Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Posjet primjeru dobre prakse u Drniš – kako sa šmrikom?

Projektni tim Dinara back to LIFE sredinom travnja bio je u posjetu primjeru dobre prakse Šumariji Drniš, koja se može pohvaliti velikim površinama pašnjaka danim u zakup i gdje se još uvijek može pronaći ćukavicu i kratkoprstu ševu, te kod majstora za izradu prelijepih susaka od šmrike.

Na nedavnoj posjeti primjeru dobre prakse bili smo u Šumariji Drniš koja vrlo uspješno daje zemljišta u zakup te kod majstora koji radi posude od šmrike.
Gotovi susak

Ovom posjetu primjeru dobre prakse bili su prisutni predstavnici projektnih partnera – Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske šume, LAG Cetinska krajina i Udruga Biom – kao i predstavnici Hrvatskih šuma Šumarija Drniš, Javne ustanove Priroda Šibensko-kninske županije te Nacionalnog parka Krka.

Prvi dio posjeta bio je na području Pokrovnika kod Drniša, jednom od rijetkih preostalih staništa ćukavice (Burhinus oedicnemus) i kratkoprste ševe (Calandrella brachydactyla) u Hrvatskoj. Međutim, ovo travnjačko stanište također zarasta, kao što se dogodilo travnjacima na Dinari, uglavnom šmrikom (Juniperus oxycedrus), i trebalo bi ga restaurirati kako ne bi bilo izgubljeno, koja ideja je naišla na razumijevanje predstavnika Hrvatskih šuma.

Projektni tim, predstavnici Šumarije Drniš, JU Priroda i NP Krka kod Pokrovnika

Drniški kraj tradicionalno se bavi stočarstvom, što uprava Šumarije Drniš podržava svojim radom – trenutno imaju 350 ugovora o zakupu koji pokrivaju 9.000 hektara, kako je istaknuo Ante Slamić, upravitelj drniške šumarije. Pod zakupom je i područje kod Pokrovnika, gdje se do kraja travnja očekuje dolazak ćukavice i kratkoprste ševe na gniježđenje. Slamić je naglasio da je kod davanja zemljišta u zakup važno da su nadležna tijela – Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja – bolje koordinirani, a predstavnice Nacionalnog parka Krka dodale kako je nužno kod davanja zemljišta u zakup da su javne ustanove pravovremeno obaviještene, za slučaj da je riječ o površinama zaštićenim Naturom 2000. Granice NP Krka, inače, dotiču stanište ćukavice i kratkoprste ševe kod Pokrovnika.

Travnjak kod Pokrovnika koji zarasta šmrikom

Travnjak kod Pokrovnika rijetko je stanište kratkoprste ševe i ćukavice u Hrvatskoj, a trenutno zarasta šmrikom, što je proces koji je ugrozio njihovo stanište na Ježevićkom suhopolju pa se nametnulo pitanje mogućnosti uklanjanja nepoželjne drvenaste vegetacije. Drniška šumarija izrazila je razumijevanje prema potrebi očuvanja travnjaka kao staništa te su uzeli u obzir mogućnost da se na travnjaku kod Pokrovnika krene u proces ručnog uklanjanja šmrike, što bi provodile isključivo Hrvatske šume. Predložena je mogućnost da ovaj teren bude pilot područje u skorijoj budućnosti, s obzirom da sa svakom sezonom ovaj travnjak zarasta sve više. S obzirom da je Šumsko-gospodarski program s planom upravljanja za ovo područje u reviziji, idealno je vrijeme za nove mjere. Od Bioma je stigao prijedlog da se na području Pokrovnika ide u kombiniranje brzih i dugoročnih rješenja dok ćukavica i kratkoprsta ševa nisu posve nestale odavde.

Ante Slamić vidi veliki potencijal u iskorištavanju šmrike

Slamić smatra kako će s vremenom sve što može gorjeti, uključujući šmriku, biti izuzetno cijenjeno, za što vidi potvrdu u rastu cijena energenata u sjeni nemira na istoku Europe. Potražnja već postoji – uskoro se na ovom području otvara bio-energana iz koje su izrazili potrebu za 50 tona šmrike čime se želi testirati potencijal šmrike za energetsku proizvodnju. Ova biljna vrsta vrlo je kvalitetna, iznad razine je kvalitete hrasta i bukve, naglašava Slamić, pa je se može koristiti i za izradu raznih uporabnih predmeta. Brojnost šmrike na ovom području, a i šire, je vrlo velika pa se ovom vrstom, kako tvrdi upravitelj, može gospodariti kroz dulji vremenski period. Šmrika je specifična i po tome što se na ostale biljne vrste izravno i snažno može utjecati stokom, dok je utjecaj životinja na šmriku znatno manji te je se mora ručno uklanjati. Ekonomski održivi model kojim bi bili zadovoljni svi – upravitelj prostorom, zakupnik i organizacije koje se bave očuvanjem prirode – je najbolje rješenje, naglasio je Slamić, a jedno takvo za Pokrovnik se nazire. Parcele će biti zanimljivije zakupnicima kad ne budu zarastale, Hrvatske šume imaju svoj interes u njihovom zakupu, dok je navedenim ptičjim vrstama neophodno ovakvo otvoreno stanište. Problem zarastanja šmrikom na velikim područjima Hrvatske, složili su se svi prisutni, treba objasniti i približiti na razini ministarstava te ponuditi rješenja s kojima bi se složili svi zainteresirani dionici.

Jedan od problema na područjima pod zakupom su električni pastiri koje stočari postavljaju kako bi jednostavnije čuvali svoja stada, dok lovci ovu infrastrukturu vide kao ograničavajuću za kretanje divljači. Električni pastiri česti su na drniškim pašnjacima kamo na ispašu dolaze krave, koje su zbog lakšeg održavanja i većih poticaja popularne među stočarima. Lovci su međutim zabrinuti za migraciju divljih životinja. Potrebe stočara i zabrinutost lovaca moguće je pomiriti metodom pregonskog napasivanja – sistemom postavljanja električnih pastira na maksimalno 20% površine pod zakupom, a nakon što je taj ograđeni dio pašnjaka popasen električni bi se pastir prebacilo na iduću plohu slične veličine, i tako u krug.

Najveći problem na ovom području, istaknuo je Slamić, su požari za koje smatra da je za 95% njih kriva čovjekova nepažnja, a za tek oko 5% da su izazvani drugim faktorima kao što su gromovi, iskre vlakova itd. No, i u ovom slučaju važna je edukacija kojom bi se, dakle, od požara spasilo mnoge površine. Dodatni alat u ograničavanju širenja požara su otvoreni travnjački prostori koji, kad ih požar zahvati, gore plamenom manjeg intenziteta od požara šume ili šikare, te se vatra ovim područjima sporije širi – dakle travnjak pomaže u gašenju požara. Usto, šmrika koju zahvati požar često ne izgori cijela, nego na staništu ostanu deblje grane, što ne odgovara ćukavici i kratkoprstoj ševi, pa je ovu do kraja neizgorjelu drvnu masu potrebno ručno ukloniti.

Obrada komada šmrike

Nastavak posjeta primjeru dobre prakse nastavljen je u Siveriću kod Ivana Mlađe Tomića, majstora koji od šmrike radi susak, karakterističnu drnišku posudu sličnu bukari. Njegovi susci prekrasne su posude, ručno napravljene od ovog tvrdog materijala te izraz lokalne tradicije, ujedno i način održivog korištenja prirodno dostupnih resursa.

Komadi šmrike na dvogodišnjem sušenju u spremištu majstora Mlađe

Proces proizvodnje samo jednog suska dugotrajan je. Počinje skupljanjem drvenog materijala s biljke koju se smije rezati kroz studeni, prosinac, siječanj i veljaču. Ručku za budući susak priprema se kuhanjem ili grijanjem tankih grana koje se potom savija i suši tako savinute. Proces sušenja traje čak godinu i pol do dvije na policama majstorove radionice. Komadi šmrike koje je majstor prikupio, pripremio i označio ove zime, bit će, dakle, spremni za obradu – 2024. godine!

Savinute grane poslužit će kao drške suska

Od prikupljenog drvnog materijala – isključivo šmrike – ostat će 70%, dok će preostalih 30% biti neupotrebljivo jer će istrunuti ili će ga pojesti crvi ili će propasti na neki drugi način. Nakon sušenja u skladištu, drveni komadi idu na dodatno sušenje u drvenu sušaru na još mjesec-dva. Nakon rezanja komada šmrike u pločice od kojih će biti sastavljen susak, ponovno se odbaci 70 do 80 posto neupotrebljivih drvenih komada.

Svaki susak napravljen je od 14+1 drvene pločice

Za jedan susak potrebna je 14+1 drvena pločica, bez obzira na veličinu suska. Pri izradi suska manje zapremine koristi se manje drvene pločice, dok se pri izradi suska veće zapremine koristi veće komade, no uvijek njih petnaest (jedan je s drškom), svaki susak je poseban i unikatan, ali su svi na mjeru. Drvene komade za susak spaja se isključivo bez lijepljenja, limenim obručem. U završnoj fazi rada, za finalnu izradu samo jednog suska potreban je – cijeli jedan radni dan. Ono što je zanimljivo kod suska, iz kojeg se piće tradicionalno ispija „u krug“, čovjek jedan za drugim, je da se ovom posudom herpes – ne prenosi. Za druge bolesti nije utvrđena ovakva pravilnost.

Modeli susaka od kojih je sve krenulo

Majstor Mlađo počeo se baviti izradom susaka prije 25 godina, što je koristio kao svojevrsnu radnu terapiju. Prve suske koje je bio pronašao i promatrao pokušavajući razumjeti kako ih se stvara, dan-danas drži na polici u svojoj radionici. Strojevi na kojima radi ovaj električar po zanimanju izradio je sam, a na jednom od njih – onom za vađenje utora na drvenim komadima – radio je dvije godine te je ovaj stroj upisan u knjigu inovacija.

Inovativni stroj

Majstor za obradu šmrike prenosi svoje znanje na mlađe generacije – na sajmovima održava kreativne radionice za djecu kojima prepušta da sami rade drvene predmete i time im prepušta i svoje radove i svoju ekspertizu, čime otvara vrata očuvanju ove vještine.

Stilizirani susak od živice ispred kuće majstora Mlađe
Kategorije
Dnevnik Dinare Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

Održivo upravljanje i korištenje pašnjaka – posjet primjeru dobre prakse na Velebitu

Područje Velebita po svojoj ljepoti i važnosti za prirodu nosi jedinstveno mjesto u Hrvatskoj. Na tom mjestu se nalazi i zahvaljujući pojedincima i institucijama koje ulažu napore da se priroda Velebita očuva, prostor promovira, i da se potiče održivi razvoj te suživot s prirodom.

Projektni tim „Dinara back to LIFE“ krajem kolovoza posjetio je područje Velebita, s ciljem da upozna institucije koje su uključene u upravljanje i korištenje travnjaka, kao i uspješne priče pojedinaca koji razvijaju svoje poslovne prilike na temelju njihovog održivog korištenja.

Program posjeta počeo je sastankom s predstavnicima javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjima, koji su podijelili svoja iskustva vezana uz upravljanje i korištenje travnjaka, predstavili program ispaše u zaštićenom području te nas upoznali s izazovima s kojima se susreću u svom radu. „Dinara back to LIFE“ primili su djelatnici Javne ustanove „Nacionalni park Sjeverni Velebit“, Javne ustanove „Park prirode Velebit“ te Javne ustanova za zaštitu i očuvanje prirode Ličko-senjske županije, koji su se upoznali s projektom Dinara back to LIFE.

Predstavljanje projekta Dinara back to LIFE u Krasnu

Razgovor između predstavnika projekta i javnih organizacija bio je ispunjen praktičnim izazovima i rješenjima s kojima se korisnici ovog prostora suočavaju. Prenesena su iskustva stočara koji na hrvatskom kršu imaju veliki izazov nedostatka vode pa mole za obnovu dodatnih bunara na područjima ispaše. Iznesena je poteškoća koju hrvatski stočari inače imaju zbog nemogućnosti uklanjanja grmlja, čime sukcesija preuzima pašnjake, a predatori imaju sigurni zaklon, pri čemu su stočari u NP Sjeverni Velebit ipak oslobođeni ove zabrane. Razgovor se dotaknuo praktičnog problema držanja pasa, stočarima iznimno važnog pomagača, kojih se posjetitelji ponekad plaše budući da im prilaze blizu jer su neki pašnjaci u blizini prometnica i planinarskih staza. Predstavnici Nacionalnog parka naglasili su da dresirani psi ne napadaju, nego da idu u napad tek ako se osjećaju napadnutim, ili ako osjete napad na stoku koju čuvaju.

Stoka OPG-a Alan na ispaši

Pravilnik Nacionalnog parka dovodi u pomalo otežan položaj vlasnike koji stoku dovode na ispašu na područje Parka – stočar kojem životinje ubiju stoku nema pravo na odštetu jer se nalazi u nacionalnom parku. Postojeći stočar mora držati 31 ovcu, a ako mu predatori odnesu koje grlo, što se redovito događa, stočar mora nadoknaditi taj broj, o svom trošku. Predstavnice NP-a Sjeverni Velebit istaknule su temeljni nedostatak oko stoke – slučaj kad uz blago nema pastira! Nije ovo jedini problem sa životinjama na ovom području – na Krivom Putu (van NP-a, iznad Senja) problem predstavlja divlje krdo konja, a isti se problem dogodio i u samom srcu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit gdje je na Premužićevoj stazi tkđ. zabilježen problem divljeg krda, kao što su naveli rendžerice NP-a.

Stoka na ispaši na Velikom Alanu

Dotaknuto je pitanje ispaše i u NP SV gdje je 360 hektara pašnjaka i sve se koristi, uz manje površine privatnih parcela, no s južne, primorske strane Nacionalnog parka raslinje “zatvara” pašnjake jer su puno nedostupniji pa se čini da je proces sukcesije s te strane Velebita završen, iako ne mora biti nepovratno.

Mladi stočar Mihović Jurčić vodi projektni dim u obilazak svog stada

S druge strane Like situacija je posve drugačija, kako su istaknuli predstavnici Javne ustanove Ličko-senjske županije jer je stvar s poljima, odnosno sukcesijom daleko povoljnija budući da su su poticajima pašnjaci obnovljeni, kao što je slučaj na Ličkoj Plješivici, što otvara mogućnost novih aktivnosti kao što je npr. terapijsko jahanje na području Bijeli Potoci – Kamensko, kako su predložili predstavnici Javne ustanove. Pojavio se međutim novi izazov – intenzivna sječa raslinja koje se odvozi na paljenje u svrhu dobivanja bio-energije.

Projektni tim još se jednom zahvaljuje na gostoprimstvu, dijeljenju svojih lekcija i iskustava, te se veselimo prilici da predstavnike Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, Parka prirode Velebit te Javne ustanove za zaštitu očuvanje prirode Ličko-senjske županije ugostimo na području Dinare i predstavimo naše iskustvo restauracije travnjaka i poticanja stočarstva.

Gospoda Jurčići s predstavnicima NP-a Sjeverni Velebit i projektnim timom na Velikom Alanu

Nakon vrlo informativnog razgovora, uslijedio je i obilazak stočara na terenu unutar Nacionalnog parka, na području Velikog Alana, čija stoka napasuje pašnjake unutar samog parka. OPG Alan iz Pazarišta je putem javnog natječaja u koncesiju dobio pašnjake u Nacionalnom parku, koje napasuje s više od 200 goveda, većinom buša, i 30 ovaca. Mladi stočar Mihovil Jurčić (27) i njegov otac Ivan jedini su stočari na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, s obzirom da je teren udaljen i teže dostupan. Dvojici stočara pomažu još dvojica pastira, a s obzirom da je riječ o velikom stadu koje je smješteno visoko na planini gdje nedostaje vode, stočari nekoliko puta tjedno moraju dovoziti vodu svojoj stoci. Iz toga razloga pozivaju nadležne da obnove šternu Mirovo koja se nalazi na državnom zemljištu. Zahtjevna organizacija stočarskog posla iziskuje pomno planiranje unaprijed, no kako kaže mladi poduzetni stočar Mihovil – „moj dan je isplaniran, ali nikada ne ide po planu!“. Priča mladi Jurčić da je u planini lijepo kad je vrijeme lijepo, ali da je usamljen kad je loše vrijeme pa nema ljudi. Utjecaj kojeg stado gospode Jurčić ima na teren je očit – na padežima na Velikom Alanu gdje je ispaša nema sukcesije jer krave popasu to malo drva.

Njihov trud i predanost inspirativan su primjer održivog korištenja travnjaka, te se nadamo da će ih u budućnosti biti sve više.

Šterna na Velikom Alanu koja čeka obnovu

Neizostavno je bilo i upoznavanje s LAG-om Lika te Turističkom zajednicom Ličko-senjske županije. Bogat rad LAG-a Lika pružio je niz zanimljivih primjera poticanja lokalne proizvodnje, među kojima se najviše istaknula oznaka kvalitete „Lika Quality“, sustav utvrđivanja kvalitete, koja zasigurno lokalne proizvode stavlja na novu razinu, kao i primjer „Cesta sira“ turističke zajednice koja povećava vidljivost lokalnim proizvođačima.

Predavanje predstavnika LAG-a Lika i Turističke zajednice Ličko-senjske županije

Osim toga, LAG je predstavio i svoj projekt Ličke seljačke tržnice čiji je cilj stvaranje kratkih lanaca opskrbe, zatim Zadrugu Lika Coop u sklopu koje su provodili edukacije o osnivanjima zadruga. LAG se bavi i promocijom i valorizacijom gastro-turističke ponude Ličko-senjske županije, a cilj im je locirati sve ugostitelje i poljoprivredne proizvođače s ovog područja te ih međusobno povezati. LAG provodi i projekt BusyBee Workshop čiji je cilj poticanje agroturizma, s naglaskom na promociji specifičnih lokalnih proizvoda.

Razmjene iskustva i ideja, ali i problema s kojima se institucije susreću izvor su važnih lekcija,  a međusobnom razmjenom svi zajedno učimo, i postajemo spremniji za nove izazove u budućnosti.