Autor: Kruno Bošnjaković

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Završena restauracijska sezona – očišćeno 47,6 hektara travnjaka na Ježevićkom suhopolju

Krajem ožujka završena je i prva restauracijska sezona započeta u rujnu prošle godine, a tijekom koje je na Ježevićkom suhopolju od drvenaste vegetacije očišćeno 47,6 hektara zaraslih travnjaka. Ovime je veliki travnjački prostor otvoren za povratak ćukavice (Burhinus oedicnemus) i kratkoprste ševe (Calandrella brachydactyla) na plohi gdje ćukavica prošle godine nije bila zabilježena.

Ćukavica i kratkoprsta ševa

S ručnim uklanjanjem nepoželjne drvenaste vegetacije na Ježevićkom suhopolju počeli smo u rujnu edukativno-volonterskim kampom Dinara back to LIFE koji je potrajao intenzivna dva tjedna te u sklopu kojeg je 18 studenata te 20-ak drugih volontera i sudionika krenulo s ručnim uklanjanjem drvenaste vegetacije kada je u povoljno stanje dovedeno 28,8 hektara travnjaka. U ovoj prvoj fazi utvrđena je i metodologija rada s obzirom na korištenje pojedinih alata i redoslijed poslova. Osim toga, na kampu je navedenih 18 studenata kroz niz predavanja ušlo i teoretski u restauraciju, što je znanje koje će moći koristiti u svojim budućim aktivnostima.

Sudionici kampa na očišćenom dijelu Ježevićkog suhopolja

Odmah po završetku kampa ručno uklanjanje na Ježevićkom suhopolju nastavili su restauracijski radnici Mario Grčić i Ivan Kekez pred kojima je stajala polugodišnja sezona uklanjanja drvenaste vegetacije tijekom koje su nastavili s radom na dijelu suhopolja koje se naslanja na plohu očišćenu za kampa. Iako je riječ o fizički zamornom i pomalo monotonom poslu, dvojica restauracijskih radnika zadovoljni su – „radim u prirodi i liječim se“, kako je rekao Grčić. Ovaj strojarski tehničar po struci prethodno se bavio građevinom i pekarstvom, a sad mu se „po prvi puta događa da idem na posao i pivam!“. Kekez, vozač i vatrogasac po struci, upustio se u ovaj posao jer voli životinje i prirodu te mu godi ovakav rad – „ovo mi je rađa i relaksacija. Ja uživam na poslu, podmladio sam se!“. Rad na terenu obilježen je mirom i tišinom, kako kažu, divlje životinje su rijetkost, naiđe tek pokoji stočar sa svojim stadom. Restauracijski radnici ove sezone sudjelovali su i u drugim poslovima kao što su obnova lokvi i suhozida.

Ručno uklanjanje drvenaste vegetacije ključna je aktivnost za obnovu travnjačkih staništa na Dinari. Velike površine travnjaka zarasle su proteklih desetljeća zbog iseljavanja stanovništva i sve slabijeg bavljenja stočarstvom. Kako travnjaci sve više zarastaju, tako na njima prestaje ispaša te se proces zarastanja time intenzivira. Da bi se ovaj proces zaustavilo i preokrenulo potrebno je ručno uklanjanje drvenaste vegetacije kako bismo opet otvorili travnjačko stanište, jer sama ispaša nije dovoljna jednom kada se formiraju veći grmovi ili stabalca koje stoka ne može pojesti nego oni ostaju prisutni u prostoru i nastavljaju rasti. Ručno uklanjanje metoda je koja garantira potpuno i temeljito čišćenje od sve drvenaste vegetacije, posebice od šmrike (Juniperus oxycedrus), koja se od ostalih biljnih vrsta, na koje se može izravno i snažno utjecati stokom, razlikuje po tome što je utjecaj životinja na nju znatno manji te se šmriku mora ručno uklanjati. Proteklom sedmomjesečnom restauracijskom sezonom ručnog uklanjanja učinili smo upravo to – očistili smo relativno veliku površinu travnjaka od drvenaste vegetacije, ponajviše od šmrike, za divlje vrste kao i za domaće životinje, sa željom da se ovaj travnjak uz pomoć stočara i njihovih stada sačuva kao takav te da ga se s vremenom i poveća. Prisutnost stoke na ispaši sada će mnogo lakše održavati travnjak u povoljnom stanju i sprječavati da u kratkom vremenu ponovno počne zarastanje.

Paralelno s ručnim uklanjanjem vegetacije oformljeno je „projektno stado“ koje čini stoka iz stada šestero lokalnih stočara koji ih napasuju na ciljanim plohama na Kijevskom suhopolju i Ježevićkom suhopolju. Pašarenje na plohi očišćenoj ove restauracijske sezone otežat će njeno ponovno zarastanje u šmriku i drugu drvenastu vegetaciju, čime će se na dulji rok očuvati travnjačko stanište pogodno za gniježđenje navedenih ptičjih vrsta zbog kojih, između ostalog, i provodimo restauraciju travnjaka. Naime ćukavica i kratkoprsta ševa dvije su vrste ptica koje su ovisne o otvorenim travnjacima s niskom vegetacijom bez vidljivih većih prepreka u prostoru. Vrste su to polupustinjskih područja kakvih u Hrvatskoj ima jako malo, a upravo na Ježevićkom i Kijevskom suhopolju, uz još svega par lokacija, bilježimo njihovu prisutnost. Poboljšanjem stanišnih uvjeta za ove vrste izravno poboljšavamo uvjete i za brojne druge vrste ovisne o otvorenim staništima te tako doprinosimo i njihovom očuvanju.

Do kraja kolovoza na suhopoljima u podnožju Dinare neće biti restauracijskih radova jer kreće vrijeme gniježđenja za kojeg je pticama potreban mir, a posebice se nadamo da će se ove godine na projektnom području gnijezditi i koji par ćukavica, posljednji put viđenih ovdje 2020. godine.

Kako bi se povećalo površine pod travnjacima, od rujna ove godine ponovno ćemo krenuti u restauraciju metodom ručnog uklanjanja, nastavit će se s povećavanjem projektnog stada i s pojačanim pašarenjem, a nadamo se kako će biti omogućena i treća restauracijska metoda – kontrolirano paljenje.

Ježevićko suhopolje – prikaz očišćenog dijela
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Dodatna tri magarca u projektnom stadu

Naše projektno stado obogaćeno je za tri nova magarca – Ivan Kaselj iz Ježevića nabavio je jednu ženku i dva mužjaka magaraca, čime je proširio svoje stado na sveukupno pet grla. Za koji mjesec doći će vjerojatno i šesto!

Dva nova mužjaka u Kaseljevom stadu stara su dvije, odnosno devet godina, dok je ženka stara šest godina te je spulna, odnosno čeka mlado – pule – čime će ovo stado magaraca do ljeta narasti na šest grla. Plan mu je u skoroj budućnosti povećati svoje stado na 10-ak grla magaraca.

Svoje magarce Kaselj vodi na ispašu na Ježevićko suhopolje, a nove životinje uči pravom putu tako što ih hrani kukuruzom kako bi ga pratile, što će potrajati nekoliko mjeseci. Nakon tog razdoblja, magarci će sami znati otići na ispašu „pod planinu“ i vratiti se u staju do večeri.

Magarci u Kaseljevom stadu, kako kaže, jedu mladu šmriku (Juniperus oxycedrus), kao i mekane izdanke na starijim bijkama. Osim magaraca, ovaj stočar iz zaseoka iznad Peruće ima i stado koza od 40-ak grla koje drži za proizvodnju mlijeka i sira, te dvije krave. Kaseljeve koze, kako opisuje, brste i starije grane šmrike.

Ovo obogaćeno miješano stado doprinijet će očuvanju travnjaka na Ježevićkom suhopolju jer, dakle, magarci brste grmove šmrike, glavnu vrstu kod zarastanja dinarskih travnjaka, staništu koje već desetljećima zahvaća trend sukcesije, no kako se stada povećavaju i šire novim vrstama, pogotovo magarcima, obrastanje travnjaka drvenastom vegetacijom bit će usporeno. Međutim, preokret i povećanje područja pod travnjacima moguće je jedino u slučaju paljenja ili ručnog uklanjanja drvenaste vegetacije nakon čega bi se na toj površini provodila ispaša pa bi tada magarci pojeli mlade izdanke i spriječili ponovno zarastanje.

Kroz projektnu aktivnost formiranja projektnog stada, kojemu je cilj usmjerenom ispašom miješanim stadima usporiti ili zaustaviti daljnje zarastanje travnjaka u drvenastu vegetaciju, do sada je sklopljeno šest ugovora sa stočarima koji imaju zemlju u zakupu unutar projektnog područja, a koje se preklapa sa staništima ćukavice i kratkoprste ševe – dviju vrsta ptica za čiju zaštitu je projekt osmišljen. Kako bismo smanjili selektivnost ispaše, kroz projekt potičemo nabavu dodatnih vrste stoke drugačijih prehrambenih navika jer na taj način omogućujemo da se pojača pašni pritisak na drvenaste vrste, prvenstveno šmriku kojom travnjaci u ovom dijelu zarastaju. Pošto stočari na ovome području uglavnom uzgajaju ovce ili koze te krave, poticali smo nabavu kopitara poput magaraca kojima se nadopunjuje stado i tako poboljšava učinkovitost ispaše. Uz stoku koju su stočari već posjedovali, uz podršku projekta  nabavljeno je dodatnih 22 grla magaraca i konja te je tako projektno stado naraslo na otprilike 880 životinja odnosno otprilike 760 ovaca, 90 koza, devet krava te spomenuti magarci i konji. Nadamo se da će stočari i nakon završetka projekta na ljeto 2023. godine nastaviti držati miješana stada te da će se udio magaraca i konja dodatno povećavati zbog prirodnog prirasta. Na taj način će se dugoročno omogućiti da zarastanje travnjaka bude usporeno. Ako pritom uspijemo utjecati na promjenu praksi i zakonskog okvira vezanog uz ručno uklanjanje drvenaste vegetacije u kombinaciji s ispašom, to bi moglo činiti značajnu razliku i lokalni preokret u trendu zarastanja travnjaka barem na projektnom području.

Ivan Kaselj sa svojim magarcem

——————————————————————————————-

Na razvoju projektnog stada surađujemo sa stočarima koji u vlasništvu ili u zakupu imaju zemljišta na područjima važnima kao staništa za očuvanje ciljanih vrsta ptica kojima se projekt bavi, što su Ježevićko suhopolje i Kijevsko suhopolje.

Kategorije
Dnevnik Dinare Novosti

Dragodid – čuvari suhozidne gradnje

Proučavanje i očuvanje vještine suhozidne gradnje, organiziranje radionica, prezentacija i edukacija te popularizacija suhozida – misija je Udruge 4 grada Dragodid koja se već dva desetljeća bavi ovim dijelom tradicije, uglavnom primorskih dijelova Hrvatske. Suradnja projekta Dinara back to LIFE s Dragodidom počela je kroz sastanke Suradničkog vijeća, nastavila se kroz naš volonterski kamp predavanjem studentima o suhozidnoj gradnji, uslijedila je obnova Marunske bunarine, prve lokve restaurirane unutar projekta, ove godine suradnja je nastavljena obnovom suhozida kod planinarske kuće sv. Jakov na Vrdovu, a imamo i planove za budućnost. 

Članovi Dragodida na terenu

Udruga je ime dobila po malom suhozidnom selu Dragodid na Visu gdje su održane prve radionice i gdje je živio stari meštar suhozidne gradnje Andrija Suić koji je prenio svoja znanja te je, kako kaže Zvonimir Malbaša, sinjski član Dragodida, jedan od najzaslužnijih za revitalizaciju ove tradicije jer je dao upute i smjernice o radu na suhozidnoj gradnji. Inače, u selu Dragodid su voljeli reći da „čak i voda ima 4 grada“ („grad“ je stara mjera za udjel alkohola u tekućini i iznosi približno 10%), otkud inspiracija za puni naziv udruge. 

Zvonimir Malbaša

Prva neformalna radionica održana je 2002. godine, da bi udruga Dragodid bila osnovana 2007. kad kreće ozbiljniji rad i širenje udruge. Danas Dragodid broji 50 članova iz cijele Hrvatske, od čega je najveći dio etnologa i arhitekata, no i stručnjaka iz drugih područja kao što su povjesničari umjetnosti, inženjeri računarstva, farmaceuti, klesari, razni zanatlije itd. Sjedište udruge je u Šapjanama kod Rijeke, a članovi Dragodida dolaze iz cijele Hrvatske, uključujući i Slavoniju, gdje kamen i nije toliko čest materijal.

Traženje položaja za kamen

Jedan od većih dosadašnjih uspjeha udruge je upis umijeća suhozidne gradnje na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, 2018. godine. Riječ je o inicijativi koju su uz Dragodid pokrenuli suhozidni graditelji iz Francuske, Grčke, Italije, Slovenije, Španjolske, Cipra i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”. Uvrštenje na UNESCO-ov popis potvrda je koliko ja važno očuvati ovu gradnju, bitnu ljudima, ali i prirodi cijelog Mediterana. Za svoj rad Dragodid je dosad dobio i uglednu europsku nagradu Europa Nostra, priznanje na konferenciji Best in Heritage i nagradu na Zagrebačkom salonu arhitekture.

Dragodid svake godine organizira 30-ak radionica o suhozidu na kojima sudjeluju deseci ljudi. Upravo su radionice odlična prilika da se zainteresirani počnu baviti suhozidom, a pogotovo su korisne višednevne radionice na ljetnom kampu u Petrebišćima na Učki, gdje će se ove godine održati trinaesta po redu radionica. Vikend-radionice održavaju se na otocima, u Dalmaciji, kao i u Istri gdje se zkđ. može naučiti osnove suhozidne gradnje. Dalje je sve stvar prakse – „dohvate se ljudi neke djedovine gdje pokušaju sami zidati i brzo ta vještina uđe u ruku“, potiče Malbaša buduće suhozidne graditelje. Malbaša naglašava odlične reakcije polaznika njihovih radionica, veliki odaziv, te sve zadovoljnije volontere – od kojih su neki samostalno otpočeli svoje projekte te obnavljaju suhozide čime se širi znanje i brojnost obnovljenih suhozida, što je upravo cilj udruge Dragodid. Sama udruga dosad je organizirala ili vodila suhozidne radionice i slične akcije u Hrvatskoj na 20 otoka, u 10 zaštićenih područja te 23 grada i općine, dok je u inozemstvu sudjelovala u aktivnostima na suhozidnoj gradnji u Grčkoj, Francuskoj, Italiji, Portugalu, Crnoj Gori, Rumunjskoj i BiH. 

Član Dragodida pred završenim segmentom suhozida

Prošle godine Dragodid je u Konavlima organizirao Međunarodni kongres suhozidne gradnje na razini cijeli Europe, značajan događaj za međunarodnu suradnju o suhozidnoj gradnji. Upravo suradnja s drugim državama važna je za razmjenu znanja o suhozidima s obzirom na specifičnost ove gradnje. U tom duhu suhozidni graditelji iz Hrvatske odlaze na radionice u inozemstvo, dok na radionicu u Petrebišća dolaze strani volonteri. S obzirom da je u ovim državama prisutna drugačija vrsta kamena, riječ je i o drugačijoj vrsti gradnje, kao primjerice u Francuskoj gdje je prisutan pločasti kamen koji se lista pa ga se slaže na način da su slojnice horizontalne čime su ovi zidovi pravilni. Općenito, u cijelom svijetu gdje god ima kamena ima i suhozida – od onih u Južnoj Americi kao što je Machu Picchu, pa do Afrike gdje su piramide također vrsta suhozidne gradnje, kako domišljato povezuje Malbaša.

Usred zida, usred posla

I u Hrvatskoj svaka regija nosi svoje posebnosti gradnje suhozida, prvenstveno vezano za kamen, koji se razlikuje u Istri, u Dalmaciji, ili još uže, na području Ravnih kotara gdje je riječ o pločastom kamenu. I van primorskih dijelova Hrvatske pronalazimo suhozide – u Zagorju ih se često koristi za podzide jer je riječ o savršenoj strukturi za zadržavanje zemlje, a da se pritom voda može cijediti. Usto, graditelji su prilagođavali oblik i vrstu kamena posebnom tipu gradnje i svrsi suhozida, poznavali su krajolik i što mogu očekivati. Stoljećima se razvijala i usavršavala ta vještina te nije bilo potrebe da je se preispituje, naglašava Malbaša stav udruge o ovom znanju.

Dragodid se u ovih 20-ak godina neformalnog i 15 godina službenog postojanja bavio svim vrstama građevina napravljenih suhozidnom gradnjom, bilo da su to ograde, međe, kuće, poljske kućice – bunje, lokve, bunari i druge građevine napravljene suhozidom. U primorskom dijelu Hrvatske kamen je, jasno, osnovni građevni materijal, i što god da se gradi bilo je potrebno smisliti kako iskoristiti to što se nudi. Graditelji suhozida ujedno su razmišljali i ekonomski – kad su gradili ograde i međe ujedno su čistili zemljište od kamena i time oslobađali zemljište za obradu. Suhozidne ograde također su bile zaštita od životinja, vjetra i snijega, bez da su divlje vrste imale problem zbog ovoga – divlje životinje se ili provlače kroz kamenje ili ga preskaču, a mogu ga i koristiti razne vrste životinja poput guštera, žaba, ptica, ježeva, zmija, malih glodavaca i drugih.

Radna akcija na Vrdovu

Dragodid je, kako bi dodatno popularizirali suhozidnu gradnju, izradio priručnik „Gradimo u kamenu“ koji okuplja znanja o suhozidnoj gradnji i predstavlja okosnicu za izradu i očuvanje suhozida. Za početnika koji se tek susreće sa suhozidnom gradnjom ovaj priručnik odlična je pomoć. Tko želi svoj primjerak može se obratiti izdavaču Slobodnoj Dalmacija, a dva poglavlja mogu se pronaći i u PDF-u na ovom linku – http://www.dragodid.org/gradimo-u-kamenu-ponovno-na-kioscima/

Dragodid je sudjelovao i u pokretanju Suhozid.hr, otvorenog javnog popisa hrvatske suhozidne baštine gdje su svi pozvani dodavati fotografije i linkove na zidove, građevine, naselja, kapelice, mirila, stećke, lokve, bunare, vapnenice, drevne puteve i slično, dakle svaku gradnju usuho u Hrvatskoj.

Prošle godine Dragodid je obnovio mnogo lokvi, primjerice u Gaćelezima, na Zlarinu, u Konavlima, Vučipolju… Drago nam je da suradnja kreće i da se u ovim krajevima repopularizira suhozidnu gradnju, osvrće se Malbaša na suradnju na Dinari. Veselimo se i nadamo se budućim suradnjama, poručuje!

Odmor na kraju akcije obnove suhozida provedene pod vodstvom Dragodida
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Uređena je staza Vučipolje – Privija i započela je obnova suhozida na Vrdovu

Očišćena stoljetna staza i početak obnove tradicionalnog suhozida rezultati su akcije provedene proteklog vikenda na padinama Dinare, a na kojoj je u dva dana 50-ak volontera sudjelovalo kako bi se u funkciju vratilo korisne i lijepe primjere čovjekovog suživota s prirodom.

Akcija je provedena 12. i 13. ožujka u dvije odvojene aktivnosti – uređenju staze i obnovi suhozida.

Kroz prvu aktivnost obnovljena je stara planinska staza koja vodi od zaseoka Glavurdići u Vučipolju istočno od jezera Peruća do Privije, zapadno od Vrdova. Riječ je o starom „magarećem putu“ koji je služio za tjeranje stoke iz Vučipolja i okolnih zaseoka prema Vrdovu, no s napuštanjem stočarstva i otvaranjem jednostavnijih mogućnosti odlazaka na ovu visoravan put je polako zarastao te je po stazi popadalo sasušeno granje. No, pojavila se potreba za obnovom ove staze, što nam je predloženo prošle godine na Suradničkim vijećima.

Tokom proteklog vikenda ova je staza u potpunosti očišćena – uklonjeno je svo popadalo suho granje te je orezana drvenasta vegetacija u cijeloj širini podzidane staze od oko 2 metra te u punoj duljini staze od oko 2.500 metara. Širina staze otvara mogućnost da je odsad koriste i konji s tovarom. Takva staza je, jasno, vrlo ugodna i sigurna za planinare, izletnike i šetače. Oba dana ove aktivnosti bio je oko 25 sudionika – pripadnici LU Hrvace, Turistička udruga Hrvace, LAG-a Cetinska krajina, strani volonteri iz Europskih snaga solidarnosti, volonteri iz bliže okolice, Splita i Zagreba te članovi Udruge Biom.

U isto vrijeme na visoravni Vrdovo organizirana je obnova suhozida na putu prema planinarskoj kući sv. Jakov. Riječ je suhozidu koji je služio kao ograda zemljišta te protiv urušavanja zemlje, no pod utjecajem kiše, snijega i snažnih vjetrova suhozid se s vremenom urušio. Ova aktivnost provedena je pod stručnim vodstvom članova udruge 4 GRADA DRAGODID koja se već 15 godina bavi obnovom suhozidne gradnje u Hrvatskoj. U obnovi su također pomogli članovi PD sv. Jakov, PD Mosor, PD Jelinak, PD Mareta, ESS volonteri, domaći volonteri te članovi Udruge Biom – sve skupa bilo je oko 35 sudionika akcije.

S obzirom da je suhozid jedan specifičan način gradnje sa svojim zakonitostima koja garantiraju čvrstoću kroz određeni period, akcija je počela kratkim uvodom i lekcijom voditelja obnove iz udruge Dragodid o načinu gradnje, odnosno obnove suhozida. Posao koji je uslijedio temeljit je i s naglaskom na čvrstoću te zahtijeva određeno vrijeme kako bi zid izdržao zahtjevne vremenske uvjete na ovom terenu. Glavni cilj voditelja obnove suhozida bio je prijenos znanja o gradnji suhozida te popularizacija suhozidne gradnje kako bi se sačuvalo ovaj dio lokalne tradicije i kulture. U akciji je ovom prilikom obnovljeno 40-ak metara suhozida visine oko 50 cm i širine oko 50 cm.

U foto-galeriji dolje pogledajte kako su tekle obje akcije

Obnovljena staza otvorila je ovaj prostor šetačima, planinarima i lovcima kao i lokalnim stočarima za održivo korištenje dok se restauriranim suhozidom želi sačuvati ovaj primjer tradicionalne gradnje, mukotrpno izgrađene kako bi se škrtu zemlju izloženu ekstremnim atmosferilijama privelo svrsi koja je stoljećima služila podinarskom stanovništvu.

Zahvaljujemo volonterima na lijepom odazivu i na vremenu kojeg su utrošili za zajedničko dobro. Zahvalni smo i na ugodnom druženju te se veselimo budućim prilikama za suradnju.

Akcija je organizirana u suradnji projektnih partnera Dinara back to LIFE, Lovačke udruge Hrvace, Planinarskog društva Sv. Jakov – Bitelić i udruge 4 GRADA – DRAGODID.

U akciji su sudjelovali i volonteri iz #europskesnagesolidarnosti.

Snimke obiju aktivnosti možete pogledati i u videu dolje:

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Pridružite se obnovi staze na Dinari i naučite kako se gradi suhozid!

U subotu i nedjelju 12. i 13. ožujka održava se akcija čišćenja planinske staze od Vučipolja (Glavurdići) do Privije, kao i akcija obnove suhozida kod planinarske kuće sv. Jakov na Vrdovu. Restauracija staze i obnova suhozida će se održavati oba dana, od 8 do 16 sati, a svi zainteresirani su pozvani da se pridruže i pomognu. Marenda i alat bit će osigurani za sve sudionike.

Zainteresirani mogu sudjelovati kroz dvije skupine.

Prva skupina radi na obnovi staze Vučipolje – Privija, a njezin cilj je ovog vikenda očistiti stazu u duljini od cca 3 km od drvenaste vegetacije kojom zarasta.  Mjesto nalaska je oba dana u 8 sati na lokaciji u Vučipolju (https://goo.gl/maps/pzAHFKN3FuS79Kii8)

Druga skupina će oba dana obnavljati suhozide u blizini planinarske kuće sv. Jakov na Vrdovu, i imat će priliku učiti tehniku suhozidne gradnje uz voditelje iz udruge Dragodid. Ova udruga već 15 godina organizira i vodi suhozidne radionice te provodi istraživanja suhozidne baštine u suradnji s lokalnim partnerima, izvornim nositeljima umijeća gradnje suhozida i poznavateljima lokalnih tradicija. Mjesto nalaska i u subotu i nedjelju je u 8 sati ispred planinarske kuće sv. Jakov (https://goo.gl/maps/e5ffV4ADzeYHDgeg6).

Sendviči, ručak i piće su osigurani za oba dana, a pozivamo sudionike da pripreme vlastite rukavice (iz higijenskih razloga), iako će velik broj rukavica također biti osiguran.

Svi koji se pridruže mogu birati u kojoj će akciji sudjelovati – restauraciji staze ili obnovi suhozida. Ručni alat osigurava organizator, a na akciju je poželjno doći u terenskoj obući i hlačama dugih nogavica te s gornjim dijelom odjeće tkđ. čvrstih rukava. Dolazak na mjesto početka akcije je u vlastitom aranžmanu, a ako netko želi sudjelovati i nema prijevoz, molimo da se najavi unaprijed organizatoru.

Zainteresirani za sudjelovanje u akciji nek se prethodno najave putem maila na dinarabacktolife@gmail.com ili na Facebook profilu projekta Dinara back to LIFE. U slučaju lošeg vremena akcija može biti odgođena.

Akcija se organizira u suradnji projektnih partnera Dinara back to LIFE, Lovačke udruge Hrvace, Planinarskog društva Sv. Jakov – Bitelić i udruge 4 GRADA – DRAGODID.

Kategorije
Dnevnik Dinare

Obnavljamo stazu Vučipolje – Privija

U subotu i nedjelju 12. i 13. ožujka održavamo akciju čišćenja staze i obnove suhozida uz stazu od Vučipolja (Glavurdići) do Privije. Akcija će se održavati oba dana, od 8 do 16 sati, svi zainteresirani su pozvani da pomognu, a marendu i alat osigurat ćemo kroz naš projekt.

Početak staze

Staza od sela Vučipolje pa prema vrhu Privija i dalje ka Vrdovu je stari magareći put koji je bio korišten kroz dugi vremenski period te je staza i dalje vidljiva na terenu, iako je na dijelovima poprilično zarasla te je na nju popadalo sasušeno granje. Cilj akcije je očistiti stazu u duljini od cca 3 km od drvenaste vegetacije kojom zarasta i vratiti joj prohodnost. Osim čišćenja staze, dodatno će se provesti i akcija obnove urušenih suhozida uz ovu stazu, što će provesti stručnjaci za obnovu suhozida iz udruge Dragodid.

Suhozid uz stazu obnavljat će stručnjaci iz udruge Dragodid

Veliko nam je zadovoljstvo što smo u mogućnosti obnoviti upravo ovu stazu, koju su nam zainteresirani građani i društva preporučili na sastanku Suradničkog vijeća prošle godine. Nadamo se da ćemo ovom akcijom motivirati mještane, lovce, planinare, izletnike i sve druge da koriste stazu, borave u prirodi i zajednički je čuvaju.

Drvenasta vegetacija na stazi

Ručni alat za akciju osigurava organizator, a na akciju je poželjno doći u terenskoj obući i hlačama dugih nogavica te s gornjim dijelom odjeće tkđ. čvrstih rukava. Preporučuje se korištenje rukavica (većinu će osigurati organizator ali predlažemo da zbog higijenskih razloga ponesete vlastite). Marendu za oba dana osigurava organizator. Dolazak na mjesto početka akcije je u vlastitom aranžmanu.

Zainteresirane za sudjelovanje na akciji molimo da se prethodno najave putem maila na dinarabacktolife@gmail.com (kako bismo osigurali dovoljno obroka i alata).

U slučaju lošeg vremena akcija može biti odgođena.

Akcija se organizira u suradnji projektnih partnera Dinara back to LIFE, Lovačke udruge Hrvace, Planinarskog društva Sv. Jakov – Bitelić i udruge 4 GRADA – DRAGODID.

Prikaz staze na terenu
Pogled sa staze
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

Radionice ruralnog razvoja „Osnovne informacije o korištenju sustava AGRONET“

Lokalna akcijska grupa “Cetinska krajina” u sklopu projekta Dinara back to LIFE organizira radionice ruralnog razvoja s ciljem poticanja lokalnog stanovništva na samostalno korištenje i razumijevanje funkcioniranja sustava AGRONET.

Ovo su prve dvije radionice u nizu koje su namijenjene OPG-ovima i ostalim fizičkim i pravnim osobama koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Svrha ovih dviju radionica je svim zainteresiranima pružiti osnovne informacije o korištenju AGRONET-a.

AGRONET je digitalna aplikacija namijenjena za pomoć poljoprivrednim gospodarstvima i ostalim korisnicima u ostvarivanju prava na potpore u poljoprivredi. Omogućuje pregledavanje podataka iz Upisnika poljoprivrednih gospodarstva, elektroničko ispunjavanje zahtjeva za izravnu potporu te pregledavanje propisa vezanih uz ostvarivanje prava na potporu.

Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže u četvrtak, 3. ožujka 2022. godine na sljedećim lokacijama:

VRLIKA – Dom kulture, na adresi Ul. bana Petra Berislavića 8, s početkom u 17:00 sati.

SINJ – Palacina, na adresi Andrije Kačića Miošića 5, s početkom u 19:00 sati.

Predavačica: Mara Radan, mag. edu.

Događaj će se održati u skladu s epidemiološkim mjerama.

Kategorije
Novosti

Predavanje o praćenju sove ušare u Sinju – dođite i priključite se monitoringu!

Sova ušara (Bubo bubo) proglašena je pticom godine 2022. u Hrvatskoj, a ove veljače i ožujka u Hrvatskoj traje monitoring ove najveće europske sove. Udruga BIOM uz pomoć volontera ovu vrstu u Hrvatskoj prati već dulji niz godina, ali sva područja Hrvatske još nisu pokrivena te smo u 2022. odlučili proširiti područje praćenja i na širu okolicu Sinja.

Javno predavanje o praćenju ove vrste ćemo održati u petak, 25. veljače u 18h u Galeriji Sikirica u Sinju te se nadamo što boljem odazivu svih koji bi nam u željeli pomoći u monitoringu. Sudionici radionice će dobiti upute o lokacijama o prisustva vrste u blizini i načina kojima najlakše potvrđujemo prisustvo ušare. A ušare ćemo, ako nas vrijeme posluži, zajedno tražiti možda već ovaj vikend!

Odabirom ušare za pticu godine želimo dodatno podizati svijest o svim prijetnjama s kojima se susreće – elektrokucija, krivolov, trovanje, nestanak staništa, uznemiravanje – te potaknuti širenje volonterske mreže čuvara ove najveće europske sove.

*Aktivnost se održava u sklopu projekta Learning and Sharing for Nature, financiranog od zaklade MAVA

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Izostanak kiša te snažni mrazovi glavni problemi dinarskih pčelara

Klimatske promjene najveća su prepreka održivom bavljenju pčelarstvom: poremećeni režim padalina i sve frekventnije suše negativno utječu na vegetaciju, prvenstveno na samoniklo medonosno bilje; izostanak obilnih proljetnih kiša uzrokuje kašnjenje vegetacije, čime se otežava preživljavanje pčela tijekom sve sušnijih ljeta; povremeni snažni kasni mrazovi uništavaju bilje i urod – izneseno je na okruglom stolu Izazovi u pčelarstvu koji je početkom veljače održan u Vrlici. Pčelari su primijetili i pojavu novog klimatskog obrasca na ovom području – sve se češće događa da nakon kiša uslijedi jaka bura koja vrlo brzo isuši tlo.

Glavna aktivnost projekta Dinara back to LIFE je restauracija dinarskih travnjaka zbog njihove važnosti za prirodu i ukupnu biološku raznolikost, a od restauracije travnjaka koristi će imati svi stanovnici područja Dinare. Pčelari su korisnici dinarskih travnjaka i kao takvi su ujedno dionici projekta, a okruglim stolovima na ovu temu projekt ih želi podržati u povezivanju te u zagovaranju rješenja koja će im pomoći. Okrugli stol organiziramo i kako bismo stvorili prostor za iznošenje problema, dijalog i raspravu, te u konačnici omogućili pčelarima i donositeljima odluka da kroz kvalitetniju suradnju osiguraju bolje uvjete za bavljenje pčelarstvom, a time i neizravnu ekološku i gospodarsku korist za ovaj kraj.

Na okrugli stol održan u Vrlici odazvali su se predstavnici i članovi pčelarskih udruga iz sjevernog dijela Dinare – PU “Dinara” iz Vrlike, PU “Vrisak” iz Kijeva i UP “Drača” iz Knina. Na prvom okruglom stolu s pčelarima održanom u listopadu u Sinju, bili su se okupili predstavnici pčelarskih udruga iz južnog dijela projektnog područja koji obuhvaća gradove Sinj i Trilj, te općine Otok i Hrvace.

Potporu pčelarima u Vrlici i Sinju svojim sudjelovanjem iskazali su Mirko Ljubičić, predsjednik Saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije, mr.sc. Zora Kažimir ispred Javne ustanove MORE I KRŠ, Ivica Mastelić ispred Grada Sinja te načelnik Općine Kijevo Martin Ercegovac.  

Na Okruglom stolu u Vrlici, organiziranom od LAG-a “Cetinska krajina”, a na kojem se skupilo 20-ak pčelara, naglašeno je da klimatske promjene posljednjih nekoliko godina čine bavljenje pčelarstvom u ovom području neisplativim pa sve više pčelara odustaje od posla, među njima i oni dugogodišnji s većim brojem košnica, no neki novi pčelari istovremeno se ipak uključuju u posao. Na ovom se području usto događaju i sezonski pritisci – dinarski pčelari tvrde da preporučeni prostorni pritisak iznosi oko 10 košnica na 1 km2, dok istovremeno tijekom sezone imaju i do 5.000 košnica pčelara iz drugih regija na svom području.

S obzirom na manjak pčelinje ispaše, pčelari predlažu da se na ovom području krene u akciju sadnje drveća i grmlja kao što su vrisak, kadulja, lavanda, ružmarin, lipa i pitomi kesten, vrste koje su ovdje najpogodnije vrste za sadnju. Ružmarin je istaknut kao posebno zanimljiv jer cvate dvaput godišnje. S obzirom na klimatske značajke ovog područja, naglašeno je, najprikladnija su stabla otporna na velike temperaturne razlike tijekom godine. Pčelari smatraju kako bi uputno bilo saditi medonosno bilje na javnim površinama, za što je potrebna suglasnost Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda. Predložena je i sadnja vjetrozaštitnih pojasa koji bi sadržavali medonosno drveće, čega je primjer prošlogodišnja akcija u Sinjskom polju gdje su posađene crna joha, bijela vrba i lipa.

Pčelari su zainteresirani za nabavu većeg broja sadnica medonosnog bilja na razini pčelarskih udruga, čime bi postigli bolju nabavnu cijenu, a koje bi zasadili uz parcele koje već koriste. Napomenuli su kako se događa da samoinicijativno zasade medonosno bilje da bi potom nailazili na neodobravanje drugih poljoprivrednika. Načelnik Općine Kijevo izrazio je podršku inicijativi pčelara za sadnjom.

Održavanje zdravlja pčela ključna je aktivnost za očuvanje košnica te su pčelari obvezni tretirati ih dva puta godišnje, iako su potrebna i do tri tretmana košnice svake godine, jer varoa postaje sve otpornija. Dodatni financijski pritisak kod liječenja pčela proizlazi iz pravila da pčelar lijekove mora kupiti unaprijed sam, što država kasnije refundira, no umirovljenicima među pčelarima je ponekad teško odvojiti nekoliko tisuća kuna odjednom za ovu namjenu. Nešto širi problem je nepostojanje održivog sustava poticaja. Naime, trenutno se poticaji u poljoprivredi računaju po jedinici (hektar ili grlo primjerice), samo u pčelarstvu ne. Pčelarima država sufinancira nabavu opreme, a ako se ne ide u nabavu nove opreme tada poticaja nema. Pčelari predlažu da se uvede sustav poticaja po košnici.

Pčelari su u Vrlici predložili suradnju s Hrvatskim šumama vezano uz čišćenje, obnovu i širenje postojećih šumskih puteva. Dio postojećih šumskih puteva u lošem je stanju te su glavna prepreka daljnjem razvoju u smislu korištenja viših predjela planine za pčelinju ispašu, posebice tijekom ljeta. U slučaju ovakve suradnje, važno bi bilo formiranje proširenja puteva, odnosno gradnja stajališta za pčelare na kojima bi oni mogli parkirati ili okrenuti svoje kamione s košnicama. Šumarije imaju mogućnost uvrstiti ova stajališta u svoje planove gospodarenja.

Pčelari su se na okruglom stolu pitali i oko svrhe i načina komunalnog tretiranja protiv komaraca, što jedinice lokalne samouprave redovito provode cestovnim vozilom koje prolazi kroz naselja ispuštajući pritom otrov za komarce. Pčelari vide štetne posljedice tretiranja insekticidima uz ceste i kuće, odnosno u relativnoj blizini košnica. Rješenje vide u tretiranju u vlažnim područjima koja su izvor širenja komaraca ili u avio-tretiranju.

Cilj ovog i ostalih okruglih stolova je analiza trenutnog stanja, usuglašavanje zajedničkih interesa i definiranje koraka za realizaciju dogovorenog. Rezultat Okruglog stola u Vrlici bit će smjernice za sadnju medonosnog bilja i drveća, kako na javnim, tako i na privatnim površinama.

Upravo ovaj mjesec objavljene su i dvije informacije koje bi mogle ohrabriti dinarske pčelare na nastavak pa možda i na širenje posla. Osječka tvrtka Oilseeds ponudila je sjeme medonosnih biljaka kao i pojedinačne biljke koje je teže nabaviti. Radi se o autohtonim biljkama, a s obzirom na poteškoće u nabavi sjemena medonosnih biljaka, osim facelije i heljde, pčelarima je otvorena prilika za lakšu nabavu raznih vrsta biljaka kao što su bijeli kokotac, esparzeta, crvena djetelina, gorušica bijela, podlanak i druge.

Usto, Ministarstvo poljoprivrede i ove će godine provoditi program „Školski medni dan s hrvatskih pčelinjaka“ kojim će se educirati djecu i njihove roditelje o važnosti konzumiranja meda i njegovog uključivanja u prehranu, dok će se istovremeno promovirati med proizveden na hrvatskim pčelinjacima, što će pridonijeti boljem tržišnom pozicioniranju hrvatskih pčelara. Dakle, dodatna prilika i za dinarske pčelare.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Projektno stado se počelo okupljati – nova grla za bolju ispašu

Početkom godine u projekt Dinara back to LIFE priključili su se lokalni stočari koji će u restauraciji dinarskih travnjaka sudjelovati svojim stadima koja će voditi na ispašu na projektno područje. Ovime su se poljoprivrednici s ovog područja direktno uključili u projekt, a sami projekt izravno je aktivirao ispašu kao projektnu aktivnost. 

Idealni model napasivanja pašnjaka je kombiniranom ispašom, čemu smo se približili jer su ovom suradnjom nabavljeni magarci i konji, koji pasu bilje koje ovce i koze ne pasu.

Projektu se zasad priključilo šest stočara, a ovdje želimo predstaviti neke od njih.

Totići iz Ježevića su, kako sami kažu, stoljetni ovčari koji se ovim poslom bave od davnina, i to ne samo zbog zarade. Dražen Totić prisjetio se svog pradjeda, rođenog 1895. koji je bio ispričao da, dok je on bio živ, nisu prodali niti jednu ovcu. I u ratnim vremenima, Totići su pretjerali svoje stado preko planine za što im je trebalo tri dana. Kad je rat prošao, vratili su svoju stoku. „Mi smo držali ovce i kad se nisu davali poticaji“ – govori entuzijastični stočar. Svom velikom stadu od 370 ovaca ove su veljače pridružili, uz pomoć projetka Dinara back to LIFE, još dva magarca. Sad će njihovo veliko stado biti zaokruženije, a ispaša kompletnija te će travnjaci biti popaseni i od drvenaste vegetacije koja je polako i neumoljivo desetljećima preuzimala dinarske pašnjake. Totići planiraju ići u samostalno nabavljanje dodatnih magaraca, tako da bi njegovo magareće stado trebalo brojati 10-ak grla.

Ivan, Lucija i Dražen Totić

Totići žive u istoimenom zaseoku tik uz Cetinu koja ovdje nešto laganije protiče te se, kad nabuja, izlijeva u okolno polje, što je prirodni proces natapanja polja koje mladi stočar kosi kako bi hranio stoku dok nema dovoljno ispaše. U poslu mu pomažu supruga Lucija i tinejdžerski sinovi koji znaju i u stanju su odraditi sve poslove kao otac, od čišćenja do baliranja i nošenja sijena, pa i zahtjevnije poslove. „Djeca su tako odgajana da se radi“ – govori otac, čiji roditelji zaokružuju šesterac stočara koji na ovom idiličnom mjestu drže najveće stado u okolici.

Ovce u staji

„Mir, sloboda i zadovoljstvo“ – navodi Totić ono najljepše u bavljenju stočarstvom – „imam slobodu raditi kako mi se sviđa“. Njegova je filozofija da „triba bit zadovoljan i skroman u životu“.

Stado na ispaši

Totić smatra da je kod držanja životinja ključno imati kvalitetne uvjete za njih, u kojem slučaju se ne razbolijevaju. Kad do bolesti ipak dođe, pomažu mu veterinari iz Knina, „jako dobri i uslužni“, koji su spremni pomoći “danju i noću”.

Iskusni pastir

Posao u kućanstvu Totićevih počinje u 4 sata ujutro i završava u 22 sata navečer, a kad se ovce janje traje dan i noć. Veliko stado na ispašu na brdo odlazi ujutro, a poslijepodne se spušta prema Cetini, u polje na idiličnu poziciju uz rijeku i s pogledom na Kijevski bat.

Na više pozicije na planinu bi tjerali stoku na ispašu, kako kaže Totić, kad bi bilo „puta i vode“. Ovako, bez prohodnih puteva i sigurnih izvora vode, planina nije dobrodošla za ovce. No, ove godine probat će i ovaj model – potjerat će svoje stado prema Martinovim košarama na Dinari. Skupa s ovcama, ići će i stado novih magaraca…

Obitelj Alegić iz Ježevića svom postojećem stadu dodala je dva nova grla – magaricu i magarca iz dva različita stada, kako bi izbjegli srodstvo između životinja. U procesu širanje stada magarcima suočili su se s problemom njihove nabave jer ih ima vrlo malo za prodaju, što naglašavaju i drugi stočari.

Boris Alegić

U današnje vrijeme, objašnjava Boris Alegić, starost magaraca nije toliko važna jer ih se više ne koristi kao teretne životinje tako da magarci sada žive i preko dva desetljeća, a plodni su do dvadesete godine. Njegovi novi magarci ići će na ispašu s ostatkom lijepog stada u kojem je 150 ovaca, sedam krava te sada sve skupa šest magaraca. Alegići se žele i više baviti magarcima jer vide njihovu važnost i potencijal na tom području, te su kroz projekt dobili potporu da povećavaju i razvijaju svoje stado i u tom smjeru, do 10-ak grla.

Sadašnji stočari nisu samo vješti pastiri i čuvari ovaca nego i poduzetnici u pravom smislu te riječi, koji u svom poslu moraju, kao i drugi, vrlo jasno i konkretno razmišljati u smislu troškova i prihoda. Dakle, promišljeni stočar Alegić izračunao je godišnje troškove te ih je preračunao u broj janjaca, pri čemu je prosječna vrijednost janjca u trenutku prodaje stotinu eura. Svake godine, dakle, po njegovoj vrlo jasnoj računici, treba mu 20 janjaca za žito, još 20 za pokrivanje troškova zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, 10 janjaca je potrebno za godišnji trošak sijena, oko 15 janjaca ugine svake godine, oko 5-6 janjaca mu je potrebno za vodu, a 20 janjaca ostavlja svake godine za podmladak stada kako mu se zbog ugibanja starih ovaca stado svake godine ne bi smanjivalo.

Dinarski magarac s karakterističnim križem na leđima

Ovca može živjeti 15-ak godina, ali neke žive i samo sedam ako se češće i više janje. Ako se ovca počne janjiti s godinu dana u tom će slučaju kraće živjeti. U prosjeku se ovce janje jedanput godišnje, rijetko dvaput godišnje, pri čemu ojanje po jedno janje, rijetko kad dvoje janjaca. Alegićevo stado od 150 ovaca tako godišnje može imati do najviše 200 janjaca, što je vrijednost kojom on raspolaže, no, iako naizgled bogatstvo, kako kaže Alegić, bez državnih potpora ne bi se moglo preživjeti. Zahvalni stočar naglašava i pomoć koju dobiva od Splitsko-dalmatinske županije koja mu daje 300 kuna za podmladak, po janjetu.

Magarci su, kao dio stada, zanimljivi i korisni jer jedu sijeno koje ostane nakon ovaca. Ovce su sklone rasipanju sijena, kojeg nakon njih ostane po prilici 20-ak posto, što pojedu magarci. Kao dio stada, ovi će magarci pospješiti ispašu jer će popasti i ono raslinje koje ovce zaobilaze, a prvenstveno izdanke šmrike koja je dominantna vrsta u zarastanju dinarskih pašnjaka. Alegić je odabrao magarce ispred krava kao nova grla u svom stadu i stoga što je krava veći potrošač – štalskoj kravi treba daleko više sijena.

Alegićevo stado od 1. ožujka, kad krene vegetacija, ide na pašnjak. U slučaju njegovog stada, ono ide do Kalinića ograde i nazad u jednom danu. Što se zemljišta tiče, pored travnjaka koje već ima u zakupu što koristi kao pašnjak i za kosidbu, potrebno mu je još 20 hektara kako bi zadovoljio potrebe svog stada te se nada novim natječajima Hrvatskih šuma za zakup zemljišta kako bi, poslovnim rječnikom rečeno, svom biznisu osigurao prijeko potreban resurs – pašnjak. Inače, cijena zakupa pašnjaka je 200 do 400 kuna po hektaru godišnje + PDV.

Petar Validžić živi doslovce pod Dinarom, njegov zaseok Validžići kod Kijeva smješten je točno podno jugoistočne stijene Dinare, na mjestu gdje se planina strmo diže prema Ošljaku, u zaseoku bez tekuće vode kojeg dijeli s još četvero sumještana.

Petar Validžić

U tim uvjetima drži stado od 130 ovaca i 30 koza te četiri konja, a uz pomoć projekta je dodao još jednog konja, kobilu i ždrijebe, sve hrvatske hladnokrvnjake. Validžić se odlučio za konje jer se oni vrlo uspješno, zahvaljujući svojoj veličini i snazi, obrane od vuka, braneći time i stado, dok će magare vuk udaviti. Konj je time čuvar stada, a što je konja više bolje se brane. Najuspješniji u ovome su pastusi koji se brane tako što udaraju nogama i grizu. Usto, „ja konje volim, iako je konj skuplji od magarca“, priča Validžić. Plan mu je imati 15 kobila.

U njegovom stadu su travničke pramenke, velike ovce koje imaju jako runo pa ljeta ne mogu provoditi na niskim nadmorskim visinama i visokim temperaturama Dalmatinske zagore jer se razboljevaju, između ostalog i zbog krpelja koji se pojave vrlo rano u godini. Kad su u planini, naglašava Validžić, ovce su puno rjeđe bolesne.

U ovom raznolikom stadu su i koze te psi, među kojima su kangali kao veliki, snažni i borbeni čuvari, te border collieji kao sakupljači stada. Dok mu je stado pod planinom, u Validžićima, čuvaju ga psi, pri čemu se ističu ženke kangala koje „gone vuka dok muški spava“. Kad ide u planinu s Validžićem idu sve životinje za koje je ondje, uz pomoć GSS-a, napravio nadstrešnicu. Kaže da ondje opasnosti od zvijeri nema jer je riječ o otvorenom staništu, bez šume, tako da vuk i medvjed njegovom stadu ondje ne prilaze. Validžić je na planini napravio pastirski stan, u blizini planinarskog skloništa Martinove košare. Vrijedni stočar imao je jednog radnika koji bi s njim čuvao stoku, no, kako kaže, pomoćnik se prvo ozlijedio, a potom izgubio volju. Sad ljeta provodi sam, uz povremeno druženje s pokojim planinarom ili GSS-ovcem u prolazu.

Podinarski stočar ljeta provodi na Martinovim košarama, zaravni na istočnom dijelu Dinare na 1.300 metara nadmorske visine, u razdoblju od početka srpnja do početka listopada, otkud se uopće ne spušta, osim u izvanrednim okolnostima. Validžić je jedini iz ovog područja koji ide „na planinu“. Jedan od objektivnih razloga malog broja stočara na ovim visinama je nedostatak vode. Idealno rješenje, smatra on, ondje su lokve koje konji izgaze pa se u njih slije voda koju tako nastali vodonepropusni sloj uspješno zadrži. Na području oko Martinovih košara kamo on vodi svoje stado na ispašu 10-ak je lokvi koje čekaju obnovu.

Ovce u staji

„Dinara je meni treća majka“ – opisuje Validžić svoj odnos prema planini (u mladosti su ga odgajale majka pa sestra). „Zadovoljan sam, uživam u ovome. Sam sam svoj gazda i mogu dobro živjeti sad kad sam dobio pašnjak“ – zadovoljan je poslom, iako dodaje kako još uvijek ipak nema dovoljno pašnjaka. Smatra da je broj ovaca kojeg on ima dovoljan da bi se moglo dobro živjeti, ali uz poticaje, kako i naglašavaju svi ostali.

Jare u staji
Dinara back to LIFE
Powered by  GDPR Cookie Compliance
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.