Na visoravni Vrdovo završena je obnova šest odabranih bunara, jedna od projektnih aktivnosti projekta Dinara back to LIFE kojom se želi preokrenuti prirodni trend sukcesije i odumiranja u smjeru bioraznolikosti i samoodrživosti. Ovi su bunari stari i po 100-200 godina, no unazad pola stoljeća uslijed masovnog iseljavanje u nekoliko valova, koristili su se malo ili uopće ne pa su od izvora života postali ruglo i opasnost. Njihovom obnovom ova remek djela graditeljstva vrijednih ljudi iz Podinarja, opet će biti izvor života za životinje i za ljude.
Od stotina bunara na projektnom području, u užu je selekciju za obnovu bilo ušlo njih 20, odabranih uz pomoć Damira Jukića Bračulja, zaposlenika Hrvatskih šuma čija obitelj živi na ovom području i poznaje lokacije bunara, da bi među njima bilo odabrano konačnih šest koji su na državnom zemljištu, raspoređenih po velikom području Vrdova i u njegovom podnožju, te koji su se uklapali u financijsku konstrukciju projekta. Poslovi obnove, odnosno vraćanja bunara u prvobitno stanje s manjim doradama, počeli su krajem travnja u otežanim vremenskim uvjetima jer su se temperature na 900-tinjak metara nadmorske visine Vrdova spuštale prema nuli, a i kiša koja bi padala u ovom području onemogućavala je zemljane radove. Do kraja poslova, koji su potrajali do kraja lipnja, u ovom kraju krša i manjka hlada postalo je pak iznimno vruće. Na poslovima je bilo angažirano 2 do 6 radnika, ovisno o potrebama posla, a kod fizički najtežih poslova upotrijebljena je i mašinerija. Posljednji obnovljeni bunar ujedno je bio i najposebniji – najveći je, jedini nije na Vrdovu, nego u njegovom podnožju, iznad Rumina, radovi su bili najsloženiji te je jedini koji ima žilu iz koje stalno izvire voda, odnosno riječ je o „živom“ bunaru koji se jako brzo napuni. Za lakši pristup ovom bunaru napravljena je i rampa.
No, i kod ostalih bunara bilo je velikih poslova – Lovrića bunar bio je zakopan do 1.5 metara dubine, da bi bio ukopan do dubine od sedam metara. Bulovića bunar bio je posve urušen i zatrpan te je isto tako ukopan te ozidan vacama teškim i po nekoliko stotina kilograma u čijem spuštanju je pomogla mašinerija, kojom prilikom smo se mogli prisjetiti vještih i domišljatih graditelja otprije stoljeće ili dva koji su ove bunare prvi i gradili, bez da su imali današnje strojeve. Vrijednost obnove ovih bunara – novčana, jer njihova korist za život kao takav je nemjerljiva – je 167.000 kuna, izvedena vještim rukama Antonija Jurića i njegovih radnika.
Nakon kratkotrajnog kišnog razdoblja, bunari su se bili napunili, no kako je došla suša bunari će se isprazniti – osim vjerojatno Venišice koja ima stalni dotok vode – do prvih kiša nakon Velike gospe, no proces je preokrenut, voda je „ulovljena“ i život na ovom suhom području dobio je svoj osnovni element. „Voda na kršu znači sve“ – kako kaže Zoran Šunjić iz Hrvatskih voda, naručitelja radova i partnera na projektu. U ovom krškom području, objašnjava stručni suradnik za šumarstvo na Dinara back to LIFE, voda propada kroz tlo u dublje slojeve, zato i jesu građeni bunari koji su s vremenom zapostavljani i sad ih treba obnavljati jer njihova obnova znači vraćanje u život. Specifičnost ovog krškog terena je i u tome što se na određenim dubinama tla – 5 do 10 metara – pojavljuje ilovača, glinasta zemlja, „gnjila“ kako je nazivaju ljudi s ovog područja, po kojoj voda koja propada kroz krš u gornjim slojevima tla vodoravno kliže sve dok ne dođe do bunara u koje se slijeva i zadržava u njima.
Prvi kojih se sjetimo kad razmišljamo o svrsi obnove bunara su stočari, odnosno njihovo „blago“ kojih je na ovom području na stotine. No, bunari su barem jednako važni i za pčele koje na vrdovskom kršu skapavaju od suše i vrućine, a upravo su one ključne – kako smo posljednjih godina puno puta čuli – za raznošenje peludi, odnosno za oprašivanje, dakle za bioraznolikost. Vrdovo je njima ovom obnovom postalo jedan mali raj!
Vremena ekstenzivnog stočarstva su prošla i nećemo vidjeti povratak onog broja stoke otprije 100-tinjak godina, no pojavljuju se nove potrebe. Planinarenje i avanturistički turizam sve su popularniji i obnovljeni bunari mogu biti (rezervni) izvor vode, kao i turistička atrakcija, a mogu poslužiti i lovcima za njihove potrebe. Voda može biti i mjesto okupljanja – u Kaocima, na sjevernim padinama Parka prirode Biokovo, na mjestu gdje su također obnovljena tri bunara i postavljene su tri sjenice, glumac Vedran Mlikota svako ljeto održava predstave. Nije čudo što Hrvatskim šumama, nakon akcije na Vrdovu, svakodnevno dolaze upiti oko obnove bunara kojih na projektnom području ima na stotine, a u cijeloj Dalmaciji na tisuće. Mogućnost života je, dakle, ovdje, treba mu samo pomoći da se vrati!
