‘Povratak prirodi’ – izložba o Dinari na Festivalu znanosti u Šibeniku

Tematska izložba ‘Povratak prirodi’ nastala u sklopu projekta Dinara back to LIFE bit će otvorena 3. svibnja 2022. u Šibeniku na Festivalu znanosti, kojem je glavna tema – život!

Projektna izložba fotografija ‘Povratak prirodi: Dinara back to LIFE’ inspirirana je razgovorima sa stanovnicima s područja Dinare o značaju ovog planinskog područja na njih i njihove živote. Na osnovu ovih razmišljanja lokalnog stanovništva odabrane su izložene fotografije koje predstavljaju Dinaru kao mjesto prirode, života i rada.

Ovih 15 probranih fotografija podijeljeno je u cjeline, od kojih svaka naglašava po jedan aspekt vrijednosti Dinare. Izložbom se želi naglasiti značaj Dinare za prirodu i za ljude te ukazati na ulogu svih nas u očuvanju njezinog prirodnog bogatstva.

Izložba u Šibeniku održava se u sklopu Festivala znanosti, a čija tema je ove godine „život“. Projekt Dinara back to LIFE bavi se upravo povratkom intenzivnijeg života na Dinaru kroz restauraciju travnjačkih staništa i povratak rijetkih rijetkih vrsta ptica koje ovise upravo o travnjacima kao staništima. Život, njegovo očuvanje i poboljšanje te divlje vrste kojima je život ugrožen teme su i ovogodišnjeg Festivala znanosti kao i projekta Dinara back to LIFE te nam je stoga drago da će šibenska publika imati mogućnost osvijestiti ova bitna pitanja.

Izložba se otvara 3. svibnja u 12 sati u Gradskoj knjižnici “Juraj Šižgorić” (Poljana 6), u suradnji s partnerstvom Dinara back to LIFE i Javne ustanove Priroda Šibensko-kninske županije, te će biti slobodna za razgledavanje do 7.5. svakim danom od 8 do 20 sati. Dinara back to LIFE provodi se u partnerstvu LAG-a Cetinska krajina, Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskih šuma i Udruge Biom, a predstavnik projekta održat će prigodno predavanje o tome kako projektom doprinosimo povratku života na Dinaru.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Kalendar aktivnosti-početna

Posjet primjeru dobre prakse u Drniš – kako sa šmrikom?

Projektni tim Dinara back to LIFE sredinom travnja bio je u posjetu primjeru dobre prakse Šumariji Drniš, koja se može pohvaliti velikim površinama pašnjaka danim u zakup i gdje se još uvijek može pronaći ćukavicu i kratkoprstu ševu, te kod majstora za izradu prelijepih susaka od šmrike.

Na nedavnoj posjeti primjeru dobre prakse bili smo u Šumariji Drniš koja vrlo uspješno daje zemljišta u zakup te kod majstora koji radi posude od šmrike.
Gotovi susak

Ovom posjetu primjeru dobre prakse bili su prisutni predstavnici projektnih partnera – Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske šume, LAG Cetinska krajina i Udruga Biom – kao i predstavnici Hrvatskih šuma Šumarija Drniš, Javne ustanove Priroda Šibensko-kninske županije te Nacionalnog parka Krka.

Prvi dio posjeta bio je na području Pokrovnika kod Drniša, jednom od rijetkih preostalih staništa ćukavice (Burhinus oedicnemus) i kratkoprste ševe (Calandrella brachydactyla) u Hrvatskoj. Međutim, ovo travnjačko stanište također zarasta, kao što se dogodilo travnjacima na Dinari, uglavnom šmrikom (Juniperus oxycedrus), i trebalo bi ga restaurirati kako ne bi bilo izgubljeno, koja ideja je naišla na razumijevanje predstavnika Hrvatskih šuma.

Projektni tim, predstavnici Šumarije Drniš, JU Priroda i NP Krka kod Pokrovnika

Drniški kraj tradicionalno se bavi stočarstvom, što uprava Šumarije Drniš podržava svojim radom – trenutno imaju 350 ugovora o zakupu koji pokrivaju 9.000 hektara, kako je istaknuo Ante Slamić, upravitelj drniške šumarije. Pod zakupom je i područje kod Pokrovnika, gdje se do kraja travnja očekuje dolazak ćukavice i kratkoprste ševe na gniježđenje. Slamić je naglasio da je kod davanja zemljišta u zakup važno da su nadležna tijela – Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja – bolje koordinirani, a predstavnice Nacionalnog parka Krka dodale kako je nužno kod davanja zemljišta u zakup da su javne ustanove pravovremeno obaviještene, za slučaj da je riječ o površinama zaštićenim Naturom 2000. Granice NP Krka, inače, dotiču stanište ćukavice i kratkoprste ševe kod Pokrovnika.

Travnjak kod Pokrovnika koji zarasta šmrikom

Travnjak kod Pokrovnika rijetko je stanište kratkoprste ševe i ćukavice u Hrvatskoj, a trenutno zarasta šmrikom, što je proces koji je ugrozio njihovo stanište na Ježevićkom suhopolju pa se nametnulo pitanje mogućnosti uklanjanja nepoželjne drvenaste vegetacije. Drniška šumarija izrazila je razumijevanje prema potrebi očuvanja travnjaka kao staništa te su uzeli u obzir mogućnost da se na travnjaku kod Pokrovnika krene u proces ručnog uklanjanja šmrike, što bi provodile isključivo Hrvatske šume. Predložena je mogućnost da ovaj teren bude pilot područje u skorijoj budućnosti, s obzirom da sa svakom sezonom ovaj travnjak zarasta sve više. S obzirom da je Šumsko-gospodarski program s planom upravljanja za ovo područje u reviziji, idealno je vrijeme za nove mjere. Od Bioma je stigao prijedlog da se na području Pokrovnika ide u kombiniranje brzih i dugoročnih rješenja dok ćukavica i kratkoprsta ševa nisu posve nestale odavde.

Ante Slamić vidi veliki potencijal u iskorištavanju šmrike

Slamić smatra kako će s vremenom sve što može gorjeti, uključujući šmriku, biti izuzetno cijenjeno, za što vidi potvrdu u rastu cijena energenata u sjeni nemira na istoku Europe. Potražnja već postoji – uskoro se na ovom području otvara bio-energana iz koje su izrazili potrebu za 50 tona šmrike čime se želi testirati potencijal šmrike za energetsku proizvodnju. Ova biljna vrsta vrlo je kvalitetna, iznad razine je kvalitete hrasta i bukve, naglašava Slamić, pa je se može koristiti i za izradu raznih uporabnih predmeta. Brojnost šmrike na ovom području, a i šire, je vrlo velika pa se ovom vrstom, kako tvrdi upravitelj, može gospodariti kroz dulji vremenski period. Šmrika je specifična i po tome što se na ostale biljne vrste izravno i snažno može utjecati stokom, dok je utjecaj životinja na šmriku znatno manji te je se mora ručno uklanjati. Ekonomski održivi model kojim bi bili zadovoljni svi – upravitelj prostorom, zakupnik i organizacije koje se bave očuvanjem prirode – je najbolje rješenje, naglasio je Slamić, a jedno takvo za Pokrovnik se nazire. Parcele će biti zanimljivije zakupnicima kad ne budu zarastale, Hrvatske šume imaju svoj interes u njihovom zakupu, dok je navedenim ptičjim vrstama neophodno ovakvo otvoreno stanište. Problem zarastanja šmrikom na velikim područjima Hrvatske, složili su se svi prisutni, treba objasniti i približiti na razini ministarstava te ponuditi rješenja s kojima bi se složili svi zainteresirani dionici.

Jedan od problema na područjima pod zakupom su električni pastiri koje stočari postavljaju kako bi jednostavnije čuvali svoja stada, dok lovci ovu infrastrukturu vide kao ograničavajuću za kretanje divljači. Električni pastiri česti su na drniškim pašnjacima kamo na ispašu dolaze krave, koje su zbog lakšeg održavanja i većih poticaja popularne među stočarima. Lovci su međutim zabrinuti za migraciju divljih životinja. Potrebe stočara i zabrinutost lovaca moguće je pomiriti metodom pregonskog napasivanja – sistemom postavljanja električnih pastira na maksimalno 20% površine pod zakupom, a nakon što je taj ograđeni dio pašnjaka popasen električni bi se pastir prebacilo na iduću plohu slične veličine, i tako u krug.

Najveći problem na ovom području, istaknuo je Slamić, su požari za koje smatra da je za 95% njih kriva čovjekova nepažnja, a za tek oko 5% da su izazvani drugim faktorima kao što su gromovi, iskre vlakova itd. No, i u ovom slučaju važna je edukacija kojom bi se, dakle, od požara spasilo mnoge površine. Dodatni alat u ograničavanju širenja požara su otvoreni travnjački prostori koji, kad ih požar zahvati, gore plamenom manjeg intenziteta od požara šume ili šikare, te se vatra ovim područjima sporije širi – dakle travnjak pomaže u gašenju požara. Usto, šmrika koju zahvati požar često ne izgori cijela, nego na staništu ostanu deblje grane, što ne odgovara ćukavici i kratkoprstoj ševi, pa je ovu do kraja neizgorjelu drvnu masu potrebno ručno ukloniti.

Obrada komada šmrike

Nastavak posjeta primjeru dobre prakse nastavljen je u Siveriću kod Ivana Mlađe Tomića, majstora koji od šmrike radi susak, karakterističnu drnišku posudu sličnu bukari. Njegovi susci prekrasne su posude, ručno napravljene od ovog tvrdog materijala te izraz lokalne tradicije, ujedno i način održivog korištenja prirodno dostupnih resursa.

Komadi šmrike na dvogodišnjem sušenju u spremištu majstora Mlađe

Proces proizvodnje samo jednog suska dugotrajan je. Počinje skupljanjem drvenog materijala s biljke koju se smije rezati kroz studeni, prosinac, siječanj i veljaču. Ručku za budući susak priprema se kuhanjem ili grijanjem tankih grana koje se potom savija i suši tako savinute. Proces sušenja traje čak godinu i pol do dvije na policama majstorove radionice. Komadi šmrike koje je majstor prikupio, pripremio i označio ove zime, bit će, dakle, spremni za obradu – 2024. godine!

Savinute grane poslužit će kao drške suska

Od prikupljenog drvnog materijala – isključivo šmrike – ostat će 70%, dok će preostalih 30% biti neupotrebljivo jer će istrunuti ili će ga pojesti crvi ili će propasti na neki drugi način. Nakon sušenja u skladištu, drveni komadi idu na dodatno sušenje u drvenu sušaru na još mjesec-dva. Nakon rezanja komada šmrike u pločice od kojih će biti sastavljen susak, ponovno se odbaci 70 do 80 posto neupotrebljivih drvenih komada.

Svaki susak napravljen je od 14+1 drvene pločice

Za jedan susak potrebna je 14+1 drvena pločica, bez obzira na veličinu suska. Pri izradi suska manje zapremine koristi se manje drvene pločice, dok se pri izradi suska veće zapremine koristi veće komade, no uvijek njih petnaest (jedan je s drškom), svaki susak je poseban i unikatan, ali su svi na mjeru. Drvene komade za susak spaja se isključivo bez lijepljenja, limenim obručem. U završnoj fazi rada, za finalnu izradu samo jednog suska potreban je – cijeli jedan radni dan. Ono što je zanimljivo kod suska, iz kojeg se piće tradicionalno ispija „u krug“, čovjek jedan za drugim, je da se ovom posudom herpes – ne prenosi. Za druge bolesti nije utvrđena ovakva pravilnost.

Modeli susaka od kojih je sve krenulo

Majstor Mlađo počeo se baviti izradom susaka prije 25 godina, što je koristio kao svojevrsnu radnu terapiju. Prve suske koje je bio pronašao i promatrao pokušavajući razumjeti kako ih se stvara, dan-danas drži na polici u svojoj radionici. Strojevi na kojima radi ovaj električar po zanimanju izradio je sam, a na jednom od njih – onom za vađenje utora na drvenim komadima – radio je dvije godine te je ovaj stroj upisan u knjigu inovacija.

Inovativni stroj

Majstor za obradu šmrike prenosi svoje znanje na mlađe generacije – na sajmovima održava kreativne radionice za djecu kojima prepušta da sami rade drvene predmete i time im prepušta i svoje radove i svoju ekspertizu, čime otvara vrata očuvanju ove vještine.

Stilizirani susak od živice ispred kuće majstora Mlađe
Kategorije
Novosti Novosti Novosti

Završena restauracijska sezona – očišćeno 47,6 hektara travnjaka na Ježevićkom suhopolju

Krajem ožujka završena je i prva restauracijska sezona započeta u rujnu prošle godine, a tijekom koje je na Ježevićkom suhopolju od drvenaste vegetacije očišćeno 47,6 hektara zaraslih travnjaka. Ovime je veliki travnjački prostor otvoren za povratak ćukavice (Burhinus oedicnemus) i kratkoprste ševe (Calandrella brachydactyla) na plohi gdje ćukavica prošle godine nije bila zabilježena.

Ćukavica i kratkoprsta ševa

S ručnim uklanjanjem nepoželjne drvenaste vegetacije na Ježevićkom suhopolju počeli smo u rujnu edukativno-volonterskim kampom Dinara back to LIFE koji je potrajao intenzivna dva tjedna te u sklopu kojeg je 18 studenata te 20-ak drugih volontera i sudionika krenulo s ručnim uklanjanjem drvenaste vegetacije kada je u povoljno stanje dovedeno 28,8 hektara travnjaka. U ovoj prvoj fazi utvrđena je i metodologija rada s obzirom na korištenje pojedinih alata i redoslijed poslova. Osim toga, na kampu je navedenih 18 studenata kroz niz predavanja ušlo i teoretski u restauraciju, što je znanje koje će moći koristiti u svojim budućim aktivnostima.

Sudionici kampa na očišćenom dijelu Ježevićkog suhopolja

Odmah po završetku kampa ručno uklanjanje na Ježevićkom suhopolju nastavili su restauracijski radnici Mario Grčić i Ivan Kekez pred kojima je stajala polugodišnja sezona uklanjanja drvenaste vegetacije tijekom koje su nastavili s radom na dijelu suhopolja koje se naslanja na plohu očišćenu za kampa. Iako je riječ o fizički zamornom i pomalo monotonom poslu, dvojica restauracijskih radnika zadovoljni su – „radim u prirodi i liječim se“, kako je rekao Grčić. Ovaj strojarski tehničar po struci prethodno se bavio građevinom i pekarstvom, a sad mu se „po prvi puta događa da idem na posao i pivam!“. Kekez, vozač i vatrogasac po struci, upustio se u ovaj posao jer voli životinje i prirodu te mu godi ovakav rad – „ovo mi je rađa i relaksacija. Ja uživam na poslu, podmladio sam se!“. Rad na terenu obilježen je mirom i tišinom, kako kažu, divlje životinje su rijetkost, naiđe tek pokoji stočar sa svojim stadom. Restauracijski radnici ove sezone sudjelovali su i u drugim poslovima kao što su obnova lokvi i suhozida.

Ručno uklanjanje drvenaste vegetacije ključna je aktivnost za obnovu travnjačkih staništa na Dinari. Velike površine travnjaka zarasle su proteklih desetljeća zbog iseljavanja stanovništva i sve slabijeg bavljenja stočarstvom. Kako travnjaci sve više zarastaju, tako na njima prestaje ispaša te se proces zarastanja time intenzivira. Da bi se ovaj proces zaustavilo i preokrenulo potrebno je ručno uklanjanje drvenaste vegetacije kako bismo opet otvorili travnjačko stanište, jer sama ispaša nije dovoljna jednom kada se formiraju veći grmovi ili stabalca koje stoka ne može pojesti nego oni ostaju prisutni u prostoru i nastavljaju rasti. Ručno uklanjanje metoda je koja garantira potpuno i temeljito čišćenje od sve drvenaste vegetacije, posebice od šmrike (Juniperus oxycedrus), koja se od ostalih biljnih vrsta, na koje se može izravno i snažno utjecati stokom, razlikuje po tome što je utjecaj životinja na nju znatno manji te se šmriku mora ručno uklanjati. Proteklom sedmomjesečnom restauracijskom sezonom ručnog uklanjanja učinili smo upravo to – očistili smo relativno veliku površinu travnjaka od drvenaste vegetacije, ponajviše od šmrike, za divlje vrste kao i za domaće životinje, sa željom da se ovaj travnjak uz pomoć stočara i njihovih stada sačuva kao takav te da ga se s vremenom i poveća. Prisutnost stoke na ispaši sada će mnogo lakše održavati travnjak u povoljnom stanju i sprječavati da u kratkom vremenu ponovno počne zarastanje.

Paralelno s ručnim uklanjanjem vegetacije oformljeno je „projektno stado“ koje čini stoka iz stada šestero lokalnih stočara koji ih napasuju na ciljanim plohama na Kijevskom suhopolju i Ježevićkom suhopolju. Pašarenje na plohi očišćenoj ove restauracijske sezone otežat će njeno ponovno zarastanje u šmriku i drugu drvenastu vegetaciju, čime će se na dulji rok očuvati travnjačko stanište pogodno za gniježđenje navedenih ptičjih vrsta zbog kojih, između ostalog, i provodimo restauraciju travnjaka. Naime ćukavica i kratkoprsta ševa dvije su vrste ptica koje su ovisne o otvorenim travnjacima s niskom vegetacijom bez vidljivih većih prepreka u prostoru. Vrste su to polupustinjskih područja kakvih u Hrvatskoj ima jako malo, a upravo na Ježevićkom i Kijevskom suhopolju, uz još svega par lokacija, bilježimo njihovu prisutnost. Poboljšanjem stanišnih uvjeta za ove vrste izravno poboljšavamo uvjete i za brojne druge vrste ovisne o otvorenim staništima te tako doprinosimo i njihovom očuvanju.

Do kraja kolovoza na suhopoljima u podnožju Dinare neće biti restauracijskih radova jer kreće vrijeme gniježđenja za kojeg je pticama potreban mir, a posebice se nadamo da će se ove godine na projektnom području gnijezditi i koji par ćukavica, posljednji put viđenih ovdje 2020. godine.

Kako bi se povećalo površine pod travnjacima, od rujna ove godine ponovno ćemo krenuti u restauraciju metodom ručnog uklanjanja, nastavit će se s povećavanjem projektnog stada i s pojačanim pašarenjem, a nadamo se kako će biti omogućena i treća restauracijska metoda – kontrolirano paljenje.

Ježevićko suhopoljeprikaz očišćenog dijela
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Dodatna tri magarca u projektnom stadu

Naše projektno stado obogaćeno je za tri nova magarca – Ivan Kaselj iz Ježevića nabavio je jednu ženku i dva mužjaka magaraca, čime je proširio svoje stado na sveukupno pet grla. Za koji mjesec doći će vjerojatno i šesto!

Dva nova mužjaka u Kaseljevom stadu stara su dvije, odnosno devet godina, dok je ženka stara šest godina te je spulna, odnosno čeka mlado – pule – čime će ovo stado magaraca do ljeta narasti na šest grla. Plan mu je u skoroj budućnosti povećati svoje stado na 10-ak grla magaraca.

Svoje magarce Kaselj vodi na ispašu na Ježevićko suhopolje, a nove životinje uči pravom putu tako što ih hrani kukuruzom kako bi ga pratile, što će potrajati nekoliko mjeseci. Nakon tog razdoblja, magarci će sami znati otići na ispašu „pod planinu“ i vratiti se u staju do večeri.

Magarci u Kaseljevom stadu, kako kaže, jedu mladu šmriku (Juniperus oxycedrus), kao i mekane izdanke na starijim bijkama. Osim magaraca, ovaj stočar iz zaseoka iznad Peruće ima i stado koza od 40-ak grla koje drži za proizvodnju mlijeka i sira, te dvije krave. Kaseljeve koze, kako opisuje, brste i starije grane šmrike.

Ovo obogaćeno miješano stado doprinijet će očuvanju travnjaka na Ježevićkom suhopolju jer, dakle, magarci brste grmove šmrike, glavnu vrstu kod zarastanja dinarskih travnjaka, staništu koje već desetljećima zahvaća trend sukcesije, no kako se stada povećavaju i šire novim vrstama, pogotovo magarcima, obrastanje travnjaka drvenastom vegetacijom bit će usporeno. Međutim, preokret i povećanje područja pod travnjacima moguće je jedino u slučaju paljenja ili ručnog uklanjanja drvenaste vegetacije nakon čega bi se na toj površini provodila ispaša pa bi tada magarci pojeli mlade izdanke i spriječili ponovno zarastanje.

Kroz projektnu aktivnost formiranja projektnog stada, kojemu je cilj usmjerenom ispašom miješanim stadima usporiti ili zaustaviti daljnje zarastanje travnjaka u drvenastu vegetaciju, do sada je sklopljeno šest ugovora sa stočarima koji imaju zemlju u zakupu unutar projektnog područja, a koje se preklapa sa staništima ćukavice i kratkoprste ševe – dviju vrsta ptica za čiju zaštitu je projekt osmišljen. Kako bismo smanjili selektivnost ispaše, kroz projekt potičemo nabavu dodatnih vrste stoke drugačijih prehrambenih navika jer na taj način omogućujemo da se pojača pašni pritisak na drvenaste vrste, prvenstveno šmriku kojom travnjaci u ovom dijelu zarastaju. Pošto stočari na ovome području uglavnom uzgajaju ovce ili koze te krave, poticali smo nabavu kopitara poput magaraca kojima se nadopunjuje stado i tako poboljšava učinkovitost ispaše. Uz stoku koju su stočari već posjedovali, uz podršku projekta  nabavljeno je dodatnih 22 grla magaraca i konja te je tako projektno stado naraslo na otprilike 880 životinja odnosno otprilike 760 ovaca, 90 koza, devet krava te spomenuti magarci i konji. Nadamo se da će stočari i nakon završetka projekta na ljeto 2023. godine nastaviti držati miješana stada te da će se udio magaraca i konja dodatno povećavati zbog prirodnog prirasta. Na taj način će se dugoročno omogućiti da zarastanje travnjaka bude usporeno. Ako pritom uspijemo utjecati na promjenu praksi i zakonskog okvira vezanog uz ručno uklanjanje drvenaste vegetacije u kombinaciji s ispašom, to bi moglo činiti značajnu razliku i lokalni preokret u trendu zarastanja travnjaka barem na projektnom području.

Ivan Kaselj sa svojim magarcem

——————————————————————————————-

Na razvoju projektnog stada surađujemo sa stočarima koji u vlasništvu ili u zakupu imaju zemljišta na područjima važnima kao staništa za očuvanje ciljanih vrsta ptica kojima se projekt bavi, što su Ježevićko suhopolje i Kijevsko suhopolje.