Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Vikend akcija obnove suhozida na Vrdovu

Proteklog vikenda, 23.9.-25.9., na Vrdovu je održana vrlo uspješna akcija obnove suhozidne gradnje s oko 40 sudionika u dva dana restauracije.

Akcija je održana pod vodstvom stručnjaka iz Udruge Dragodid koja se već preko 15 godina bavi obnovom suhozidne gradnje, te u organizaciji Bioma i u sklopu projekta Dinara back to LIFE, kao i uz podršku planinarskog društva sv. Jakov. U blizini planinarske kuće ovog društva je i održana akcija obnovom odavno zapuštenog suhozida koji se dobrim dijelom i urušio, a veći dio ostatka suhozida bio je nesiguran.

Prvog dana akciji su se pridružili učenici drugog i trećeg razreda Gimnazije Dinka Šimunovića iz Sinja kojima je, kao i ostalima, od strane stručnjaka iz Dragodida prezentirana metoda obnove suhozidne gradnje koja osigurava čvrstoću i trajnost sagrađenog suhozida. Na ugodnom planinskom rujanskom suncu posao je tekao glatko i brzo do zalaska sunca kad je uslijedila zaslužena okrepa.

Drugi dan akcije počeo je rano ujutro na mrazom djelomice pokrivenom Vrdovu. Zahvaljujući u petak dodatno usvojenim znanjima i vještini, rad na obnovi tekao je još lakše i na zadovoljavajućoj razini kvalitete. Osjećaj nešto izraženije svježine ublažen je toplim napicima i ručkom, a i rad je pomagao u održavanju topline!

Pogledaj video akcije

Obnova je potrajala doslovce cijeli dan, sve do zalaska sunca sa željom da se obnovi cijeli kružni suhozid, što je volonterima i uspjelo pa su u sumrak u suhozid postavljeni posljednji kameni komadi. Izmjerama je utvrđeno da je duljina obnovljenog suhozida u dva dana akcije punih 170 metara!

Ovim putem želimo se zahvaliti svim sudionicima akcije, mladim i onima nešto starijima, domaćim i inozemnim, iz Sinja, Hrvaca, Bitelića, Splita, Šibenika i Zagreba, kao i iz gradova gdje ne postoji tradicija suhozidne gradnje poput Osijeka i Belišća, te iz dalekog Birminghama, koji su odvojili svoje vrijeme kako bi pomogli o očuvanju ove tradicije te sami naučili stoljećima razvijanu i njegovanu vještinu.

Prilika za sudjelovanje u sličnoj akciji pruža se uskoro – od 12. do 16. listopada u Ježeviću će biti održan suhozidni kamp, također pod stručnim vodstvom stručnjaka iz Dragodida.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022.

Otvorene su prijave za edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022. koji će se održati 12.-16. listopada na Dinari. Pozivamo sve zainteresirane za temu revitalizacije suhozida i vodenih staništa Parka prirode Dinara da prouče program i prijave se! Prednost pri prijavi imat će budući stručnjaci na području zaštite prirodne i kulturne baštine, motivirani za volontiranje na kampu i za korištenje stečenog iskustva i znanja za daljnje studiranje, znanstveni rad ili posao.

PROGRAM

Program kampa osmislili su i provest će stručnjaci zaštite prirodne i kulturne baštine koji će sudionicima dati uvid u teoriju i praksu obnove suhozidnih objekata u zaštićenim područjima kroz predavanja, radionice i rad na terenu. Radni dio kampa obuhvaća obnovu jedne suhozidne lokve i 40-ak metara suhozida u okolici naselja Ježević u Vrlici. Baza kampa će biti ekološka stanica Vrlika u zaseoku Vučemilovići u kojoj će biti smješteni sudionici i u kojoj će se održati predavanja i radionice. Preliminarni program dostupan je ovdje.

PRIJAVE

Sudjelovanje na kampu je besplatno, sudionicima su pokriveni troškovi hrane, smještaja, i lokalnog prijevoza. Molimo zainteresirane da ispune prijavni obrazac do 4. listopada. Obavijest o odobrenju prijave sudionici će dobiti do 6. listopada. Moguće je i sudjelovanje bez noćenja u stanici Vrlika, molimo da to naglasite u prijavi te navedite koji od dana bi sudjelovali.

Kamp za obnovu suhozida dio je projekta Dinara back to LIFE, koji se provodi s ciljem obnove zaraslih travnjaka područja Dinare. Uz obnovu travnjaka naglasak je na poticanju obnove infrastrukture popust suhozida, lokvi i bunara, koji su s jedne strane značajni kao dio kulturnog naslijeđa, dok su istovremeno važni za razvoj stočarstva, dok su ujedno korisni za prirodu i divlje životinje. Na projektu sudjeluju Hrvatske šume, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, LAG “Cetinska krajina” i Udruga Biom kao vodeći partner, a provest će se uz financijsku potporu francuskog brenda vrhunske kozmetike L’Occitane, koji je do sada pridonio očuvanju više od 1660 biljnih sorti diljem svijeta. Edukativno volonterski suhozidni kamp održava se u suradnji s udrugom Dragodid, koja će kao čuvar i promotor ove tradicionalne tehnike gradnje sudionicima kampa prenijeti znanje i vještinu kako bi se ova baština i u budućnosti održala.

KONTAKT

info@dragodid.org; 0921652392, Julia Bakota Švencbir, koordinatorica

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Novi datum akcije obnove suhozida na Vrdovu – pridružite se od 23. do 25.9.

Za vikend 23., 24. i 25. rujna 2022. (od petka do nedjelje) organiziramo akciju obnove suhozida na Vrdovu, što će biti prilika da se sudjeluje u očuvanju ove vrijedne baštine, kao i da se nauči osnove suhozidne gradnje. (Raniji datumi 16.-18.9. pomaknuti su zbog vrlo nepovoljne prognoze u tom terminu).

Obnavlja se suhozid u blizini planinarske kuće sv. Jakov, a na akciju su pozvani svi – mladi i stari, snažni i manje snažni, vješti i oni koji će to tek postati – koji su voljni pomalo raditi i puno toga kroz praksu naučiti o obnovi suhozida.

Na volonterskoj akciji sudionici će također doznati više o ulozi i vrstama suhozida koje se mogu pronaći na širem dinarskom području i usvojiti osnove tehnike suhozidne gradnje i obnove, koja je zaštićena i na UNESCO razini. 

Akciju organiziraju Udruga Biom i LAG Cetinska krajina kao dio projekta Dinara back to LIFE, u suradnji s udrugom Dragodid, koja će voditi suhozidnu obnovu, te Planinarskim društvom sv. Jakov koje nesebično daje pomoć u organizaciji i izgradnji.

Potvrda dolaska: Radi lakše organizacije, molimo sve zainteresirane da svoje sudjelovanje potvrdena e-mail dinarabacktolife@gmail.com ili Facebook profil Dinara back to LIFE projekta, te da navedu koje bi sve dane sudjelovali.

Hrana i piće osigurani su za sve sudionike.

Radne rukavice za sudionike će pripremiti organizator, no svakako pozivamo sudionike da, ako žele, iz higijenskih razloga ponesu vlastite.

Prijevoz: Volonteri koji nemaju svoj prijevoz mogu se javiti na mail dinarabacktolife@gmail.com, za dogovor oko transporta na relaciji Sinj-Vrdovo-Sinj.

Program akcije:

23.9 Petak

15:00 -19:00 obnova suhozida

19:00 večera

24.9 Subota

8:00 – 9:00 okupljanje, kava i sendviči

9:00 – 12.30 obnova suhozida

13:00 -15:00 pauza za ručak, odmor i edukaciju

15:00 – 18.30 obnova suhozida

25.9 Nedjelja

8:00 – 9:00 okupljanje, kava i sendviči

9:00 – 12:30 obnova suhozida

13:00 ručak i završetak akcije

Lokacija akcije na Google Maps:

https://goo.gl/maps/9QZst64J5VbV2jJy5

Kategorije
Novosti

Kako povećati raznolikost flore travnjaka? Ispašom, naravno!

Nedavno su objavljeni rezultati 29 godina praćenja sastava flore na tri tipa travnjaka izvorne sjevernoameričke prerije: bez ispaše, intenzivna ispaša goveda, prirodna ispaša bizona. Rezultati su očekivani, ali ih i dalje treba ponavljati: na travnjaku bez ispaše razvije se nekoliko vrsta visokih trava koje potisnu drugu floru i broj biljnih vrsta je mali. Intenzivna ispaša goveda značajno poveća broj vrsta, a prirodna ispaša bizona još i više. Ekstenzivna ispaša, što je tradicija koju potičemo u našem projektu, vjerojatno više nalikuje utjecaju prirodne ispaše. Što je još zanimljivije, i nakon 29 godina ispaše broj biljnih vrsta na pašnjacima raste…

U sažetku rada ‘Reintrodukcija bizona rezultira dugoročnim i otpornim povećanjem raznolikosti travnjaka’ stoji ovako: „Velike životinje (megafauna) imaju kaskadni učinak na populaciju, zajednice i ekosustave. Razmjeri ovih učinaka često su nepoznati jer domaća megafauna izostaje u većini ekosustava. Otkrili smo da ponovno uvođenje bizona — nekadašnje dominantne megafaune i nacionalnog sisavca SAD-a — udvostručuje biljnu raznolikost u preriji s visokim travama. Ove biljne zajednice sadrže tek nekolicinu neautohtonih vrsta i otporne su na ekstremnu sušu. Domaća megafauna (goveda) koja je zamijenila divlje biljojede na mnogim travnjacima, rezultirala je s druge strane s manje od polovice povećanja bogatstva biljnih vrsta. Naši rezultati sugeriraju da mnogi travnjaci u Velikoj središnjoj nizini sadrže značajno manju biljnu raznolikost nego prije velikog istrebljenja bizona. Povratak, odnosno ‘rewilding’ prirodne megafaune mogao bi pomoći u obnovi raznolikosti travnjaka”.

Članak pronađite na linku dolje – https://www.pnas.org/doi/10.1073/pnas.2210433119?fbclid=IwAR2I2NXarL8L4jwS8eAQRFUEEAmmwaDdXAnccIp6ISwxRrs0pxBeg2x7-zQ

Kategorije
Novosti

Stočarstvo visoko na Dinari – prednosti i mane

Petar Maglov bavi se stočarstvom na tradicionalan način – jesen, zimu i proljeće provodi u svom selu između Knina i Drniša gdje se brine o stadu, dok s početkom ljeta, „o svetom Anti“ kreće na planinu gdje potom provodi nekoliko mjeseci na planinskim pašnjacima. Njegov uspon na planinu je noćni i kako kaže, nije posebno težak – iz Polače on i stado kreću navečer, a do 8 ujutro sljedećeg dana već su gore na odredištu na rubu prostrane livade Brezovac i svježa planinska ispaša može početi.

Osim svog stada, na ispašu vodi i stoku drugih stočara tako da poneku godinu on i njegov kolega stočar Anđelko Gambiroža Peroš čuvaju i do 2.000 ovaca. Ove godine brinu o stadu od preko 1.200 grla, od toga 170 svojih ovaca, a ostalo drugih stočara s područja Drniša, Knina i Šibenika. Područje na kojem napasuju ovo veliko stado proteže se od ispod vrha Badanj na zapadu pa sve do zaravni Duler na istoku i granice s BiH na sjeveru. Dvojici stočara pomoć bi dobro došla, kažu, ali ju je teško pronaći – posljednji čoban koji se nudio na ispomoć tražio je 25.000 kuna za tri mjeseca rada. Inače, cijene uslužnog čuvanja tuđe stoke na planini kreću se oko 25 kuna po komadu stoke mjesečno.

Petar Maglov

Područje Brezovca relativno je lako dostupno pješice, te je ljeti nekada ovdje bio pravi mali zaseok s 10-ak pastirskih stanova, stočarima i djecom koji bi ondje proveli cijelo ljeto. Od svih stanova, ispod Badnja je danas ostala samo Maglovska koliba, izgrađena 1921., jednostavan kameni stočarski stan gdje dvojica stočara provode ljeto zauzeti zadacima oko stada i uz povremeni razgovor s planinarima i ostalim ljubiteljima prirode.

Danas je Maglovljev stan dostupan nešto jačim automobilom i kamionom, što olakšava i pojednostavljuje nabavku namirnica potrebnih ljudima i onog ključnog – vode za životinje. Na zapadnom rubu Brezovca, objašnjava Maglov, bila su dva bunara, od kojih je jedan još u funkciji te ima vode kad padne kiša. No, kako su padaline sve rjeđe tako je i ovaj bunar sve manje siguran izvor vode te je, smatra iskusni stočar, potrebno obnoviti druga vodena tijela kako bi se osiguralo vodu kroz cijelo ljetno razdoblje u kojem stočari žele na planini držati svoju stoku, a i da bi se omogućilo držanje većeg broja stoke na ovom području. Ovog ljeta vode manjka pa je stočari na Brezovac dovoze u bačvama.

Dok se u podnožju Dinare trava sasuši već s prvim svibanjskim vrućinama, na pašnjacima visoko na planini – Brezovac je na preko 1000 metara nadmorske visine – trava je posve zelena i u lipnju, a ove godine bila je zelena i u prvoj polovici srpnja. Maglovita ljetna jutra dobra su vijest za stočare i njihova stada jer rosa pomalo natopi zemlju, a i stoka dio tekućine konzumira ovim putem te je potrebno dovoziti manje količine vode. Kraći dani tkđ. su pogodni jer stoka tada popije manje vode. Blago na Dinari ostaje sve do pred prvi snijeg, što može biti već početkom listopada, kao prošle godine, kad počinje novi ciklus stočarenja u nizinama. Upravo zbog ovakvih vremenskih uvjeta se i razvilo transhumantno stočarstvo u Sredozemlju, a u Hrvatskoj u Lici, Primorju i unutrašnjosti Dalmacije.

Ovce Maglova i Gambirože

Članovi Maglovljeve obitelji – supruga i sinovi – podržavaju ga u ovom njegovom poslu i posjećuju ga kad to prilike dopuste i ostaju s njim određeno vrijeme. Posao stočara na ovom mjestu traje kroz cijeli dan, od mužnje, preko izvođenja na ispašu do napajanja stoke, infrastruktura je oskudna, poteškoće s vodom sve su izraženije, no kaže stočar Petar, koji kod kuće čuva diplomu s Fakulteta političkih znanosti, da je zadovoljan – „ne bi mijenja život. Ja ovdi sebe pronađem!“.

Iskusnom stočaru Maglovu ispod Badnja pridružio se mladi Alen Šimić, koji je na planinu drugu godinu zaredom doveo 50 grla svojih krava, teladi i konja. Ispaše ima i za njegovu stoku, ali voda predstavlja izazov – 30-godišnji poljoprivredni poduzetnik svaki dan iz rijeke Orašnice kod Knina kamionom dovozi oko 6.000 litara zlata vrijedne tekućine. Njegovo stado svaki dan popije između 3 i 4 tisuće litara, a ako im da soli popiju i 5 tisuća litara. Nepopijeni ostatak vode mudri stočar ulijeva u bunar kao rezervu za idući dan za slučaj kvara na kamionu ili drugog razloga koji bi ga spriječio da sutradan vodu dovoze svom blagu. „Voda je sve, bez vode nema života“, govori očitu, ali ključnu činjenicu ovaj mladi otac. Opisuje Šimić kako je uzgoj krava lakši posao od ovčarstva. Jedna krava, iako je daleko veća, popije jednako mnogo vode na dan kao i ovca, a kad padne rosa krave vodu čak uopće ni ne piju.

Alen Šimić

Šimić je urbani čovjek, iz Knina, u njegovoj obitelji nisu držali stoku, a i sam se bavio ugostiteljstvom, no volio je životinje već kao dijete da bi se nedavno odlučio na iskorak u stočarstvo. Opisuje kako je njegov posao raspoređen kroz cijeli dan – od 0 do 24 sata – te da je najzahtjevniji dio dovoz vode – „sve je bilo dobro kad je bilo vode. Da je ovdje voda tu bi mi bio godišnji“, kaže Šimić dok razgovaramo na Brezovcu. 

Krave Alena Šimića

Smatra i nada se kako će ovim poslom – ako bude imao dovoljno zemlje u zakupu i s 50-ak krava na koje dobiva poticaj – moći uzdržavati cijelu svoju obitelj. Dvije godine zaredom Šimić je doveo stoku na planinu, što planira i ubuduće raditi jer životinjama je “gore puno lipše”. 

Petar Validžić živi u jugoistočnom podnožju Dinare u istoimenom zaseoku Kijeva gdje preko godine napasa svoje stado od 140 ovaca, 30 koza i 14 konja. Kad ljeto počne, prema tradiciji u vrijeme Petrova, svoje stado za samo nekoliko sati hodanja dotjera na planinske pašnjaka na Martinovim košarama i okolici, na 1.300 metara nadmorske visine gdje je čak u vrijeme najjačeg toplinskog vala temperatura u najtoplije doba dana na ugodno toplih 25 stupnjeva.

Petar Validžić

U srpnju su pašnjaci na ovom području istočne Dinare bogati travom koja još uvijek dobrim dijelom zadržava svježinu, dok je u podnožju posve osušena i žuta. Prema vrhu, Sinjalu, tkđ. su pašnjaci i na njima je trava još zelenija, no kako ondje, otkako je posljednja lokva na putu presušila, vode više nema, Validžić svoje stado ne tjera na više predjele planine.

Na ovom području obično ubrzo nakon blagdana Velike gospe počnu padati ozbiljnije kiše pa natapaju ove planinske pašnjake i time osiguraju hranu i vodu za stoku za daljnje razdoblje. Zahvaljujući tome njegovo stado ostaje na planini sve do listopada ili dok eventualno ne nestane vode, dok njegovi konji ostanu na planinskim pašnjacima sve do ozbiljnoga snijega u studenom, i to sami. Konje ovaj stočar niti ne zatvara noću, oni se sami snalaze na ovom terenu jer su predatori na ovom predjelu rijetkost, no da se i pojave, konj se pomoću svojih snažnih nogu lako obrani od napada, npr. vuka. Osim toga, Validžić kao lovac drži i lovačke pse jer su oprezniji i imaju jača osjetila pa lakše osjete vuka i alarmiraju ostale, veće i jače pse. Vuk se ponekad ipak pojavi, češće za maglovitog vremena jer se tada lakše približi stadu.

Validžićev dan počinje jutarnjim izvođenjem stada na ispašu i pojilo, nakon čega slijedi odmor rano poslijepodne, te ponovno izlazak na pašnjak te povratak na vodu i u tor navečer. Validžić živi pored svojih životinja na predjelu Kobilovača u novom i vrlo ugodnom pastirskom stanu koji ima struju i vodu, izolaciju koja osigurava ugodnu temperaturu, te čak i mobilni signal, kao i pogled na Peruću!

Validžićev pastirski stan na Kobilovači

Iako živi na planini, ovaj stočar ni u čemu ne oskudijeva. Premda je sam sa svojim stadom, Validžić se spušta u podnožje Dinare po namirnice ili da obavi kakav posao, što obično napravi tako da se navečer nakon spremanja stada spusti i sutradan ujutro opet popne natrag do Kobilovače. Ako je potrebno, angažira pomoćnika koji mu pričuva stado.

Za svoj posao stočara kaže da je to „blagoslov! Bog mi je dao snagu i volje da budem tu gdje jesam!“. Dodaje da je najzadovoljniji kad su sve životinje site i u redu, te da mu motivaciju daje „ljubav prema toj životinji“. Svoj posao smatra puno lakšim od onog ranijih stočara koji nisu imali toliko hrane i vode – „oni su bili pod stresom, ja nisam“, kaže on. Osim toga, drži više stoke od njih te bi mogao imati još i više. Procjenjuje da je za ekonomski uspješno bavljenje stočarstvom dovoljno 100 hektara zemljišta što bi mu osiguralo egzistenciju.

S obzirom da je do Martinovih košara nemoguće doći automobilom, veterinarske usluge nisu ovdje pouzdane i brze, pa je Validžić pomalo naučio simptome bolesti kod životinja. Kad ujutro pušta ovce, promatra koja izlazi posljednja i, ako nije ona koja uobičajeno posljednja izlazi, pregledava je i, po potrebi, liječi. Naučio je i da ovcama koje imaju temperaturu padnu uši i imaju crvene oči te im sam daje lijekove. Za sebe – za liječenje i čuvanje zdravlja – skuplja trave kao što su stolisnik, majčina dušica i gospina trava.

Turisti iz Češke ispred planinarskog skloništa Martinova košara

Ranije je na Martinovim košarama ljeti bilo cijelo malo pastirsko selo s većim i manjim kućama, čiji se ostaci još uvijek vide, no sad je Petar jedini na ovoj lokaciji. Vrijeme na planini provodi sam, ali kaže da mu društvo ne nedostaje jer mu je dovoljno kad prođu planinari i izletnici, što je u pravilu svaki dan, pa s njima porazgovara. Za zaboravnim turistima koji prespavaju u obližnjem planinarskom skloništu često pokupi i zaostalo smeće. Proglašenjem Parka prirode Dinara kod njega se nije puno promijenilo, kaže, i dalje se drži stava „uzimam iz prirode i vraćam. Želim živjeti slobodno i komotno, ali i vratiti u prirodu više nego što sam iz nje uzeo“. 

Validžićevi konji uživaju u slobodi planine

Bavljenje stočarstvom stoljećima je održavalo travnjake i njihovu bioraznolikost u podnožju Dinare, kao i na visokim predjelima planine. Ovaj prirodni i održivi način očuvanja travnjačkog staništa pokazao se kao iznimno važan pogotovo u posljednjih nekoliko desetljeća pri migratornim valovima i posljedičnim slabijim bavljenjem stočarstvom zbog čega se intenziviralo zarastanje travnjaka. No, kako pokazuje ovih nekoliko primjera, interesa za transhumancu ima te je ovakvo bavljenje stočarstvom manje zahtjevno negoli ranije, a još je uvijek jednako korisno za ljude te ključno za očuvanje prirode i bioraznolikosti.