Nakon proljetne i ljetne stanke koja je potrebna kako se ne bi uznemiravalo životinje u vrijeme gniježđenja i podizanja mladunaca, započinjemo s novom sezonom obnove zaraslih travnjaka.
Nadolazeća sezona restauracije trajat će od 1.9.2022. do 31.3.2023., a zarasle travnjake nastavit ćemo obnavljati na širem području Ježevićkog suhopolja, između sela Koljane i Cetina. U prošlogodišnjoj sezoni restauracije ondje je već restaurirano 47,6 ha travnjaka te ćemo ove površine dodatno povećati u idućoj restauracijskoj sezoni.
Travnjake restauriramo ručnim uklanjanjem zarasle drvenaste vegetacije, posebice šmrike (Juniperus oxycedrus) čiji grmovi već desetljećima preuzimaju površine nekad otvorenih dinarskih travnjaka. Kako je riječ o vrsti koju stoka uglavnom ne jede, ne preostaje drugo nego ih ukloniti na ovaj način kako se to tradicionalno radilo dok je u ovome kraju bilo mnogo više ljudi i njihove stoke.
Obnovom travnjaka želimo vratiti prostor vrstama kojima su travnjaci stanište, te koje zarastanjem travnjaka gubimo. Kratkoprsta ševa (Calandrela brachydactyla) i ćukavica (Burhinus oedicnemus) primjeri su vrsta ptica koje ovise o otvorenim travnjacima, čiji je opstanak zbog njihovog zarastanja ugrožen ne samo ovdje na području Ježevićkog suhopolja koje je jedina preostala lokacija na kojoj ih nalazimo na području Dinare nego i na malobrojnim preostalim lokalitetima u Hrvatskoj na kojima ih možemo pronaći. Posljednji gnijezdeći parovi ćukavice zabilježeni su na Ježevićkom suhopolju prije dvije godine te je zbog gubitka staništa ova rijetka i ugrožena vrsta odavde nestala. Nadamo se njenom povratku nakon što je prošle godine gotovo 50 ha ovdašnjeg travnjaka vraćeno u povoljno stanje, te nakon što u ovoj sezoni od zarastanja otvorimo i još veću površinu.
Upravo zbog toga što je područje Ježevićkog suhopolja bilo posljednje područje na Dinari na kojemu su se gnijezdile ćukavice te na kojem se i dalje gnijezde kratkoprste ševe, na ovom području želimo nastaviti restaurirati travnjake kako bismo preokrenuli negativne trendove u kvaliteti staništa za ove, ali i druge vrste ovisne o otvorenim staništima. Neki lokaliteti tek su u nedavnoj prošlosti zarasli do mjere da ne budu prikladni za gniježđenje ovih vrsta ptica te ćemo pokušati i na tim lokacijama restaurirati stanište kako bismo ih pokušali vratiti i onamo.
Cilj nam je u ovoj sezoni obnoviti dodatnih barem 53 ha zaraslih suhih travnjaka na ovome području, sa željom da se restaurirani travnjaci nastave koristiti i održavati, odnosno da se održavaju uz pomoć stočara i njihovih stada. Ispaša je prirodni i najbolji način održavanja travnjaka, čime ekstenzivno stočarstvo iznimno doprinosi očuvanju biološke raznolikosti. Nadamo se da će se površine obnovljenih travnjaka tako i još više povećavati, te da će stočara, a onda i raznovrsne stoke na ispaši biti sve više.
Uz restauraciju travnjaka, nastavit će se radovi i na obnovi lokvi i bunara, planinskih puteva i suhozida, koji su vrijedan dio naše baštine i doprinos da bavljenje stočarstvom bude lakše.
Kao i protekle godine, radovi na restauraciji prestaju krajem ožujka, i to iz jednog vrlo važnog razloga. U proljeće se priroda budi, a za brojne životinjske vrste tada počinje sezona podizanja mladunaca, što za ptice znači i gradnju gnijezda. U tom periodu priroda je najranjivija, a posebno se ističu ptice koje gnijezde na tlu kao što su to ćukavica ili kratkoprsta i ostale vrste ševa. Čak i nenamjerno ljudsko uznemiravanje i aktivnosti, koje možda na prvu ne izgledaju opasno za mladunce ili gnijezda, ukoliko se dogodi na lokalitetima na kojima se ove vrlo rijetke vrste mogu gnijezditi, može dovesti do uništavanja gnijezda s jajima ili mladunaca prije nego nauče letjeti pa time i do neuspješnog gniježđenja, što nažalost dovodi u pitanje njihov opstanak.
Zbog svoje iznimne bioraznolikosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Dinara je i proglašena Parkom prirode, a pozivamo sve pojedince i institucije da prema prirodi budu obzirni i poštuju njezine cikluse, te se za organizaciju događanja u prirodi konzultiraju sa stručnim institucijama (nadležnim javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim područjima ili, u slučaju Dinare zasad Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja) te upravljačima javnim zemljištem poput Hrvatskih šuma d.o.o. ili jedinicama lokalne samouprave kako bi ishodili za to potrebne dozvole.
