Ministarstvo poljoprivrede danas je obavijestilo kako je omogućilo dodatnih 23.200 hektara šumskog zemljišta u svrhu pašarenja. Izvanrednim revizijama dozvoljeno je korištenje šumskog zemljišta u osam gospodarskih jedinica na području šumarija Sinj, Knin, Obrovac i Makarska, na kojima je dosad bio ugovoren zakup na 3.300 ha. Cijelo područje projekta Dinara back to LIFE obuhvaćeno je područjem šumarija Sinj i Knin.
Ministarstvo dodaje da je odobreno šest izvanrednih revizija s dodatnih 17.200 ha dok su dodatne dvije u hitnom postupku odobrenja. Po skorom okončanju zakonski propisanog postupka, u prvoj polovici mjeseca prosinca za ove površine putem javnih poziva bit će omogućen zakup, kratkoročni i dugoročni.
Ministarstvo poljoprivrede naglašava kako su se odlučili na ovaj potez u cilju povećanja korištenja šumskog zemljišta u svrhu pašarenja te proširenja opsega i učinkovitosti stočarske proizvodnje. Izmjenama pravilnika o uređivanju šuma omogućena je ispaša i na onim površinama na kojima to šumskogospodarskim planovima prije nije bilo dozvoljeno. Do ovakvog poteza Ministarstva dolazi uslijed iskazanog povećanog interesa stočara za pašarenjem na tim površinama.
Od listopada 2019. godine do danas sklopljeno je više od 1100 ugovora o zakupu u svrhu pašarenja na površini većoj od 40.000 ha. Kako bi se poljoprivrednim proizvođačima omogućilo učinkovito, ali prije svega zakonito korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, kroz model kratkoročnog i dugoročnog zakupa potencijalnim zakupnicima putem devet javnih poziva ponuđeno je preko 70.000 ha, izdvaja Ministarstvo poljoprivrede.
Na pašnjacima najnižih dijelova Dinare žive dvije zanimljive vrste. Bogomoljka (Empusa fasciata) je prepoznatljiva po brojnim izraslinama na tijelu zahvaljujući kojima ih se teže uoči jer životinja nalikuje grančicama. Odrasle jedinke ove vrste bogomoljke ugibaju na početku ljeta da bi se krajem ljeta iz jaja izlegle mlade jedinke (larve) koje će tek iduće proljeće postići punu veličinu (imago). Zimi su također aktivne, ali po lijepom vremenu.
Jesenski procjepak (Scilla autumnalis) ljeto preživljava skriven kao lukovica u tlu te cvate i lista tek nakon prvih jesenskih kiša, a tanki listići će mu se osušiti tek iduće godine krajem proljeća. Obje su ove vrste fenologijom prilagođene na mediteransku klimu u kojoj su uvjeti života ljeti često teži nego zimi.
Koje su razlike između zimovalica i gnjezdarica, kako se pticama može olakšati boravak u našim krajevima te zašto se neke ptice sele dok druge ostaju – ovo i štošta drugog poučili smo djecu iz Kijeva na radionici održanoj 20.11. u suradnji s udrugom za edukaciju djece Čarobni svijet iz Knina, s kojom smo na kraju radionice izradili makete ptica i postavili kućice za ptice.
Radionicu u organizaciji projekta Dinara back to LIFE proveli su voditeljica Čarobnog svijeta Anita Ercegovac, volonterka Ana Ercegovac, Biomov stručni suradnik za očuvanje prirode Tomislav Sotinac te Biomova volonterka Doris Sotinac, a sudjelovalo je 19 djece dobi od 2 godine pa do trećeg razreda osnovne škole.
Radionica je počela razgovorom o našim projektnim pticama ćukavici, kratkoprstoj ševi i vrtnoj strnadici, a potom su djeca učila o razlikama između ptica stanarica, gnjezdarica, zimovalica i selica. Mladi Kijevljani naučili su da neke ptice sele zbog nedostatka hrane i hladnoće, dok druge, prilagodljivije, ostaju u našim krajevima.
Pticama stanaricama treba olakšati prezimljavanje postavljanjem zdrave hrane poput sjemenki suncokreta koje se može ostaviti u hranilicama za ptice, kao i postavljanjem kućica za ptice koje im mogu poslužiti za gniježđenje na proljeće. Djecu smo stoga podijelili u tri skupine od kojih je prva napravila tri kućice za ptice te im nadjenula imena prema stanaricama po svom odabiru – tako su kućice dobile imena „češljugar“, „sjenica“ i „vrabac“. Djeca su ispisala nazive kućica, potpisala se na njih te ih ukrasila crtežima.
Druga skupina djece je precrtavala ptice po svom odabiru s plakata “Ptice naših gradova”, a dječje će crteže udruga “Čarobni svijet” izložiti u svojim prostorima. Treća skupina djece je izrezivala, lijepila i izrađivala makete sjenica.
Na kraju radionice svi su zajedno postavili hranilicu koju su djeca napunila sjemenom suncokreta za sve ptice koje ostaju s nama i preko zime…
Miloduh (Hyssopus officinalis) je jedna od rijetkih ljekovitih biljaka Dinare. Cvate u jesen, a u ostalom dijelu godine se teško pronalazi, naročito ako je skriven u visokoj travi.
Na Dinari smo ga ovog listopada pronašli na dva lokaliteta gdje su prisutne prostorno male, ali guste populacije.
Karakteristični plavi cvjetovi ga u ovo doba godine izdaleka odaju u krškim travnjacima. Prema literaturnim podacima, prisutnost ove vrste na samoj Dinari nije bila poznata iako je vrsta sporadično prisutna od Istre do Južne Dalmacije.
U Sinju je u organizaciji LAG-a Cetinska krajina održan prvi okrugli stol u sklopu projekta Dinara back to LIFE, a tema je bilo pčelarstvo i izazovi s kojima se tamošnji pčelar suočavaju. Na sastanku su sudjelovali predstavnici pčelara, jedinica lokalne samouprave, javnih ustanova za upravljanje prirodom, te LAG-a i Udruge Biom.
U Cetinskoj krajini oko 250 pčelara posjeduje oko 12 tisuća košnica, a posljednje dvije godine koronavirus je otežao plasman meda na tržište, dok su sve češći ekstremni vremenski uvjeti utjecali i na sezonsko kašnjenje vegetacije. Glavna tema okruglog stola bilo je poticanje sadnje medonosnog bilja na zelenim javnim i privatnim površinama s ciljem poboljšanja pčelinje ispaše.
Kao trenutni glavni problem pčelari su jednoglasno istaknuli klimatske promjene, odnosno višegodišnju sušu koja znatno otežava općenito, a pogotovo stacionarno bavljenje pčelarstvom. Upravo iz ovog razloga predložena je sadnja medonosnog bilja i drveća koje bolje podnosi sušu i cvate u proljetnom ili jesenskom periodu, a za očekivati je da su autohtone vrste otpornije i prilagođenije lokalnim klimatskim uvjetima. Pčelarima koje pogađa i suša, kao indirektna podrška predstavljena je projektna obnova bunara i lokvi.
Tomislav Sotinac, stručni suradnik za zaštitu prirode s projekta Dinara back to LIFE, iznio je ideju akcijskih čišćenja zaraslih i onečišćenih površina u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, pod uvjetom da se na te površine potom zasade medonosne biljke.
Ivan Budinski, stručni projektni savjetnik za zaštitu prirode, predložio je sadnju medonosnog drveća uz nasipe i kanale koji vode od naselja prema polju na koji bi se način dobilo veću zastupljenost drveća u prostoru, zbog izduženosti, a takav je teren i prikladniji od uobičajenog poljskog. Za ovu aktivnost bila bi potrebno odobrenje Hrvatskih voda.
Sudionici okruglog stola naveli su i problem lijekova za varou koje pčelarima subvencionira država iako nisu djelotvorni, dok oni lijekovi koji jesu djelotvorni još uvijek nisu dostupni ili odobreni u Hrvatskoj. Pčelari su naveli potencijal probijanja, čišćenja i proširenja šumskih protupožarnih puteva koji im mogu biti od velike koristi kod pristupanja određenim lokacijama.
Glavna aktivnost projekta Dinara back to LIFE je restauracija dinarskih travnjaka zbog njihove važnosti za prirodu i ukupnu biološku raznolikost, a od restauracije travnjaka koristi će imati svi stanovnici područja Dinare, uključujući pčelare. Organizacija okruglih stolova uvod je u daljnje aktivnosti održavanja radionica ruralnog razvoja, a sve kako bi se dodatno potaknulo razvoj primarnih djelatnosti u širem projektnom području.
Iz kojih sve razloga se neke ptice sele u južnije krajeve, zašto hladnoća nije jedini razlog selidbe ptica, kako se može pomoći pticama koje ostaju u našim krajevima te što još možemo napraviti za ptice – pitanja su na koja su učenici OŠ Ivana Lovrića iz Sinja prošli tjedan dobili odgovore na Biomovoj edukaciji o pticama stanaricama u našim gradovima i selima.
Učenici su na edukaciji naučili o kojim je pticama riječ i čime se hrane te kako se neke ptice sele na jug, a neke ostaju u našim krajevima, ali da ima i ptica koje se na sele po osi sjever-jug, nego se neke zimi sele s istoka na zapad i dolaze k nama jer su im naši krajevi dovoljno topli.
Hladnoća nije jedini, a često ni glavni razlog seobe ptica, naučili su učenici, nego je to nedostatak hrane – ptice koje se najviše hrane kukcima odlaze u toplije krajeve jer kod nas u zimskom razdoblju nema kukaca u dovoljnom broju da bi se prehranile.
U našim krajevima često ostaju ptice koje se hrane sjemenom raznih vrsta biljaka i može im se pomoći izradom i postavljanjem hranilica za ptice u našim vrtovima i školskim dvorištima te prihranom mješavinom sjemena za ptice, koju se može kupiti u nekim trgovačim centrima, ili sjemenom suncokreta kojim se vrlo rado hrane jer sadrži i određeni postotak hranjivog ulja.
Tomislav Sotinac, stručni suradnik za zaštitu prirode na projektu Dinara back to LIFE, na kraju radionice u OŠ Ivana Lovrića postavio je hranilicu i poklonio učenicima nekoliko kilograma suncokreta, a tjedni redari provjerit će i po potrebi napuniti hranilicu suncokretom. Na istoj radionici izrađene su i postavljene kućice za ptice na isto stablo kao i hranilica – veliki platanu u školskom dvorištu koja je tako postalo mjesto gozbe za ptice u ovom hladnijem razdoblju godine s manjkom hrane.
Izgradnja lokvi kao intervencija čovjeka u prirodu jedan je od rijetkih primjera gdje je ono što je čovjek u prirodi napravio bilo korisno i za čovjeka i za prirodu. Vrijeme, međutim, radi protiv lokvi jer su one sve manje potrebne tako da su mnoge zapuštene. No, postoji energija, znanje i volja da ih se obnovi, odnosno održava. Jedan od onih koji se time uspješno bavi je Alen Čikada, iz KAL-a, udruge za zaštitu i obnovu krških lokvi, koji je nedavno u Sinju održao predavanje u Biomovoj organizaciji o obnovi lokvi, da bi potom svoje predavanje pretočio u praksu te pokazao na terenu na primjeru Marunske bunarine kako se obnovu lokve i provodi.
Kulturno i povijesno lokve su prisutne posvuda po kršu – lokva je kulturna baština, iako joj je prvotna svrha praktična – akumulacija voda, kaže Čikada. Lokve su većinom poluprirodne ili umjetne, najrjeđe su prirodne, a napravio ih je čovjek da si omogući život na kršu, odnosno da može napajati i stoku.
Mjesta za lokve čovjek je odabirao na način da je primijetio da se u nekim udubinama skuplja voda i odlučio intervenirati na način da je ogradio udubinu i time napravio lokve kakve vidimo danas. Početkom 20. stoljeća prestalo se graditi nove lokve, a sredinom 20. stoljeća prestalo ih se održavati. Zapuštene su, kako objašnjava Čikada, 1960.-ih kad započinje pad broja stoke i manje se pašari pa voda na udaljenim mjestima više nije potrebna jer stočari ne idu tako daleko. Dolaskom vodovoda tkđ. je dodatno zanemaren dio lokvi.
Lokve pronalazimo na raznim pozicijama – na otocima, duboko na kontinentu, na planinama, posvuda gdje se pokazala potreba lokve su građene. Među njima, zanimljiva je lokva na Silbi koja je na 15-ak metara od mora, na pola metra ispod razine mora, ali je svejedno vrlo malo boćata. Lokve postoje i neovisno o nadmorskoj visini, nalazimo ih posvuda pa bilježimo lokvu na Učkoj na 1.000 metara nadmorske visine.
Sve lokve se mora čistiti jer se u njima kroz godinu skuplja lišće i zemlja, odnosno mulj čime ostaje sve manje mjesta za vodu. Truljenjem se povećava količina mulja i smanjuje obujam vode. Čišćenje lokve bi dakle trebao biti redoviti posao, no taj posao nije ni lagan ni lijep jer lokva niti miriše niti lijepo izgleda, priznaje Čikada. Naglašava stručnjak da se ljudi boje lokvi kao legla komaraca, no prebrojavanja komaraca pokazala su da više komaraca ima oko jedna odbačene kamionske gume pune vode nego oko jedna lokve jer jedna zdrava lokva ne dopušta razmnožavanje komaraca budući da životinje jedu komarce – žabe jedu komarce, vodenjak ga jede, a i ličinke komaraca su hrana životinjama. Problem postaje ona lokva koje je zarasla raslinjem.
Dva su glavna razloga zbog kojih se Čikada upušta u obnavljanje lokvi: prvi je onaj najizravniji – lokve su potrebne ako se želi razvijati stočarstvo. Drugi razlog je biološka vrijednost jer lokva podržava zatvoreni ekosustav na kršu, služi kao mjesto gdje vodozemci polažu jajašca, moćemo reći da je lokva njihova „maternica“, uspoređuje Čikada. Isto tako za lokve su vezana vretenca i vilin-konjici.
Kad se lokve obnavlja, prioritet bi trebale imati one pored kojih prolaze stočari ili lokve na nekom udaljenom mjestu gdje u blizini nema neko drugo vodeno tijelo čime bi ta jedna obnovljena lokva podržavala ekosustav tog područja. Čikada obnavlja tradicijski, to znači da se prvo raspita gdje najbliže lokvi ima gline, koje u dinarskom području ne manjka, kako bi se lokvu jednostavnije obnovilo lakše dostupnim materijalom. Čikada smatra da bi bilo dobro raditi lokve na novim mjestima, ono što se sada rijetko radi, jer se nove lokve može raditi s malo resursa.
Kod zarastanja lokve veliki problem predstavlja trava jer ona razrahljuje zemlju i tako se vodu počne uvelike gubiti. U slučajevima više šljunčanog tla trava slabije raste, ali gdje je čista zemlja trava vrlo uspješno raste. Korijeni sistem trave u takvim slučajevima je vrlo raširen, pri čemu nastaju šupljine u zemlji koje se pojačano griju i tu je transpiracija jaka pa se gubi puno vode. Usto, trava još i „pije“ vodu.
Lokva Marunska bunarina nakon čišćenja i obnove suhozida
Čikada opisuje da kod obnove lokve želi na dnu imati 30 centimetara ugažene gline na dnu, kako se radi i na golf terenima pri gradnji jezeraca. Ako je sloj ugažene gline 10 cm i takav će držati vodu, čak i tako tanki sloj od 2-3 centimetra gline može držati vodu. Dobro je međutim da u lokvi ima nešto mulja – 5 do 10 centimetara jer mulj čuva glinu od sunca i isušivanja. Kod lokvi najprije počnu propuštati njeni krajevi, rubni dijelovi. Kad lokva presuši, dobro je da se preko nje vozi bager od 10 tona nekoliko sati jer će je to reparirati. Jednu sezonu dulje će lokva držati samo zahvaljujući tom gaženju. To mogu napraviti i ljudi – 20 ljudi u čizmama u nekoliko sati može ugaziti lokvu, savjetuje Čikada. Prije bi se stavljalo sijeno na dno lokve da ga stoka jede i tad bi stoka još dodatno gazila dno lokve, a nešto bi sijena ostalo, kao i balege stoke što bi dalo dodatni zaštitni sloj na dnu lokve. Dodatno, balega pospješuje ph vrijednost lokve.
Čikada je u svom predavanju predstavio i glavne „neprijatelje“ lokve. Riba gambuzija (Gambusia affinis), priznaje on, remeti cijeli sustav, ali je manji problem. Veći je problem crvena ribica/zlatna ribica (Carassius auratus) jer se pretjereno razmnožava i nema nikakvih neprijatelja, tjelesnim izlučevinama gnoji vodu i takva lokva ima puno više bilja što stvara mulj. Usto ova invazivna vrsta i jede autohtone životinje. Još jedan prirodni neprijatelj lokvi je američka crvenouha kornjača, na koju se u lokvama često nailazi, a problem s njom je taj što jede sve što uhvati. Zlatno pravilo ja, kaže Čikada – „nikakva riba ne bi smjela biti u lokvi!“. Zato je dobro da lokva presuši jer tako nestaju ribe, dok vodozemci prežive.
Kod obnove pazi se na sve – mulj se odlaže do najviše 50 metara od lokve. Iz toga mulja će onda ispuzati sve ličinke. Vodeno bilje se stavlja na 24 sata u blizinu vode, a tek onda ga se deponira negdje drugdje. Kad se planira obnova lokve pazi se na sezonu vodozemaca. Neće se ispumpati lokvu dok su unutra punoglavci. Košnju oko lokve se izbjegava i dok punoglavci postaju žabice. Savjetuje Čikada da je najbolje čistiti lokve krajem kolovoza i cijeli rujan te dio listopada. Drugo razdoblje niske vode je veljača.
Čovjek kad intervenira u okoliš obično ga poružni i smanjuje bioraznolikost. S lokvama, kako naglašava Čikada, čovjek povećava raznolikost jer je dao vodu, a okoliš je uljepšan jer se lokve lijepo uklapaju u prirodu. Takva čovjekova mijenjanja prirode daju okolišu dodatnu vrijednost, podržavaju životinjski svijet u svojoj okolici, omogućavaju ispašu stoke te su oku ugodan dodatak. Jedan primjer sklada čovjeka i prirode!
Cijelo predavanje Alena Čikade ‘Kako i zašto obnavljamo lokve u kršu?’ pogledajte dolje (88 min.).
Koja je korist od pošumljavanja opožarenog područja i koliko je vremena potrebno da bi nakon pošumljavanja narasla “kvalitetna” šuma – objasnio je inženjer šumarstva Zoran Šunjić iz Hrvatskih šuma, partner na projektu Dinara back to LIFE, na svom predavanju održanom na edukativno-volonterskom kampu u rujnu.
Predavanje ing. Šunjića na kampu Dinara back to LIFE
Predavanje projektnog stručnog suradnika za šumarstvo naslovljeno “Gospodarenje šumama i šumskim zemljištem na području krša u UŠP Split – izazovi s terena i usklađivanje s ekološkom mrežom“ obuhvatilo je upoznavanje s radom Hrvatskih šuma, nakon čega je poveo volontere s kampa na obilazak terena gdje je objasnio sistem pošumljavanja te prikazao razliku između opožarenog i neopožarenog terena, sanaciju požarišta te ostale radove gospodarenja šumama na kršu, a studenti su dobili i priliku sami posaditi sadnice crnog bora.
Kopanje rupe za sadnicu, Damir Jukić – Bračulj i volonterka
Ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u Hrvatskoj iznosi 2.688.687 hektara što je 47% kopnene površine države. Od toga je 2,1 milijuna ha u vlasništvu RH, dok je 581.770 ha u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Hrvatske šume gospodare s 2 milijuna hektara. Šunjić je objasnio da se svaka površina koja je obrasla šumskim drvećem, a veća je površinom od 10 ari (1000 m²), smatra šumom.
Šunjić je pokušao argumentirati kakve koristi ima od pošumljavanja alepskim i crnim borom. Hrvatske šume smatraju alepski i crni bor glavnim i nezaobilaznim pionirima u našem priobalju te ovakve šume zaustavljaju i sprečavaju eroziju tla, proizvode kisik, zadržavaju vodu, pročišćuju zrak, poboljšavaju kvalitetu tla, štite ga od prejake insolacije i općenito poboljšavaju klimatske uvjete, ispunjavajući one funkcije koje se zove općekorisnim funkcijama šuma. Hrvatske šume napominju i da, u kontekstu borbe s klimatskim promjenama tj. smanjenja emisija stakleničkih plinova, kako bi se ispunili Pariški ciljevi, hektar borovih sastojina godišnje “ulovi” 15-26 tona ugljičnog dioksida – CO2, glavnog stakleničkog plina.
Za ove dvije vrste neki od stručnjaka navode da su neugodne pri ljetnim požarima. Smatraju da pošumljena područja u Dalmaciji – pogotovo pošumljena crnogoricom bogatom smolom te s osušenim iglicama – pospješuju širenje ljenih požara, koji se travnatim terenom daleko teže šire i lakše ih je gasiti.
Sadnice spremne za sadnju
Proces pošumljavanja, objasnio je Šunjić, počinje sadnjom alepskog bora u priobalju/eumediteranu i crnog bora u zaobalju/submediteranu. U šumarstvu svi procesi jako dugo traju i da bi uopće bio moguć dolazak klimatogene zajednice hrasta crnike ispod alepskog bora ili hrasta medunca ispod crnog bora, mora se proći faza pionirske i prijelazne vrste u kojoj dominira bor i koja traje 60-100 godina.
Nakon predavanja, inženjer Šunjić i Damir Jukić – Bračulj, tkđ. projektni stručni suradnik za šumarstvo, poveli su sudionike kampa Dinara back to LIFE na pošumljeno područje. Za početak su stručnjaci iz Hrvatskih šuma opisali da pošumljavanje počinje strojnim kopanjem rupa u koje se borove sadi. Paralelne brazde koje strojevi kopaju širine su 3 metra, dok se sadnice postavlja svaka 2 metra unutar jedne brazde, što znači da se na jedan hektar posadi u prosjeku 2.000 biljaka. Rupe u koje se borove sadi moraju biti dubine od 40cm što mlade sadnice štiti od vjetra. Dobar dio sadnica ne primi se u ovim teškim uvjetima pa se osušene sadnice mijenja novim sadnicama.
Drvored posađenih mladih borova
Šunjić je objasnio kako se iz već narasle šume uklanja nisko i suho granje čime se sprečava širenje požara budući da će vatra teže zahvatiti grane koje rastu visoko. Što se tiče ranog uočavanja požara, Hrvatske šume koriste sustav kamera, iako sada, zahvaljujući tehnologiji najbrže idu dojave od lokalnih ljudi, u kojem slučaju dojave idu vrlo ubrzano – informacija stigne u roku nekoliko minuta. Šunjić je dodao da se godišnje u Dalmaciji posadi 300 hektara, odnosno preko 500.000 sadnica, dok izgori daleko više – 1.500 hektara. Kapacitet rasadnika Piket kod Zadra je 2.500.000 sadnica, a inženjer Šunjić smatra da treba zasaditi sve ove biljke.
Obilaskom opožarenog područja kod brane Peruća završen je zanimljiv i informativan izlet na kojem smo čuli drugačije gledište na pitanje pošumljavanja te koristi od šuma na dalmatinskom kršu, nasuprot stajalištu o pošumljenom području kao gorivom materijalu te pojačivaču ljetnih požara.
Proteklog petka u Sinju je održano predavanja o obnovi lokvi, a u Vučipolju iznad Perućkog jezera idućeg je dana naučeno znanje primijenjeno u obnovi jedne zapuštene lokve.
Prijedlog za obnovu lokve Marunska bunarina došao je kroz Suradničko vijeće projekta Dinara back to LIFE u kojem su okupljeni dionici ovog projekta poput lovaca, stočara i pčelara, čime smo dali priliku zajednici da izdvoji i naglasi ono što misli da je važno za obnovu. Ovaj prijedlog dionika nekoliko mjeseci nakon što je iznesen ovog je vikenda i proveden.
Alen Čikada, udruga KAL, predavanje o obnovi lokvi
Proces obnove lokve počeo je prijenosom znanja. Alen Čikada, stručnjak iz udruge za zaštitu i obnovu krških lokvi KAL, u dvorani Palacina u Sinju u petak 8. listopada održao je predavanje „Kako i zašto obnavljamo lokve u kršu?“ na kojem je dao osnovne informacije o važnosti lokve, opisao obnovu te prikazao uspješne primjere restauracije lokvi u kršu. Stručnjak Čikada, iz Lucijana kod Žminja, lokvama se počeo baviti od djetinjstva, a kroz udrugu KAL već se jedno desetljeće bavi ovom problematikom. Na svom je predavanju prenio svoje znanje o obnovi lokve, a njegovo će znanje sudionici predavanja moći i sami početi primjenjivati u nadolazećim obnovama.
U subotu 9. listopada uslijedila je primjena naučenog – 20-ak lovaca iz Lovačke udruge Hrvace, članova LAG-a Cetinska krajina, članovi udruge Dragodid koja se bavi obnovom suhozida, Alen Čikada iz KAL-a te članovi i volonteri Bioma prionilli su poslu čišćenja i obnove lokve Marunska bunarina kod Vučipolja na istočnoj strani jezera Peruća. Riječ je o zarasloj lokvi urušenih suhozida u kojoj je vodonepropusni sloj zemlje ipak očuvan pa je time lokva bila funkcionalna, voda se i dalje zadržavala te je samim time bila pogodna za obnovu.
Marunska bunarina na početku obnove
Na subotnjoj akciji uklonjeno je raslinje koje je raslo iz same lokve te je očišćeno i raslinje koje je raslo u okolici lokvi, a zbog kojeg se suhozid urušavao i koje je onemogućavalo pristup lokvi. Dno lokve očišćeno je od trave i drugog raslinja kako se ne bi stvarao mulj. Suhozid kojim je lokva ograđena je velikim dijelom obnovljen te će ubuduće sprečavati urušavanje zemlje u lokvu, kao i upadanje drugog materijala. Ovako očišćena i obnovljena lokva trebala bi dulje čuvati vodu u većim količinama, odnosno biti izvor pitke vode kroz sušno ljetno razdoblje. Na obnovljenu lokvu bit će postavljene i foto-zamke kako bi se pratilo koje divlje životinje lokvu koriste.
Ispumpavanje vode s dna lokve
Lokve su jedan od rijetkih primjera intervencije čovjeka u prirodi koje su dobre za prirodu i doprinose biološkoj raznolikosti. Nekoć su se koristile da bi se dovela voda i održalo stočarstvo tamo gdje vode nije bilo, a kako je na ovom terenu sve manje stočara i stočarstva, lokve se sve manje koristi, odnosno više ih se ne održava pa propadaju.
Biomov stručni savjetnik za zaštitu prirode Ivan Budinski komentira stanje Marunske bunarine prije i nakon obnove, odnosno njen utjecaj na bioraznolikost na ovoj mikrolokaciji: „Lokva je bila u lošem stanju i tek će se vidjeti što će podržavati od živih bića. Ovo ljeto je sasvim presušila tako da ne znamo što je sve bilo u njoj i je li uginulo zbog presušivanja ili je uspjelo završiti dio životnog ciklusa vezanog uz vodu te će sigurno napustiti lokvu. Vodozemci sigurno nisu preživjeli jer je lokva rano presušila i dugo nakon toga nije bilo kiše koja bi mlade vodozemce, skrivene u tlu oko lokve, održala na životu. Nadamo se da će lokvu već ove jeseni početi naseljavati vodozemci tipični za to područje (daždevnjak, smeđa krastača, šumska smeđa žaba, velika zelena žaba) i da će služiti kao vodni resurs za brojne divlje životinje i stoku cijelo ljeto, odnosno da neće kao ove godine presušiti puno prije jesenskih kiša“.
Lokalna akcijska grupa Cetinska krajina objavila je natječaj za potporu razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava, za što prijave kreću od 22. listopada. Ukupan iznos raspoloživih sredstava po ovom natječaju iznosi 2.265.570,00 HRK gdje iznos potpore po projektu iznosi 15.000 eura, odnosno 113.278,50 HRK, s intenzitetom potpore 100%.
Natječaj je namijenjen malim poljoprivrednim gospodarstvima koja imaju sjedište na području LAG-a Cetinska krajina, što uključuje gradove Sinj, Trilj i Vrliku te općine Hrvace i Otok. Prema postavljenim bodovnim kriterijima, potiču se manji OPG-i i to na kupnju poljoprivredne mehanizacije i priključaka.
Na natječaj se mogu prijaviti mala poljoprivredna gospodarstva koja su sljedećih organizacijskih oblika:
Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo
Samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo (SOPG)
Obrt
Trgovačko društvo (isključujući trgovačka društva čiji su osnivači i vlasnici javnopravna tijela) Zadruga
Zadruga
Podnošenje prijava na Natječaj za Mjeru 1.1.2. traje od 22. listopada 2021. godine do 22. studenog 2021. godine.
Riječ je o potporama lokalnom razvoju u okviru inicijative LEADER – lokalni razvoj pod vodstvom zajednice – iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske. Detalji natječaja – na sajtu LAG-a Cetinska krajina.
