Kategorije
Kalendar aktivnosti Novosti

Završen je kamp Ježević 2022.

Na slikovitnoj i pitoresknoj Dinari sredinom prošlog tjedna okupili su se zaljubljenici u očuvanje prirodne i kulturne baštine. Gotovo zaboravljena vještina slaganja i oblikovanja kamena, oživjela je uz vrijedne ruke udruge Dragodid, volontera i Bioma. Za volontere je prilika za aktivni odmor, a za Dinaru znači oživljavanje posebnog tradicijskog nasljeđa.

Na suhozidnom kampu Ježević 2022. projekta Dinara back to LIFE, uglavljenog između Dinare i Peruće, stigli su volonteri sa svih strana Hrvatske. Smjestili su se u Ekološku stanicu Vrlika, posebno uređen prostor nekadašnje škole, u kojem se provodi terenska nastava za studente ili istraživanja vezana uz biologiju, geografiju ili neku drugu znanost. Domaćini i voditelji kampa, nakon dobrodošlice poveli su ih u radne akcije.

Od srijede do nedjelje, dvadesetak volontera odlazilo je pomagati u nastavku radova na lokvi, obnovi bunara Kovačevac i Donjeg bunara u Pekasovoj dragi u blizini utvrde Glavaš te obnavljati suhozid. Nakon radnog dijela, sudionici su mogli pratiti različita tematska predavanja stručnjaka o suhozidnoj baštini, lokvama u kršu, fenomenu klimatskih promjena, bioraznolikosti Dinare i važnosti njenog očuvanja. U subotu je bilo posebno veselo jer se na obnovu suhozida pridružilo dvadesetak djece udruge Čarobni svijet iz Kijeva. Djeca su pomagala dodavati kamenja i upijala tehnike slaganja, a svojim smijehom i šarmom uljepšali su dan svima.

Obnova suhozida

U krševitom području, dobiti obradiv komad zemlje bio je mukotrpan posao i značio je odvajanje kamena od zemlje. A kako je čovjek nastojao živjeti u skladu s prirodom uživajući njene resurse u svakodnevnom životu sa svrhom i ciljem, tako su i odbačena kamenja postala korisna za razgraničenje teritorija, kao barijera za stoku, zaštitu od vjetra, erozije ili poplave. Poput slagalice, prirodno i stabilno složeni, otporni na sve vremenske uvjete i nedaće, osim na zub vremena. Ispresijecan i kamenom mrežom ukrašen krajolik prepoznala je udruga Dragodid koja već 20 godina brine o fenomenu suhozidne gradnje te važnosti njegovog očuvanja. Umijeće i vještine suhozidnje gradnje prepoznao je UNESCO te ih 2018. godine uvrstio na popis kulturne baštine.

Kako se ispravno slaže suhozid?

U obnovu petsto metara dugog suhozida između zaseoka Vučemilovići i Kaselji sudjelovali su volonteri kojima je ovo većinom prvi susret s Dinarom. Volonterka Leonarda rodom je iz Splita a studira etnologiju i ruski jezik u Zagrebu. Po ocu je porijeklom iz Dalmatinske zagore i oduševila se kad je vidjela poziv za kamp. Iako joj je Dinara blizu, nije je poznavala, pa je ovo bila odlična prilika upoznati se s prirodom i kulturnom baštinom svog kraja.

”Etnologiju sam prvenstveno upisala radi drugih kultura, ali kad bolje pogledam imamo takvo bogatsvo kod sebe za istražiti i učiti. Blisko mi je, a ne znam o tom,e osim što sam kao dijete se igrala i trčala oko suhozida. Tako se valjda rodila ljubav prema kamenjima, a sad me zanima njihovo očuvanje.” – kaže Leonarda.

”Odlučio sam se malo više posvetiti volontiranju za prirodu i kad sam čuo za kamp zanimalo me zašto se obnavljaju suhozidi i čemu služe?”, kaže Hrvoje iz Zagreba koji se nada spojiti ugodno s korisnim – aktivni odmor i učenje o baštini.

Lorena je iz Vinkovaca, a studira u Zagrebu. Prizori Dinare posebno su je oduševili, kao i znanje koje će ponijeti kući. ”Sviđa mi se, poseban je osjećaj kad doživiš prirodu ovog kraja. Suhozidi su mi poznati, ali ovo je prvi susret s tehnikama gradnje i uživam!”

Obnova lokvi i bunara

Kao što je čovjeku njegovo stado ”blago”, tako je i voda na planini – blago svima koji dolaze k njoj. Krške planine obiluju vodenim tijelima koja su nastajala pretežito ljudskim djeloivanjem, ali sve češćim napuštanjem stočarskih praksi na Dinari, zapustilo se njihovo korištenje. Zapuštene lokve i bunari utječu na kretanje stočara koji, zbog otežanog krškog terena i udaljenih resursa pitke vode, izbjegavaju ta područja. Osim čovjeku i stadu, voda je prijeko potrebna i važna drugim vrstama poput vodozemaca i vodenih kukaca koji žive na tom staništu. Nestanak vodenih tijela, njihovo urušavanje, zakopavanje ili zarastanje za posljedicu ima izostanak ispaše na tom području, što dovodi do zarastanja travnjaka i smanjenja bioraznolikosti. Izazov projekata Dinara back to LIFE i Still Water Revival je osigurati održivost vodenih tijela, obnoviti bunare i lokve, a bit će korisno lokalnoj zajednici i svim namjernicima ili putnicima na Dinari.

Krajem prošle zime počelo je iskopavanje nove lokve na lokalitetu Muljika, na širem području Matkovine. Lokva koju se tada iskopalo, sada je trebalo produbiti i proširiti kako bi imala veću zapremninu i mogla duže držati vodu. Na kampu se nastavilo iskopavanje lokve nakon čega se glina stavljala po njenim rubovima kako bi se tijekom budućih prvih kiša ona uvukla među kamenja i ojačala vodonepropusni sloj lokve. Nakon obnove, lokva je sada velika oko 6 metara i duboka oko 70-80 cm.

Drugi dan, na Biteliću je započela obnova bunara Kovačevac koji je potpuno urušen i zarastao u kupinu. Kamenje koje je činilo rub obrušilo se s velikom količinom zemlje a nekoliko ogromnih i teških stijena koje ga držale, utonule su u blato. S velikim naporom, koristeći drvene oblice, trake te uz ruke brojnih volontera su stijene pomaknute i vraćene na mjesto. Nakon što se uspješno oslobodio i obnovio ”okvir” bunara te napravila staza od kamenih ploča koja će služiti za pristupačniji prilaz kad krenu kiše i stvori se blato, iskopana je zemlja iz bunara u dubini od 1,5 m. Dok su vodili svoja stada na ispašu, pridružili su se lokalni stočari Stojić i Markulin koje je posebno obradovala obnova ovog bunara.

Filipu, studentu antropologije i etnologije te kulturne antropoligije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, je ovo također prvi susret s Dinarom i konceptom obnove lokvi: ”Sviđa mi se naučiti više o ovom području, a iskustvo je dragocjeno. Pogotovo kad vidiš rezultate rada i znaš da će to poboljšati kvalitetu života ljudima koji tu žive.”

Za kraj kampa, ostalo je još obnoviti i očistiti Donji bunar u Pekasavoj dragi, blizu planinarske staze Glavaš – Sinjal. Bunar se vremenom počeo urušavati i zarastao je grmljem pa blago nema pristup do njega. Radnu akciju je posjetio stočar Validžić koji se obradovao obnovi, budući da sa stadom prolazi tuda i bunar će mu biti od velike koristi.

U prošlosti je održavanje vodenih tijela ovisilo o rukama i korištenju lokalne zajednice, stoga je danas želja potaknuti lokalne organizacije, škole, planinare, lovce i druge da se uključe u obnovu i održavanje kako bi se dugoročno sačuvalo dinarsko blago u kršu.

”Posebno me oduševio kamen, a podno Dinare činiš se toliko malim. Suradnja čovjeka i njene prirode je važna i to se osjeti u ovakvim susretima i aktivnostima” , zaključuje Ena iz Umaga, apsolventica krajobrazne kulture u Ljubljani.

Nakon prošlogodišnjeg prvog volonterskog kampa na Dinari kada je 20 studenata boravilo dva tjedna i pri tom očistilo 28ha zarasle vegetacije na Ježeviću, ovaj suhozidni kamp je nastavak radnih akcija, druženja i zanimljivih radionica. Svi koji su upoznali Dinaru i dali svoj doprinos, složni su u jednom: iako je na izgled opustošeno, ovo je tako dragocjeno područje!

Sudionici kampa su otišli kući bogatiji za novo iskustvo, pregršt smijeha i doživljaja te s novim prijateljstvima, a plodovi vrijednog rada će se tek vidjeti i biti poticaj drugima da krenu u zaštitu i očuvanje baštine dinarskog kraja.