče ranog uočavanja požara, Hrvatske šume koriste sustav kamera, iako sada, zahvaljujući tehnologiji najbrže idu dojave od lokalnih ljudi, u kojem slučaju dojave idu vrlo ubrzano – informacija stigne u roku nekoliko minuta. Šunjić je dodao da se godišnje u Dalmaciji posadi 300 hektara, odnosno preko 500.000 sadnica, dok izgori daleko više – 1.500 hektara. Kapacitet rasadnika Piket kod Zadra je 2.500.000 sadnica, a inženjer Šunjić smatra da treba zasaditi sve ove biljke.

Obilaskom opožarenog područja kod brane Peruća završen je zanimljiv i informativan izlet na kojem smo čuli drugačije gledište na pitanje pošumljavanja te koristi od šuma na dalmatinskom kršu, nasuprot stajalištu o pošumljenom području kao gorivom materijalu te pojačivaču ljetnih požara.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on linkedin
LinkedIn
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
E-MAIL

Odgovori