Prošlog tjedna projekt Dinara back to LIFE započeo je s aktivnostima namijenjenim promociji održivog turizma na području Dinare. Organizirane su edukacije za upoznavanje prirodnih vrijednosti područja Dinare, lokalne flore i faune, te posjet Parku prirode Vransko jezero kao primjeru dobre prakse provedbe održivih programa promatranja prirode.
Projekt Dinara back to LIFE primarno je usmjeren na restauraciju travnjačkih staništa na Dinari, a da bi obnovljena staništa ostala i očuvana, treba ustrajati na održivom korištenju prirode.
Sektor turizma važan je čimbenik korištenja prirode i prostora, a nedavno proglašenje Parka prirode Dinara nova je prilika i poticaj za nove aktivnosti turističkih zajednica, vodiča i posjetitelja. Posebno se trudimo isticati i zagovarati da razvoj turizma treba biti usmjeren prema održivosti i u skladu s očuvanjem prirode. Povećana vidljivost prostora Dinare u posljednjih nekoliko godina ogromna je prilika, ali važno je biti svjestan da povećanje interesa i broj posjećivanja može biti prijetnja za prirodne vrijednosti područja, te je stoga važno turističkom posjećivanju i sadržaju pristupati promišljeno i strateški.
Prošlotjedni program namijenjen turističkim vodičima, ali i svim zainteresiranim građanima sastojao se od tri aktivnosti:
Edukacija o prirodnim vrijednostima područja Dinare
Wildlife watching tura za upoznavanje urbane bioraznolikosti Sinja
Posjet primjeru dobre prakse – Park prirode Vransko jezero
Edukacijom o prirodnim vrijednostima područja zajedno s wildlife watching turom po gradu Sinju sudionicima su prezentirane vrijednosti ovdašnje prirode koje su posebne i jedinstvene u svijetu. Kao stanovnicima nekog mjesta, priroda koja nas okružuje vrlo nam lako postane obična, a stvarna situacija upravo je suprotna. Prostranstva otvorenih travnjaka, krški reljefi, ekstenzivno stočarstvo, izvori pitke vode te lokve i bunari samo su neki od primjera lokalnog krajolika koji su za nas svakodnevica, a brojnim posjetiteljima čak i prvi susret s takvim staništima i vrstama.
Izlet u Park prirode Vransko jezero proveden je pod stručnim vodstvom djelatnice Parka prirode. Sudionici su imali priliku upoznati povijest Vranskog jezera i prirodne vrijednosti po kojima je jedinstveno, ali i probleme i izazove s kojima se javna ustanova susreće. Ono što je važno za naučiti iz primjera Vranskog jezera je da je uloga turističkog sektora u zaštićenim područjima vrlo posebna te da ima snažnu edukativnu komponentu. Doživljavanje prirode i njezine ljepote je možda motivacija posjetitelja, no nju treba znati iskoristiti i povezati je s učenjem o važnosti prirode i biološke raznolikosti, kao i širenjem svijesti o potrebi njezine zaštite.
U sklopu programa, naša skupina i sama je bila dio jednog od programa promatranja prirode, odnosno promatranja ptica, gdje su se mnogi i po prvi puta susreli s nečim takvim. Nadamo se da je ovo iskustvo našim turističkim vodičima i drugim sudionicima približilo oblike turizma koji se temelje na promatranju prirode, te da ih je motiviralo da razmišljaju o korištenju turističkog potencijala promatranja prirode koji ima Dinara.
Iznimno nam je drago što smo se upoznali i povezali s lokalnim turističkim vodičima, zainteresiranim građanima, te skupinom srednjoškolaca Gimnazije Dinka Šimunovića. Provedene edukacije i izlet u Vransko jezero početak su našeg rada na području promocije održivih oblika turizma na području Dinare. Još se jednom zahvaljujemo svim sudionicima edukacija i izleta, te se nadamo da je bilo zanimljivo, informativno i korisno.
Proveli smo istraživanje plohe na Vrdovu, na kojoj je provedeno kontrolirano paljenje u zimu 2021. godine, a kako bismo na terenu utvrdili razlike između ove i kontrolne plohe.
U veljači 2021., u našoj prvoj takvoj restauracijskoj akciji, kontrolirano paljenje provedeno je na području veličine oko 7 hektara. Našim nedavnim istraživanjem, preko godinu dana od provedene restauracijske akcije, floristički se plohe ne razlikuju, ali vizualno se odmah vidi razlika. Naime, ploha na kojoj je provedeno kontrolirano paljenje je zelenija pošto na njoj nema starog, prošlogodišnjeg suhog lišća, koje i omogućuje gorenje jer bez tog suhog materijala nije ni moguće paljenje.
Utvrđeno je i kako su tanji izdanci drvenaste vegetacije na toj plohi sasušeni, dok su nešto deblje grane „preživjele“ paljenje, tako da je malo grmlje uspješno uklonjeno, dok veće grmlje i stabla ne pokazuju negativne posljedice ove aktivnosti.
Na temelju navedenog možemo zaključiti da kontroliranim paljenjem u zimskim mjesecima ne nastaju negativne posljedice za travnjak niti za starije grmlje i stabla, a istovremeno se uklanja suha biomasa koja, ako se ne uklanja redovito, može podržati širenje katastrofalnih požara u ljetnim mjesecima.
Dinara back to LIFE projekt početkom svibnja okupio je 40-ak europskih stručnjaka iz područja očuvanja bioraznolikosti kako bi dali svoj doprinos za buduću provedbu sličnih projekata.
Međusobno učenje i razmjena znanja jedna je od najvećih prednosti LIFE projekata, a iskustvo ovih svjetskih stručnjaka zasigurno će učiniti rezultate Dinara back to LIFE uspješnijim.
Smjernice za upravljanje suhim travnjacima
Razlog zbog kojeg se ovoliki broj stručnjaka okupio je sudjelovanje u izradi Smjernica za restauraciju i upravljanje suhim travnjacima. Dinara back to LIFE u tri i pol godine trajanja testira mjere za restauraciju i očuvanje travnjaka te na temelju prikupljenih podataka i iskustava izrađuje smjernice i preporuke za institucije koje u Hrvatskoj upravljaju travnjacima. Kako bi smjernice obuhvatile europski kontekst i saznanja iz drugih projekata očuvanja, proces njihove izrade uključuje konzultiranje sa stručnjacima iz tog područja koji na sličnim projektima rade već desetljećima.
Brendan Dunford, Engin Yilmaz i Elsa Varela samo su neki od stručnjaka koji su donijeli novu perspektivu i inspiraciju, a doprinos stručnjaka sigurno će pomoći da smjernice pronađu što širu primjenu u granicama Hrvatske, ali i izvan.
Na susretu su raspravljene tri glavne teme:
Ispaša za biološku raznolikost
Stočarstvo kao zanimanje i način života ključ su održavanja travnjaka. U odnosu na nekoliko posljednjih desetljeća, danas se cijeli sustav promijenio, a stočarima je potrebna potpora više nego ikad prije.
Kao ključni izazovi prepoznati da bi se zadržalo stočarstvo i da bi se ispaša provodila na način da ima što bolji učinak na biološku raznolikost su
nedostatak institucionalne potpore stočarima
nedostatak znanja o tome što funkcionira a što ne
biološka raznolikost se ne vrednuje dovoljno prilikom davanja i zadržavanja zakupa pašnjaka
Kontrolirano paljenje kao metoda obnove suhih travnjaka
Kontrolirano paljenje je tradicionalni i uvjetno prirodni način održavanja travnjaka. Ova raje dionica obrađivala nužnost kontroliranog paljenja za održavanje bioraznolikosti, prvenstveno vrsta koje preferiraju opožarena staništa. Raspravljalo se i o tome koliko kontrolirano paljenje ne povećava ugljični otisak jer se provodi u hladnom razdoblju godine, kada je intenzitet gorenja jako mali i ne oštećuje se rizosfera. Bitna tema je bila i prostorno planiranje koje bi povećavalo otpornost krajolika na požare tako da bi se stvorio mozaik koji uključuje površine ispaše i/ili kontroliranog paljenja preko kojih se ljetni požari ne mogu širiti.
Izazovi:
slabo poznavanje znanstvene literature koja opisuje pohranu ugljika na travnjacima i ugljični otisak travnjaka održavanih ispašom i paljenjem
problemi sa legislativom, prvenstveno neusklađenost šumarstva, zaštite okoliša i zaštite prirode
tehnička provedba na velikim površinama
prihvaćanje kontroliranog paljenja od javnosti
potencijalni sukob sa lovcima
Financijski instrumenti dostupni za obnovu travnjaka
Dinara back to LIFE početak je rada na zaštiti dinarskih travnjaka, i ukazao je na mnoge izazove s kojima će se upravljačke institucije susresti u planiranju aktivnosti očuvanja travnjaka. Nepostojanje stabilnog izvora financiranja za aktivnosti očuvanja samo su dio problema, a kako bi se došlo do pozitivne promjene treba krenuti od koordinacije i suradnje kako različitih sektora tako i različitih zakonskih regulativa.
Izazovi:
nepostojanje održivog ekonomskog modela ekstenzivnog stočarstva i drugih djelatnosti koje doprinose očuvanju suhih travnjaka
neusklađena zakonska regulativa
manjak suradnje različitih sektora (šumarstvo, lovstvo, poljoprivreda, zaštita prirode) u upravljanju područjem suhih travnjaka
Održana radionica jedan je od početnih koraka u pripremanju sadržaja Smjernica za restauraciju i upravljanje suhim travnjacima. U sljedećih godinu dana projektni tim će intenzivno raditi na izradi preporuka za održivo upravljanje travnjacima, te će biti javno predstavljene u prvoj polovici 2023. godine.
Sudionici su iskoristili priliku zajedničkog okupljanja da bi predstavili i neke od svojih projekata koji su inspiracija i primjer dobre prakse kako pristupati zaštiti prirode:
U srijedu, 15. lipnja u 19 sati na kninskoj će tvrđavi biti predstavljena nedavno objavljena knjiga ‘Flora Dinare – 100 značajnih svojti’, koju potpisuju sveučilišni profesori Ivica Ljubičić, Sandro Bogdanović, Mihaela Britvec, Dubravka Dujmović Purgar, Ivana Vitasović Kosić i Marko Jelić. O knjizi će govoriti recenzentice Vesna Židovec i Ivana Rešetnik te autori Ivica Ljubičić i Sandro Bogdanović.
Knjiga je napisana na temelju dvogodišnjeg istraživanja flore uz tri planinarske staze koje vode do najvišeg hrvatskog vrha – Sinjala, na 1831 metara. Na istraživanje biljnog svijeta Dinare i pisanje ove knjige, prema riječima Ivice Ljubičića, urednika i autora knjige, potaknula ih je činjenica da je relativno široj populaciji manje poznat podatak o najvišoj hrvatskoj planini, a pogotovo o bogatoj riznici biljnog svijeta koji je na njoj rasprostranjen. Dinara nije poput ostalih hrvatskih planina detaljno floristički istražena. ‘Flora Dinare’, kako piše izdavač, predstavlja korak prema boljem poznavanju najčešćih i najzanimljivijih biljnih vrsta i podvrsta koje osim na Dinari rastu i na ostalim kamenjarskim i krškim područjima, a i na samim vrhovima planina. Nekima od njih prijeti opasnost od nestanka zbog sabiranja ili devastacije prirodnih staništa.
Namjera autora bila je na papir prenijeti 100 značajnih svojti kao dokaz njihova postojanja na planini Dinari te ujedno apelirati na očuvanje biljne raznolikosti. Autor Sandro Bogdanović predstavit će neke od obrađenih biljaka kao što su dinarski rožac, dinarska kokica, glavičasta mlječika, bosanski ljiljan i druge, koje baš zato što su endemične i zaštićene pobuđuju poseban interes. No osim tih jedinstvenih primjeraka, predstavit će i one biljke na koje se često može naići, poput rašeljke koje su zanimljive upravo zbog njihove svakodnevne praktične upotrebe, primjerice u pripremi džemova ili sirupa.
Iako ova knjiga predstavlja stručni slikovni vodič kroz biljni svijet pa je stoga proglašena i sveučilišnim priručnikom za studente biotehničkih i prirodnih znanosti, ujedno je namijenjena svim ljubiteljima biljne raznolikosti, botaničarima, planinarima, stručnjacima i amaterima. Prva je to publikacija vezana uz područje novoproglašenog Parka prirode Dinare, uz zanimljiv dizajn koji potpisuje Timy Šarec, pa na taj način predstavlja i suvenir toga kraja za sve ljubitelje prirode, bez potrebe za sabiranjem i ugrožavanjem biljnih vrsta.
Prošlog tjedna imali smo priliku projekt Dinara back to LIFE predstaviti studentima Veleučilišta Marko Marulić u Kninu. Održane su dvije radionice, od kojih je jedna bila namijenjena studentima ekonomskog usmjerenja kojima smo predstavili iskustva u radu na pisanju i provedbi projekata, dok su u drugoj radionici, za studente poljoprivrednog smjera, predstavljene aktivnosti daljinskih istraživanja za potrebe izrade karte.
Projekti su stvarnost, vrlo učestao način zapošljavanja, sredstvo za ispunjavanje ciljeva organizacije, te način na koje se traži odgovor na izazove u zajednici. Nadamo se da je iskustvo Dinara back to LIFE studentima dalo dobar uvid u to što su projekti u stvarnosti, po čemu su projekti zaštite prirode posebni, kako početi promišljati o projektima i kako se nositi s najčešćim izazovima. Posebne zahvale idu i Ekološkoj udruzi Krka Knin, čiji su predstavnici sudjelovali u prezentaciji, predstavili se studentima i podijelili izazove s kojima se susreću.
Tijekom radionice o daljinskim istraživanjima studentima poljoprivrednog smjera predstavljen je protokol i shema izrade karte travnjaka Dinare, jedne od aktivnosti provedene tijekom projekta, te osnove rada u GIS programu. Upoznali su i osnove daljinskih istraživanja u biologiji te su imali priliku, kroz praktični dio radionice, upoznati se s analizom satelitskih snimaka te isprobati različite načine klasifikacije kako bi dobili kartu travnjaka. Nakon radionice podijelili smo studentima protokol i shemu kako bi mogli kasnije sami ponoviti korake koje smo prošli tijekom radionice.
Još jednom studentima želimo ukazati na neke od prilika gdje mogu početi s promišljanjem i radom na prvim projektima. Osim povezivanja u uključivanje u lokalne udruge, program Europske snage solidarnosti odlična je prilika na koju se mladi mogu prijaviti i gdje čak ne trebaju biti dio neke udruge ili organizacije, nego to mogu učiniti kao skupina pet osoba. Uz Europske snage solidarnosti imaju mogućnosti ponuditi odgovore na neke od problema u zajednici, dok istovremeno čine prve korake i stječu iskustvo pisanja i provedbe projekata. Više informacija o programu pronađite na https://www.europskesnagesolidarnosti.hr/hr/sadrzaj/o-programu/projekti-solidarnosti/.
Profesori Hrvoje Kutnjak i Josip Leto te asistentica Lucija Rajčić s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nedavno su na području Dinare postavili tkz. kaveze za isključivanje napasivanje (eng: exclusion cages), a u sklopu istraživanja za naš projekt.
Prof. Kutnjak na terenu
Radi se o valjkastim kavezima, promjera cca metar i pol te visine 1m, konstruiranih od žičane mreže, a koji su učvršćeni za tlo. Svrha im je sprečavanje pristupa stoke tom isključenom komadu travnjaka. Na taj način se lokalno čuva sklop travnjaka i neometani rast biljaka što u konačnici stručnjacima osigurava mogućnost boljeg uvida u botanički sastav i produktivnost travnjaka na projektnom području.
Kavezi sprečavaju ispašu na “isključenom” dijelu travnjaka
Ukupno je postavljeno šest kaveza od kojih se četiri nalazi na Ježevićkom suhopolju, dok se dva nalaze na području Podinarja u blizini Kijeva. Kavezi su označeni ceduljama s porukom kojom se slučajni prolaznici mole da ne diraju kaveze te da na taj način pomognu istraživanju koje se provodi na području Dinare.
U planu je ove godine postavljanje dodatnih kaveza. Dobiveni rezultati dat će bolji uvid u iskoristivost travnjačkog prirodnog resursa kao i nova saznanja korisna za gospodarenje travnjacima u zaštićenim područjima.
Koji su dijelovi biljaka? Čemu služe? Zašto neke biljke imaju dlačice? Koje su još prilagodbe biljke razvile da bi si osigurale opstanak u okolini u kojoj žive? Kako miriše ružmarin? Kako koristimo lovor?
Opet smo imali radionice s djecom. Ovog puta sa 3. i 4. razredima OŠ Ivan Lovrić Sinj, OŠ Dinka Šimunovića u Hrvacama i OŠ Ivana Mažuranića Obrovac Sinjski – Han i u Kijevu, kojima smo odgovorili na niz pitanja.
Sa sobom smo donijeli mikroskop i poznatije biljke koje možemo naći na Dinari.
Dok je jedna grupa držala biljke u rukama, pokazivala dijelove biljaka, opipavala površinu, mirisala ih i pogađala koje su, druga grupa je na mikroskopu gledala manje strukture i prilagodbe biljaka.
Zašto biljka ima cvijet?
Da bi bila lijepa.
Bravo. A kome?
Kukcima, oprašivačima…
… bio je jedan od kratkih dijaloga u kojima su djeca kroz priču zaključivala čemu služi koji dio.
Naučili su i da biljke ne razmišljaju baš o nama. Nisu tako dobre da prave plodove kako bi nas nahranile. Njihov cilj je da sjemenka koja se nalazi u plodu završi u tlu. Pa, ako će biti povoljni uvjeti, da naraste nova biljka.
A to što neke imaju veće i sočnije plodove ili više eteričnog ulja, to je utjecaj čovjeka kroz uzgoj tih biljaka.
Listovi kadulje imaju dlačice. Da, stvarno imaju. Djeca su listove opipala rukom da osjete kako su mekani, a zatim ih gledala povećalom. Dlačice biljke štite od jakog sunca, ali i nepoželjnih kukaca.
Kako izgledaju tučak, prašnici, bodlje… sve je to djeci bilo uzbudljivo vidjeti povećalom. Fascinirani su bili činjenicom da su prašnici različitih vrsta biljaka različitih oblika i boja.
Zašto biljke mirišu? Ta eterična ulja u njima nekima mirišu, dok druge odbijaju. Riječ je o još jednoj prilagodbi kojom biljke upravo odbijaju neke biljojede kako bi preživjele.
Opipavajući i mirišući biljke, djeca su se pokušala sjetiti koje su to biljke i kako su ih koristili. Ipak, bilo je i onih koje je pekao nos zbog jakog mirisa. :Đ
Na kraju im je bio zadatak nacrtati nešto od onoga što im je taj dan bilo najzanimljivije. Ili bilo što o čemu smo pričali 🙂
Sudjelovalo je 123 djece i s oduševljenjem možemo reći da su bili super. Sudjelovali su u svemu, bili su zainteresirani, aktivni i imali super ideje. I, naravno, hvala učiteljicama koje su našle vremena i dale nam priliku da djeci približimo svoju ljubav prema prirodi.
Radionica je održana u suradnji s udrugom “Čarobni svijet” i Anitom Ercegovac. Radionicu su vodili Iva Rajković Alendar, stručna suradnica za zaštitu prirode i Tomislav Sotinac, stručni suradnik za zaštitu prirode.
U Šibeniku je 3. svibnja otvorena naša projektna izložba ‘Povratak prirodi – Dinara back to LIFE’, u sklopu ovogodišnjeg Festivala znanosti, a kojem je tema – život!
„Čuvajmo prirodu da bismo od nje mogli živjeti i živimo u prirodi da bismo od nje mogli imati koristi“- rekao je župan šibensko-kninski, dr.sc. Marko Jelić na otvaranju izložbe, naglasivši pritom važnost prošlogodišnjeg proglašenja Dinara parkom prirode, čime je ovaj vrijedan prostor prirode zaštićen, ali je ujedno i ostavljena mogućnost za određene ljudske aktivnosti koje će pomoći očuvanju bioraznolikosti Dinare.
„Tema ovogodišnjeg Festivala znanosti je život, stoga nismo nimalo dvojili po pitanju sudjelovanja na festivalu s našim dugogodišnjim partnerima i suradnicima Udrugom Biom i njihovom izložbom o Dinari“ – rekla je Voditeljica službe stručnih poslova JU Priroda Šibensko-kninske županije Tina Dragutin Burić. Istaknula je kako je cilj djelovanja javne ustanove podizanje svijesti o važnosti očuvane prirodne i kulturne baštine kroz održivo korištenje, a temelj čega je suživot prirode i lokalnih stanovnika te njihova uloga u vraćanju života na ta područja.
Izložba je otvorena u samom centru grada, u vrlo lijepom ambijentu Gradske knjižnice Juraj Šižgorić, domaćina izložbe, a u suradnji s JU Priroda. Otvorena je do subote 14. svibnja, svakim radnim danom od 8 do 20 sati te subotom od 8 do 13 sati.
Na otvorenju je Ivan Budinski, stručni savjetnik na projektu Dinara back to LIFE, održao predavanje o projektu, a prema izloženim fotografijama. „Naša želja za cijeli projekt ide u tom smjeru – kako smo rekli ‘Dinara back to LIFE’ – da se vrati život u obliku onih vrsta koje su nam značajne – vrtna strnadica, ćukavica i kratkoprsta ševa, ali da se vrati i što više ljudi jer upravo ljudi nam trebaju da bi održavali Dinaru u tom obliku u kojem postoji i u kojem je značajna za zaštitu prirode“ – naglasio je Budinski ovom prilikom.
Pogledajte ovo zanimljivo predavanje u videu ispod.
Međunarodni i domaći stručnjaci Ariel Brunner iz BirdLife International, najveće svjetske organizacije za zaštitu ptica, Brendan Dunford iz programa Burren, Engin Yılmaz iz inicijative Yolda, Aljoša Duplić iz MINGOR-a sudionici su panel diskusije ‘Europski zeleni plan – kako ga Hrvatska može ostvariti?’ koju Udruga Biom organizira 9. svibnja u Sinju u sklopu projekta Dinara back to LIFE.
Europski zeleni plan je novo razdoblje u europskoj povijesti i označava strategiju rasta kojom se zemlje EU žele suočiti izazovima u području klime i okoliša te preobraziti svoje gospodarstvo i društvo kako bi ih postupno učinili održivima. Možemo reći da biološka raznolikost nikad nije bila važnija, no ključan je pronalazak balansa između potrebe očuvanja prirode i biološke raznolikosti s jedne te ljudskih aktivnosti i gospodarstva s druge strane. Izazova za očuvanje prirode sve je više, a energetska kriza u kojoj se nalazimo stavlja sve veći pritisak na usklađivanje očuvanja prirode s potrebama razvoja gospodarstva, ali i obnovljivih izvora energije.
“Cilj nam je ovom panel diskusijom čuti primjere i iskustvo očuvanja prirode iz cijelog svijeta, te prokomentirati izazove i mogućnosti koje se za Hrvatsku otvaraju u ovom razdoblju. Iznimna je čast ugostiti stručnjake s ovolikim znanjem i iskustvom, te pozivamo sve da se uključe uživo ili putem live streama” – poručila je Željka Rajković, direktorica Udruge Biom.
Europskim zelenim planom odgovara se na izazove koje predstavljaju klimatske promjene i uništavanje okoliša, a čime se poboljšava kvaliteta života sadašnjih i budućih generacija. Zato je jako važno da se građani uključe i prate politike, a samo suradnjom se može postići da zeleni plan uspije i donese trajne promjene.
Na panelu će se raspravljati o svrsi Europskog zelenog plana i njegovom značenju za određene sektorske politike poput energetske i poljoprivredne politike, iskustvima zemalja EU u provedbi Zelenog plana, izazovima i prilikama za Hrvatsku, pozitivnim iskustvima iz mediteranskog područja pri usklađivanju prirode i čovjekovih aktivnosti, te drugim aktualnim pitanjima.
Sudionici panel diskusije međunarodni su i domaći stručnjaci za pitanja očuvanja prirode.
Ariel Brunner koordinira aktivnosti u BirdLife Europe oko cijelog niza politika Europske unije, od prirode i očuvanja bioraznolikosti, preko klime i energije, do ribarstva i poljoprivrede. Posljednjih deset godina bio je duboko uključen u debate oko reforme Zajedničke poljoprivredne politika te je nadaleko prepoznat kao istaknuti stručnjak za okolišni utjecaj poljoprivredne politike EU.
Posljednjih godina odigrao je vodeću ulogu u zagovaranju Europskog zelenog plana, Europske strategije bioraznolikosti i kampanje NatureAlart, a kako bi se obranilo i poboljšalo implementaciju europske legislative o zaštiti prirode. Bio je vrlo aktivan u raspravama o održivosti obnovljive energije te posebice bioenergije kao vodeći kritičar europske podrške biogorivu. Trenutno je član upravnog odbora neprofitne organizacije Renewable Grid Initiative te je član Platforme za održive financije Europske komisije.
Brendan Dunford proveo je posljednjih 20 godina živeći i radeći u regiji Burren na zapadu Irske gdje je vodio nagrađeni projekt BurrenLIFE (2005.-2010.) te trenutno vodi njegov nastavak, Burren Programme – www.burrenprogramme.com. Ovaj inovativni program „plaćanja prema rezultatima“ potiče farmere na preko 23.000 hektara primarnog vapnenačkog staništa na poboljšanje lokalne bioraznolikosti, kvalitete vode i kulturnog naslijeđa, što je od uvođenja 2010. svake godine donosilo stalne socijalne, ekonomske i okolišne koristi.
Dunford je osnivač Burrenbeo Trusta (www.burrenbeo.com) – vodećeg zagovornika „place-based learninga“ i brige za zajednicu u Irskoj – te osnivač FarmingForNature.ei koji za cilj ima prepoznavanje, uvažavanje i podržavanje poljoprivrednika diljem Europe koji rade na zaštiti prirode. 2011. godine postao je Ashoka Fellow te je 2018. nagrađen Počasnim doktoratom Sveučilišta u Galwayu za svoj rad na bioraznolikosti poljoprivrednog zemljišta.
Engin Yilmaz je direktor incijative Yolda, organizacije za očuvanje prirode smještene u Turskoj, a koja radi na međunarodnj razini. Također je koordinator Saveza za mediteransku prirodu i kulturu (AMNC) te supredsjedatelj grupe za podršku IYRP za Europu. Ima dugu karijeru u nevladinim organizacijama, od čega je veći dio posvetio očuvanju prirode. Od osnivanja inicijative Yolda 2015., njegovi interesi oko istraživanja i očuvanja bili su većinom fokusirani na kulturne prakse koje doprinose bioraznolikosti, a posebice pastirskom praksom. Yilmaz je prikupio bogato iskustvo i kako direktor BirdLifeovog partnera u Tursakoj gdje je radio od 2010. do 2015.
Aljoša Duplić radi na zaštiti prirode više od 12 godina, trenutno kao zaposlenik Hrvatske agencije za okoliš i prirodu. Tijekom profesionalne karijere radio je na različitim temama uglavnom povezanim s očuvanjem vrsta (dominantno kralješnjaka) i područja. Sudjelovao je u pripremi prijedloga nacionalne ekološke mreže Republike Hrvatske te u izradi hrvatskog prijedloga ekološke mreže Natura 2000. Također, radio je na razvoju i pripremi okvira za uspostavu upravljanja Natura 2000 područjima u Hrvatskoj kroz Operativni program kohezija i konkurentnost (period 2014.-2020.). Njegov stručni interes je primarno usmjeren na očuvanje slatkovodnih riba i slatkovodnih ekosustava.
Panel diskusija European Green Deal – How Croatia Can Strike It?/ Europski zeleni plan – kako ga Hrvatska može ostvariti? održava se 9. svibnja od 16 do 18 sati u Multimedijalnoj dvorani muzeja Sinjske Alke, Put Petrovca 12 u Sinju. Jezik panel diskusije je engleski, a moderator je novinar Domagoj Novokmet.
Panel diskusiju moći će se pratiti i online, preko livestreama na YouTube kanalu Bioma –
Projektni tim Dinara back to LIFE sredinom travnja bio je u posjetu primjeru dobre prakse Šumariji Drniš, koja se može pohvaliti velikim površinama pašnjaka danim u zakup i gdje se još uvijek može pronaći ćukavicu i kratkoprstu ševu, te kod majstora za izradu prelijepih susaka od šmrike.
Gotovi susak
Ovom posjetu primjeru dobre prakse bili su prisutni predstavnici projektnih partnera – Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske šume, LAG Cetinska krajina i Udruga Biom – kao i predstavnici Hrvatskih šuma Šumarija Drniš, Javne ustanove Priroda Šibensko-kninske županije te Nacionalnog parka Krka.
Prvi dio posjeta bio je na području Pokrovnika kod Drniša, jednom od rijetkih preostalih staništa ćukavice (Burhinus oedicnemus) i kratkoprste ševe (Calandrella brachydactyla) u Hrvatskoj. Međutim, ovo travnjačko stanište također zarasta, kao što se dogodilo travnjacima na Dinari, uglavnom šmrikom (Juniperus oxycedrus), i trebalo bi ga restaurirati kako ne bi bilo izgubljeno, koja ideja je naišla na razumijevanje predstavnika Hrvatskih šuma.
Projektni tim, predstavnici Šumarije Drniš, JU Priroda i NP Krka kod Pokrovnika
Drniški kraj tradicionalno se bavi stočarstvom, što uprava Šumarije Drniš podržava svojim radom – trenutno imaju 350 ugovora o zakupu koji pokrivaju 9.000 hektara, kako je istaknuo Ante Slamić, upravitelj drniške šumarije. Pod zakupom je i područje kod Pokrovnika, gdje se do kraja travnja očekuje dolazak ćukavice i kratkoprste ševe na gniježđenje. Slamić je naglasio da je kod davanja zemljišta u zakup važno da su nadležna tijela – Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja – bolje koordinirani, a predstavnice Nacionalnog parka Krka dodale kako je nužno kod davanja zemljišta u zakup da su javne ustanove pravovremeno obaviještene, za slučaj da je riječ o površinama zaštićenim Naturom 2000. Granice NP Krka, inače, dotiču stanište ćukavice i kratkoprste ševe kod Pokrovnika.
Travnjak kod Pokrovnika koji zarasta šmrikom
Travnjak kod Pokrovnika rijetko je stanište kratkoprste ševe i ćukavice u Hrvatskoj, a trenutno zarasta šmrikom, što je proces koji je ugrozio njihovo stanište na Ježevićkom suhopolju pa se nametnulo pitanje mogućnosti uklanjanja nepoželjne drvenaste vegetacije. Drniška šumarija izrazila je razumijevanje prema potrebi očuvanja travnjaka kao staništa te su uzeli u obzir mogućnost da se na travnjaku kod Pokrovnika krene u proces ručnog uklanjanja šmrike, što bi provodile isključivo Hrvatske šume. Predložena je mogućnost da ovaj teren bude pilot područje u skorijoj budućnosti, s obzirom da sa svakom sezonom ovaj travnjak zarasta sve više. S obzirom da je Šumsko-gospodarski program s planom upravljanja za ovo područje u reviziji, idealno je vrijeme za nove mjere. Od Bioma je stigao prijedlog da se na području Pokrovnika ide u kombiniranje brzih i dugoročnih rješenja dok ćukavica i kratkoprsta ševa nisu posve nestale odavde.
Ante Slamić vidi veliki potencijal u iskorištavanju šmrike
Slamić smatra kako će s vremenom sve što može gorjeti, uključujući šmriku, biti izuzetno cijenjeno, za što vidi potvrdu u rastu cijena energenata u sjeni nemira na istoku Europe. Potražnja već postoji – uskoro se na ovom području otvara bio-energana iz koje su izrazili potrebu za 50 tona šmrike čime se želi testirati potencijal šmrike za energetsku proizvodnju. Ova biljna vrsta vrlo je kvalitetna, iznad razine je kvalitete hrasta i bukve, naglašava Slamić, pa je se može koristiti i za izradu raznih uporabnih predmeta. Brojnost šmrike na ovom području, a i šire, je vrlo velika pa se ovom vrstom, kako tvrdi upravitelj, može gospodariti kroz dulji vremenski period. Šmrika je specifična i po tome što se na ostale biljne vrste izravno i snažno može utjecati stokom, dok je utjecaj životinja na šmriku znatno manji te je se mora ručno uklanjati. Ekonomski održivi model kojim bi bili zadovoljni svi – upravitelj prostorom, zakupnik i organizacije koje se bave očuvanjem prirode – je najbolje rješenje, naglasio je Slamić, a jedno takvo za Pokrovnik se nazire. Parcele će biti zanimljivije zakupnicima kad ne budu zarastale, Hrvatske šume imaju svoj interes u njihovom zakupu, dok je navedenim ptičjim vrstama neophodno ovakvo otvoreno stanište. Problem zarastanja šmrikom na velikim područjima Hrvatske, složili su se svi prisutni, treba objasniti i približiti na razini ministarstava te ponuditi rješenja s kojima bi se složili svi zainteresirani dionici.
Jedan od problema na područjima pod zakupom su električni pastiri koje stočari postavljaju kako bi jednostavnije čuvali svoja stada, dok lovci ovu infrastrukturu vide kao ograničavajuću za kretanje divljači. Električni pastiri česti su na drniškim pašnjacima kamo na ispašu dolaze krave, koje su zbog lakšeg održavanja i većih poticaja popularne među stočarima. Lovci su međutim zabrinuti za migraciju divljih životinja. Potrebe stočara i zabrinutost lovaca moguće je pomiriti metodom pregonskog napasivanja – sistemom postavljanja električnih pastira na maksimalno 20% površine pod zakupom, a nakon što je taj ograđeni dio pašnjaka popasen električni bi se pastir prebacilo na iduću plohu slične veličine, i tako u krug.
Najveći problem na ovom području, istaknuo je Slamić, su požari za koje smatra da je za 95% njih kriva čovjekova nepažnja, a za tek oko 5% da su izazvani drugim faktorima kao što su gromovi, iskre vlakova itd. No, i u ovom slučaju važna je edukacija kojom bi se, dakle, od požara spasilo mnoge površine. Dodatni alat u ograničavanju širenja požara su otvoreni travnjački prostori koji, kad ih požar zahvati, gore plamenom manjeg intenziteta od požara šume ili šikare, te se vatra ovim područjima sporije širi – dakle travnjak pomaže u gašenju požara. Usto, šmrika koju zahvati požar često ne izgori cijela, nego na staništu ostanu deblje grane, što ne odgovara ćukavici i kratkoprstoj ševi, pa je ovu do kraja neizgorjelu drvnu masu potrebno ručno ukloniti.
Obrada komada šmrike
Nastavak posjeta primjeru dobre prakse nastavljen je u Siveriću kod Ivana Mlađe Tomića, majstora koji od šmrike radi susak, karakterističnu drnišku posudu sličnu bukari. Njegovi susci prekrasne su posude, ručno napravljene od ovog tvrdog materijala te izraz lokalne tradicije, ujedno i način održivog korištenja prirodno dostupnih resursa.
Komadi šmrike na dvogodišnjem sušenjuu spremištu majstora Mlađe
Proces proizvodnje samo jednog suska dugotrajan je. Počinje skupljanjem drvenog materijala s biljke koju se smije rezati kroz studeni, prosinac, siječanj i veljaču. Ručku za budući susak priprema se kuhanjem ili grijanjem tankih grana koje se potom savija i suši tako savinute. Proces sušenja traje čak godinu i pol do dvije na policama majstorove radionice. Komadi šmrike koje je majstor prikupio, pripremio i označio ove zime, bit će, dakle, spremni za obradu – 2024. godine!
Savinute grane poslužit će kao drške suska
Od prikupljenog drvnog materijala – isključivo šmrike – ostat će 70%, dok će preostalih 30% biti neupotrebljivo jer će istrunuti ili će ga pojesti crvi ili će propasti na neki drugi način. Nakon sušenja u skladištu, drveni komadi idu na dodatno sušenje u drvenu sušaru na još mjesec-dva. Nakon rezanja komada šmrike u pločice od kojih će biti sastavljen susak, ponovno se odbaci 70 do 80 posto neupotrebljivih drvenih komada.
Svaki susak napravljen je od 14+1 drvene pločice
Za jedan susak potrebna je 14+1 drvena pločica, bez obzira na veličinu suska. Pri izradi suska manje zapremine koristi se manje drvene pločice, dok se pri izradi suska veće zapremine koristi veće komade, no uvijek njih petnaest (jedan je s drškom), svaki susak je poseban i unikatan, ali su svi na mjeru. Drvene komade za susak spaja se isključivo bez lijepljenja, limenim obručem. U završnoj fazi rada, za finalnu izradu samo jednog suska potreban je – cijeli jedan radni dan. Ono što je zanimljivo kod suska, iz kojeg se piće tradicionalno ispija „u krug“, čovjek jedan za drugim, je da se ovom posudom herpes – ne prenosi. Za druge bolesti nije utvrđena ovakva pravilnost.
Modeli susaka od kojih je sve krenulo
Majstor Mlađo počeo se baviti izradom susaka prije 25 godina, što je koristio kao svojevrsnu radnu terapiju. Prve suske koje je bio pronašao i promatrao pokušavajući razumjeti kako ih se stvara, dan-danas drži na polici u svojoj radionici. Strojevi na kojima radi ovaj električar po zanimanju izradio je sam, a na jednom od njih – onom za vađenje utora na drvenim komadima – radio je dvije godine te je ovaj stroj upisan u knjigu inovacija.
Inovativni stroj
Majstor za obradu šmrike prenosi svoje znanje na mlađe generacije – na sajmovima održava kreativne radionice za djecu kojima prepušta da sami rade drvene predmete i time im prepušta i svoje radove i svoju ekspertizu, čime otvara vrata očuvanju ove vještine.
Stilizirani susak od živice ispred kuće majstora Mlađe
