Kategorija: Kalendar aktivnosti-početna

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Svjetski stručnjaci u Sinju na panel diskusiji ‘Europski zeleni plan – kako ga Hrvatska može ostvariti?’

Međunarodni i domaći stručnjaci Ariel Brunner iz BirdLife International, najveće svjetske organizacije za zaštitu ptica, Brendan Dunford iz programa Burren, Engin Yılmaz iz inicijative Yolda, Aljoša Duplić iz MINGOR-a sudionici su panel diskusije ‘Europski zeleni plan – kako ga Hrvatska može ostvariti?’ koju Udruga Biom organizira 9. svibnja u Sinju u sklopu projekta Dinara back to LIFE.

 Europski zeleni plan je novo razdoblje u europskoj povijesti i označava strategiju rasta kojom se zemlje EU žele suočiti izazovima u području klime i okoliša te preobraziti svoje gospodarstvo i društvo kako bi ih postupno učinili održivima. Možemo reći da biološka raznolikost nikad nije bila važnija, no ključan je pronalazak balansa između potrebe očuvanja prirode i biološke raznolikosti s jedne te ljudskih aktivnosti i gospodarstva s druge strane. Izazova za očuvanje prirode sve je više, a energetska kriza u kojoj se nalazimo stavlja sve veći pritisak na usklađivanje očuvanja prirode s potrebama razvoja gospodarstva, ali i obnovljivih izvora energije. 

“Cilj nam je ovom panel diskusijom čuti primjere i iskustvo očuvanja prirode iz cijelog svijeta, te prokomentirati izazove i mogućnosti koje se za Hrvatsku otvaraju u ovom razdoblju. Iznimna je čast ugostiti stručnjake s ovolikim znanjem i iskustvom, te pozivamo sve da se uključe uživo ili putem live streama” – poručila je Željka Rajković, direktorica Udruge Biom.

Europskim zelenim planom odgovara se na izazove koje predstavljaju klimatske promjene i uništavanje okoliša, a čime se poboljšava kvaliteta života sadašnjih i budućih generacija. Zato je jako važno da se građani uključe i prate politike, a samo suradnjom se može postići da zeleni plan uspije i donese trajne promjene.

Na panelu će se raspravljati o svrsi Europskog zelenog plana i njegovom značenju za određene sektorske politike poput energetske i poljoprivredne politike, iskustvima zemalja EU u provedbi Zelenog plana, izazovima i prilikama za Hrvatsku, pozitivnim iskustvima iz mediteranskog područja pri usklađivanju prirode i čovjekovih aktivnosti, te drugim aktualnim pitanjima.

Sudionici panel diskusije međunarodni su i domaći stručnjaci za pitanja očuvanja prirode.

Ariel Brunner koordinira aktivnosti u BirdLife Europe oko cijelog niza politika Europske unije, od prirode i očuvanja bioraznolikosti, preko klime i energije, do ribarstva i poljoprivrede. Posljednjih deset godina bio je duboko uključen u debate oko reforme Zajedničke poljoprivredne politika te je nadaleko prepoznat kao istaknuti stručnjak za okolišni utjecaj poljoprivredne politike EU.

Posljednjih godina odigrao je vodeću ulogu u zagovaranju Europskog zelenog plana, Europske strategije bioraznolikosti i kampanje NatureAlart, a kako bi se obranilo i poboljšalo implementaciju europske legislative o zaštiti prirode. Bio je vrlo aktivan u raspravama o održivosti obnovljive energije te posebice bioenergije kao vodeći kritičar europske podrške biogorivu. Trenutno je član upravnog odbora neprofitne organizacije Renewable Grid Initiative te je član Platforme za održive financije Europske komisije.

Brendan Dunford proveo je posljednjih 20 godina živeći i radeći u regiji Burren na zapadu Irske gdje je vodio nagrađeni projekt BurrenLIFE (2005.-2010.) te trenutno vodi njegov nastavak, Burren Programme – www.burrenprogramme.com. Ovaj inovativni program „plaćanja prema rezultatima“ potiče farmere na preko 23.000 hektara primarnog vapnenačkog staništa na poboljšanje lokalne bioraznolikosti, kvalitete vode i kulturnog naslijeđa, što je od uvođenja 2010. svake godine donosilo stalne socijalne, ekonomske i okolišne koristi.

Dunford je osnivač Burrenbeo Trusta (www.burrenbeo.com) – vodećeg zagovornika „place-based learninga“ i brige za zajednicu u Irskoj – te osnivač FarmingForNature.ei koji za cilj ima prepoznavanje, uvažavanje i podržavanje poljoprivrednika diljem Europe koji rade na zaštiti prirode. 2011. godine postao je Ashoka Fellow te je 2018. nagrađen Počasnim doktoratom Sveučilišta u Galwayu za svoj rad na bioraznolikosti poljoprivrednog zemljišta.

Engin Yilmaz je direktor incijative Yolda, organizacije za očuvanje prirode smještene u Turskoj, a koja radi na međunarodnj razini. Također je koordinator Saveza za mediteransku prirodu i kulturu (AMNC) te supredsjedatelj grupe za podršku IYRP za Europu. Ima dugu karijeru u nevladinim organizacijama, od čega je veći dio posvetio očuvanju prirode. Od osnivanja inicijative Yolda 2015., njegovi interesi oko istraživanja i očuvanja bili su većinom fokusirani na kulturne prakse koje doprinose bioraznolikosti, a posebice pastirskom praksom. Yilmaz je prikupio bogato iskustvo i kako direktor BirdLifeovog partnera u Tursakoj gdje je radio od 2010. do 2015.

Aljoša Duplić radi na zaštiti prirode više od 12 godina, trenutno kao zaposlenik Hrvatske agencije za okoliš i prirodu. Tijekom profesionalne karijere radio je na različitim temama uglavnom povezanim s očuvanjem vrsta (dominantno kralješnjaka) i područja. Sudjelovao je u pripremi prijedloga nacionalne ekološke mreže Republike Hrvatske te u izradi hrvatskog prijedloga ekološke mreže Natura 2000. Također, radio je na razvoju i pripremi okvira za uspostavu upravljanja Natura 2000 područjima u Hrvatskoj kroz Operativni program kohezija i konkurentnost (period 2014.-2020.). Njegov stručni interes je primarno usmjeren na očuvanje slatkovodnih riba i slatkovodnih ekosustava.

Panel diskusija European Green Deal – How Croatia Can Strike It?/ Europski zeleni plan  – kako ga Hrvatska može ostvariti? održava se 9. svibnja od 16 do 18 sati u Multimedijalnoj dvorani muzeja Sinjske Alke, Put Petrovca 12 u Sinju. Jezik panel diskusije je engleski, a moderator je novinar Domagoj Novokmet.

Panel diskusiju moći će se pratiti i online, preko livestreama na YouTube kanalu Bioma –

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Posjet primjeru dobre prakse u Drniš – kako sa šmrikom?

Projektni tim Dinara back to LIFE sredinom travnja bio je u posjetu primjeru dobre prakse Šumariji Drniš, koja se može pohvaliti velikim površinama pašnjaka danim u zakup i gdje se još uvijek može pronaći ćukavicu i kratkoprstu ševu, te kod majstora za izradu prelijepih susaka od šmrike.

Na nedavnoj posjeti primjeru dobre prakse bili smo u Šumariji Drniš koja vrlo uspješno daje zemljišta u zakup te kod majstora koji radi posude od šmrike.
Gotovi susak

Ovom posjetu primjeru dobre prakse bili su prisutni predstavnici projektnih partnera – Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatske šume, LAG Cetinska krajina i Udruga Biom – kao i predstavnici Hrvatskih šuma Šumarija Drniš, Javne ustanove Priroda Šibensko-kninske županije te Nacionalnog parka Krka.

Prvi dio posjeta bio je na području Pokrovnika kod Drniša, jednom od rijetkih preostalih staništa ćukavice (Burhinus oedicnemus) i kratkoprste ševe (Calandrella brachydactyla) u Hrvatskoj. Međutim, ovo travnjačko stanište također zarasta, kao što se dogodilo travnjacima na Dinari, uglavnom šmrikom (Juniperus oxycedrus), i trebalo bi ga restaurirati kako ne bi bilo izgubljeno, koja ideja je naišla na razumijevanje predstavnika Hrvatskih šuma.

Projektni tim, predstavnici Šumarije Drniš, JU Priroda i NP Krka kod Pokrovnika

Drniški kraj tradicionalno se bavi stočarstvom, što uprava Šumarije Drniš podržava svojim radom – trenutno imaju 350 ugovora o zakupu koji pokrivaju 9.000 hektara, kako je istaknuo Ante Slamić, upravitelj drniške šumarije. Pod zakupom je i područje kod Pokrovnika, gdje se do kraja travnja očekuje dolazak ćukavice i kratkoprste ševe na gniježđenje. Slamić je naglasio da je kod davanja zemljišta u zakup važno da su nadležna tijela – Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja – bolje koordinirani, a predstavnice Nacionalnog parka Krka dodale kako je nužno kod davanja zemljišta u zakup da su javne ustanove pravovremeno obaviještene, za slučaj da je riječ o površinama zaštićenim Naturom 2000. Granice NP Krka, inače, dotiču stanište ćukavice i kratkoprste ševe kod Pokrovnika.

Travnjak kod Pokrovnika koji zarasta šmrikom

Travnjak kod Pokrovnika rijetko je stanište kratkoprste ševe i ćukavice u Hrvatskoj, a trenutno zarasta šmrikom, što je proces koji je ugrozio njihovo stanište na Ježevićkom suhopolju pa se nametnulo pitanje mogućnosti uklanjanja nepoželjne drvenaste vegetacije. Drniška šumarija izrazila je razumijevanje prema potrebi očuvanja travnjaka kao staništa te su uzeli u obzir mogućnost da se na travnjaku kod Pokrovnika krene u proces ručnog uklanjanja šmrike, što bi provodile isključivo Hrvatske šume. Predložena je mogućnost da ovaj teren bude pilot područje u skorijoj budućnosti, s obzirom da sa svakom sezonom ovaj travnjak zarasta sve više. S obzirom da je Šumsko-gospodarski program s planom upravljanja za ovo područje u reviziji, idealno je vrijeme za nove mjere. Od Bioma je stigao prijedlog da se na području Pokrovnika ide u kombiniranje brzih i dugoročnih rješenja dok ćukavica i kratkoprsta ševa nisu posve nestale odavde.

Ante Slamić vidi veliki potencijal u iskorištavanju šmrike

Slamić smatra kako će s vremenom sve što može gorjeti, uključujući šmriku, biti izuzetno cijenjeno, za što vidi potvrdu u rastu cijena energenata u sjeni nemira na istoku Europe. Potražnja već postoji – uskoro se na ovom području otvara bio-energana iz koje su izrazili potrebu za 50 tona šmrike čime se želi testirati potencijal šmrike za energetsku proizvodnju. Ova biljna vrsta vrlo je kvalitetna, iznad razine je kvalitete hrasta i bukve, naglašava Slamić, pa je se može koristiti i za izradu raznih uporabnih predmeta. Brojnost šmrike na ovom području, a i šire, je vrlo velika pa se ovom vrstom, kako tvrdi upravitelj, može gospodariti kroz dulji vremenski period. Šmrika je specifična i po tome što se na ostale biljne vrste izravno i snažno može utjecati stokom, dok je utjecaj životinja na šmriku znatno manji te je se mora ručno uklanjati. Ekonomski održivi model kojim bi bili zadovoljni svi – upravitelj prostorom, zakupnik i organizacije koje se bave očuvanjem prirode – je najbolje rješenje, naglasio je Slamić, a jedno takvo za Pokrovnik se nazire. Parcele će biti zanimljivije zakupnicima kad ne budu zarastale, Hrvatske šume imaju svoj interes u njihovom zakupu, dok je navedenim ptičjim vrstama neophodno ovakvo otvoreno stanište. Problem zarastanja šmrikom na velikim područjima Hrvatske, složili su se svi prisutni, treba objasniti i približiti na razini ministarstava te ponuditi rješenja s kojima bi se složili svi zainteresirani dionici.

Jedan od problema na područjima pod zakupom su električni pastiri koje stočari postavljaju kako bi jednostavnije čuvali svoja stada, dok lovci ovu infrastrukturu vide kao ograničavajuću za kretanje divljači. Električni pastiri česti su na drniškim pašnjacima kamo na ispašu dolaze krave, koje su zbog lakšeg održavanja i većih poticaja popularne među stočarima. Lovci su međutim zabrinuti za migraciju divljih životinja. Potrebe stočara i zabrinutost lovaca moguće je pomiriti metodom pregonskog napasivanja – sistemom postavljanja električnih pastira na maksimalno 20% površine pod zakupom, a nakon što je taj ograđeni dio pašnjaka popasen električni bi se pastir prebacilo na iduću plohu slične veličine, i tako u krug.

Najveći problem na ovom području, istaknuo je Slamić, su požari za koje smatra da je za 95% njih kriva čovjekova nepažnja, a za tek oko 5% da su izazvani drugim faktorima kao što su gromovi, iskre vlakova itd. No, i u ovom slučaju važna je edukacija kojom bi se, dakle, od požara spasilo mnoge površine. Dodatni alat u ograničavanju širenja požara su otvoreni travnjački prostori koji, kad ih požar zahvati, gore plamenom manjeg intenziteta od požara šume ili šikare, te se vatra ovim područjima sporije širi – dakle travnjak pomaže u gašenju požara. Usto, šmrika koju zahvati požar često ne izgori cijela, nego na staništu ostanu deblje grane, što ne odgovara ćukavici i kratkoprstoj ševi, pa je ovu do kraja neizgorjelu drvnu masu potrebno ručno ukloniti.

Obrada komada šmrike

Nastavak posjeta primjeru dobre prakse nastavljen je u Siveriću kod Ivana Mlađe Tomića, majstora koji od šmrike radi susak, karakterističnu drnišku posudu sličnu bukari. Njegovi susci prekrasne su posude, ručno napravljene od ovog tvrdog materijala te izraz lokalne tradicije, ujedno i način održivog korištenja prirodno dostupnih resursa.

Komadi šmrike na dvogodišnjem sušenju u spremištu majstora Mlađe

Proces proizvodnje samo jednog suska dugotrajan je. Počinje skupljanjem drvenog materijala s biljke koju se smije rezati kroz studeni, prosinac, siječanj i veljaču. Ručku za budući susak priprema se kuhanjem ili grijanjem tankih grana koje se potom savija i suši tako savinute. Proces sušenja traje čak godinu i pol do dvije na policama majstorove radionice. Komadi šmrike koje je majstor prikupio, pripremio i označio ove zime, bit će, dakle, spremni za obradu – 2024. godine!

Savinute grane poslužit će kao drške suska

Od prikupljenog drvnog materijala – isključivo šmrike – ostat će 70%, dok će preostalih 30% biti neupotrebljivo jer će istrunuti ili će ga pojesti crvi ili će propasti na neki drugi način. Nakon sušenja u skladištu, drveni komadi idu na dodatno sušenje u drvenu sušaru na još mjesec-dva. Nakon rezanja komada šmrike u pločice od kojih će biti sastavljen susak, ponovno se odbaci 70 do 80 posto neupotrebljivih drvenih komada.

Svaki susak napravljen je od 14+1 drvene pločice

Za jedan susak potrebna je 14+1 drvena pločica, bez obzira na veličinu suska. Pri izradi suska manje zapremine koristi se manje drvene pločice, dok se pri izradi suska veće zapremine koristi veće komade, no uvijek njih petnaest (jedan je s drškom), svaki susak je poseban i unikatan, ali su svi na mjeru. Drvene komade za susak spaja se isključivo bez lijepljenja, limenim obručem. U završnoj fazi rada, za finalnu izradu samo jednog suska potreban je – cijeli jedan radni dan. Ono što je zanimljivo kod suska, iz kojeg se piće tradicionalno ispija „u krug“, čovjek jedan za drugim, je da se ovom posudom herpes – ne prenosi. Za druge bolesti nije utvrđena ovakva pravilnost.

Modeli susaka od kojih je sve krenulo

Majstor Mlađo počeo se baviti izradom susaka prije 25 godina, što je koristio kao svojevrsnu radnu terapiju. Prve suske koje je bio pronašao i promatrao pokušavajući razumjeti kako ih se stvara, dan-danas drži na polici u svojoj radionici. Strojevi na kojima radi ovaj električar po zanimanju izradio je sam, a na jednom od njih – onom za vađenje utora na drvenim komadima – radio je dvije godine te je ovaj stroj upisan u knjigu inovacija.

Inovativni stroj

Majstor za obradu šmrike prenosi svoje znanje na mlađe generacije – na sajmovima održava kreativne radionice za djecu kojima prepušta da sami rade drvene predmete i time im prepušta i svoje radove i svoju ekspertizu, čime otvara vrata očuvanju ove vještine.

Stilizirani susak od živice ispred kuće majstora Mlađe
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Završena restauracijska sezona – očišćeno 47,6 hektara travnjaka na Ježevićkom suhopolju

Krajem ožujka završena je i prva restauracijska sezona započeta u rujnu prošle godine, a tijekom koje je na Ježevićkom suhopolju od drvenaste vegetacije očišćeno 47,6 hektara zaraslih travnjaka. Ovime je veliki travnjački prostor otvoren za povratak ćukavice (Burhinus oedicnemus) i kratkoprste ševe (Calandrella brachydactyla) na plohi gdje ćukavica prošle godine nije bila zabilježena.

Ćukavica i kratkoprsta ševa

S ručnim uklanjanjem nepoželjne drvenaste vegetacije na Ježevićkom suhopolju počeli smo u rujnu edukativno-volonterskim kampom Dinara back to LIFE koji je potrajao intenzivna dva tjedna te u sklopu kojeg je 18 studenata te 20-ak drugih volontera i sudionika krenulo s ručnim uklanjanjem drvenaste vegetacije kada je u povoljno stanje dovedeno 28,8 hektara travnjaka. U ovoj prvoj fazi utvrđena je i metodologija rada s obzirom na korištenje pojedinih alata i redoslijed poslova. Osim toga, na kampu je navedenih 18 studenata kroz niz predavanja ušlo i teoretski u restauraciju, što je znanje koje će moći koristiti u svojim budućim aktivnostima.

Sudionici kampa na očišćenom dijelu Ježevićkog suhopolja

Odmah po završetku kampa ručno uklanjanje na Ježevićkom suhopolju nastavili su restauracijski radnici Mario Grčić i Ivan Kekez pred kojima je stajala polugodišnja sezona uklanjanja drvenaste vegetacije tijekom koje su nastavili s radom na dijelu suhopolja koje se naslanja na plohu očišćenu za kampa. Iako je riječ o fizički zamornom i pomalo monotonom poslu, dvojica restauracijskih radnika zadovoljni su – „radim u prirodi i liječim se“, kako je rekao Grčić. Ovaj strojarski tehničar po struci prethodno se bavio građevinom i pekarstvom, a sad mu se „po prvi puta događa da idem na posao i pivam!“. Kekez, vozač i vatrogasac po struci, upustio se u ovaj posao jer voli životinje i prirodu te mu godi ovakav rad – „ovo mi je rađa i relaksacija. Ja uživam na poslu, podmladio sam se!“. Rad na terenu obilježen je mirom i tišinom, kako kažu, divlje životinje su rijetkost, naiđe tek pokoji stočar sa svojim stadom. Restauracijski radnici ove sezone sudjelovali su i u drugim poslovima kao što su obnova lokvi i suhozida.

Ručno uklanjanje drvenaste vegetacije ključna je aktivnost za obnovu travnjačkih staništa na Dinari. Velike površine travnjaka zarasle su proteklih desetljeća zbog iseljavanja stanovništva i sve slabijeg bavljenja stočarstvom. Kako travnjaci sve više zarastaju, tako na njima prestaje ispaša te se proces zarastanja time intenzivira. Da bi se ovaj proces zaustavilo i preokrenulo potrebno je ručno uklanjanje drvenaste vegetacije kako bismo opet otvorili travnjačko stanište, jer sama ispaša nije dovoljna jednom kada se formiraju veći grmovi ili stabalca koje stoka ne može pojesti nego oni ostaju prisutni u prostoru i nastavljaju rasti. Ručno uklanjanje metoda je koja garantira potpuno i temeljito čišćenje od sve drvenaste vegetacije, posebice od šmrike (Juniperus oxycedrus), koja se od ostalih biljnih vrsta, na koje se može izravno i snažno utjecati stokom, razlikuje po tome što je utjecaj životinja na nju znatno manji te se šmriku mora ručno uklanjati. Proteklom sedmomjesečnom restauracijskom sezonom ručnog uklanjanja učinili smo upravo to – očistili smo relativno veliku površinu travnjaka od drvenaste vegetacije, ponajviše od šmrike, za divlje vrste kao i za domaće životinje, sa željom da se ovaj travnjak uz pomoć stočara i njihovih stada sačuva kao takav te da ga se s vremenom i poveća. Prisutnost stoke na ispaši sada će mnogo lakše održavati travnjak u povoljnom stanju i sprječavati da u kratkom vremenu ponovno počne zarastanje.

Paralelno s ručnim uklanjanjem vegetacije oformljeno je „projektno stado“ koje čini stoka iz stada šestero lokalnih stočara koji ih napasuju na ciljanim plohama na Kijevskom suhopolju i Ježevićkom suhopolju. Pašarenje na plohi očišćenoj ove restauracijske sezone otežat će njeno ponovno zarastanje u šmriku i drugu drvenastu vegetaciju, čime će se na dulji rok očuvati travnjačko stanište pogodno za gniježđenje navedenih ptičjih vrsta zbog kojih, između ostalog, i provodimo restauraciju travnjaka. Naime ćukavica i kratkoprsta ševa dvije su vrste ptica koje su ovisne o otvorenim travnjacima s niskom vegetacijom bez vidljivih većih prepreka u prostoru. Vrste su to polupustinjskih područja kakvih u Hrvatskoj ima jako malo, a upravo na Ježevićkom i Kijevskom suhopolju, uz još svega par lokacija, bilježimo njihovu prisutnost. Poboljšanjem stanišnih uvjeta za ove vrste izravno poboljšavamo uvjete i za brojne druge vrste ovisne o otvorenim staništima te tako doprinosimo i njihovom očuvanju.

Do kraja kolovoza na suhopoljima u podnožju Dinare neće biti restauracijskih radova jer kreće vrijeme gniježđenja za kojeg je pticama potreban mir, a posebice se nadamo da će se ove godine na projektnom području gnijezditi i koji par ćukavica, posljednji put viđenih ovdje 2020. godine.

Kako bi se povećalo površine pod travnjacima, od rujna ove godine ponovno ćemo krenuti u restauraciju metodom ručnog uklanjanja, nastavit će se s povećavanjem projektnog stada i s pojačanim pašarenjem, a nadamo se kako će biti omogućena i treća restauracijska metoda – kontrolirano paljenje.

Ježevićko suhopolje – prikaz očišćenog dijela
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Dodatna tri magarca u projektnom stadu

Naše projektno stado obogaćeno je za tri nova magarca – Ivan Kaselj iz Ježevića nabavio je jednu ženku i dva mužjaka magaraca, čime je proširio svoje stado na sveukupno pet grla. Za koji mjesec doći će vjerojatno i šesto!

Dva nova mužjaka u Kaseljevom stadu stara su dvije, odnosno devet godina, dok je ženka stara šest godina te je spulna, odnosno čeka mlado – pule – čime će ovo stado magaraca do ljeta narasti na šest grla. Plan mu je u skoroj budućnosti povećati svoje stado na 10-ak grla magaraca.

Svoje magarce Kaselj vodi na ispašu na Ježevićko suhopolje, a nove životinje uči pravom putu tako što ih hrani kukuruzom kako bi ga pratile, što će potrajati nekoliko mjeseci. Nakon tog razdoblja, magarci će sami znati otići na ispašu „pod planinu“ i vratiti se u staju do večeri.

Magarci u Kaseljevom stadu, kako kaže, jedu mladu šmriku (Juniperus oxycedrus), kao i mekane izdanke na starijim bijkama. Osim magaraca, ovaj stočar iz zaseoka iznad Peruće ima i stado koza od 40-ak grla koje drži za proizvodnju mlijeka i sira, te dvije krave. Kaseljeve koze, kako opisuje, brste i starije grane šmrike.

Ovo obogaćeno miješano stado doprinijet će očuvanju travnjaka na Ježevićkom suhopolju jer, dakle, magarci brste grmove šmrike, glavnu vrstu kod zarastanja dinarskih travnjaka, staništu koje već desetljećima zahvaća trend sukcesije, no kako se stada povećavaju i šire novim vrstama, pogotovo magarcima, obrastanje travnjaka drvenastom vegetacijom bit će usporeno. Međutim, preokret i povećanje područja pod travnjacima moguće je jedino u slučaju paljenja ili ručnog uklanjanja drvenaste vegetacije nakon čega bi se na toj površini provodila ispaša pa bi tada magarci pojeli mlade izdanke i spriječili ponovno zarastanje.

Kroz projektnu aktivnost formiranja projektnog stada, kojemu je cilj usmjerenom ispašom miješanim stadima usporiti ili zaustaviti daljnje zarastanje travnjaka u drvenastu vegetaciju, do sada je sklopljeno šest ugovora sa stočarima koji imaju zemlju u zakupu unutar projektnog područja, a koje se preklapa sa staništima ćukavice i kratkoprste ševe – dviju vrsta ptica za čiju zaštitu je projekt osmišljen. Kako bismo smanjili selektivnost ispaše, kroz projekt potičemo nabavu dodatnih vrste stoke drugačijih prehrambenih navika jer na taj način omogućujemo da se pojača pašni pritisak na drvenaste vrste, prvenstveno šmriku kojom travnjaci u ovom dijelu zarastaju. Pošto stočari na ovome području uglavnom uzgajaju ovce ili koze te krave, poticali smo nabavu kopitara poput magaraca kojima se nadopunjuje stado i tako poboljšava učinkovitost ispaše. Uz stoku koju su stočari već posjedovali, uz podršku projekta  nabavljeno je dodatnih 22 grla magaraca i konja te je tako projektno stado naraslo na otprilike 880 životinja odnosno otprilike 760 ovaca, 90 koza, devet krava te spomenuti magarci i konji. Nadamo se da će stočari i nakon završetka projekta na ljeto 2023. godine nastaviti držati miješana stada te da će se udio magaraca i konja dodatno povećavati zbog prirodnog prirasta. Na taj način će se dugoročno omogućiti da zarastanje travnjaka bude usporeno. Ako pritom uspijemo utjecati na promjenu praksi i zakonskog okvira vezanog uz ručno uklanjanje drvenaste vegetacije u kombinaciji s ispašom, to bi moglo činiti značajnu razliku i lokalni preokret u trendu zarastanja travnjaka barem na projektnom području.

Ivan Kaselj sa svojim magarcem

——————————————————————————————-

Na razvoju projektnog stada surađujemo sa stočarima koji u vlasništvu ili u zakupu imaju zemljišta na područjima važnima kao staništa za očuvanje ciljanih vrsta ptica kojima se projekt bavi, što su Ježevićko suhopolje i Kijevsko suhopolje.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Uređena je staza Vučipolje – Privija i započela je obnova suhozida na Vrdovu

Očišćena stoljetna staza i početak obnove tradicionalnog suhozida rezultati su akcije provedene proteklog vikenda na padinama Dinare, a na kojoj je u dva dana 50-ak volontera sudjelovalo kako bi se u funkciju vratilo korisne i lijepe primjere čovjekovog suživota s prirodom.

Akcija je provedena 12. i 13. ožujka u dvije odvojene aktivnosti – uređenju staze i obnovi suhozida.

Kroz prvu aktivnost obnovljena je stara planinska staza koja vodi od zaseoka Glavurdići u Vučipolju istočno od jezera Peruća do Privije, zapadno od Vrdova. Riječ je o starom „magarećem putu“ koji je služio za tjeranje stoke iz Vučipolja i okolnih zaseoka prema Vrdovu, no s napuštanjem stočarstva i otvaranjem jednostavnijih mogućnosti odlazaka na ovu visoravan put je polako zarastao te je po stazi popadalo sasušeno granje. No, pojavila se potreba za obnovom ove staze, što nam je predloženo prošle godine na Suradničkim vijećima.

Tokom proteklog vikenda ova je staza u potpunosti očišćena – uklonjeno je svo popadalo suho granje te je orezana drvenasta vegetacija u cijeloj širini podzidane staze od oko 2 metra te u punoj duljini staze od oko 2.500 metara. Širina staze otvara mogućnost da je odsad koriste i konji s tovarom. Takva staza je, jasno, vrlo ugodna i sigurna za planinare, izletnike i šetače. Oba dana ove aktivnosti bio je oko 25 sudionika – pripadnici LU Hrvace, Turistička udruga Hrvace, LAG-a Cetinska krajina, strani volonteri iz Europskih snaga solidarnosti, volonteri iz bliže okolice, Splita i Zagreba te članovi Udruge Biom.

U isto vrijeme na visoravni Vrdovo organizirana je obnova suhozida na putu prema planinarskoj kući sv. Jakov. Riječ je suhozidu koji je služio kao ograda zemljišta te protiv urušavanja zemlje, no pod utjecajem kiše, snijega i snažnih vjetrova suhozid se s vremenom urušio. Ova aktivnost provedena je pod stručnim vodstvom članova udruge 4 GRADA DRAGODID koja se već 15 godina bavi obnovom suhozidne gradnje u Hrvatskoj. U obnovi su također pomogli članovi PD sv. Jakov, PD Mosor, PD Jelinak, PD Mareta, ESS volonteri, domaći volonteri te članovi Udruge Biom – sve skupa bilo je oko 35 sudionika akcije.

S obzirom da je suhozid jedan specifičan način gradnje sa svojim zakonitostima koja garantiraju čvrstoću kroz određeni period, akcija je počela kratkim uvodom i lekcijom voditelja obnove iz udruge Dragodid o načinu gradnje, odnosno obnove suhozida. Posao koji je uslijedio temeljit je i s naglaskom na čvrstoću te zahtijeva određeno vrijeme kako bi zid izdržao zahtjevne vremenske uvjete na ovom terenu. Glavni cilj voditelja obnove suhozida bio je prijenos znanja o gradnji suhozida te popularizacija suhozidne gradnje kako bi se sačuvalo ovaj dio lokalne tradicije i kulture. U akciji je ovom prilikom obnovljeno 40-ak metara suhozida visine oko 50 cm i širine oko 50 cm.

U foto-galeriji dolje pogledajte kako su tekle obje akcije

Obnovljena staza otvorila je ovaj prostor šetačima, planinarima i lovcima kao i lokalnim stočarima za održivo korištenje dok se restauriranim suhozidom želi sačuvati ovaj primjer tradicionalne gradnje, mukotrpno izgrađene kako bi se škrtu zemlju izloženu ekstremnim atmosferilijama privelo svrsi koja je stoljećima služila podinarskom stanovništvu.

Zahvaljujemo volonterima na lijepom odazivu i na vremenu kojeg su utrošili za zajedničko dobro. Zahvalni smo i na ugodnom druženju te se veselimo budućim prilikama za suradnju.

Akcija je organizirana u suradnji projektnih partnera Dinara back to LIFE, Lovačke udruge Hrvace, Planinarskog društva Sv. Jakov – Bitelić i udruge 4 GRADA – DRAGODID.

U akciji su sudjelovali i volonteri iz #europskesnagesolidarnosti.

Snimke obiju aktivnosti možete pogledati i u videu dolje:

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Pridružite se obnovi staze na Dinari i naučite kako se gradi suhozid!

U subotu i nedjelju 12. i 13. ožujka održava se akcija čišćenja planinske staze od Vučipolja (Glavurdići) do Privije, kao i akcija obnove suhozida kod planinarske kuće sv. Jakov na Vrdovu. Restauracija staze i obnova suhozida će se održavati oba dana, od 8 do 16 sati, a svi zainteresirani su pozvani da se pridruže i pomognu. Marenda i alat bit će osigurani za sve sudionike.

Zainteresirani mogu sudjelovati kroz dvije skupine.

Prva skupina radi na obnovi staze Vučipolje – Privija, a njezin cilj je ovog vikenda očistiti stazu u duljini od cca 3 km od drvenaste vegetacije kojom zarasta.  Mjesto nalaska je oba dana u 8 sati na lokaciji u Vučipolju (https://goo.gl/maps/pzAHFKN3FuS79Kii8)

Druga skupina će oba dana obnavljati suhozide u blizini planinarske kuće sv. Jakov na Vrdovu, i imat će priliku učiti tehniku suhozidne gradnje uz voditelje iz udruge Dragodid. Ova udruga već 15 godina organizira i vodi suhozidne radionice te provodi istraživanja suhozidne baštine u suradnji s lokalnim partnerima, izvornim nositeljima umijeća gradnje suhozida i poznavateljima lokalnih tradicija. Mjesto nalaska i u subotu i nedjelju je u 8 sati ispred planinarske kuće sv. Jakov (https://goo.gl/maps/e5ffV4ADzeYHDgeg6).

Sendviči, ručak i piće su osigurani za oba dana, a pozivamo sudionike da pripreme vlastite rukavice (iz higijenskih razloga), iako će velik broj rukavica također biti osiguran.

Svi koji se pridruže mogu birati u kojoj će akciji sudjelovati – restauraciji staze ili obnovi suhozida. Ručni alat osigurava organizator, a na akciju je poželjno doći u terenskoj obući i hlačama dugih nogavica te s gornjim dijelom odjeće tkđ. čvrstih rukava. Dolazak na mjesto početka akcije je u vlastitom aranžmanu, a ako netko želi sudjelovati i nema prijevoz, molimo da se najavi unaprijed organizatoru.

Zainteresirani za sudjelovanje u akciji nek se prethodno najave putem maila na dinarabacktolife@gmail.com ili na Facebook profilu projekta Dinara back to LIFE. U slučaju lošeg vremena akcija može biti odgođena.

Akcija se organizira u suradnji projektnih partnera Dinara back to LIFE, Lovačke udruge Hrvace, Planinarskog društva Sv. Jakov – Bitelić i udruge 4 GRADA – DRAGODID.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna

Radionice ruralnog razvoja „Osnovne informacije o korištenju sustava AGRONET“

Lokalna akcijska grupa “Cetinska krajina” u sklopu projekta Dinara back to LIFE organizira radionice ruralnog razvoja s ciljem poticanja lokalnog stanovništva na samostalno korištenje i razumijevanje funkcioniranja sustava AGRONET.

Ovo su prve dvije radionice u nizu koje su namijenjene OPG-ovima i ostalim fizičkim i pravnim osobama koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Svrha ovih dviju radionica je svim zainteresiranima pružiti osnovne informacije o korištenju AGRONET-a.

AGRONET je digitalna aplikacija namijenjena za pomoć poljoprivrednim gospodarstvima i ostalim korisnicima u ostvarivanju prava na potpore u poljoprivredi. Omogućuje pregledavanje podataka iz Upisnika poljoprivrednih gospodarstva, elektroničko ispunjavanje zahtjeva za izravnu potporu te pregledavanje propisa vezanih uz ostvarivanje prava na potporu.

Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže u četvrtak, 3. ožujka 2022. godine na sljedećim lokacijama:

VRLIKA – Dom kulture, na adresi Ul. bana Petra Berislavića 8, s početkom u 17:00 sati.

SINJ – Palacina, na adresi Andrije Kačića Miošića 5, s početkom u 19:00 sati.

Predavačica: Mara Radan, mag. edu.

Događaj će se održati u skladu s epidemiološkim mjerama.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Izostanak kiša te snažni mrazovi glavni problemi dinarskih pčelara

Klimatske promjene najveća su prepreka održivom bavljenju pčelarstvom: poremećeni režim padalina i sve frekventnije suše negativno utječu na vegetaciju, prvenstveno na samoniklo medonosno bilje; izostanak obilnih proljetnih kiša uzrokuje kašnjenje vegetacije, čime se otežava preživljavanje pčela tijekom sve sušnijih ljeta; povremeni snažni kasni mrazovi uništavaju bilje i urod – izneseno je na okruglom stolu Izazovi u pčelarstvu koji je početkom veljače održan u Vrlici. Pčelari su primijetili i pojavu novog klimatskog obrasca na ovom području – sve se češće događa da nakon kiša uslijedi jaka bura koja vrlo brzo isuši tlo.

Glavna aktivnost projekta Dinara back to LIFE je restauracija dinarskih travnjaka zbog njihove važnosti za prirodu i ukupnu biološku raznolikost, a od restauracije travnjaka koristi će imati svi stanovnici područja Dinare. Pčelari su korisnici dinarskih travnjaka i kao takvi su ujedno dionici projekta, a okruglim stolovima na ovu temu projekt ih želi podržati u povezivanju te u zagovaranju rješenja koja će im pomoći. Okrugli stol organiziramo i kako bismo stvorili prostor za iznošenje problema, dijalog i raspravu, te u konačnici omogućili pčelarima i donositeljima odluka da kroz kvalitetniju suradnju osiguraju bolje uvjete za bavljenje pčelarstvom, a time i neizravnu ekološku i gospodarsku korist za ovaj kraj.

Na okrugli stol održan u Vrlici odazvali su se predstavnici i članovi pčelarskih udruga iz sjevernog dijela Dinare – PU “Dinara” iz Vrlike, PU “Vrisak” iz Kijeva i UP “Drača” iz Knina. Na prvom okruglom stolu s pčelarima održanom u listopadu u Sinju, bili su se okupili predstavnici pčelarskih udruga iz južnog dijela projektnog područja koji obuhvaća gradove Sinj i Trilj, te općine Otok i Hrvace.

Potporu pčelarima u Vrlici i Sinju svojim sudjelovanjem iskazali su Mirko Ljubičić, predsjednik Saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije, mr.sc. Zora Kažimir ispred Javne ustanove MORE I KRŠ, Ivica Mastelić ispred Grada Sinja te načelnik Općine Kijevo Martin Ercegovac.  

Na Okruglom stolu u Vrlici, organiziranom od LAG-a “Cetinska krajina”, a na kojem se skupilo 20-ak pčelara, naglašeno je da klimatske promjene posljednjih nekoliko godina čine bavljenje pčelarstvom u ovom području neisplativim pa sve više pčelara odustaje od posla, među njima i oni dugogodišnji s većim brojem košnica, no neki novi pčelari istovremeno se ipak uključuju u posao. Na ovom se području usto događaju i sezonski pritisci – dinarski pčelari tvrde da preporučeni prostorni pritisak iznosi oko 10 košnica na 1 km2, dok istovremeno tijekom sezone imaju i do 5.000 košnica pčelara iz drugih regija na svom području.

S obzirom na manjak pčelinje ispaše, pčelari predlažu da se na ovom području krene u akciju sadnje drveća i grmlja kao što su vrisak, kadulja, lavanda, ružmarin, lipa i pitomi kesten, vrste koje su ovdje najpogodnije vrste za sadnju. Ružmarin je istaknut kao posebno zanimljiv jer cvate dvaput godišnje. S obzirom na klimatske značajke ovog područja, naglašeno je, najprikladnija su stabla otporna na velike temperaturne razlike tijekom godine. Pčelari smatraju kako bi uputno bilo saditi medonosno bilje na javnim površinama, za što je potrebna suglasnost Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda. Predložena je i sadnja vjetrozaštitnih pojasa koji bi sadržavali medonosno drveće, čega je primjer prošlogodišnja akcija u Sinjskom polju gdje su posađene crna joha, bijela vrba i lipa.

Pčelari su zainteresirani za nabavu većeg broja sadnica medonosnog bilja na razini pčelarskih udruga, čime bi postigli bolju nabavnu cijenu, a koje bi zasadili uz parcele koje već koriste. Napomenuli su kako se događa da samoinicijativno zasade medonosno bilje da bi potom nailazili na neodobravanje drugih poljoprivrednika. Načelnik Općine Kijevo izrazio je podršku inicijativi pčelara za sadnjom.

Održavanje zdravlja pčela ključna je aktivnost za očuvanje košnica te su pčelari obvezni tretirati ih dva puta godišnje, iako su potrebna i do tri tretmana košnice svake godine, jer varoa postaje sve otpornija. Dodatni financijski pritisak kod liječenja pčela proizlazi iz pravila da pčelar lijekove mora kupiti unaprijed sam, što država kasnije refundira, no umirovljenicima među pčelarima je ponekad teško odvojiti nekoliko tisuća kuna odjednom za ovu namjenu. Nešto širi problem je nepostojanje održivog sustava poticaja. Naime, trenutno se poticaji u poljoprivredi računaju po jedinici (hektar ili grlo primjerice), samo u pčelarstvu ne. Pčelarima država sufinancira nabavu opreme, a ako se ne ide u nabavu nove opreme tada poticaja nema. Pčelari predlažu da se uvede sustav poticaja po košnici.

Pčelari su u Vrlici predložili suradnju s Hrvatskim šumama vezano uz čišćenje, obnovu i širenje postojećih šumskih puteva. Dio postojećih šumskih puteva u lošem je stanju te su glavna prepreka daljnjem razvoju u smislu korištenja viših predjela planine za pčelinju ispašu, posebice tijekom ljeta. U slučaju ovakve suradnje, važno bi bilo formiranje proširenja puteva, odnosno gradnja stajališta za pčelare na kojima bi oni mogli parkirati ili okrenuti svoje kamione s košnicama. Šumarije imaju mogućnost uvrstiti ova stajališta u svoje planove gospodarenja.

Pčelari su se na okruglom stolu pitali i oko svrhe i načina komunalnog tretiranja protiv komaraca, što jedinice lokalne samouprave redovito provode cestovnim vozilom koje prolazi kroz naselja ispuštajući pritom otrov za komarce. Pčelari vide štetne posljedice tretiranja insekticidima uz ceste i kuće, odnosno u relativnoj blizini košnica. Rješenje vide u tretiranju u vlažnim područjima koja su izvor širenja komaraca ili u avio-tretiranju.

Cilj ovog i ostalih okruglih stolova je analiza trenutnog stanja, usuglašavanje zajedničkih interesa i definiranje koraka za realizaciju dogovorenog. Rezultat Okruglog stola u Vrlici bit će smjernice za sadnju medonosnog bilja i drveća, kako na javnim, tako i na privatnim površinama.

Upravo ovaj mjesec objavljene su i dvije informacije koje bi mogle ohrabriti dinarske pčelare na nastavak pa možda i na širenje posla. Osječka tvrtka Oilseeds ponudila je sjeme medonosnih biljaka kao i pojedinačne biljke koje je teže nabaviti. Radi se o autohtonim biljkama, a s obzirom na poteškoće u nabavi sjemena medonosnih biljaka, osim facelije i heljde, pčelarima je otvorena prilika za lakšu nabavu raznih vrsta biljaka kao što su bijeli kokotac, esparzeta, crvena djetelina, gorušica bijela, podlanak i druge.

Usto, Ministarstvo poljoprivrede i ove će godine provoditi program „Školski medni dan s hrvatskih pčelinjaka“ kojim će se educirati djecu i njihove roditelje o važnosti konzumiranja meda i njegovog uključivanja u prehranu, dok će se istovremeno promovirati med proizveden na hrvatskim pčelinjacima, što će pridonijeti boljem tržišnom pozicioniranju hrvatskih pčelara. Dakle, dodatna prilika i za dinarske pčelare.

Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Projektno stado se počelo okupljati – nova grla za bolju ispašu

Početkom godine u projekt Dinara back to LIFE priključili su se lokalni stočari koji će u restauraciji dinarskih travnjaka sudjelovati svojim stadima koja će voditi na ispašu na projektno područje. Ovime su se poljoprivrednici s ovog područja direktno uključili u projekt, a sami projekt izravno je aktivirao ispašu kao projektnu aktivnost. 

Idealni model napasivanja pašnjaka je kombiniranom ispašom, čemu smo se približili jer su ovom suradnjom nabavljeni magarci i konji, koji pasu bilje koje ovce i koze ne pasu.

Projektu se zasad priključilo šest stočara, a ovdje želimo predstaviti neke od njih.

Totići iz Ježevića su, kako sami kažu, stoljetni ovčari koji se ovim poslom bave od davnina, i to ne samo zbog zarade. Dražen Totić prisjetio se svog pradjeda, rođenog 1895. koji je bio ispričao da, dok je on bio živ, nisu prodali niti jednu ovcu. I u ratnim vremenima, Totići su pretjerali svoje stado preko planine za što im je trebalo tri dana. Kad je rat prošao, vratili su svoju stoku. „Mi smo držali ovce i kad se nisu davali poticaji“ – govori entuzijastični stočar. Svom velikom stadu od 370 ovaca ove su veljače pridružili, uz pomoć projetka Dinara back to LIFE, još dva magarca. Sad će njihovo veliko stado biti zaokruženije, a ispaša kompletnija te će travnjaci biti popaseni i od drvenaste vegetacije koja je polako i neumoljivo desetljećima preuzimala dinarske pašnjake. Totići planiraju ići u samostalno nabavljanje dodatnih magaraca, tako da bi njegovo magareće stado trebalo brojati 10-ak grla.

Ivan, Lucija i Dražen Totić

Totići žive u istoimenom zaseoku tik uz Cetinu koja ovdje nešto laganije protiče te se, kad nabuja, izlijeva u okolno polje, što je prirodni proces natapanja polja koje mladi stočar kosi kako bi hranio stoku dok nema dovoljno ispaše. U poslu mu pomažu supruga Lucija i tinejdžerski sinovi koji znaju i u stanju su odraditi sve poslove kao otac, od čišćenja do baliranja i nošenja sijena, pa i zahtjevnije poslove. „Djeca su tako odgajana da se radi“ – govori otac, čiji roditelji zaokružuju šesterac stočara koji na ovom idiličnom mjestu drže najveće stado u okolici.

Ovce u staji

„Mir, sloboda i zadovoljstvo“ – navodi Totić ono najljepše u bavljenju stočarstvom – „imam slobodu raditi kako mi se sviđa“. Njegova je filozofija da „triba bit zadovoljan i skroman u životu“.

Stado na ispaši

Totić smatra da je kod držanja životinja ključno imati kvalitetne uvjete za njih, u kojem slučaju se ne razbolijevaju. Kad do bolesti ipak dođe, pomažu mu veterinari iz Knina, „jako dobri i uslužni“, koji su spremni pomoći “danju i noću”.

Iskusni pastir

Posao u kućanstvu Totićevih počinje u 4 sata ujutro i završava u 22 sata navečer, a kad se ovce janje traje dan i noć. Veliko stado na ispašu na brdo odlazi ujutro, a poslijepodne se spušta prema Cetini, u polje na idiličnu poziciju uz rijeku i s pogledom na Kijevski bat.

Na više pozicije na planinu bi tjerali stoku na ispašu, kako kaže Totić, kad bi bilo „puta i vode“. Ovako, bez prohodnih puteva i sigurnih izvora vode, planina nije dobrodošla za ovce. No, ove godine probat će i ovaj model – potjerat će svoje stado prema Martinovim košarama na Dinari. Skupa s ovcama, ići će i stado novih magaraca…

Obitelj Alegić iz Ježevića svom postojećem stadu dodala je dva nova grla – magaricu i magarca iz dva različita stada, kako bi izbjegli srodstvo između životinja. U procesu širanje stada magarcima suočili su se s problemom njihove nabave jer ih ima vrlo malo za prodaju, što naglašavaju i drugi stočari.

Boris Alegić

U današnje vrijeme, objašnjava Boris Alegić, starost magaraca nije toliko važna jer ih se više ne koristi kao teretne životinje tako da magarci sada žive i preko dva desetljeća, a plodni su do dvadesete godine. Njegovi novi magarci ići će na ispašu s ostatkom lijepog stada u kojem je 150 ovaca, sedam krava te sada sve skupa šest magaraca. Alegići se žele i više baviti magarcima jer vide njihovu važnost i potencijal na tom području, te su kroz projekt dobili potporu da povećavaju i razvijaju svoje stado i u tom smjeru, do 10-ak grla.

Sadašnji stočari nisu samo vješti pastiri i čuvari ovaca nego i poduzetnici u pravom smislu te riječi, koji u svom poslu moraju, kao i drugi, vrlo jasno i konkretno razmišljati u smislu troškova i prihoda. Dakle, promišljeni stočar Alegić izračunao je godišnje troškove te ih je preračunao u broj janjaca, pri čemu je prosječna vrijednost janjca u trenutku prodaje stotinu eura. Svake godine, dakle, po njegovoj vrlo jasnoj računici, treba mu 20 janjaca za žito, još 20 za pokrivanje troškova zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, 10 janjaca je potrebno za godišnji trošak sijena, oko 15 janjaca ugine svake godine, oko 5-6 janjaca mu je potrebno za vodu, a 20 janjaca ostavlja svake godine za podmladak stada kako mu se zbog ugibanja starih ovaca stado svake godine ne bi smanjivalo.

Dinarski magarac s karakterističnim križem na leđima

Ovca može živjeti 15-ak godina, ali neke žive i samo sedam ako se češće i više janje. Ako se ovca počne janjiti s godinu dana u tom će slučaju kraće živjeti. U prosjeku se ovce janje jedanput godišnje, rijetko dvaput godišnje, pri čemu ojanje po jedno janje, rijetko kad dvoje janjaca. Alegićevo stado od 150 ovaca tako godišnje može imati do najviše 200 janjaca, što je vrijednost kojom on raspolaže, no, iako naizgled bogatstvo, kako kaže Alegić, bez državnih potpora ne bi se moglo preživjeti. Zahvalni stočar naglašava i pomoć koju dobiva od Splitsko-dalmatinske županije koja mu daje 300 kuna za podmladak, po janjetu.

Magarci su, kao dio stada, zanimljivi i korisni jer jedu sijeno koje ostane nakon ovaca. Ovce su sklone rasipanju sijena, kojeg nakon njih ostane po prilici 20-ak posto, što pojedu magarci. Kao dio stada, ovi će magarci pospješiti ispašu jer će popasti i ono raslinje koje ovce zaobilaze, a prvenstveno izdanke šmrike koja je dominantna vrsta u zarastanju dinarskih pašnjaka. Alegić je odabrao magarce ispred krava kao nova grla u svom stadu i stoga što je krava veći potrošač – štalskoj kravi treba daleko više sijena.

Alegićevo stado od 1. ožujka, kad krene vegetacija, ide na pašnjak. U slučaju njegovog stada, ono ide do Kalinića ograde i nazad u jednom danu. Što se zemljišta tiče, pored travnjaka koje već ima u zakupu što koristi kao pašnjak i za kosidbu, potrebno mu je još 20 hektara kako bi zadovoljio potrebe svog stada te se nada novim natječajima Hrvatskih šuma za zakup zemljišta kako bi, poslovnim rječnikom rečeno, svom biznisu osigurao prijeko potreban resurs – pašnjak. Inače, cijena zakupa pašnjaka je 200 do 400 kuna po hektaru godišnje + PDV.

Petar Validžić živi doslovce pod Dinarom, njegov zaseok Validžići kod Kijeva smješten je točno podno jugoistočne stijene Dinare, na mjestu gdje se planina strmo diže prema Ošljaku, u zaseoku bez tekuće vode kojeg dijeli s još četvero sumještana.

Petar Validžić

U tim uvjetima drži stado od 130 ovaca i 30 koza te četiri konja, a uz pomoć projekta je dodao još jednog konja, kobilu i ždrijebe, sve hrvatske hladnokrvnjake. Validžić se odlučio za konje jer se oni vrlo uspješno, zahvaljujući svojoj veličini i snazi, obrane od vuka, braneći time i stado, dok će magare vuk udaviti. Konj je time čuvar stada, a što je konja više bolje se brane. Najuspješniji u ovome su pastusi koji se brane tako što udaraju nogama i grizu. Usto, „ja konje volim, iako je konj skuplji od magarca“, priča Validžić. Plan mu je imati 15 kobila.

U njegovom stadu su travničke pramenke, velike ovce koje imaju jako runo pa ljeta ne mogu provoditi na niskim nadmorskim visinama i visokim temperaturama Dalmatinske zagore jer se razboljevaju, između ostalog i zbog krpelja koji se pojave vrlo rano u godini. Kad su u planini, naglašava Validžić, ovce su puno rjeđe bolesne.

U ovom raznolikom stadu su i koze te psi, među kojima su kangali kao veliki, snažni i borbeni čuvari, te border collieji kao sakupljači stada. Dok mu je stado pod planinom, u Validžićima, čuvaju ga psi, pri čemu se ističu ženke kangala koje „gone vuka dok muški spava“. Kad ide u planinu s Validžićem idu sve životinje za koje je ondje, uz pomoć GSS-a, napravio nadstrešnicu. Kaže da ondje opasnosti od zvijeri nema jer je riječ o otvorenom staništu, bez šume, tako da vuk i medvjed njegovom stadu ondje ne prilaze. Validžić je na planini napravio pastirski stan, u blizini planinarskog skloništa Martinove košare. Vrijedni stočar imao je jednog radnika koji bi s njim čuvao stoku, no, kako kaže, pomoćnik se prvo ozlijedio, a potom izgubio volju. Sad ljeta provodi sam, uz povremeno druženje s pokojim planinarom ili GSS-ovcem u prolazu.

Podinarski stočar ljeta provodi na Martinovim košarama, zaravni na istočnom dijelu Dinare na 1.300 metara nadmorske visine, u razdoblju od početka srpnja do početka listopada, otkud se uopće ne spušta, osim u izvanrednim okolnostima. Validžić je jedini iz ovog područja koji ide „na planinu“. Jedan od objektivnih razloga malog broja stočara na ovim visinama je nedostatak vode. Idealno rješenje, smatra on, ondje su lokve koje konji izgaze pa se u njih slije voda koju tako nastali vodonepropusni sloj uspješno zadrži. Na području oko Martinovih košara kamo on vodi svoje stado na ispašu 10-ak je lokvi koje čekaju obnovu.

Ovce u staji

„Dinara je meni treća majka“ – opisuje Validžić svoj odnos prema planini (u mladosti su ga odgajale majka pa sestra). „Zadovoljan sam, uživam u ovome. Sam sam svoj gazda i mogu dobro živjeti sad kad sam dobio pašnjak“ – zadovoljan je poslom, iako dodaje kako još uvijek ipak nema dovoljno pašnjaka. Smatra da je broj ovaca kojeg on ima dovoljan da bi se moglo dobro živjeti, ali uz poticaje, kako i naglašavaju svi ostali.

Jare u staji
Kategorije
Kalendar aktivnosti Kalendar aktivnosti-početna Novosti

Lokalni stočari priključili se projektu – ispaša je nova restauracijska aktivnost

Šestorica stočara iz Kijeva, Ježevića i Civljana priključila su se projektu “Dinara back to LIFE” te će održivim stočarstvom pomoći u ostvarenju projektnih ciljeva. Lokalni će poljoprivrednici obnovi travnjaka doprinositi redovitom ispašom, a da bi rezultati bili što bolji, stočari ispašu provode miješanim stadima. Projekt Dinara back to LIFE financijski će podržati stočare u nabavi novih grla stoke.

Projektom “Dinara back to LIFE” želi se obnoviti travnjake na Dinari i poticati njihovo održivo korištenje. U prve dvije godine projekta travnjaci su obnavljani kontroliranim paljenjem i ručnim uklanjanjem zarasle vegetacije, a od početka ove godine na obnovi sudjeluju i lokalni stočari sa svojom stokom čime se uvodi ispašu kao restauracijsku aktivnost projekta.

Zarastanje pašnjaka već je dugo prisutan problem s mnoštvom uzroka, od kojih su najznačajniji odlazak stanovništva i napuštanje djelatnosti poput stočarstva. Osim toga, komplicirani administrativni procesi oko zakupa pašnjaka dodatno otežavaju onima koji žele raditi i na novim prostorima zakupiti pašnjake. Često ostane nezamijećeno, no stočarstvo je važno ne samo zato što prehranjuje ljude, nego i stoga što oni koji na Dinari i dalje žive te se bave stočarstvom, na prirodan način doprinose očuvanju prirode i biološke raznolikosti. 

Kroz suradnju sa stočarima želi se promovirati ne samo stočarstvo kao dobru poslovnu priliku na području Dinare, već i način na koji se stočarstvo može učiniti još boljim za održavanje pašnjaka! Svaka životinja pase na jedinstven način, što znači da određena životinja neke biljke jede, dok druge zaobilazi. Kad su na pašnjacima stada koja se sastoje od samo jedne vrste stoke, travnjaci zarastaju biljkama koje ta vrsta izbjegava i ne jede. Na terenu trenutno najviše nedostaje životinja poput magaraca i mula, prisutne kroz povijest na Dinari, a koje pasu i one vrste biljaka koje ovce i krave izbjegavaju.

Sa svečanog potpisivanja ugovora…

Projekt Dinara back to LIFE je za suradnju s lokalnim poljoprivrednicima predvidio 30.000€. Zadatak lokalnih stočara je redovito napasivati područja koja se projektom restauriraju, i to miješanim stadima u koja će uključiti nova grla kopitara, a sredstvima predviđenim projektom financijski će se pomoći stočarima u nabavi novih grla stoke. Projektni tim će pratiti utjecaj koji će napasivanje imati na očuvanje pašnjaka od zarastanja kao na i gniježđenje ciljnih vrsta ptica koje ovise o suhim travnjacima.

Suradnja šestorice stočara s područja Kijeva, Civljana i Vrlike s projektom Dinara back to LIFE započela je prošli tjedan svečanim potpisivanjem ugovora kojim projekt financijski daje podršku stočarima, a kako bi se ispaša provodila što više u skladu s potrebama održavanja staništa za ciljne vrste ptica. Osim projektnog tima i stočara potpisnika ugovora, na svečanom potpisivanju sudjelovali su predstavnici i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, načelnik Općine Kijevo te predstavnici Grada Vrlike. Kroz projekt je planirano potpisivanje još pet ugovora te dodjela električnih pastira. Kako bi se ispoštovale preporučene mjere Civilnog stožera za zaštitu, događaj je bio zatvorenog tipa, a iz projekta se nadaju da će okolnosti dozvoliti da se sljedeće potpisivanje ugovora obilježi javnim događenjem i zajednički proslavi nove suradnje i prilike.

Ovom suradnjom želi se motivirati i druge stočare da prilagode svoja stada tako da utjecaj njihove ispaše na očuvanje travnjaka bude što veći. Uvjet ove suradnje je da stočari imaju vlastiti pašnjak ili pašnjak u zakupu na području koje je projektu ključno za očuvanje populacija ciljnih vrsta ptica. 

Naziv projekta na ularu

Financijska sredstva i resursi u ovom projektu su ograničeni i nažalost nismo u mogućnosti kroz aktivnosti isključivo ovog projekta svima omogućiti financijsku podršku kakvu bi trebali, no nadamo se da će nas zajednički rad sve motivirati da nastojimo stvarati što više prilike za cijelo područlje Dinare.

I ovom prilikom pozivamo sve zainteresirane da se informiraju ili uključe u projekt te da nam se obrate na DinarabacktoLIFE@gmail.com.

Dinara back to LIFE
Powered by  GDPR Cookie Compliance
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.