Prošli tjedan članovi tima Dinara back to LIFE sudjelovali su na 2. međunarodnoj znanstveno-stručnoj konferenciji “Izazovi i razvojne mogućnosti ruralnih krajeva – 2022.” na Veleučilištu “Marko Marulić” u Kninu. Suorganizatori Univerzitet „Sv. Kiril i Metodij“ Fakultet za zemlodelski nauki i hrana Skopje, Nezavisni univerzitet Banja Luka i Hrvatska zajednica inovatora s domaćinom Veleučilištem su poseban naglasak stavili na teme o razvoju ruralnih krajeva.
Cilj okupljanja znanstvenika i stručnjaka je da svojim radovima pridonesu razvoju znanosti i struke te pronađu potencijalna rješenja aktualnim izazovima s kojima se susreću ruralne sredine.
Pozvano, uvodno predavanje održala je izv. prof. dr. sc. Marija Boban s temom “Ponovna uporaba podataka i otvoreni podaci kao pokretač digitalnog europskog tržišta”, nakon čega održana je panel rasprava „Razvoj poljoprivrede krških područja Republike Hrvatske“ u kojoj su sudjelovali: Anita Sever Koren (ravnateljica Uprave za poljoprivrednu politiku Ministarstva poljoprivrede), prof. dr. sc. Samir Kalit (Agronomski fakultet u Zagrebu), dr.sc. Marko Jelić, prof. stručnog studija u trajnom izboru (Župan ŠKŽ), Mira Lepur, mag.međ.odn. i posl.intel. (ravnateljica RRA ŠKŽ) te Josip Laća, dipl.ing. (v.d. predsjednika županijske HGK Šibenik).
U poslijepodnevnom dijelu programa izloženi su radovi i posteri u dvije kategorije: biotehničke i tehničke znanosti i ruralni razvoj te društvene i humanističke znanosti i ruralni razvoj.
U sklopu sesije biotehničkih i tehničkih znanosti , stručni suradnik LAG-a „Cetinska krajina“ Sven Ratković, predstavio je plakat “Praćenje stavova javnosti o održivom razvoju i bioraznolikosti Dinare”. Plakat je rezultat istraživanja provedenog na početku projekta o mišljenju i znanju javnosti o temama bioraznolikosti Dinare, percepciji stočarstva i pčelarstva, održivog razvoja i prihvaćenosti projekta na samom početku projektnog razdoblja.
Luka Škunca, stručnjak za GIS iz udruge Biom, imao je izlaganje s temom “Kartiranje trenutne rasprostranjenosti suhih travnjaka na Dinari”. Luka je predstavio kartu izrađenu u proljeće i ljeto 2020. na ukupno 57 lokaliteta projektnog područja kako bi se utvrdila trenutna rasprostranjenost travnjaka, cesta puteva i antropogenih struktura.
Uz bogat program, održano je predstavljanje knjige „Tradicionalni dalmatinski pripravci i proizvodi od samoniklih i kultiviranih biljaka“ autora dr.sc. Borisa Dorbića i Zdenke Bilušić.
Više o programu i sudionicima možete pogledati ovdje.
Česitamo svim sudionicima i zahvaljujemo organizatorima i domaćinu Veleučilištu ”Marko Marulić”’ na pozivu!
Dinara je najviša hrvatska planina, ali usprkos tome, klima ovog područja slabo je opisana u literaturi. Razlozi za to vjerojatno leže u njenom smještaju na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom u slabo naseljenom području Republike Hrvatske, što su bile prepreke za uspostavu meteorološke postaje sa stalnim motriteljima, posebice na višim nadmorskim visinama.
Tako je jedini sveobuhvatan izvor meteoroloških podataka kojima se može opisati klima Dinare Klimatski atlas Hrvatske 1961–1990., 1971-2000. (Zaninović et al. 2008). i njemu pripadajuće digitalne klimatske karte za 30-godišnje klimatološko razdoblje 1961–1990. prostorne rezolucije od jednog km2 (Perčec Tadić, 2010). Treba imati na umu da su moguća odstupanja od stvarnih (nepoznatih) vrijednosti, u skladu s prosječnim pogreškama prilikom izrade karata (vidjeti korijen srednje kvadratne pogreške – RMSE u Tab. 5 u Perčec Tadić, 2010) što je posebno naglašeno upravo zbog položaja područja uz samu granicu i velike nadmorske visine.
Hrvatska strana masiva Dinare, zajedno s nižim predjelima koji se pružaju prema moru, pokazuje veliki raspon klimatskih parametara na malom području od približno 70 km u smjeru sjeverozapad-jugoistok i desetak km u smjeru jugozapad-sjeveroistok. Veći dio područja, oko 493 km2, pripada umjereno toploj kišnoj klimi , a oko 56 km2 vršnih dijelova iznad 1300 m nadmorske visine pripada području snježno-šumske klime. Najveće razlike u klimatskim parametrima opažaju se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, prateći povećanje nadmorske visine i udaljenosti od mora. Nadmorske visine kreću se od 323 m u nizinskom dijelu do 1737 m n.v. vršnih dijelova, prema digitalnom modelu terena prostorne rezolucije 1 km2. Prosječna nadmorska visina područja je 902 m. Na nižim nadmorskim visinama temperature zraka su više, a količine oborine niže, u skladu s utjecajem nadmorske visine kao dominantnog klimatskog faktora za ovo područje.
Slika 1. Prostorna razdioba prosječne godišnje temperatura zraka (°C) prema digitalnim klimatskim kartama za Hrvatsku za razdoblje 1961.-1990. (Obrada: Perčec Tadić. Digitalne karte: Zaninović et al. 2008, Perčec Tadić, 2010. Podaci: DHMZ).
TSIJ[°C]
TTRA[°C]
TSRP[°C]
TLIS[°C]
TG[°C]
Tmax≥25
Tmin<0
Tmin≥20
Sred
-0,2
7,2
18,1
9,8
8,7
37
111
1
Min
-4,8
1,8
12,6
5,0
3,7
1
49
0
Maks
3,8
11,5
22,6
13,8
13,0
101
160
3
Tablica 1. Prosječna (Sred) siječanjska, travanjska, srpanjska, listopadska (TSIJ, TTRA, TSRP, TLIS) te godišnja (TG) temperatura zraka i broj toplih (Tmaks≥25) i hladnih (Tmin<0) dana te toplih noći (Tmin≥20). Min i Maks su minimalne i maksimalne vrijednosti parametara unutar obuhvata.
Srednje godišnje temperature zraka više su na JZ dijelu područja bliže moru (do 13,0 °C) i opadaju u smjeru SI s udaljavanjem od mora i porastom nadmorske visine (do 3,7 °C) (Slika 1 i Tablica 1). Prosječna godišnja temperatura zraka za čitav obuhvat projekta je 8,7 °C. Iznad 1000 m nadmorske visine prosječno se može očekivati 120–160 hladnih dana s minimalnim temperaturama nižim od 0° C. Na ovim visinama očekuje se samo do 20 toplih dana s maksimalnim temperaturama jednakim ili višim od 25 °C, dok dana s toplim noćima gotovo da nema pa je topli dio godine ugodan za sve vanjske aktivnosti. Međutim, uslijed opaženih klimatskih promjena, kao i klimatskih projekcija, pretpostavka je da su se ovi uvjeti već promijenili u novijem klimatskom razdoblju 1991.–2020. i da će se mijenjati i dalje u budućnosti kao posljedica globalnog zagrijavanja. Vrijednosti prostornih srednjih mjesečnih temperatura zraka (Sred), broja toplih, hladnih i dana s toplim noćima kao i minimalne (Min) i maksimalne (Maks) vrijednosti za obuhvat dane su u Tablici 1 i na Slici 2.
Slika 2. Prostorne razdiobe prosječne siječanjske, travanjske, srpanjske i listopadske temperature zraka (°C) prema digitalnim klimatskim kartama za Hrvatsku za razdoblje 1961.-1990. (Obrada: Perčec Tadić. Digitalne karte: Zaninović et al. 2008, Perčec Tadić, 2010. Podaci: DHMZ).
RZ[mm]
RP[mm]
RLJ[mm]
RJ[mm]
RG[mm]
Rd≥1
Sd≥1
Sred
386.1
335.7
234.4
377.7
1326.8
89
68
Min
303.8
284.1
169.0
281.0
1057.0
58
5
Maks
513.2
479.6
271.3
459.7
1689.2
100
177
Tablica 2. Prosječne (Sred) sezonske (RZ, RP, RLJ, RJ ) te godišnja (RG) količina oborine, broj dana s oborinom (Rd) i dana sa snijegom (Sd). Min i Maks su minimalne i maksimalne vrijednosti parametara unutar obuhvata.
Prosječna godišnja količina oborine za cijelo područje procijenjena je na 1326,8 mm, od najnižih 1057,0 mm uz granicu s Bosnom i Hercegovinom do 1689,2 mm u blizini najvišeg vrha (Slika 3 i Tablica 2). Najveće su količine oborine zimi (386,1 mm), a su najmanje ljeti (234,4 mm) što je karakteristika obalnog, ali i planinskih područja ne tako daleko od obale (Slika 4). U prosjeku je 89 oborinskih dana godišnje na širem dinarskom području. Prosječno je 68 dana sa snijegom na širem dinarskom području, najmanje u nižim predjelima bliže obali (5 dana), a najviše u gorju (177 dana). Svi klimatski parametri pokazuju izraženu ovisnost o udaljenosti od mora i nadmorskoj visini kao dominantnim modifikatorima klime ovog područja što je vidljivo na Slikama 3 i 4 i u Tablici 2. Prosječna naoblaka ovog područja je oko pet desetina, uz prosječno 2197 sunčanih sati godišnje, od 2436 sati u nizinskim do najviše 1933 sati u vršnim, oblačnijim dijelovima. Jedina postaja na Dinari aktivna u razdoblju 1956.–1990. bile su Đuđelije na njenom južnom dijelu, na nadmorskoj visini 950 m. Postaja je bila opremljena totalizatorom oborine s kojeg je u tom razdoblju zabilježena prosječna količina oborine od 1619 mm.
Slika 3. Prostorna razdioba godišnje količine oborine (mm) prema digitalnim klimatskim kartama za Hrvatsku za razdoblje 1961.-1990. (Obrada: Perčec Tadić. Digitalne karte: Zaninović et al. 2008, Perčec Tadić, 2010. Podaci: DHMZ).
Slika 4. Prostorna razdioba zimske, proljetne, ljetne i jesenske količine oborine (mm) prema digitalnim klimatskim kartama za Hrvatsku za razdoblje 1961.-1990. (Obrada: Perčec Tadić. Digitalne karte: Zaninović et al. 2008, Perčec Tadić, 2010. Podaci: DHMZ).
Ovdje predstavljena analiza klimatskih prilika područja obuhvata projekta Dinara back to LIFE temeljem dostupnih digitalnih klimatskih karata Klimatskog atlasa Hrvatske uskoro će se moći proširiti analizom srednje mjesečne temperature i količine oborine za razdoblje 1991.–2020. prema novom klimatskom atlasu Državnog hidrometeorološkog zavoda koji je u pripremi. Pregledu klimatskih prilika gorskih područja u budućnosti će pridonijeti i podaci već mnogobrojnih volonterskih automatskih meteoroloških postaja dopunjujući tako informacije o klimi posebno slabije naseljenih, a vrlo interesantnih prirodnih područja Republike Hrvatske.
Napisala: mr. sc. Melita Perčec Tadić
Literatura
Perčec Tadić, M. (2010) Gridded Croatian climatology for 1961-990. Theor. Appl. Climatol. 102, 87–103.
Zaninović, K., Gajić-Čapka, M. Perčec Tadić. M. i sur. (2008) Klimatski atlas Hrvatske/Climate atlas of Croatia, 1961-1990, 1971-2000. Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb. 200 pp.
Na slikovitnoj i pitoresknoj Dinari sredinom prošlog tjedna okupili su se zaljubljenici u očuvanje prirodne i kulturne baštine. Gotovo zaboravljena vještina slaganja i oblikovanja kamena, oživjela je uz vrijedne ruke udruge Dragodid, volontera i Bioma. Za volontere je prilika za aktivni odmor, a za Dinaru znači oživljavanje posebnog tradicijskog nasljeđa.
Na suhozidnom kampu Ježević 2022.projekta Dinara back to LIFE, uglavljenog između Dinare i Peruće, stigli su volonteri sa svih strana Hrvatske. Smjestili su se u Ekološku stanicu Vrlika, posebno uređen prostor nekadašnje škole, u kojem se provodi terenska nastava za studente ili istraživanja vezana uz biologiju, geografiju ili neku drugu znanost. Domaćini i voditelji kampa, nakon dobrodošlice poveli su ih u radne akcije.
Od srijede do nedjelje, dvadesetak volontera odlazilo je pomagati u nastavku radova na lokvi, obnovi bunara Kovačevac i Donjeg bunara u Pekasovoj dragi u blizini utvrde Glavaš te obnavljati suhozid. Nakon radnog dijela, sudionici su mogli pratiti različita tematska predavanja stručnjaka o suhozidnoj baštini, lokvama u kršu, fenomenu klimatskih promjena, bioraznolikosti Dinare i važnosti njenog očuvanja. U subotu je bilo posebno veselo jer se na obnovu suhozida pridružilo dvadesetak djece udruge Čarobni svijet iz Kijeva. Djeca su pomagala dodavati kamenja i upijala tehnike slaganja, a svojim smijehom i šarmom uljepšali su dan svima.
Obnova suhozida
U krševitom području, dobiti obradiv komad zemlje bio je mukotrpan posao i značio je odvajanje kamena od zemlje. A kako je čovjek nastojao živjeti u skladu s prirodom uživajući njene resurse u svakodnevnom životu sa svrhom i ciljem, tako su i odbačena kamenja postala korisna za razgraničenje teritorija, kao barijera za stoku, zaštitu od vjetra, erozije ili poplave. Poput slagalice, prirodno i stabilno složeni, otporni na sve vremenske uvjete i nedaće, osim na zub vremena. Ispresijecan i kamenom mrežom ukrašen krajolik prepoznala je udruga Dragodid koja već 20 godina brine o fenomenu suhozidne gradnje te važnosti njegovog očuvanja. Umijeće i vještine suhozidnje gradnje prepoznao je UNESCO te ih 2018. godine uvrstio na popis kulturne baštine.
Kako se ispravno slaže suhozid?
U obnovu petsto metara dugog suhozida između zaseoka Vučemilovići i Kaselji sudjelovali su volonteri kojima je ovo većinom prvi susret s Dinarom. Volonterka Leonarda rodom je iz Splita a studira etnologiju i ruski jezik u Zagrebu. Po ocu je porijeklom iz Dalmatinske zagore i oduševila se kad je vidjela poziv za kamp. Iako joj je Dinara blizu, nije je poznavala, pa je ovo bila odlična prilika upoznati se s prirodom i kulturnom baštinom svog kraja.
”Etnologiju sam prvenstveno upisala radi drugih kultura, ali kad bolje pogledam imamo takvo bogatsvo kod sebe za istražiti i učiti. Blisko mi je, a ne znam o tom,e osim što sam kao dijete se igrala i trčala oko suhozida. Tako se valjda rodila ljubav prema kamenjima, a sad me zanima njihovo očuvanje.” – kaže Leonarda.
”Odlučio sam se malo više posvetiti volontiranju za prirodu i kad sam čuo za kamp zanimalo me zašto se obnavljaju suhozidi i čemu služe?”, kaže Hrvoje iz Zagreba koji se nada spojiti ugodno s korisnim – aktivni odmor i učenje o baštini.
Lorena je iz Vinkovaca, a studira u Zagrebu. Prizori Dinare posebno su je oduševili, kao i znanje koje će ponijeti kući. ”Sviđa mi se, poseban je osjećaj kad doživiš prirodu ovog kraja. Suhozidi su mi poznati, ali ovo je prvi susret s tehnikama gradnje i uživam!”
Obnova lokvi i bunara
Kao što je čovjeku njegovo stado ”blago”, tako je i voda na planini – blago svima koji dolaze k njoj. Krške planine obiluju vodenim tijelima koja su nastajala pretežito ljudskim djeloivanjem, ali sve češćim napuštanjem stočarskih praksi na Dinari, zapustilo se njihovo korištenje. Zapuštene lokve i bunari utječu na kretanje stočara koji, zbog otežanog krškog terena i udaljenih resursa pitke vode, izbjegavaju ta područja. Osim čovjeku i stadu, voda je prijeko potrebna i važna drugim vrstama poput vodozemaca i vodenih kukaca koji žive na tom staništu. Nestanak vodenih tijela, njihovo urušavanje, zakopavanje ili zarastanje za posljedicu ima izostanak ispaše na tom području, što dovodi do zarastanja travnjaka i smanjenja bioraznolikosti. Izazov projekata Dinara back to LIFE i Still Water Revival je osigurati održivost vodenih tijela, obnoviti bunare i lokve, a bit će korisno lokalnoj zajednici i svim namjernicima ili putnicima na Dinari.
Stojićevo blago
Krajem prošle zime počelo je iskopavanje nove lokve na lokalitetu Muljika, na širem području Matkovine. Lokva koju se tada iskopalo, sada je trebalo produbiti i proširiti kako bi imala veću zapremninu i mogla duže držati vodu. Na kampu se nastavilo iskopavanje lokve nakon čega se glina stavljala po njenim rubovima kako bi se tijekom budućih prvih kiša ona uvukla među kamenja i ojačala vodonepropusni sloj lokve. Nakon obnove, lokva je sada velika oko 6 metara i duboka oko 70-80 cm.
Drugi dan, na Biteliću je započela obnova bunara Kovačevac koji je potpuno urušen i zarastao u kupinu. Kamenje koje je činilo rub obrušilo se s velikom količinom zemlje a nekoliko ogromnih i teških stijena koje ga držale, utonule su u blato. S velikim naporom, koristeći drvene oblice, trake te uz ruke brojnih volontera su stijene pomaknute i vraćene na mjesto. Nakon što se uspješno oslobodio i obnovio ”okvir” bunara te napravila staza od kamenih ploča koja će služiti za pristupačniji prilaz kad krenu kiše i stvori se blato, iskopana je zemlja iz bunara u dubini od 1,5 m. Dok su vodili svoja stada na ispašu, pridružili su se lokalni stočari Stojić i Markulin koje je posebno obradovala obnova ovog bunara.
Bunar Kovačevac prije obnoveIzvlačenje krupnih stijenaJoš izvlačenja stijenaPočetak iskapanja tlaRupa je sve dubljaNapokon smo stigli do vodeBunar Kovačevac nakon obnove
Filipu, studentu antropologije i etnologije te kulturne antropoligije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, je ovo također prvi susret s Dinarom i konceptom obnove lokvi: ”Sviđa mi se naučiti više o ovom području, a iskustvo je dragocjeno. Pogotovo kad vidiš rezultate rada i znaš da će to poboljšati kvalitetu života ljudima koji tu žive.”
Za kraj kampa, ostalo je još obnoviti i očistiti Donji bunar u Pekasavoj dragi, blizu planinarske staze Glavaš – Sinjal. Bunar se vremenom počeo urušavati i zarastao je grmljem pa blago nema pristup do njega. Radnu akciju je posjetio stočar Validžić koji se obradovao obnovi, budući da sa stadom prolazi tuda i bunar će mu biti od velike koristi.
Zarastao Donji bunar prije obnoveStanje bunara unutraBunar nakon obnoveUnutrašnji dio nakon obnoveVrijedna ekipa s obnoveStanje bunara i oko njega i sada
U prošlosti je održavanje vodenih tijela ovisilo o rukama i korištenju lokalne zajednice, stoga je danas želja potaknuti lokalne organizacije, škole, planinare, lovce i druge da se uključe u obnovu i održavanje kako bi se dugoročno sačuvalo dinarsko blago u kršu.
”Posebno me oduševio kamen, a podno Dinare činiš se toliko malim. Suradnja čovjeka i njene prirode je važna i to se osjeti u ovakvim susretima i aktivnostima” , zaključuje Ena iz Umaga, apsolventica krajobrazne kulture u Ljubljani.
Nakon prošlogodišnjeg prvog volonterskog kampa na Dinari kada je 20 studenata boravilo dva tjedna i pri tom očistilo 28ha zarasle vegetacije na Ježeviću, ovaj suhozidni kamp je nastavak radnih akcija, druženja i zanimljivih radionica. Svi koji su upoznali Dinaru i dali svoj doprinos, složni su u jednom: iako je na izgled opustošeno, ovo je tako dragocjeno područje!
Sudionici kampa su otišli kući bogatiji za novo iskustvo, pregršt smijeha i doživljaja te s novim prijateljstvima, a plodovi vrijednog rada će se tek vidjeti i biti poticaj drugima da krenu u zaštitu i očuvanje baštine dinarskog kraja.
U organizaciji Hrvatskog biološkog društva, od 12. do 16. listopada u Puli se održao 14. Hrvatski biološki kongres. Program ovogodišnjeg kongresa ponudio je osam tematskih cjelina relevantnih za biologe. U sklopu plenarnih predavanja predstavila su se i nova saznanja iz područja bioloških znanosti.
U dijelu programa sekcije Konzervacijska biologija, ekologija, zaštita prirode i okoliša, Biom je predstavio te projekt LIFE Artina s prezentacijom Utvrđivanje broja i veličine kolonija cjevonosnica na Lastovskom otočju projekt Dinara back to LIFE s dvije usmene prezentacije:
Vrtna strnadica na Dinari – stanišni specijalist koji se suočava sa promjenom klime i korištenja prostora
Kroz navedene prezentacije predstavijen je dosadašnji uspješan i izazovan rad na monitoringu provedenih aktivnosti na oba projekta, a koji omogućuje praćenje naše efikasnost u obnovi travnjaka Dinare te populacija gregule i kaukala na Lastovu, a što je prepoznala i publika koja je pozitivno reagirala na naš rad.
Na kongresu je sudjelovalo preko 300 sudonika zainteresiranih za biološke teme. Kongres se održava svake tri godine i odlična je prilika za susret biologa iz Hrvatske i inozemstva koji istraživanjem doprinose različitim područjima bioloških znanosti.
Početkom listopada povodom obilježavanja Dan grada Vrlike održana je sjednica Gradskog vijeća uz brojne goste i uzvanike, a najsvečaniji trenutak sjednice je dodjela priznanja i nagrada za doprinos vrličkom kraju.
Ovogodišnja kolektivna nagrada otišla je u ruke našem projektu Dinara back to LIFE!
Sretni smo što je Grad Vrlika prepoznao naš rad i zahvalni smo na podršci koju nam daje u provedbi projekta. Ovo priznanje za nas je velika čast i potvrda da naš trud ide u pravom smjeru, ali i motivacija da budemo još i bolji na tom putu.
Svim građankama i građanima Vrlike iskrene čestitke povodom Dana Grada Vrlike i blagdana Gospe od Ružarija!
U srijedu 12. listopada počinje kamp za obnovu suhozida i vodenih tijela na Dinari, a organizatori punom parom pripremaju doček sudionika u bazi kampa, ekološkoj stanici Vrlika u zaseoku Vučemilovići.
Projekt „Dinara back to LIFE“ će zajedno s Udrugom Dragodid, čuvarima i promotorima ove tradicionalne tehnike gradnje, ugostiti dvadesetak prijavljenih sudionika koje će se upoznati sa suhozidnom baštinom u Hrvatskoj, koristima od lokvi, bunara i suhozida za živi svijet te načinima gradnje suhozida.
Kamp traje od srijede do nedjelje a glavne aktivnosti su obnova suhozidne lokve i 40-ak metara dugog suhozida u okolici naselja Ježević u Vrlici. Osim rada na terenu, organizatori su osmislili niz predavanja i radionica o gradnji suhozida, kako funkcionira zaštita prirode u Hrvatskoj te predavanja o očuvanju i bioraznolikosti Dinare. Program je dodatno obogaćen radionicom klesanja i oblikovanja kamenja, radionicom o fenomenu klimatskih promjena te promatranjem ptica.
Foto: S prošle akcije obnove suhozida na Vrdovu
Ako vam se sviđa ovakav zanimljiv, edukativan i radni susret na Dinari, još uvijek možete doći u posjet ili sudjelovati. Iako su prijave za kamp popunjene i nije moguće u kampu boraviti više dana i noći, svi zainteresirani mogu doći na druženje, predavanje ili radnu akciju prema programu sa ostalim sudionicima i stručnjacima.
Dolazak, s naznakom dijela programa na kojem se želi sudjelovati, je potrebno najaviti na e-mail info@dragodid.org; ili nazvati koordinatoricu Juliu Bakota Švencbir 0921652392
Vidimo se na Ježeviću!
Kamp za obnovu suhozida dio je projekta Dinara back to LIFE, koji se provodi s ciljem obnove zaraslih travnjaka područja Dinare. Uz obnovu travnjaka naglasak je na poticanju obnove infrastrukture popust suhozida, lokvi i bunara, koji su s jedne strane značajni kao dio kulturnog naslijeđa, dok su istovremeno važni za razvoj stočarstva, dok su ujedno korisni a prirodu i divlje životinje. Na projektu sudjeluju Hrvatske šume, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, LAG “Cetinska krajina” i Udruga Biom kao vodeći partner, a provest će se uz financijsku potporu francuskog brenda vrhunske kozmetike L’Occitane, koji je do sada pridonio očuvanju više od 1660 biljnih sorti diljem svijeta.
Proteklog vikenda, 23.9.-25.9., na Vrdovu je održana vrlo uspješna akcija obnove suhozidne gradnje s oko 40 sudionika u dva dana restauracije.
Akcija je održana pod vodstvom stručnjaka iz Udruge Dragodid koja se već preko 15 godina bavi obnovom suhozidne gradnje, te u organizaciji Bioma i u sklopu projekta Dinara back to LIFE, kao i uz podršku planinarskog društva sv. Jakov. U blizini planinarske kuće ovog društva je i održana akcija obnovom odavno zapuštenog suhozida koji se dobrim dijelom i urušio, a veći dio ostatka suhozida bio je nesiguran.
Prvog dana akciji su se pridružili učenici drugog i trećeg razreda Gimnazije Dinka Šimunovića iz Sinja kojima je, kao i ostalima, od strane stručnjaka iz Dragodida prezentirana metoda obnove suhozidne gradnje koja osigurava čvrstoću i trajnost sagrađenog suhozida. Na ugodnom planinskom rujanskom suncu posao je tekao glatko i brzo do zalaska sunca kad je uslijedila zaslužena okrepa.
Drugi dan akcije počeo je rano ujutro na mrazom djelomice pokrivenom Vrdovu. Zahvaljujući u petak dodatno usvojenim znanjima i vještini, rad na obnovi tekao je još lakše i na zadovoljavajućoj razini kvalitete. Osjećaj nešto izraženije svježine ublažen je toplim napicima i ručkom, a i rad je pomagao u održavanju topline!
Pogledaj video akcije
Obnova je potrajala doslovce cijeli dan, sve do zalaska sunca sa željom da se obnovi cijeli kružni suhozid, što je volonterima i uspjelo pa su u sumrak u suhozid postavljeni posljednji kameni komadi. Izmjerama je utvrđeno da je duljina obnovljenog suhozida u dva dana akcije punih 170 metara!
Ovim putem želimo se zahvaliti svim sudionicima akcije, mladim i onima nešto starijima, domaćim i inozemnim, iz Sinja, Hrvaca, Bitelića, Splita, Šibenika i Zagreba, kao i iz gradova gdje ne postoji tradicija suhozidne gradnje poput Osijeka i Belišća, te iz dalekog Birminghama, koji su odvojili svoje vrijeme kako bi pomogli o očuvanju ove tradicije te sami naučili stoljećima razvijanu i njegovanu vještinu.
Otvorene su prijave za edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022. koji će se održati 12.-16. listopada na Dinari. Pozivamo sve zainteresirane za temu revitalizacije suhozida i vodenih staništa Parka prirode Dinara da prouče program i prijave se! Prednost pri prijavi imat će budući stručnjaci na području zaštite prirodne i kulturne baštine, motivirani za volontiranje na kampu i za korištenje stečenog iskustva i znanja za daljnje studiranje, znanstveni rad ili posao.
PROGRAM
Program kampa osmislili su i provest će stručnjaci zaštite prirodne i kulturne baštine koji će sudionicima dati uvid u teoriju i praksu obnove suhozidnih objekata u zaštićenim područjima kroz predavanja, radionice i rad na terenu. Radni dio kampa obuhvaća obnovu jedne suhozidne lokve i 40-ak metara suhozida u okolici naselja Ježević u Vrlici. Baza kampa će biti ekološka stanica Vrlika u zaseoku Vučemilovići u kojoj će biti smješteni sudionici i u kojoj će se održati predavanja i radionice. Preliminarni program dostupan jeovdje.
PRIJAVE
Sudjelovanje na kampu je besplatno, sudionicima su pokriveni troškovi hrane, smještaja, i lokalnog prijevoza. Molimo zainteresirane da ispune prijavni obrazac do 4. listopada. Obavijest o odobrenju prijave sudionici će dobiti do 6. listopada. Moguće je i sudjelovanje bez noćenja u stanici Vrlika, molimo da to naglasite u prijavi te navedite koji od dana bi sudjelovali.
Kamp za obnovu suhozida dio je projekta Dinara back to LIFE, koji se provodi s ciljem obnove zaraslih travnjaka područja Dinare. Uz obnovu travnjaka naglasak je na poticanju obnove infrastrukture popust suhozida, lokvi i bunara, koji su s jedne strane značajni kao dio kulturnog naslijeđa, dok su istovremeno važni za razvoj stočarstva, dok su ujedno korisni za prirodu i divlje životinje. Na projektu sudjeluju Hrvatske šume, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, LAG “Cetinska krajina” i Udruga Biom kao vodeći partner, a provest će se uz financijsku potporu francuskog brenda vrhunske kozmetike L’Occitane, koji je do sada pridonio očuvanju više od 1660 biljnih sorti diljem svijeta. Edukativno volonterski suhozidni kamp održava se u suradnji s udrugom Dragodid, koja će kao čuvar i promotor ove tradicionalne tehnike gradnje sudionicima kampa prenijeti znanje i vještinu kako bi se ova baština i u budućnosti održala.
KONTAKT
info@dragodid.org; 0921652392, Julia Bakota Švencbir, koordinatorica
Kontrolirano paljenje zaraslih travnjaka u svrhu održavanja staništa i sprječavanja daljnjeg zarastanja te posljedično gubitka životnog prostora za vrste ovisne o otvorenim staništima uobičajena je metoda koja se koristi u svijetu, a tradicionalno se koristila i u našim krajevima, te se povremeno koristi i danas
Hladno znači sigurno
Sa smanjenjem broja stoke i napuštanjem tradicionalnog stočarstva sve manje je prisutna pa time i manje vidljiva onima koji s njome nisu upoznati pa otud često dolazi i zabrinutost onih koji se s njome nisu ranije susretali.
Smisao kontroliranog paljenja je da se provodi u doba godine kada je hladno te kada je glavnina životinja u hibernaciji negdje u tlu ili ispod kamenja. Provedbom kontroliranog paljenja u hladnom dijelu godine kada je tlo mokro, sprječava se gubitak površinskog sloja tla s humusom koji u ovim situacijama ne izgori. Kod ljetnih požara, za razliku od zimskih, razvijaju se puno više temperature pri čemu izgori površinski sloj tla, ali i puno više životinja koje u tom dijelu godine obitavaju na tim staništima te se ne mogu brzo sakriti.
Lakše rekoloniziranje
Nepobitna je činjenica da će i kontroliranim paljenjem tijekom zime stradati ponešto beskralješnjaka koji prezimljuju u obliku jajašaca ili odraslih jedinki u busenima suhe trave ili ispod lišća, ali upravo paljenjem manjih segmenata zaraslih travnjaka omogućujemo da se ta staništa u proljeće lako rekoloniziraju iz okolnih područja koja nisu bila spaljivana.
Još jedna od prednosti kontroliranog paljenja je i prevencija ili barem usporavanje širenja ljetnih požara jer se na područjima koja su bila kontrolirano paljena tijekom zime vatra značajno sporije širi jer nema toliko gorive mase pa je i to jedna od dobrobiti kontroliranog paljenja.
Ovog proljeća započela je restauracija bunara na Vrdovu iznad Hrvaca, koje su stočari koristili stotinu do dvjesta godina u kontinuitetu da bi se posljednjih 50 godina povukli i ljudi, a s njima i njihovo blago. Bunari su se urušavali, a zlata vrijedna tekućina postajala je mulj. Jedna od aktivnosti projekta Dinara back to LIFE je restuaracija šest bunara, pet na Vrdovu i jednog u podnožju ove visoravni, a kako bismo – vratili život na Dinaru.
Radovi na obnovi bunara obuhvatit će čišćenje bunara, izvlačenje obrušenog kamenog materijala, razvrstavanje i nabavljanje svog potrebnog materijala, te ponovno zidanje. Obnovom bunara čuvamo tradicionalne i kulturne vrijednosti Vrdova, a ujedno im vraćamo funkciju kako bi ih stočari mogli koristiti za napajanje blaga.
Od šest bunara koje obnavljamo u sklopu projekta Dinara back to LIFE, pet je kružnog oblika, jedino je Džudželića bunar nepravilnog oblika jer je jedini na vrhu brda. Svi su ostali bunari napravljeni u glini u prirodnim depresijama gdje se voda prirodno slijevala i popunjavala bunare. Svi su bunari sagrađeni kamenim „hvacama“, svi osim jednog kružnog su oblika, stari 100 do 150 godina.
Lovrićabunar
Svi bunari koji će se obnoviti u projektu Dinara back to LIFE, osim Venišice, nalaze se na uzvisini Vrdovo. Vezani su uz planinske kuće koje nose nazive po prezimenima ljudi koji su ih napravili i u njima preko ljeta boravili dok su napasali stoku na travnatoj zaravni Vrdovo. Lovrića bunar nalazi se 400 metara zapadno od Lovrića staja, dubok je 4 metra, širok 2,5 metra, okrugao je i otvorenog karaktera – voda se u bunar prirodno skuplja jer se nalazi u prirodnoj depresiji. Sagrađen je prirodnim glinenim materijalom te je obzidan kamenom.
Venišica
Venišica nije bunar u pravom smislu riječi, nego prirodni izvor koji su ljudi obzidali kamenom kako voda ne bi otjecala. Nalazi se kraj naselja Rumin, sjeverno od Cetine kod Hrvaca.
Todića bunar 1
Prvi od dvaju Todića bunara koje ćemo obnoviti nalazi se na predjelu Ledinice / Melišice na Vrdovu. Obitelj koja je napravila bunar je prezimena Bulović, a izgrađen je u nizu bunara položenih u smjeru sjever-jug. Kružnog je oblika, u prirodnoj je depresiji, u vodonepropusnom tlu gnjili (glina u lokalnom govoru), a uzidan je kamenim vacama – kamenim blokovima s jednim licem obrađenim. Trenutno je bunar prekriven da stoka ne bi upadala. Prema pričama mještana, neki od ovih bunara se obnavljaju i kontinuirano koriste već 200-300 godina.
Todića bunar 2
Drugi od dvaju Todića bunara koje ćemo obnoviti nalazi se zapravo u nizu triju bunara, udaljenih dva-tri metra jedan od drugog, napravljenih jer je na tom predjelu Vrdova bila velika koncentracija stoke – ovaca, koza, goveda i magaraca. S obzirom na mnoštvo stoke, bila je velika potreba za vodom pa su napravljena tri bunara jer je bilo lakše napraviti tri manja bunara nego jedan ogroman. Pozicija na kojoj su ukopani i uzidani vrlo je pogodna za bunare jer je zemlja glinasta, odnosno vodonepropusna. Ovi su kružni bunari prilično duboki, idu do 4 i pol metra dubine, i svi su napravljeni istom tehnologijom – uzidani kamenim vacama u glinastom tlu u prirodnoj depresiji.
Bulovića bunar
Bulovića bunar nalazi se 500 metara sjeverno od zaseoka Bulovići na Vrdovu, u prirodnoj je depresiji u glinastoj zemlji – gnjili, ozidan je kamenim vacama te je kružnog oblika. Trenutno je u najlošijem stanju od svih šest bunara koje ćemo obnoviti ovim projektom – gotovo je posve urušen. Najvećih je dimenzija od svih bunara koje se obnavlja te ćemo ga nastojati obnoviti u izvornom stanju. Bunar su koristile obitelji Đapić, Bulović i Ezgeta.
Džudželića bunar
Džudželića bunar je na lokaciji Džudželina glavica na Vrdovu, a sagradila ga je obitelj Đapić. Izgrađen je na uzvisini na maloj litici i jedini je bunar koji nije napravljen u prirodnoj depresiji u koju bi se slijevala voda. Prethodno je postojala prirodna kamena škrapa, pa su graditelji ušli u škrapu, popunili pukotine i dobili bunar. Džudželića bunar i danas se koristi jer ondje žive dva brata i dvije sestre koji imaju stado tokom cijele godine.
