Kategorije
Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Iskustvo sa studijskog putovanja u Poljsku

Nakon uspješnog prvog izdanja Eurosite Grazing Study Tour u Nizozemskoj, naši kolege Tomislav Sotinac i Luka Škunca sudjelovali su na drugom izdanju, ovaj put u zapadnoj Poljskoj, koju karakteriziraju raznoliki uvjeti staništa. Kao i prethodno studijsko putovanje, turneja je posvećena upraviteljima prirode i svima ostalima zainteresiranima za ulogu velikih biljojeda u oblikovanju prirodnog krajolika za stvaranje raznolikih staništa visoke vrijednosti.

Tomislav donosi reportažu i bogatu galeriju fotografija!

Ranojutarnja kava i završno pakiranje stvari za put u Poljsku. Autocestom do Zadra i zatim let prema poljskom Poznanu. Još jedno željno iščekivano studijsko putovanje počinje. 

Poljski grad Poznan na rijeci Warti, sa svojim parkovima i tramvajima koji prevoze studente podsjeća na naš Osijek. Pogotovo dok se vlak za Kostrzyn lijeno vuče kroz ravnicu prolazeći kroz daleka, a opet tako poznata mjesta kao što su Dravski Mlyn, Bielice ili Bogdaniec. Iz Kostrzyna na obali rijeke Odre, koja čini prirodnu granicu s Njemačkom, dolazim u maleni Slonsk.

Okruženje još više podsjeća na baranjska sela s nepreglednim poljima, pašnjacima i močvarnim staništima. Iako željan istraživanja, susret s kolegama (članovima Eurositea iz Poljske, Nizozemske, Njemačke i ostalih zemalja) te razmjena znanja i iskustva, brzo popunjavaju vrijeme.

Poljski grad Poznan na rijeci Warti, sa svojim parkovima i tramvajima koji prevoze studente podsjeća na naš Osijek. Pogotovo dok se vlak za Kostrzyn lijeno vuče kroz ravnicu prolazeći kroz daleka, a opet tako poznata mjesta kao što su Dravski Mlyn, Bielice ili Bogdaniec. Iz Kostrzyna na obali rijeke Odre, koja čini prirodnu granicu s Njemačkom, dolazim u maleni Slonsk. Okruženje još više podsjeća na baranjska sela s nepreglednim poljima, pašnjacima i močvarnim staništima. Iako željan istraživanja, susret s kolegama (članovima Eurositea iz Poljske, Nizozemske, Njemačke i ostalih zemalja) te razmjena znanja i iskustva, brzo popunjavaju vrijeme.

Obilazimo Nacionalni park Warta Mouth (8074 ha.) koji se nalazi blizu poljsko-njemačke granice. Ravni, široki tereni parka nalaze se u donjem toku rijeke Warte. Poplavno područje je poluprirodno područje u kojem godišnje kolebanje vodostaja može doseći i do 4 metra u proljetnim mjesecima. Danas je krajolik parka mozaik livada, pašnjaka i površina obraslih šašem i trskom. Postojeće biljne zajednice tipične su za poljoprivredno razvijene doline velikih nizinskih rijeka. Evidencija ptičjih vrsta Nacionalnog parka Warta Mouth uključuje više od 270 vrsta zajedno sa 170 vrsta koje se gnijezde. Ovdje se ispaša odvija u suradnji s individualnim poljoprivrednicima s velikim brojem goveda i konja. 

Tijekom obilaska poplavnih pašnjaka, raspravljamo i razmjenjujemo iskustva zemalja iz kojih dolazimo, dok promatramo suživot krava, konja i mnoštva ptica. Moram priznati da nikada do sada nisam vidio tolika jata divljih gusaka kako se hrane na pašnjacima koje se ne obaziru na prisustvo blaga i ljudi.

Iako nam se teško odvojiti od tih opuštajućih prizora, dolazi vrijeme za odlazak na drugu lokaciju studijskog putovanja. Odlazimo na sjever prema Baltiku, i iako umorni, po cijelom autobusu čuje se žamor, ali i rasprave o do sad viđenom. Nakon nekoliko sati dolazimo na pašnjake uz Ščećinski zaljev kojima upravlja Eurosite. Upoznaju nas s počecima projekta još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kao i problematikom kupnje zemljišta te krava i konja s kojima će provoditi ispašu. Kako je ovaj pašnjak odvojen od zaljeva starim nasipom, morali su prokopati novi kanal kako bi voda mogla plaviti pašnjak kao što je to činila nekoć prije izgradnje nasipa. Razgovaramo i o problemima koje Eurosite ima s neovlaštenim ulazima osoba kojima je stalo samo do zarade dovođenjem turista i fotografa, a koji nekontrolirano prolaze područjem, često ne vodeći računa o gniježđenju ptica i drugim osjetljivim razdobljima u prirodi. Napuštamo ovo područje s pomiješanim osjećajima oduševljenja i nelagode. U gradić Miedzyzdroje dolazimo navečer pa tek jutarnje sunce otkriva nepregledno Baltičko more, i nama južnjacima, neobičnu kombinaciju bukovo-borovih šuma koje se penju po liticama uz more.

U želji za novim iskustvima ulazimo u Muzej prirode Wolinskog nacionalnog parka. Ovaj muzej nas vraća u neko drugo vrijeme jer za razliku od modernog Centra u Slonskom, ovaj prostor odiše starinskim, pomalo i nostalgičnim štihom muzeja kakve smo nekad obilazili. Preparati životinja s kratkim opisima, bez obzira na nedostatak modernog pristupa nude veliku priliku za učenje baš zbog nevjerojatnog postava i raznolikosti kolekcije. Osoblje parka upoznalo nas je s funkcioniranjem parka te projektom ispaše kravama na otocima u Ščećinskom zaljevu te ušću rijeke Švine. Prostor obilazimo brodom, a zatim i pješice te upoznajemo farmera koji s velikim žarom govori o korištenju prostora koji napasuje njegovo blago. Također, stručni voditelj parka nas je upoznao sa specifičnom florom ovog prostora čije kontinuirano obitavanje na ovim otocima uvjetuju redovite poplave kao i redovita ispaša.

Po povratku u muzej bacamo se u raspravu o dobrim i lošim stranama raznih modela upravljanja poplavnim pašnjacima, razmjenjujemo iskustva iz naših zemalja, ali i povezujemo doživljaje s ovog studijskog putovanja s onim prethodnim iz Nizozemske.

Nacionalni park Wolin (10.937 ha) koji je star preko 60 godina, uključuje fragmente najvrjednije baltičke litice, šumska područja, ali i otoke stražnje delte rijeke Świna, jedinstvene u Europi. Do sada je u granicama parka pronađeno preko 220 vrsta ptica, uključujući oko 140 vrsta koje se gnijezde. Na stražnjim deltastim otocima ispaša stoke se odvija na jedinstven način, stokom od individualnih poljoprivrednika, čime se doprinosi očuvanju njihovo vrijedno stanište za mnoge vrste ptica.

Srećom, povratak kući nije odmah sutradan pa mogu iskoristiti vrijeme za još jedan dan proveden u obilasku Wolinskog nacionalnog parka. Sjedeći na liticama i gledajući Baltik osjećam zahvalnost prema svima koji su nam omogućili ova nevjerojatna iskustva iz Poljske i nadam se ponovnom susretu.

Kategorije
Novosti

Iskustvo sa šarmantnih Pireneja

Na zajednički izlet otisnuli smo se s našim partnerima Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskim šumama i  LAG-om Cetinska krajina a pridružili su nam se i partneri s drugog projekta Still Water Revival. U moru traganja odabrali smo projekt započet u siječnju ove godine, LIFE Resque Alpyr, koji djeluje na području Alpa i Pireneja, a domaćin našeg posjeta bio je Biološki fakultet Sveučilišta u Barceloni.

Iz zaleđa Barcelone put je vodio prema Pirenejima. Nama koji smo usko vezani s Dinarom, otvorili su se vizualno donekle slični planinski vidici. Cesta uz umjetno jezero Panta de Sant Antoni koje se poput našeg Perućkog jezera stisnulo između planina vodi nas prema mjestu Sort. Šarmantno mjesto smješteno u planinama uz rijeku Noguera Pallaresa i bit će nam polazište za obilazak Pireneja sljedećih nekoliko dana. Inače, Sort na katalonskom znači sreću (imati sreću) pa zbog svog naziva privlači velik broj posjetitelja. Smatra se da igračima lutrije donosi sreću, pa se zato gradić može pohvaliti i s neubičajeno velikim brojem dobitnika lutrije. Gotovo 60% naselja na ovom dijelu Pirineja bavi se turizmom preko ljeta i zimi (skijanje).

Izlet na Pla Muntaner and Comes de Rubió

Domaćini s Fakulteta biologije, skupa sa stručnjacima Nacionalnog parka Aigüestortes i Estany de Sant Maurici proveli su nas planinskim pašnjacima na kojima se sa zarastanjem bore ručnim uklanjanjem drvenaste vegetacije i paljenjem. Kod njih, zarastanje pašnjaka događa se zbog smanjenja brojnosti blaga, ali i zbog prelaska pastira s tradicionalnih praksi i držanja velikog broja ovaca i koza na sve intenzivniji uzgoj krava. Na nekim mjestima postoji prevelik pritisak broja stoke koja polako uništava površine gaženjem i izmetom, što za posljedicu ima nestanak interesantnih vrsta poput biljaka mesožderki. U obilasku smo vidjeli nekoliko autohtonih krava i konja, a cijelo područje napasuju četiri lokalna stočara.

Zanimljivo kod tih travnjaka je što su to tzv. komunalni ili zajednički pašnjaci – nisu privatni ni državni. Oni su u Europi jedinstveni po tome što pravo na napasivanje, ali i na sudjelovanje u njihovom upravljanju imaju samo oni stočari koji uistinu i žive u tom mjestu. Živjeti znači zbilja živjeti cijelu godinu, a ne imati vikendicu ili boraviti neko vrijeme. Oni koji se klasificiraju da tu žive, izrađuju plan upravljanja/korištenja tih travnjaka koji traje jednu godinu, a plan im pomaže raditi stručni šumar. Stočari uglavnom imaju konje i krave, a kako nema vukova, ta stoka praktički boravi na otvorenom bez pastira. Uz poticaje iz Zajedničke poljoprivredne politike, Park prirode također dodatnim novčanim sredstvima potiče stočare.

 

Izlet na jezero Muntanyó d’Àrreu

Drugi problem s kojim se sreću je eutrifikacija, laički rečeno povećanje dostupnosti hrane što dovodi do zamuljivanja planinskih glacijalnih jezera organskom masom. Za razliku od našeg krša na kojem se voda teško zadržava, pirinejska jezera su drugačija. Dok su u kršu lokve važne točke napajališta, na Pirenejima im pristupaju drugačije, jer nemaju problem s vodom za napajanje stoke.

Ova nekad bistra planinska jezera, dom vodenjacima i vretencima, ljudskim utjecajem su postali i dom raznim vrstama riba poput malenih bjelica ili više vrsta pastrva. Neke od tih riba su unešene i prije više stotina godina ili nisu prirodno naseljavala jezera na tim visinama. Uz njih, važan čimbenik je i stoka koja fertilizira jezero svojim prisustvom, što sve dovodi do zamuljivanja jezera, promjene ekosustava te nestanka jednog dijela flore i faune. Jedan od načina vraćanja jezera u prirodno stanje je izlovljavanje riba od strane podugovorenih lokalnih ribiča, ali i blokiranje pristupa stoke jezerima. Kod njih, takva aktivnost neće imati loš utjecaj na stočarstvo jer domaće, ali i divlje životinje lako pronađu vodu koja je dostupna cijele godine na stotinama potoka i riječica kojima su ispresijecale ovu prekrasnu planinu.

Naši domaćini su do sada uspješno radili na dva LIFE projekta. U prvom testnom su razrađivali metodologiju eradikacije ribe te ispitivali je li ona u potpunosti moguća, ali i kako provoditi monitoring jezera. Nakon tog su kroz drugi LIFE krenuli aktivno raditi na daljnoj eradikaciji određenog broja jezera. Odlazak na Pirineje i upozavanje ovih projekata, učinio nas je bogatijima za novo iskustvo. Iako su primarno naši projekti i zadaci drugačiji od španjolskih, otvorilo nam je nove perspektive o očuvanju prirode i vjerujemo da je svatko za sebe pronašao koristan sadržaj kojeg će moći koristiti u budućnosti.

Nakon obilazaka planinskih jezera, uz razmjenu dojmova i iskustava s našim domaćinima, na putu ka aerodromu, vraćamo se kroz šume u kojima se izmjenjuju breze, planinski borovi ali i stabla lješnjaka, a cvatući rododendroni na čudan način uokviruju naše doživljaje s Pireneja.

Uživajte u galeriji!

Ukratko o LIFE Resque Alpyr

Specifične vodene vrste i staništa (jezera, močvare i livade) planinskih područja Alpa i Pirineja imaju „nepovoljan/neadekvatan” status očuvanosti jer su bile podvrgnute dugotrajnim i značajnim antropogenim promjenama, poput proliferacije invazivnih vrsta riba, prekomjerne ispaše ili gaženja od strane stoke. Nedavno su se pošumljavanje močvara i napuštanje zemljišta pojavili kao dodatni problemi očuvanja planinskih područja. Projekt LIFE RESQUE ALPYR radi na rješenju za neke od najvažnijih ekoloških prijetnji visokim planinskim jezerima i vodenim staništima. Projektni tim ima za cilj iskorijeniti strane vrste riba u vodenim tijelima, poboljšati upravljanje stokom i kontrolirati pošumljavanje. Konkretno, cilj je poboljšati status očuvanosti 11 staništa od interesa za zajednicu u 4 Natura2000 područja koja se nalaze u španjolskim Pirenejima i talijanskim Alpama.